Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Bocaccio

    otkad se indijanci mogu izjednačiti sa dangubama koji se okupljaju i "protestiraju" protiv svega ili svačega, sve kako oni sami - trutovi ne bi radili već živjeli na tuđi račun?
    namjerno ili slučajno, u svakom lsučaju nemušto, pobrkao si sve kockice. radije se, baš kao i tvoje pleme danguba prihvati rada.

    avatar

    22.10.2011. (11:52)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    uopće nisi pobrkao kockice...kada sam počeo čitati ovaj tekst
    upravo mi je palo na pamet na pamet ono o čemu govoriš na
    kraju teksta,ali nije se to dogodilo samo indijancima ili samo
    nama,nego je tako u cijelom svijetu kroz cijelu povijest,
    gdje god su dolazili demokrati i liberali društvo je trunulo kao
    što trune ovo društvo...

    avatar

    22.10.2011. (12:20)    -   -   -   -  

  • jelen

    Briljantna usporedba! Dajte nam svjetlucavih predmeta, igara, a kruha tek tolko za održavanje tijela sposobnim za ono prvo dvoje...
    Podijeli pa vladaj, ubij i orobi.
    P.S. zanimljivo kako neki pozivaju ljude da se "prihvate rada" umjesto da mole boga u koga već vjeruju da se u umu većine održava indolentni status quo jer tako se neodrživa situacija najbolje održava statičnom. Onaj tko radi prvi će zapaziti da od rada najmanje ima koristi on sam, a najviše netko ko nikakve veze s radom nema... i počet će razmišljati.

    avatar

    22.10.2011. (12:25)    -   -   -   -  

  • Zezimir

    @bocacciozg - Joj joj, kako bi me zanimalo da argumentiraš ove svoje izjave.
    Protestiraju protiv "sve i svačega"- ili ne znaš protiv čega protestiraju ili navedi što ti se od toga čini bezveze.
    O čemu ovisi da nekog kategoriziraš dangubom? - da radi ali je potplaćen, da radi i da je NEplaćen, da ne može naći posao (u državi sa 400.000 nezaposlenih). Danguba jer ima vremena za protesiranje? - trebao bi valjda (ako radi i ako je za to plaćen) - raditi 24 sata jer ako radi samo 8 ne pridonosi dovoljno bogaćenju svog poslodavca?
    Koji dio paralele sa indijancima ti ne štima? Taj što indianci nisu prosvjedovali nego su šutke prihvatili da budu istrebljeni? Ili da brendirana torba nije ekvivalent staklenim perlama?

    avatar

    22.10.2011. (13:07)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Početkom devedesetih kod nas se objeručke prihvatilo kapitalizam, jer su se svi naivno zamišljali u ulozi bogatog i uspješnog kapitalista, zaboravljajući da su statistički neusporedivo veće šanse da se postane obespravljena radna snaga. Zaslijepio nas sjaj propagandističkih američkih filmova (i, btw, gdje je sad ta Amerika - žive od ratnog plijena!). Naivni smo poput ovaca! Po tom pitanju, gori smo od Indijanaca - mi smo ipak imali priliku biti malo više obrazovani i informirani!
    Ili smo samo hazarderi, poput onih koji uplaćuju loto listić, znajući da će većina popušiti, ali nadajući se da će baš oni biti dobitnici.
    No, dok smo mi bili naivni ili hazarderi, neki nisu bili ni jedno ni drugo, već su vrlo dobro znali što rade!

    avatar

    22.10.2011. (13:25)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    potrošački mentalitet krenuo je još za socijalizma - sjećam se da sam bio spreman učiniti sve za Levi's traperice
    @ boccaccio, i protestiranje je rad, ne valja rad izjednačavati sa zarađivanjem

    avatar

    22.10.2011. (13:52)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Ovaj mi je tekst predobar, kratak, jasan, jednostavno napisan... A sa poantom se slažem 100%

    Prihvati se rada!!!

    Da li su indijanci doživljavali rad na isti način prije i poslije pojave bijelaca?

    Po meni je npr. onaj način života koji smo gledali u Ples sa Vukovima ravan savršenstvu. Indijanci nisu poznavali karijeru, prekovremeni rad, materijalni imutak, napredovanja... Bili su skoncentrirani na nalaženje i spremanje hrane, krova nad glavom, osnovnu odjeću i obuću i međuljudske odnose. Zar su zato bili lijenčine?

    Onda ti dođe neki kapitalistički Frajer i uveri te da si lijenčina ako ne radiš ono prekovremene, ne studiraš neke napredne znanosti po 20 godina, ne sjediš za računalom slijedećih dvadeset i onda dobiješ psihosomatsku bolest; ukratko ne"napreduješ" dok ti djecu u međuvremenu odgajaju sve vrste slobodnih aktivnosti i tih istih programa koji su nas već uzgojili kao kapitalističku potrošnu robu.

    I da parafraziram Dva Orla koji kaže da je samo bijeli čovjek bio dovoljno glup da pokuša smislit nešto bolje od indijanskog načina života: Ako smo se u socijalizmu mogli više zajebavat, manje radit i IMAT daleko manji vanjski dug, onda je netko vrlo vrlo glup kad se odlučio za prelazak na kapitalizam!

    avatar

    22.10.2011. (15:18)    -   -   -   -  

  • Lina

    Nastojim / ati ću / biti poput drugih u ovom komentaru : Ključna riječ je : r a z a b r a t i .

    avatar

    22.10.2011. (16:34)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    De Botton: ''Društvo proizvodi sveprisutne iskaze i slike iz kojih zrače poruke prema kojima smo ranjiviji no što bismo u prvi tren mogli pomisliti.'' Pa kaže: ''Bit ideoloških izjava je u tome da ih (...) nećemo primijetiti. Ideologija se u društvo pušta poput bezbojnog, bezmirisnog plina. Ukorijenjena je u novinama, reklamama, televizijskom programu i udžbenicima gdje objavljuje svoju pristranu, možda nelogičnu ili nepravednu prevlast nad svijetom; gdje tek krotko nagoviještava da samo ustanovljuje prastare istine s kojima se samo budala ili manijak ne bi složio. (...) Ti stavovi mogli su biti izgovarani sa samopouzdanjem, moglo se činiti da pripadaju tkivu postojanja, no oni su, iz političke perspektive, djela određenih pojedinaca koji su branili određene praktične i psihološke interese. Ako je teško tu relativnost neprestano držati na umu, to je zato što se vladajuća uvjerenja obično potrude dati do znanja da ih ljudska ruka može promijeniti jednako kao i putanju oko Sunca. Tvrde da samo ustanovljuju istinu.''

    De Botton daje i recept kako se postaviti - kako pružiti politički otpor: ''Ono što politička perspektiva traži više od svega jest razumijevanje ideologije, kako bi se dosegla točka u kojoj će se analizom ideologiji oduzeti prirodnost i deaktivirati je - tako da zbunjenu, utučenu reakciju na nju zamijeni jasno, genealoško shvaćanje njenih izvora i učinaka. Kad se stavi pod lupu, moderni statusni ideal prestaje se činiti prirodnim ili bogomdanim. Pojavljuje se u obliku razvoja proisteklog iz promjena u industrijskoj proizvodnji i političkoj organizaciji koje su počele u Britaniji u drugoj polovici osamnaestog stoljeća i potom se proširile na Europu i Sjevernu Ameriku. Zanesenost materijalizmom, poduzetništvom i vladavinom zaslužnih koja je prožela novine i televizijske programe (...) odražava interese onih koji su na vrhu sustava po kojem većina ljudi zarađuje za život. (....) politički um koji se rađa odbacuje ljubaznost i tradiciju, odbija sam sebe kriviti zbog zauzimanja suprotnog stava i ustrajnošću kakva parničara pita: 'Mora li tome biti tako?' (...) Osjećaj krivnje i srama mogli bi se pretvoriti u razumijevanje (...) Još ambicioznije, razumijevanje može biti prvi korak ka pomicanju ili promjeni društvenih ideala ''

    Ali nisam baš uvjeren. Evo, ja mogu reći da sam u posjedu tog razumijevanja. Postavljam nevjerničko pitanje: ''Mora li tome biti tako?'' Slabo podliježem sirenskom zovu medija i reklama. Taština mi je locirana na drugim poljima, ne na malograđanskom statusu. I šta sad? I šta, i šta, i šta? Ništa mi ne vrijedi svo moje shvaćanje! Ja i dalje moram biti zaposlenik, namještenik, namještati ''ozbiljno'' lice, prodavati svoju najdragocjeniju životnu supstancu za robu do koje mi nije osobito stalo. Zašto se ja moram tako ponižavati? Oh, to je tako banalno! Sigurno ne zato što sam zaveden ideologijom, nego zato što sam, ne znam, prinuđen stanjem na tržištu nekretnina (shvatimo ovo metaforički, šire). Najozbiljnije: stambeni kredit bez prave solidne plaće ne ide.

    Povijest poznaje primjere tzv. ''boemskih četvrti'' (Montparnasse, Bloomsbury, Chelsea, Greenwich Village, Venice Beach, itd.). No, tu se više radilo o ''stilu'' i efektu nego što se rješavalo problem. Živjeli su tamo - po tim potkrovljima, kavanama, straćarama - prljavi, čupavi, gladni, smrznuti, bolesni, pijani i nafiksani. Jer što je poanta: boemske četvrti su se svojom zapuštenošću ponosile: zaprepaštavanje buržoazije - bizarnosti, grive i ispadi - to im je bilo najveći smisao života (i ponekad jedini smisao).

    Kada je Tin Ujević 1919. pisao Ispit savjesti, u kojem je donio definitivnu odluku da se u životu posveti razvoju svog genija - da na prvo mjesto stavi svoju životnu supstancu, svoje vrijeme i svoj integritet - o tome govori kao ''najiskrenijem, najdubljem, najizrazitijem očitovanju svog života, vrhovnom trenutku životne sabranosti i usredsređenja''. Dakle, sabranost, a ne pomahnitalost. Na žalost, to za sobom povlači egzistencijalne posljedice: ostaje mu (kaže) ''uboški dom ili da cijepa drva''.

    avatar

    22.10.2011. (17:17)    -   -   -   -  

  • gnostik

    ja pak mislim da se nije mislilo ništa i ništa se nije razabiralo kada se rušilo Ono, kao što se ništa ne misli niti sada kada se ruši Ovo (to jest, odguruje se to Ovo u jedno još veće Ovo kao što se - reče netko pametniji - prazna pivska flaša kotrlja u smeće), i kao što se ništa misliti neće kada će se sutra rušiti Nešto Drugo
    ne sjećam se baš da se itko devedesete zamišljao u ikakvoj ulozi osim Ramba, više se razmišljalo dupetom, tj. mrzilo ono drugačije kako bi ga se lakše srušilo, a vjerovalo se da će biti dovoljno dići par papaka na stol da bi se živjelo bolje, kao što se i danas nekud u maglu hrli držeći da će tamo pečeni pilići padati s neba i da će naše probleme riješiti netko drugi
    elem: kad se to razmišljalo konstruktivno?
    čovjek je prilično ograničena životinja koja može spoznati samo mali i uzan dio stvarnosti a taj je ponajviše onaj kojeg se stavlja u se, na se i poda se, ali je zato sposoban taj svoj svjetonazor bez problema proglasiti apsolutnim
    za ne vjerovati je da su postojala društva koja su promovirala duhovnost, skromnost i tjelesnu bespotrebnost kao vrline;
    kada bi danas nekome spomenuo tu istu spoznajnu ograničenost, proglasili bi te kaptolskim prirepkom, jer mora da propagiraš Ono Nešto, a upravo To Nešto su imali Indijanci kada nisu uzimali više nego što im treba, a to je bilo Strah
    balkanski Slaveni, ma što postigli (a dio tog raskošnog repertoara pokazali su početkom devedesetih), teško da su promovirali prethodni "kinički" svjetonazor, jer na ovom tlu nije kapitalizam izmislio bespravne vikendice, kredite koje se ne mora vraćati i besplatno stanovanje kao velike izume (i ja bih za sva vremena slavio državu koja bi mi poklonila stan ili kuću), a Obrovci i Feniji krenuli su još davno prije njega
    e pa, poduzetnici, laissez faire, laissez passe (to ima neke veze s tekućim agregatnim stanjem, zar ne?)... i ne zaboravite da svaki tok ima i svoje ušće
    meni se, na kraju, čini da tu ipak ima nešto više i da Ameri znaju da je sve otišlo u mp3, jer se inače sigurno ne bi ponašali tako kako se ponašaju: kao da nesumnjivo znaju da je svemu kraj :)))

    avatar

    22.10.2011. (17:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Tin je prozvan ''kraljem boema''. Ali taj kralj je žudio za abdiciranjem. Neumorno je isticao: to nije moj izbor! Boema je bila njegova ''nužnost i nedužnost''. Naziv jednog eseja eksplicitno izriče njegov životni program: ''Ne razumijte krivo: ja osuđujem boemstvo!'' U kratkoj prozi ''Dva puta jao'' piše: ''Koliko sam puta pomislio o srećnome danu kada mi poderane cipele neće ranjavati nogu, kada ću imati na sebi sasvim čisto rublje, kada u džepovima neću morati da vucaram sve nekakve otrcane knjižice i masne bilješke.'' Do kraja života mučit će ga uvijek isti problem: ''Imati tanjir u svojoj kući, to je bio dugo godina moj problem. Samo to, i ništa drugo.'' Nije, očigledno, u pitanju bio nikakav romantizam prljavih gaća i spavanja u parku. Sve komfornosti bi on objeručke prihvatio - da je mogao. Ali nije mogao. Sve i kad bi se potrudio komprimirati; suziti; svesti na najmanju moguću mjeru postojanja - bilo bi badava. On nad tim nije imao kontrolu. Jedina sposobnost koju je imao bilo je pisanje. Ništa drugo nije u stanju raditi, a to što jest - društvo plaća slabo ili nikako. Trebam novaca! Ja sam gladan i vrijedan - dajte mi hljeba. I što je on tu onda mogao? Nije se radilo o inaćenju, bio je prisiljen na prljavo rublje i klupu u parku. Genij koji posjeduje nužno će ostati blokiran, neizražen; to je unaprijed predodređeno. Kao najstrašniji književni problem označio je: smrznutu sobu. Jer tako se ne može pisati. Hymnodia to mou somati. ''Koliko vrijedi darežljiva kapljica crvene krvi, / koju muž raskošno proliva i nikada ne štedi, / koliko treptaj mozga i svaki žmarak što vrvi, - / koliko?'' Nostalgija za sobom. On opaža svoje propadanje; iznurujući boemski život, koji mu je nametnut, koči i uništava ono što to tijelo ima dati.

    Političko nevjerništvo, u smislu nepušenja ideologije, reklama itd., je svakako preduvjet, ali nije dovoljno.
    Jer to naprosto nije ostavljeno na izbor.
    Rekao je jednom Karl Kraus: ''Kapitalizam po mjeri ekipe kao @Bocacciozg dijeli ljude na radnike i ljenčine. Nije ustanovljen za one koji nemaju vremena za rad.''
    A Marx je govorio: posao ti vraća u zlatnicima ono što ti je uzeo u istinskom zlatu. (''Sve što ekonomist od tebe uzima na način života i ljudskosti, on ti vraća u obliku novca i bogatstva.'') Pa zašto ja onda to ipak radim? Zašto unatoč svemu pristajem na takvu trgovinu? Tko me tako udesio? Gle, pa meni je... oduzeta sloboda izbora! Jer što ću drugo? Otići na ulicu? Živjeti u bačvi?
    A koliko nas je koji tako osjećamo?
    Polaganje onoga najdragocjenijeg što imamo na žrtvenik stvari do kojih nam nije stvarno stalo. Složit ćemo se da iz te nejednadžbe zjapi upravo nevjerojatan apsurd. Da tu nešto nije kako treba; nije normalno. Nešto je okrenuto naglavačke. Želio bih izvući svu oštrinu duboke nenormalnosti tog stanja.
    Eto patologije epohe.
    Pošto ne možemo ne pristati na posao, onda pristajemo. A kad jednom pristanemo, tada dobijemo plaću. A kada dobijemo plaću, što ćemo s njom? Odemo u trgovačke centre. Ali da nas je netko prethodno pitao da li te drangulije koje iz shoppinga donesemo smatramo vrijednima svoje vlastite životne supstance, svih onih sati potrošenih, izgubljenih, izdangubljenih u vidu radnih sata - rekli bismo - u par s Tinom - da ne, naravno. Nikada to ne bismo mijenjali jedno za drugo. A ipak tako činimo!
    Ne zato što smo popušili ideologiju i reklame. Nego zato što pojedinac sam nema alternativu. To je patologija epohe, ne pojedinaca.

    avatar

    22.10.2011. (17:31)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @zub, rad je stvaranje a protestiranje je manje više rušenje a vrlo česti i anarhija. iza ovih protesta ne vidim niti jedan jedini suvisli razlog koji bi mogao vrijediti u ovim krajevima a oni navode. izuzev ako izolirano ne promatram kolovođe koji na račun naivaca koji ih iz ideala podržavaju, u ovom nalaze način svoje samopromocije.

    priznajem - bilo bi mi bilo neobično drago da pripadam klasi kapitalista, u koju me svrstava @pero. kad me je već tamo stavi, ako mi već ne može napuniti kasicu prasicu, da budem barem jedan srednje bogati kapitalist, nek mi prišapne adresu gdje pokucati za plaćeno volontiranje na ovom, umirućem, blogu. :)
    vjerujem da on to vrlo dobro zna. :wink

    avatar

    22.10.2011. (19:02)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Bocaccio, ne čitaj više nego što je napisano. To je po tvojoj mjeri ne zato što bih ja mislio da si ti veliki kapitalist, nego zato što dijeliš svijet na marljive i ljenčine.

    avatar

    22.10.2011. (20:09)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Da da Teobalda.
    Bokačo. Lupaš!

    avatar

    22.10.2011. (22:22)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @pero, tvoje enciklopedije nitko živ nema volje čitati. radije čita neku zanimljivu priču. izvukao sam jedan od tvojih "dubokoumnih" štikleca, o meni. no ima ih još o puno ali ne želim se zamarati niti ti objašnjavati jer imam pametnija posla nego prepucavati se sa početnikom. samo ti i dlaje živi u svojoj Jugoslaviji i ne boj se, ona se vratiti neće. :)

    @alex, kad smo kod lupetanja kako protumačiti ono o Teobaldi? lupetanje ili dvostruka ličnost? koga ili čega? dalje ne bi.

    ---------------------------------

    nego društvo, koliko je ono "revolucionara" bilo sinoć na trgu? pametni ljudi se okreću radu. a oni koji ne žele raditi, griju se u toplini doma svoga i dižu revoluciju na internetu. tako je lakše. i oportuno. glumatanje, rekli bi za ove neki.

    i tako svako čudo za tri dana. svrši.

    lijep pozdrav,
    Bocaccio

    avatar

    23.10.2011. (09:39)    -   -   -   -  

  • velečasni

    Ustvrditi „pametni ljudi se okreću radu“ u zemlji u kojoj je 400.000 nezaposlenih, znači da tih 400.000 nisu pametni, da su to sve sami bedaci. Pribroje li im se i onih stotinjak tisuća koji rade, a ne dobivaju plaću, te još nekoliko stotina tisuća koji su grdo potplaćeni, dobivamo naciju bedaka - i to je točno. Zaista su bedasti (nisu pametni) kad sve to trpe! Drugim riječima, tko im je kriv kad su bedasti? To je bogomdana podjela ljudi na mali broj pametnih (koji ne trpe, nego im je baš dobro što vuku za nos sve ostale) i nepametne, reklo bi se prirodna i nepromjenjiva.

    Može se i drugačije: ustvrditi da je milijun ljudi u narodu od četiri milijuna, i to onaj milijun koji su radno sposobni, zapravo gomila budala ipak je A - glupo, B - demagogija, pa je u rezultatu C - samo glupa demagogija. Međutim, upravo ta demagogija se svakodnevno potvrđuje kao funkcionirajuća. Kad je već glupost ono što živimo, ništa čudno i da se ono što živimo svakodnevno oglašava u raznim svojim izvedenicama, te samorazumijeva i prikazuje kao pamet.

    avatar

    23.10.2011. (11:32)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @velečasni, nekaj u tvojoj propovjedi ne štima. prvo ti meni i drugim bedakima objasni kak tih 400 tisuća besposličara živi i od čega? em nemoj moorti skupljaju milodare pred crkvom. toliko o virtualnoj nezaposlenosti i radu na crno u ekonomiji gdje je 30% crni fond.

    avatar

    23.10.2011. (21:56)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Huc, učila san na nekoj anatomiji da ljudi u poznim godinama postaju namčori jer imaju neki problem sa živcima u mozgu, tj. da je stvar kemije a ne karakterne osobine.
    Istočnjačka medicina pak objašnjava i devijacije kao povezanost svega a ti si umjetnik pa bi BoccaciaZg mogao promatrat kao dio sistema, cjeline, svega...

    avatar

    24.10.2011. (11:55)    -   -   -   -  

  • Meister Huc

    Danice, Boki je neosporivo dio sistema, čak sam uvjeren da radi u MUP-u (ili nekoj sličnoj instituciji) i da je u naponu snage, a ne u poznim godinama...

    avatar

    24.10.2011. (12:22)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    napon je ključna riječ, samo ne znam jel` bilo riječ o europskih 230V ili američkih 110V.
    što se Indijanaca tiče, postoji jedna antropološka studija, koja donosi nešto manje bajkovitu sliku, ali paralela u tekstu je tako dobro pogođena da je ne bum remetila ;0)

    avatar

    24.10.2011. (13:02)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Huc, gdje onda po tebi leži motiv Bokijeva namjerna prezira koje izaziva zgražanje kako mase tako i osvještenih pojedinaca?

    Ja bokija zamišljam kao gospodina prezrivca, ono stiff uper lip i sl.,
    a ne ono da je lik samo" use na se i poda se".
    On sa prezirom gleda ne samo na općenitu zajednicu već i ovu "blog komunu" a pošto izgleda ipak ima neku osnovnu logiku pa shvaća donekle da je i on dio društva - i dio blog-komune. Prema tome, rekla bih da prezire sam sebe, a to opet nije dobro ni za ten ni za radost životnu, što znači da je čovjek spreman patit zbog svojih uvjerenja, što opet u krajnjoj liniji znači da je idealist.
    Boki je rijetka zvijerka, zanimljiva za promatranje.

    avatar

    24.10.2011. (16:24)    -   -   -   -  

  • velečasni

    Boccaciozg, bedakima je lako objasniti. Ako nema kruha od kojega bi živjeli, žive od kolača.

    avatar

    24.10.2011. (18:12)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @danice,
    budi uvjeren da uopće nisi u pravu. spuštati križiće na tvoje fantomske komentar-uratke na mom blogu dobra je vježba i samo časak posla. malo si se zaigrao pa si svoje @mirče djelovanje proširio i na druge. vjerojatno misliš da im time dijeliš komplomente ali vjeruj na riječ, baš ti vrijeđaš SVE blogere. uostalom, u svom komentaru, baš kao u pogled ogledalu, spominjući mene pišeš o samom sebi

    cheers
    :)

    avatar

    25.10.2011. (17:32)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @velečasni, fala na propovedi. am pak mi je jasno od čeg si tak punašan kakti gujdek. od kolača.

    avatar

    25.10.2011. (17:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...