Komentari

endimion17.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Igniss

    Prije nego ti netko počne srati zbog proklamiranja superiornosti mozga (ne da se ne slažem, dapače), moram reći da me začudilo kako si linkao to iz Seinfelda, a ne ono kad se sretnu Close Talker i Kramer...

    Inače, zabavna igra za spojeve: zajedničko analiziranje drugih parova i koliko su blizu/udaljene njihove glave :P

    avatar

    26.10.2011. (20:38)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Cccccc, sad si me setil na Miceka. Ma, stalno je govoril "čuj micek".
    I trpim ja to i trpim i puknem i gurnem ga s obadva dlana u prsa.
    Ispucam mu dlanove.
    Tad sam mu rekel, da ak mi još jednom priđe bliže od tri metra da bum ga nokautiral.

    Ne serem, zbilja

    Ostal je šokiran, nije vjeroval, no shvatil je.
    Predhodno tome sam ga 1000 X upozoril na problem.

    Inače, imal sam u životu još dva pacijenta.
    Njih sam sredil tak, da kad su počeli govoriti, ja sam im stavil dlan ruke na prsa i lagano ih gural od sebe.
    Nisam im štel reći zašto, makar su me pitali.
    No ubrzo su im drugi rekli.
    E, naročito sam alergičan na takve. Fuuuuj.
    Odmah djelovati, stresno, ili na kontra neugodnost, ali odmah, maspater.

    avatar

    26.10.2011. (20:56)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    @Igniss: Vidio sam to s Kramerom, ali linkao sam baš ovaj link jer mi je puno smješnije gledati kako se s tipom suočavao Jerry. Kladim se da su snimali tu scenu nekoliko puta jer bi stalno netko praskao u smijeh. :D

    @alexxl: Znam! Znam točno kako ti je. Samo valjda ti imaš manje strpljenja. Ja se sjetim da nisu krivi jer jednostavno ne pojme. To s odgurivanjem je odlična ideja.

    avatar

    26.10.2011. (22:54)    -   -   -   -  

  • metalurzi

    uf, skoro mi je uho prsnulo kad sam uključila seinfielda. bemti glasni zvuk. hm, mislim da se nisam suretala s takvim osobama, ali mogu zamisliti kako to izgleda i kako se osjeća osoba koja je "žrtva". mislim da kod male djece ne postoji taj "osobni prostor". u igri se djeca uvijek stisnu kao sardine... bilo da se igraju skrivača, ili neš sl., a možda sam pomiješala običan kontakt u igri i ovaj neobični. stvar je u tome da se odrasli ljudi ne igraju, a to vrijeme počinje od trenutka kada otkriju svoju seksualnost, pa im postane nelagodno zbog npr. "što ako zabijem lakat u nečiju sisu, pazušnu dlaku" i sl. hm... ugl.. kada smo djeca nije nam problem ako nam se drugo dijete približi i počne šaptati nešto ili promatrati naš nos, oko, obrvu, a djeca to rade iz radoznalosti... može biti da ljudi koji ulaze u naš osobni prostor nikada nisu savladali taj dio kao što ni neki ljudi ne savladaju, hm... inatljivost i razmaženost??... O.o trabunjam.. ne mogu te zamisliti samoga na klupi s krafnom, heheh... simpatićno. :) da, trebao bi svakako malo razmisliti o tom analiziranju društva s udaljene točke. te igre percepcije znaju se vratiti kao bumerang pa se odbiti o psihu.

    avatar

    27.10.2011. (01:27)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Mene su učili da takvi spadaju u kategoriju nasrtljivaca. Oni što se tuku, to su već uličari, huligani, farabuti ...

    avatar

    27.10.2011. (08:09)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    ooooooo da...ja sam opet totalna krajnost, ne diram ljude koje ne trebam dirati i zbilja taj prostor očekujem da bude solidno širok inače postajem nervozna, a ima ljudi koji jednostavno ne kuže da su ti preblizu i da ti je neugodno tako, počnemo pored jednog zida završimo na drugom kraju sobe:D

    avatar

    27.10.2011. (08:58)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Nikada nisam svjesno razmišljala o intimnom prostoru i konvencionalnoj udaljenosti prilikom razgovora, ali ga uvijek nesvjesno poštujem i pristojnu udaljenost postižem...kada s osobom razgovaram, gledam ju ali ju ne vidim...razgovor ne bi smio biti fizički nego duhovni kontak...mislim da problem nije u fizičkim spoticanjima negu u siromaštvu sadržaja...

    avatar

    27.10.2011. (09:16)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nikad nisam sreo close-talkera (ili kao bi rekli naši stari: divan-klozivica) uživo, ali sam '89, blizu ulaza u akvedukt Macelj - Kolava, vidio svježe tragove jednog.

    avatar

    27.10.2011. (09:32)    -   -   -   -  

  • Neverin

    podsjetio si me na jednog frenda i kolegu sa faksa, kada bi negdje pričali pobrinuo bi se da je stol između nas jer ako nema neke fizičke prepreke imao bi dojam da mi želi ući u usta koliko mi se približio i još te bulji onako u oči a onda sam shvatio da on to tako radi i ne misli niš loše pa sa mu samo to pripomenuo i nije to više radio. Mislim da su nesvjesni toga dok im drugi ne daju do znanja iz pristojnosti. To što su ljudi kukavicereći to što ih smeta je drugi par rukava.

    avatar

    27.10.2011. (11:47)    -   -   -   -  

  • metalurzi

    @ pametni zub - hahaha, svježi tragovi jednog??? lol, kakvi su to?? xD ahahaha...

    avatar

    27.10.2011. (12:58)    -   -   -   -  

  • grinch

    čudi me što ima ljudi koji nikad nisu sreli close-talkera (zaključujem iz komentara) što bi valjda značilo da ih u globalu ipak nema toliko koliko se meni činilo da ih ima. mislim, i inače imam teoriju da je bolje pričati hodajući, ono bok uz bok jer prostor ispred tebe ostaje otvoren + okolina se intenzivnije mijenja pa se (ako razgovor zapne) uvijek nađu neke teme ''sa strane''.. ali u slučajevima kad je to nemoguće a zaskoči me netko tko mi se uporno uvlači u facu, ozbiljno se uznemirim. i tkđ se ne mogu koncentrirati na ništa drugo osim onih istih ''smrad iz usta'', ''prišt na čelu'' pojava. pa se odmaknem, on/ ona se primakne.. mislim da sam samo jednom baš na glas rekla: daj se molim te, malo pomakni i to kad sam zaključila da tako nešto mogu izreći a da se osoba pretjerano ne uvrijedi. u tom kontekstu zanimljive su mi i situacije iz lifta/ autobusa i sl. gdje je (i kad nisi close-talker) nemoguće ne uzurpirati tuđi prostor obzirom na to da se ionako radi o malom prostoru u koji treba strpati puno ljudi. sva sreća kad ti je onaj do tebe nepoznat pa se možeš bez grižnje savjesti zabuljiti u točku na podu/ stropu i čekati svoju stanicu. ali kad nije, redovito bude neugodna situacija koja se u liftu još i preživi jer vožnja traje vrlo kratko ali u busu (oh) znalo je bit ''zanimljivo'' :)

    avatar

    27.10.2011. (13:14)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    @ metalurzi - tragovi dva para stopala u snijegu, jedan par neprirodno blizu drugome. postoje slični,okamenjeni tragovi na istočnoafričkom platou, kolijevci čovječanstva

    avatar

    27.10.2011. (20:46)    -   -   -   -  

  • metalurzi

    @ pametni zub, heheh, a možda je to bio samo neki zaljubljeni par... e da, ako su zaljubljeni ljudi vrlo blizu jedan drugome - kako su blizu close talkeri kada su zaljubljeni? hh xD

    avatar

    27.10.2011. (21:14)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    zaljubljenima se stopala isprepliću dok se u slučaju close talkera približavaju čelimice, odnosno prstimice
    da pojasnim...

    avatar

    27.10.2011. (21:47)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ccc, kreneš tako krasno, s lijepim tumačenjem nelijepog ponašanja, a onda odeš u mračne strane ljudskog bivanja. Kvariš mi dojam da je svijet luđakâ samo zanimljiv. :Z
    Ne mogu se pohvaliti iskustvima sa zbliscima jer su mi ljudi ionako uvijek preblizu pa mi je svejedno koliko.

    avatar

    31.10.2011. (16:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...