Pročitala sam što si napisala i mogu reći da se u jednom velkom dijelu slažem s tobom, no malo mi vuče u stranu...nemoguće je definirati dobrotu...dobrota je kakvoća srca, srca koje surađuje s Bogom...u dobroti se raste...dobar se ne postaje preko noći...moglo bi se pomisliti da dobrota i spoznaja nisu ovisne jedna o drugoj, ali istina kaže da jesu jer nema istinske dobrote bez spoznaje, a spoznaja bez dobrote je mrtvo znanje...ako nema žarke želje da se spozna Božja volja za osobu i trenutak, onda nema ni dobrote i znanja, jer i jedno i drugo dolazi po iskrenoj i istinskoj želji da se spozna Božja volja, da se gleda Božjim očima, da se vidi onako kako On vidi, onako kako je a ne onako kako nekome paše, kako netko vidi i kako se nekome čini da je dobro...tada smo, ili moramo biti, itekako svjesni: je li to što činimo dobro ili nije, jesmo li postupili ispravno ili nismo, u skladu s Božjom voljom ili smo postupili samovoljno, na svoju ruku...tek kad "istešemo zanat", kada se kroz niz provjera potvrdi da su nam dobro i dobrota u krvi, tek tada se može reći da svojih dobrih djela nismo svjesni...dobar je onaj tko hoće pomoći Bogu i čovjeku, a ne onaj tko želi biti na glasu dobrog čovjeka i od te slave živjeti...
28.10.2011. (12:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Pročitala sam što si napisala i mogu reći da se u jednom velkom dijelu slažem s tobom, no malo mi vuče u stranu...nemoguće je definirati dobrotu...dobrota je kakvoća srca, srca koje surađuje s Bogom...u dobroti se raste...dobar se ne postaje preko noći...moglo bi se pomisliti da dobrota i spoznaja nisu ovisne jedna o drugoj, ali istina kaže da jesu jer nema istinske dobrote bez spoznaje, a spoznaja bez dobrote je mrtvo znanje...ako nema žarke želje da se spozna Božja volja za osobu i trenutak, onda nema ni dobrote i znanja, jer i jedno i drugo dolazi po iskrenoj i istinskoj želji da se spozna Božja volja, da se gleda Božjim očima, da se vidi onako kako On vidi, onako kako je a ne onako kako nekome paše, kako netko vidi i kako se nekome čini da je dobro...tada smo, ili moramo biti, itekako svjesni: je li to što činimo dobro ili nije, jesmo li postupili ispravno ili nismo, u skladu s Božjom voljom ili smo postupili samovoljno, na svoju ruku...tek kad "istešemo zanat", kada se kroz niz provjera potvrdi da su nam dobro i dobrota u krvi, tek tada se može reći da svojih dobrih djela nismo svjesni...dobar je onaj tko hoće pomoći Bogu i čovjeku, a ne onaj tko želi biti na glasu dobrog čovjeka i od te slave živjeti...
28.10.2011. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...