Mene je iznenadila ova tvoja priča. Ja, suprotno tome, imam pozitivnija iskustva i moj sadašnji svećenik, iako nije dugo u našoj župi, dođe mi poput psihoterapeuta. Njegove su propovijedi iz života i na tako konkretnim današnjim primjerima, da ga zapravo obožavam slušati. Lijep pozdrav.
22.10.2011. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zar do sada nisi shvatila kako njima nije do nas nego do gomilanja bogatstva. Zato se služe svim sredstvima pa i zastrašivanjem od "ognja paklenog". Vjerujem da ti jeBiblija bliska, pa mi reci koliko podudarnosti ima s ponašanjem tih "čovjekoibogoljubaca". Oprosti mi Bože ali sam zaista zbunjena, ti nemoj biti, smiri se i živi svoj život, Bog vidi:)))
22.10.2011. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam što se s nekima od njih događa, stvarno... Mislim, jasno da oni dobri nikad ne dospjevaju u bilo kakve rasprave pa izgleda da prevladavaju ovi, nazvat ću ih manje dobri. Tih detalja kad nisu utjeha, pomoć ili savijet ima stvarno previše, nažalost .
23.10.2011. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ kolumna jedne superžene drago mi je to čuti, jer ostavlja nadu da su ovo ipak izollirani slučajevi....samo, nije ih lijepo doživjeti, osobito u trenutku kada je čovjeku najpotrebnija utjeha....
@ malo ti malo ja nisam ni zbunjena, niti mislim da bi oni trebali biti bezgrešni....i oni su samo ljudi (na stranu Crkva kao institucija koja nije takva kakva jest od jučer)....samo mi je žalosno u žalosti doživjeti nešto takvo tamo gdje to najmanje očekuješ...
@ preživjeti upravo tako, tada su ljudi najranjiviji i najosjetljiviji....
@ Andrea pozdrav draga i tebi
@ E.P. kad bi nas takve stvari trebale tješiti, mislim da bi još bili u srednjem vijeku....
@ jabuka je svemu kriva točno, prije svega čovjek.....koji razmišlja, suosjeća, pruža ruku ili utjehu, samo sasluša.....čini sve što je dostojno tog imena:)))
@ ToxFox dobro veliš, ovi "manje dobri" ostavljaju upečatljiv dojam i zato se o njima razmišlja i govori....naravno, imam ja i pozitivnih iskustava, ali evo...ovo je vrlo svježe i na površinu je izvuklo još neka druga....ma mislim da ne bi bilo u redu da ne spomenem da onaj naš svečenik koji je mene osobno razočarao nije prije bio takav, baš naprotiv....možda je stoga razočarenje tim veće...
@ Lavica :)) očito se krećemo u sličnim kruogovima...i ja češće susrećem onakve kakve ne bi htjela:))
24.10.2011. (07:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Ti na rođendanskim čestitkama, za koje nikada ne može biti kasno...Pogotovo ne ako su upućene od strane dragih mi ljudi, kao što si Ti... Put je odlično prošao; srdačan pozdrav od Luki+Goldie
24.10.2011. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, kaputić je predivan, napravljen zlatnim rukama...Što bih dala kada bih znala šivati ili plesti :((((( Ali - ne znam, pa sam do sada Goldinki morala kupovati - već gotove kaputiće....:((((( Ima jednu nespretnu gazdaricu taj mali pas, zar ne?! :(((( Pozdrav, Luki+Goldie
24.10.2011. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A je sunce... još više zaboli kad je netko tko je bio dobar. Mislim, nije ni njima lako, razumijem ja to, ljudi su nisu sveci...ali izgleda da vrijeme u kojem živimo izvlači najgore od nas, nažalost...
24.10.2011. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od smrti moje majke koja je otišla 2004. godine, imala sam običaj na isti dan blagosoviti kuću koja je njenim odlaskom ostala prazna...sve je funkcioniralo do prije tri godine, kada mi je novi svećenik rakao, da se blagosivlje obitelj, a ne kuća. Pošto se u kući živi samo dolaskom iz daleka, to nije potrebno......Kada sam napravila novu grobnicu i prenosila kosti roditelja u nju također sam otišla po svećenika da blagosovi grobnicu jer je to bio običaj...rekao mi je da se grobnica nalazi na crkvenom posjedu i da je već blagosovljena. Šutke i u čudu sam podnijela ta dva udarca, uzela svetu vodu i sama blagosivljem kuću i grob......Od tada ne idem na misu, jer i to smatram nepotrebnim, u crkvu odlazim kada nije misa i u miru bez politiziranja se pomolim i upalim svijeću....na ispovijed ne idem...Bog sve vidi i sve zna.....Pa kada oni stvaraju nova nerazumna pravila mogu i ja....Pozdrav,C.K
24.10.2011. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!!!!!! A je istina je da smo svi isti, trupac u svome oku ne vidimo, a trunak u tuđem vidimo. Polazim od sebe, da se razumimo. Nisu svi popovi lopovi, a niti su svi ljudi, da im se sudi. Laku noć i mirne snove ti želim, a napisat ću još jer me baš "žica" ova tema, ali san danas ima posla, i moran malo vrimena i mira uvatit, da bacin svoj koment :))))))))))))))))))))
24.10.2011. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bila sam na jednom pogrebu, djetetu od jedva 19 godina.. poginuo je na cvjetnicu.. na grobu mu je majka toliko neutješno jecala, jer nema goreg nego dijete si pokapati.. svečenik koji je vodio misu, rekao joj je neka se stiša jer ga ne čuju.. htjela sam ga baciti u onaj iskopani grob.. a inaće nisam nasilna osoba.. takop da imam nekakav ne baš dobar odnos sa svečenicima.. samo sam ih dvoje upoznala koji su bili "ljudi" jedan je bio pravoslavni prota, a jedan je bio katolički svećenik..
24.10.2011. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto me ne čude ovakve priče? Rekoše moje prijateljice časne sr. Klarise iz Čajte, jedne od rijetkih koje su pobožne, iskrene, da za svećenike treba moliti, doći će vrijeme kada neće biti svećenika...iako žive u klauzuli, znaju što se događa. slažem se da su svećenici ''Bogu bliži za pedalj'' ali , brate, zloupotrebljavaju sve moguće i nemoguće milosti. Ima svećenika, takoreći karizmatika(imala sam prilike družiti se sa vrlotnima, poput fra Ive Pavića, fra Joza Zovka, fra Zvjezdana Linića) koji imaju u sebi Božijeg Duha. Ima ih još vjerujem ali ostali....Zašto svećenici voze skupe aute, a Krist je nekada išao pješke i na magarcu? Dalo bi se o tome pričati, a ja nemam namjeru što bi rekao Krleža ''raskapati faustovski '' po toj temi....i ponirati u nešto što je odvajkada poznato svima...personalno ne marim previše za to što se opozivaju na doktrinu koje se ne pridržavaju, niti što ih je ljudstvo raskrinkalo(sjetimo se samo knjige ''Ime ruže'' i sličnih njoj- preporučujem da pogledate film), pa nismo više u srednjem vijeku! U dobu mraka su mogli držati mise na latinskom kada ih siromasi nisu shvaćali, jer su bili nepismeni, većina. A njima je to koristilo. A da ne spominjem inkvizitorska nedjela, ispravke Knjige Života u njihovu korist? Sve to povijest piše, nekim stvarima nužno je da se dogode. Poanta? U kojoj god da smo vjeri, Kršćanstvo, ili bilo koja druga, bitno je ostati svoj, biti satvičan čovjek, jer samo takav može korespondirati ispravnosti duha.. Svatko ima izbor(Bogu hvala) a posljedicu ili nagradu snosi sam....Uvijek je iznad nekoga netko, jedino iznad Svevišnjega nema ništa i nitko, On je Alfa i Omega. Svećenici? On ih je izabrao, ali On će im i dati po zasluzi, kako kome..Za kraj, neka vas sve Bog blagoslovi....i Tebi Sunašce, topli zagrljaj...Shalom :-)
26.10.2011. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postoje, na žalost, iskustva s obje strane..... imao sam i ja loše iskustvo prilikom posljednjeg oproštaja s majkom..... ali, nisam se obeshrabrio.... vjerojatno čovjek u tim trenucima postaje pomalo ogorčen, ali, ja sam bio dosta tvrdoglav..... tražio sam "šefa" - da, izletilo mi je pa sam dobio i litaniju da Župnik nije šef..... no, kada je Župnik došao ispostavilo se da me i te kako dobro poznaje.....a problem je bio što sam od malih nogu išao u crkvu blizu svoje bake jer kod nas je nije bilo.... pa tako i majka, ali i moja Sanja otkada smo živjeli skupa, .... a svećenik je, onako na prvu rekao, neka je oni i pokapaju.. trebam li ti reć svoju ljutnju? a Župnik....on je bio do nedugo u crkvi u koju sam ja redovito išao... i, predobro je poznavao moju majku i mene, ali, upoznao je i Sanju....i ne, nije bilo važno u koju sam crkvu išao.... svećenik je sprovod vodio predivno...iskreno, bio sam ugodno iznenađen koliko sam u onim trenucima išta osjećao...ali, nije propustio reć nam...nadam se da ću vas sada češće viđati u našoj crkvi da vas i ja upoznam kao naš Župnik....bio je to pokušaj ublažavanja dojma prvog susreta.... .na žalost, vrlo brzo sam ga sreo opet....tužnom prigodom...kad je zaručnica stradala.... tada nisam trebao ništa govoriti, ništa objašnjavati.... bio je više nego pun razumijevanja i riječi utjehe.... na žalost, ponekad, baš kao i ti, naletimo na pojedince...kako svećenike tako i na ostale ljude u životu i steknemo gorko iskustvo...jedino, stvar je što ovi trenuci koji su nam najbolniji ostaju gorkog okusa sa takvim iskustvima.... a jesam se raspisao...... topli ti, iako pomalo kišni pozdrav, drago Sunčeko
26.10.2011. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ luki 2 nismo svi stvoreni za sve, mada bi često željeli znati ili moći puno toga....važno je da znamo cijeniti lijepe geste, trud, znanje i vještinu, veseliti se svakom iskrenom znaku pažnje, a ti to znaš....sigurna sam u to, baš kao što sam sigurna da imaš i mnoge druge kvalitete:)))) srdačan pozdrav sunpčani, u ovo kišno jutro:))) @ ToxFox u pravu si, baš kao što nas i ova luda vremena čine i još osjetljivijima... @ crna kraljica da, tužno je kada osoba koja bi nam trebala pomoći da oživotvorimo svoju vjeru kroz iskazivanje poštovanja prema nečem što nam je sveto ( a što ima svetije od roditeljskog doma iz kojeg potiče sve ono što mi jesmo uistinu), to jednostavno odgurne i svojim decidiranim stavom čovjeka koji ne odstupa od crkvenih regula, ubije naš osjećaj pripadnosti nečemu što nam je bilo gotovo jednako tako drago.....potpuno te razumijem draga moja...uz pozdrav ti osmjeh sunčani šaljem:) @ Šmrika ma, naravno da nisu.....u stvari, nisam ni imala namjeru nikome suditi...već samo istaknuti neka svoja zapažanja, jer mislim da ljudima u velikoj žalosti nije potrebno "popovanje", čak i ako su ga možda u svakodnevnom životu i zaslužili, nego topla ljudska riječ i kap dobrote....no, držim te za riječ i nestrpljivo čekam da vidim što još imaš reći na tu temu:))) ti znaš da ja uvijek volim "čuti" tvoje mišljenje, a sad pozdrav svoj sunčani šaljem tebi i tvojima:)))) @ tajanad da, baš sam na takve, ružne, a često i neodgojene geste mislila....geste koje ne priliče nikome, koje nas sve ostave bez riječi, a ožalošćenu obitelj još dodatno ražaloste.... @ sandra. vulin što dodati ovim tvojim riječima, osim možda da bi nam svima dobro došlo malo više međusobnog poštovanja i uvažavanja....bez obzira na vjeru, status, spol i uzrast....a nažalost, toga je sve manje...pozdravljam te toplo, draga u ovo tmurno i kišovito jutro:)) @ smotani ako smo i ogorčeni, pa to je ljudski i razumljivo u takvim trenucima....naročito kad je gubitak takav da nam se sruši cijeli svijet....imamo pravo na gorčinu kad je bol tako velika, a netko nam trlja sol na ranu....imaš pravo, kakvih sve ljudi za života sretnemo, ništa čudno...jer i svećenici su samo ljudi, ali tuga posebno pojačava našu osjetljivost na ponašanje drugih ljudi, a to bi njima ipak trebalo biti jasno.... pozdravljam te u ovo kišno jutro uz napomenu: ne zaboravi.....sutra je petak!!!!;))))
27.10.2011. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Hej, hej stani malo, ima nešto važno da ti kažem. Ja sam griješnik samo takav i ne stidim se to priznati. Bogu se dolazi djelima i životom, i ne mogu reći da mnogo puta nisam to učinio, ali najbitnije je da nisam koliko sam mogao i trebao. Zato i kažem da sam grišnik i kajem se iskreno. A pogledaj malo ovo: Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu: U nutrini svakoga čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam..... Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru. Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita; Koji vuk na kraju pobjedi? Stari Cherokee odgovori sa smješkom na svojem starom licu: - Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš..... E, dok san ja živija i studira u Rijeci iša san u jednu cskvu kraj radio Rijeke. Hej, hej tamo san upozna i moju stinu. (Božji prsti. HVALA MU!) Ja bija u nekom mantilu s brkovima ona mislila da sam udbaš i da dolazim špijati ko dolazi u crkvu. Haha, a vidiš ja poslije radija na želježici ona u Brodomerkura, oboje u nabavi i mi nešto nabavljali i ja zoven, i mic po mic kad ono, što misliš KO. Eto tako ti je sve počelo. A ne napadom na Poljsku. Lažu vas haha. E di san ono sta. I u toj je crkvi bija jedan svećenik don Marijan čovik dva doktorata, teologija i anttropologija. Išli smo četvrtkom mi studenti (samo oni koji su išli u crkvu da se razme) u crkvu na predavanja i slušaliga, bija je genijalac, a i još je tamo. I na jednom od tih predavanja je reka. Nikad nemojte reći da poznajete sebe toliko, da možete reći kako će te sutra reagirati, kad se nađete u nekoj nepredviđenoj situaciji. NIKAD. Jer ste onda roboti a ne ljudi, postajete tabula rasa. I bija je u pravu. E sad primjeni ovu priču od ovog Cherokeeja na to pa reci molim te. Je da smo svi mi pomalo već determinirani i poznajemo se dosta dobro, i mislimo da hranimo ovog, dobrog vuka, što je i u redu, ali NIKAD ne reci nikad da se i ovaj zao ne bi mogao nahranit ponekad. I sad svećenici. Pa zar i oni nisu ljudi, je da su odabrani od Boga, ali za to nemaju pravo na Boga više nego mi. I to je rekao taj pametni svećenik. Psijijatri misle da su najpametniji za pročitat ljude, učitelji ds u najbolji pedagozi, a svećenici da su bogom dani i da imaju pravo na Boga viiše nego mi obični smrtnici. Ma NEEEEEEEEEEE veli on. I u pravu je. Oni su griješnici kao i mi i svi koji to shvate su dobri svećenici, koji ne shvate izigravaju male Bogove, ali to meni nije razlog da manje volin Boga. Baš naprotiv. Bogu se dolazi priko žrtve, a kućeš veće žrtve nego kad svećenik misliš da je loš a triba ići u crkvu. E bilo je svećenika i svećenika u mojem životu i crkava ali ja san uvik iša u crkvu i sad iden, jer ne dolazin ja svećeniku nego dragom Bogu a crkva je Božji hram di se je najlipše moliti. A viš moje iskustvo. Umriću i neču prižalit što nisan snimija sprovod svoje majke. Ali ja o tome tad nisam mogao misliti. Da si čula propovid svećenika o mojoj majci, mi stvarno ja i brat uopće nismo znali da će on dražati prpopovid, jer su bila tri svećenika a taj je prije bija na službi u mom selu. Neš virovati on je nju prikaza ka malu sveticu koja je stvorila crkvu u obitelji, otuda onaj moj izraz crkva u obitelji, čiji smo izdanak mi dica i unuci kji smo svi ama baš svi vezani uz dragoga Boga. A znaš na sprovodima kad ono pola njih uđe u crkvu a pola ostane vani i ovi vani samo što ne pivaju, e a vidiš na sprovodu moje majke nije se čula ni muva. A ja nisan vidija a kažu mi ljudi da je jedan od većih po posjećenosti u zadnjih 10 godina. E tu ja vidim dragog Boga. Znaš zašto. Ja ne mogu reći da je moja majka bila svetica to je subjektivno i da nije bilo ljudi i žena boljih od nje. Ali ono di je meni dragi Bog drag to je da san bija na punoooooooooo sprovoda u mom selu, ako sam kući nema šanse da i zostanem, ali na nijednom nije bilo ovako mirno i dostojanstven i nikome nije ovakva propovid održana. E nisam reka to ja nego svi oni koji su bili zato ti ovo i pišem. Eto to je meni dragi Bog u malim stvarima. A već san ti reka da mi je da anđela čuvara, moju stinu. E svaćenici. Ma mogu biti dobri i zli ali oni su za mene Božji sluge i ja ih takve poštivam. I možda je u meni problem, znam, ali to je jače od mene. A da samo znaš koliko bih još mogao pisati i o dobrim i lošim djelima ali roman bi moga napisat. Ali ponovit ću onu koju san već davno reka: jedini dio svemira kojeg na ovoj zemlajkskoj kugli možemo minjati smo mi sami. I to je bit svega. Svećenici mogu biti i dobri i loši ali mi smo ti koji svojim životom i djelima potvrđujemo Boga. A Bog sve vidi i nama i njima. LN NN pozz osd srca :))))))))))))
27.10.2011. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
otvorila si temu, o kojoj mislim da su rijetki spremni potpuno otvoreno i iskreno govoriti... moja su iskustva slična tvojima, pa i ova nedavna, kad mi je umrla mama... ma, nikakav konkretan problem, ali ta neosjetljivost i nebriga, ta okrenutost samima sebi, ta birokratiziranost današnje crkve i svećenstva... nije u tom mom zadnjem susretu bilo niti B od Boga, niti R od Riječi... ma ne riječi utjehe, već nikakvih... kao da sam došla prijaviti smrt na šalter bilo koje druge državne institucije... svećenik u šlapama, kao da se taman sprema na plažu, u "kancelariji" punoj gajbi piva, i najmodernije muzičke opreme... zapisuje sve potrebne podatke o pokojnici, uz neizostavno na kraju "to vam košta toliko i toliko, takva je tarifa crkve"... nema "imaš-nemaš" nego plati... ma kakva pomoć siromašnima i potrebitima... ma kakav dignitet i poštovanje prema mrtvima... ali, za mene je crkva samo institucija, a svećenici samo ljudi... a Bog je na svakom mjestu, On sve vidi, On sve zna... Vjera je za mene sam život, Vjeru treba živjeti... ja se trudim živjeti u skladu sa deset zapovijedi Božjih, ali sam se potpuno našla i u riječima crne kraljice, ma što tko mislio o tome, i ne smatram se ništa manjom vjernicom od mnogih koji ne propuštaju niti jednu nedjeljnu misu, dapače... ali, da citiram i našeg Šmriku, griješnik sam veliki, dakako :))) pa, svi smo mi od krvi i mesa, u svima nama caruje i dobar i zao vuk :))) Sjetila sam se sad i jednog svog davnog odgovora na komentar Vidjeti viđeno, pa da citiram i to svoje mišljenje... novac i moć su prevagnuli svugdje, pa i u crkvi, i velebna crkvena zdanja su, nažalost, sve slabije utočište bolesnima, siromašnima, izgubljenima... a kroz njihove debele zidine se sve slabije čuju glasovi promicanja istinskih ljudskih vrijednosti... a brate mili, cili san roman ispisala... al' gledan sad Šmrikin... pa mi odma' pinku lakše :)))... eto, "legla" mi tvoja tema, a inače mi je inspiracija trenutno na nuli, i manje drugujem s blogom... čekam neke bolje dane, a ti mi stoj dobro, sunčeko :)))
27.10.2011. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Šmrika u tim indijanskim mudrostima ima toliko istine, one su toliko bezvremene i svremene.....katkad se pitam zašto Bog čovjeka nije stvorio malo pametnijim, pa da bolje koristi sva ta iskustva koja se nakupljaju vjekovima....dovoljno je da ispuži ruku i uzme, a ni to nije u stanju....uvijek traga za nečim nevažnim.....i tvarno si u pravu, nemamo pojma kako bi u nekom trenutku djelovali i što bi učinili, dok se to uistinu ne dogodi, a onda najčešće iznenadimo najviše sebe, jer nismo ni slutili što se u nama skriva, što to spava u nama i da smo sposobni za neke stvari....i točno je da nitko, pa ni svečenici ne mogu biti razlogom za ljubav prema Bogu, ali isto tako znam da postoje oni koji svojim djelovanjem, bilo putem propovjedi ili kakvih drugih djela jednostavno oko sebe okupljaju više vjernika.....no prava tema moga posta nisu svećenici kao takvi (znam da to znaš, ovo nije packa:)) ), već momenti kad doživljavamo razočarenje tamo gdje bi se najmanje nadali u trenucima gubitaka svojih najmilijih......eto, i sam si bio svjedokom koliko puno znači nadahnuta propovjed o nekome koga toliko voliš...onda si samo možeš zamisliti kako je recimo ljudima koji dožive da im svećenik na pokopu jednog od roditelja čita litaniju o njihovom nedolasku na misu za Božić...dok su u kući dva bolesna starca, od kojih je jedno na samrti.....a to su primjeri u kojima ja vidim Boga....oni nam jednostavno govore da je pogrešno misliti da netko samim svojim opredjeljenjem za taj poziv uistinu i pozvan da pruži utjehu.....a poštovanje, ono istinsko treba svatko zaslužiti, pa bio on svećenik ili običan čovjek..... ....dragi moj Šmrika, želim ti ugodan ovaj, predblagdanski vikend, kada mislimo na one koji su nas napustili, mada znam da je za tebe i tvoju obitelj ovaj puta to osobito tužno.....pozdrav ti svoj sunčani šaljem:))) @ kamena upravo si ispomenula nešto što se provlači kroz sve ove slučajeve, nama znane i neznane...."birokratiziranost"..... tamo gdje je, po meni ne bi smjelo biti....za Boga miloga, pa to je Crkva.....da, znam da smo navikli gledati Crkvu kao instituciju koja u sebi nosi velike grijehe....gramzivost, bogaćenje, a u današnje vrijeme i mnogo gore od toga....ali kad se radi o gubitku osobe koja nas je rodila, koja nam je krvni rod ili najbolji prijatelj...ili samo netko koga smo poznavali i cijenili kao čovjeka.....po svemu, kao da su i oni digli ruke od čovjeka....prvo država, potom liječnici i na kraju crkva.....a ja ipak mislim da je svatko zaslužio da sa ovog svijeta ode dostojanstveno i neka je sram svakoga tko učini bilo što da poljulja to dostojanstvo..... i, draga moja, ma drago mi je barem da si malo srce olakšala, jer teško je o ičem normalnom razmišljati kad nas tuga mori, zato te toplo pozdravljam uz jedan svoj sunčani osmjeh:)))
29.10.2011. (15:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što kaže @Superžena, različita su iskustva. I baš kad je o tome riječ, rekla bih da sam došla do zaključka kako se među svećenicima nalaze oni koji sve to rade kao posao, kruto se drže nekih pravila preko kojih ne žele prijeći, ne pokazuju onu ljudsku emociju koja se upravo od njih očekuje, onu humanost koja bi im trebala biti svojstvena kao svećenicima, pogotovo jer sudjeluju u tako osjetljivim životnim situacijama. Ne kažem da Crkva ne treba imati svoja pravila, ali isto tako ne bi trebalo praviti probleme i držati se tako kruto u situacijama u kojima to doista nije ni potrebno, ni lijepo, ni ljudski. No, kako su ljudi različiti, tako postoji i druga vrsta svećenika, oni kojima je to doista - poziv, koji djeluju svojom dobrom voljom, dobrohotni su i humani, pomažu i savjetuju. Slažem se s tvojim zaključkom i dodajem - da (između ostalog) zbog ovih drugih, dobrih i dragih svećenika još uvijek znam zašto idem u crkvu.
30.10.2011. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Ma razumija san te i predobro. Nego znaš mene ja naokolo i naširoko. Ali jedno ću te pitati. Bili voljela da je obratno, a ti znaš da na tone toga ima, da ti je majka recimo bila zla, a da je svećenik predivna osoba i drža propovid samo takvu, jer "dobri svećenici" tako rade, jer je to Božji znak, jer Bog voli isto i griješne i manje griješne, i da se majci cili dan brecalo (zvonilo, to je kod nas izraz kad netko umre i zvoni mu se), mislim da bi bila nezadovoljnija, bar ja bi, a mislim da i ti ne razmišljaš drugovačije. Je ostavlja gorak okus istina je i idealno je kad se poklopi, predivan svećenik za naše najmilije. Ali zato san i spomenija one vukove, da i oni u svećenicima postoje i da su samo oni ljudi. A molim te još i ovo. Ja nikad prije nisan razmišlja da moj jedinac bude svećenik. Sad počesto razmišljam i mogu ti reći koliko god me upočetku razmišljanja uzimalamala nelagoda, sada se uvatin u razmišljanju da tribapoštivati Božjuvolju, dragi Bog mi ga je dao može mi ga iuzeti, ne samo priko groba nego da na ovaj način služi njemu. Što ti misliš za svoga Juniora. Aj neka dragi Bog da pokoj duši našim najmilijima, jer dok ih se god budemo sićali, živjet će oni uvik, iako nas sad sne ba gledaju i dive nam se kako lipočavrljamo. Pozz od srca za sunčeko :)))))))))))))))))))
31.10.2011. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Mene je iznenadila ova tvoja priča. Ja, suprotno tome, imam pozitivnija iskustva i moj sadašnji svećenik, iako nije dugo u našoj župi, dođe mi poput psihoterapeuta. Njegove su propovijedi iz života i na tako konkretnim današnjim primjerima, da ga zapravo obožavam slušati.
Lijep pozdrav.
22.10.2011. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Zar do sada nisi shvatila kako njima nije do nas nego do
gomilanja bogatstva. Zato se služe svim sredstvima pa i
zastrašivanjem od "ognja paklenog". Vjerujem da ti jeBiblija
bliska, pa mi reci koliko podudarnosti ima s ponašanjem
tih "čovjekoibogoljubaca". Oprosti mi Bože ali sam zaista
zbunjena, ti nemoj biti, smiri se i živi svoj život, Bog vidi:)))
22.10.2011. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
preživjeti
U najtežim trenutcima trebali bi biti malo obzirniji.
Pozdrav
22.10.2011. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
lijepi ti snovi
22.10.2011. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Sad je još dobro, nekad su nas spaljivali...
23.10.2011. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jabuka je svemu kriva
Danas je samo važno ostati čovjek. ;-))
23.10.2011. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
Ne znam što se s nekima od njih događa, stvarno...
Mislim, jasno da oni dobri nikad ne dospjevaju u bilo kakve rasprave pa izgleda da prevladavaju ovi, nazvat ću ih manje dobri.
Tih detalja kad nisu utjeha, pomoć ili savijet ima stvarno previše, nažalost .
23.10.2011. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavica
Nisam još upoznala normalnog popa,tj,svećenika...
23.10.2011. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
@ kolumna jedne superžene
drago mi je to čuti, jer ostavlja nadu da su ovo ipak izollirani slučajevi....samo, nije ih lijepo doživjeti, osobito u trenutku kada je čovjeku najpotrebnija utjeha....
@ malo ti malo ja
nisam ni zbunjena, niti mislim da bi oni trebali biti bezgrešni....i oni su samo ljudi (na stranu Crkva kao institucija koja nije takva kakva jest od jučer)....samo mi je žalosno u žalosti doživjeti nešto takvo tamo gdje to najmanje očekuješ...
@ preživjeti
upravo tako, tada su ljudi najranjiviji i najosjetljiviji....
@ Andrea
pozdrav draga i tebi
@ E.P.
kad bi nas takve stvari trebale tješiti, mislim da bi još bili u srednjem vijeku....
@ jabuka je svemu kriva
točno, prije svega čovjek.....koji razmišlja, suosjeća, pruža ruku ili utjehu, samo sasluša.....čini sve što je dostojno tog imena:)))
@ ToxFox
dobro veliš, ovi "manje dobri" ostavljaju upečatljiv dojam i zato se o njima razmišlja i govori....naravno, imam ja i pozitivnih iskustava, ali evo...ovo je vrlo svježe i na površinu je izvuklo još neka druga....ma mislim da ne bi bilo u redu da ne spomenem da onaj naš svečenik koji je mene osobno razočarao nije prije bio takav, baš naprotiv....možda je stoga razočarenje tim veće...
@ Lavica
:)) očito se krećemo u sličnim kruogovima...i ja češće susrećem onakve kakve ne bi htjela:))
24.10.2011. (07:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala Ti na rođendanskim čestitkama, za koje nikada ne može biti kasno...Pogotovo ne ako su upućene od strane dragih mi ljudi, kao što si Ti...
Put je odlično prošao; srdačan pozdrav od Luki+Goldie
24.10.2011. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Ah, kaputić je predivan, napravljen zlatnim rukama...Što bih dala kada bih znala šivati ili plesti :((((( Ali - ne znam, pa sam do sada Goldinki morala kupovati - već gotove kaputiće....:((((( Ima jednu nespretnu gazdaricu taj mali pas, zar ne?! :((((
Pozdrav, Luki+Goldie
24.10.2011. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
A je sunce... još više zaboli kad je netko tko je bio dobar. Mislim, nije ni njima lako, razumijem ja to, ljudi su nisu sveci...ali izgleda da vrijeme u kojem živimo izvlači najgore od nas, nažalost...
24.10.2011. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
Od smrti moje majke koja je otišla 2004. godine, imala
sam običaj na isti dan blagosoviti kuću koja je njenim
odlaskom ostala prazna...sve je funkcioniralo do prije
tri godine, kada mi je novi svećenik rakao, da se blagosivlje
obitelj, a ne kuća. Pošto se u kući živi samo dolaskom iz
daleka, to nije potrebno......Kada sam napravila novu grobnicu
i prenosila kosti roditelja u nju također sam otišla po svećenika
da blagosovi grobnicu jer je to bio običaj...rekao mi je da se
grobnica nalazi na crkvenom posjedu i da je već blagosovljena.
Šutke i u čudu sam podnijela ta dva udarca, uzela svetu vodu i sama
blagosivljem kuću i grob......Od tada ne idem na misu, jer i
to smatram nepotrebnim, u crkvu odlazim kada nije misa i u
miru bez politiziranja se pomolim i upalim svijeću....na ispovijed
ne idem...Bog sve vidi i sve zna.....Pa kada oni stvaraju nova
nerazumna pravila mogu i ja....Pozdrav, C.K
24.10.2011. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!!!!!! A je istina je da smo svi isti, trupac u svome oku ne vidimo, a trunak u tuđem vidimo. Polazim od sebe, da se razumimo. Nisu svi popovi lopovi, a niti su svi ljudi, da im se sudi. Laku noć i mirne snove ti želim, a napisat ću još jer me baš "žica" ova tema, ali san danas ima posla, i moran malo vrimena i mira uvatit, da bacin svoj koment :))))))))))))))))))))
24.10.2011. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
bila sam na jednom pogrebu, djetetu od jedva 19 godina..
poginuo je na cvjetnicu..
na grobu mu je majka toliko neutješno jecala, jer nema goreg nego dijete si pokapati..
svečenik koji je vodio misu, rekao joj je neka se stiša jer ga ne čuju..
htjela sam ga baciti u onaj iskopani grob..
a inaće nisam nasilna osoba..
takop da imam nekakav ne baš dobar odnos sa svečenicima..
samo sam ih dvoje upoznala koji su bili "ljudi"
jedan je bio pravoslavni prota, a jedan je bio katolički svećenik..
24.10.2011. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra.vulin
Zašto me ne čude ovakve priče? Rekoše moje prijateljice časne sr. Klarise iz Čajte, jedne od rijetkih koje su pobožne, iskrene, da za svećenike treba moliti, doći će vrijeme kada neće biti svećenika...iako žive u klauzuli, znaju što se događa. slažem se da su svećenici ''Bogu bliži za pedalj'' ali , brate, zloupotrebljavaju sve moguće i nemoguće milosti. Ima svećenika, takoreći karizmatika(imala sam prilike družiti se sa vrlotnima, poput fra Ive Pavića, fra Joza Zovka, fra Zvjezdana Linića) koji imaju u sebi Božijeg Duha. Ima ih još vjerujem ali ostali....Zašto svećenici voze skupe aute, a Krist je nekada išao pješke i na magarcu? Dalo bi se o tome pričati, a ja nemam namjeru što bi rekao Krleža ''raskapati faustovski '' po toj temi....i ponirati u nešto što je odvajkada poznato svima...personalno ne marim previše za to što se opozivaju na doktrinu koje se ne pridržavaju, niti što ih je ljudstvo raskrinkalo(sjetimo se samo knjige ''Ime ruže'' i sličnih njoj- preporučujem da pogledate film), pa nismo više u srednjem vijeku! U dobu mraka su mogli držati mise na latinskom kada ih siromasi nisu shvaćali, jer su bili nepismeni, većina. A njima je to koristilo. A da ne spominjem inkvizitorska nedjela, ispravke Knjige Života u njihovu korist? Sve to povijest piše, nekim stvarima nužno je da se dogode. Poanta? U kojoj god da smo vjeri, Kršćanstvo, ili bilo koja druga, bitno je ostati svoj, biti satvičan čovjek, jer samo takav može korespondirati ispravnosti duha.. Svatko ima izbor(Bogu hvala) a posljedicu ili nagradu snosi sam....Uvijek je iznad nekoga netko, jedino iznad Svevišnjega nema ništa i nitko, On je Alfa i Omega. Svećenici? On ih je izabrao, ali On će im i dati po zasluzi, kako kome..Za kraj, neka vas sve Bog blagoslovi....i Tebi Sunašce, topli zagrljaj...Shalom :-)
26.10.2011. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
postoje, na žalost, iskustva s obje strane..... imao sam i ja loše iskustvo prilikom posljednjeg oproštaja s majkom..... ali, nisam se obeshrabrio.... vjerojatno čovjek u tim trenucima postaje pomalo ogorčen, ali, ja sam bio dosta tvrdoglav..... tražio sam "šefa" - da, izletilo mi je pa sam dobio i litaniju da Župnik nije šef..... no, kada je Župnik došao ispostavilo se da me i te kako dobro poznaje.....a problem je bio što sam od malih nogu išao u crkvu blizu svoje bake jer kod nas je nije bilo.... pa tako i majka, ali i moja Sanja otkada smo živjeli skupa, .... a svećenik je, onako na prvu rekao, neka je oni i pokapaju.. trebam li ti reć svoju ljutnju? a Župnik....on je bio do nedugo u crkvi u koju sam ja redovito išao... i, predobro je poznavao moju majku i mene, ali, upoznao je i Sanju....i ne, nije bilo važno u koju sam crkvu išao.... svećenik je sprovod vodio predivno...iskreno, bio sam ugodno iznenađen koliko sam u onim trenucima išta osjećao...ali, nije propustio reć nam...nadam se da ću vas sada češće viđati u našoj crkvi da vas i ja upoznam kao naš Župnik....bio je to pokušaj ublažavanja dojma prvog susreta.... .na žalost, vrlo brzo sam ga sreo opet....tužnom prigodom...kad je zaručnica stradala.... tada nisam trebao ništa govoriti, ništa objašnjavati.... bio je više nego pun razumijevanja i riječi utjehe.... na žalost, ponekad, baš kao i ti, naletimo na pojedince...kako svećenike tako i na ostale ljude u životu i steknemo gorko iskustvo...jedino, stvar je što ovi trenuci koji su nam najbolniji ostaju gorkog okusa sa takvim iskustvima....
a jesam se raspisao......
topli ti, iako pomalo kišni pozdrav, drago Sunčeko
26.10.2011. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
@ luki 2
nismo svi stvoreni za sve, mada bi često željeli znati ili moći puno toga....važno je da znamo cijeniti lijepe geste, trud, znanje i vještinu, veseliti se svakom iskrenom znaku pažnje, a ti to znaš....sigurna sam u to, baš kao što sam sigurna da imaš i mnoge druge kvalitete:))))
srdačan pozdrav sunpčani, u ovo kišno jutro:)))
@ ToxFox
u pravu si, baš kao što nas i ova luda vremena čine i još osjetljivijima...
@ crna kraljica
da, tužno je kada osoba koja bi nam trebala pomoći da oživotvorimo svoju vjeru kroz iskazivanje poštovanja prema nečem što nam je sveto ( a što ima svetije od roditeljskog doma iz kojeg potiče sve ono što mi jesmo uistinu), to jednostavno odgurne i svojim decidiranim stavom čovjeka koji ne odstupa od crkvenih regula, ubije naš osjećaj pripadnosti nečemu što nam je bilo gotovo jednako tako drago.....potpuno te razumijem draga moja...uz pozdrav ti osmjeh sunčani šaljem:)
@ Šmrika
ma, naravno da nisu.....u stvari, nisam ni imala namjeru nikome suditi...već samo istaknuti neka svoja zapažanja, jer mislim da ljudima u velikoj žalosti nije potrebno "popovanje", čak i ako su ga možda u svakodnevnom životu i zaslužili, nego topla ljudska riječ i kap dobrote....no, držim te za riječ i nestrpljivo čekam da vidim što još imaš reći na tu temu:))) ti znaš da ja uvijek volim "čuti" tvoje mišljenje, a sad pozdrav svoj sunčani šaljem tebi i tvojima:))))
@ tajanad
da, baš sam na takve, ružne, a često i neodgojene geste mislila....geste koje ne priliče nikome, koje nas sve ostave bez riječi, a ožalošćenu obitelj još dodatno ražaloste....
@ sandra. vulin
što dodati ovim tvojim riječima, osim možda da bi nam svima dobro došlo malo više međusobnog poštovanja i uvažavanja....bez obzira na vjeru, status, spol i uzrast....a nažalost, toga je sve manje...pozdravljam te toplo, draga u ovo tmurno i kišovito jutro:))
@ smotani
ako smo i ogorčeni, pa to je ljudski i razumljivo u takvim trenucima....naročito kad je gubitak takav da nam se sruši cijeli svijet....imamo pravo na gorčinu kad je bol tako velika, a netko nam trlja sol na ranu....imaš pravo, kakvih sve ljudi za života sretnemo, ništa čudno...jer i svećenici su samo ljudi, ali tuga posebno pojačava našu osjetljivost na ponašanje drugih ljudi, a to bi njima ipak trebalo biti jasno....
pozdravljam te u ovo kišno jutro uz napomenu: ne zaboravi.....sutra je petak!!!!;))))
27.10.2011. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Hej, hej stani malo, ima nešto važno da ti kažem. Ja sam griješnik samo takav i ne stidim se to priznati. Bogu se dolazi djelima i životom, i ne mogu reći da mnogo puta nisam to učinio, ali najbitnije je da nisam koliko sam mogao i trebao. Zato i kažem da sam grišnik i kajem se iskreno. A pogledaj malo ovo:
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
U nutrini svakoga čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam.....
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;
Koji vuk na kraju pobjedi?
Stari Cherokee odgovori sa smješkom na svojem starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš.....
E, dok san ja živija i studira u Rijeci iša san u jednu cskvu kraj radio Rijeke. Hej, hej tamo san upozna i moju stinu. (Božji prsti. HVALA MU!) Ja bija u nekom mantilu s brkovima ona mislila da sam udbaš i da dolazim špijati ko dolazi u crkvu. Haha, a vidiš ja poslije radija na želježici ona u Brodomerkura, oboje u nabavi i mi nešto nabavljali i ja zoven, i mic po mic kad ono, što misliš KO. Eto tako ti je sve počelo. A ne napadom na Poljsku. Lažu vas haha. E di san ono sta. I u toj je crkvi bija jedan svećenik don Marijan čovik dva doktorata, teologija i anttropologija. Išli smo četvrtkom mi studenti (samo oni koji su išli u crkvu da se razme) u crkvu na predavanja i slušaliga, bija je genijalac, a i još je tamo. I na jednom od tih predavanja je reka. Nikad nemojte reći da poznajete sebe toliko, da možete reći kako će te sutra reagirati, kad se nađete u nekoj nepredviđenoj situaciji. NIKAD. Jer ste onda roboti a ne ljudi, postajete tabula rasa. I bija je u pravu.
E sad primjeni ovu priču od ovog Cherokeeja na to pa reci molim te. Je da smo svi mi pomalo već determinirani i poznajemo se dosta dobro, i mislimo da hranimo ovog, dobrog vuka, što je i u redu, ali NIKAD ne reci nikad da se i ovaj zao ne bi mogao nahranit ponekad. I sad svećenici.
Pa zar i oni nisu ljudi, je da su odabrani od Boga, ali za to nemaju pravo na Boga više nego mi. I to je rekao taj pametni svećenik. Psijijatri misle da su najpametniji za pročitat ljude, učitelji ds u najbolji pedagozi, a svećenici da su bogom dani i da imaju pravo na Boga viiše nego mi obični smrtnici. Ma NEEEEEEEEEEE veli on. I u pravu je. Oni su griješnici kao i mi i svi koji to shvate su dobri svećenici, koji ne shvate izigravaju male Bogove, ali to meni nije razlog da manje volin Boga. Baš naprotiv. Bogu se dolazi priko žrtve, a kućeš veće žrtve nego kad svećenik misliš da je loš a triba ići u crkvu. E bilo je svećenika i svećenika u mojem životu i crkava ali ja san uvik iša u crkvu i sad iden, jer ne dolazin ja svećeniku nego dragom Bogu a crkva je Božji hram di se je najlipše moliti.
A viš moje iskustvo. Umriću i neču prižalit što nisan snimija sprovod svoje majke. Ali ja o tome tad nisam mogao misliti. Da si čula propovid svećenika o mojoj majci, mi stvarno ja i brat uopće nismo znali da će on dražati prpopovid, jer su bila tri svećenika a taj je prije bija na službi u mom selu. Neš virovati on je nju prikaza ka malu sveticu koja je stvorila crkvu u obitelji, otuda onaj moj izraz crkva u obitelji, čiji smo izdanak mi dica i unuci kji smo svi ama baš svi vezani uz dragoga Boga. A znaš na sprovodima kad ono pola njih uđe u crkvu a pola ostane vani i ovi vani samo što ne pivaju, e a vidiš na sprovodu moje majke nije se čula ni muva. A ja nisan vidija a kažu mi ljudi da je jedan od većih po posjećenosti u zadnjih 10 godina. E tu ja vidim dragog Boga. Znaš zašto. Ja ne mogu reći da je moja majka bila svetica to je subjektivno i da nije bilo ljudi i žena boljih od nje. Ali ono di je meni dragi Bog drag to je da san bija na punoooooooooo sprovoda u mom selu, ako sam kući nema šanse da i zostanem, ali na nijednom nije bilo ovako mirno i dostojanstven i nikome nije ovakva propovid održana. E nisam reka to ja nego svi oni koji su bili zato ti ovo i pišem. Eto to je meni dragi Bog u malim stvarima. A već san ti reka da mi je da anđela čuvara, moju stinu.
E svaćenici. Ma mogu biti dobri i zli ali oni su za mene Božji sluge i ja ih takve poštivam. I možda je u meni problem, znam, ali to je jače od mene. A da samo znaš koliko bih još mogao pisati i o dobrim i lošim djelima ali roman bi moga napisat. Ali ponovit ću onu koju san već davno reka: jedini dio svemira kojeg na ovoj zemlajkskoj kugli možemo minjati smo mi sami. I to je bit svega. Svećenici mogu biti i dobri i loši ali mi smo ti koji svojim životom i djelima potvrđujemo Boga. A Bog sve vidi i nama i njima. LN NN pozz osd srca :))))))))))))
27.10.2011. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
otvorila si temu, o kojoj mislim da su rijetki spremni potpuno otvoreno i iskreno govoriti... moja su iskustva slična tvojima, pa i ova nedavna, kad mi je umrla mama... ma, nikakav konkretan problem, ali ta neosjetljivost i nebriga, ta okrenutost samima sebi, ta birokratiziranost današnje crkve i svećenstva... nije u tom mom zadnjem susretu bilo niti B od Boga, niti R od Riječi... ma ne riječi utjehe, već nikakvih... kao da sam došla prijaviti smrt na šalter bilo koje druge državne institucije... svećenik u šlapama, kao da se taman sprema na plažu, u "kancelariji" punoj gajbi piva, i najmodernije muzičke opreme... zapisuje sve potrebne podatke o pokojnici, uz neizostavno na kraju "to vam košta toliko i toliko, takva je tarifa crkve"... nema "imaš-nemaš" nego plati... ma kakva pomoć siromašnima i potrebitima... ma kakav dignitet i poštovanje prema mrtvima...
ali, za mene je crkva samo institucija, a svećenici samo ljudi... a Bog je na svakom mjestu, On sve vidi, On sve zna... Vjera je za mene sam život, Vjeru treba živjeti... ja se trudim živjeti u skladu sa deset zapovijedi Božjih, ali sam se potpuno našla i u riječima crne kraljice, ma što tko mislio o tome, i ne smatram se ništa manjom vjernicom od mnogih koji ne propuštaju niti jednu nedjeljnu misu, dapače... ali, da citiram i našeg Šmriku, griješnik sam veliki, dakako :))) pa, svi smo mi od krvi i mesa, u svima nama caruje i dobar i zao vuk :)))
Sjetila sam se sad i jednog svog davnog odgovora na komentar Vidjeti viđeno, pa da citiram i to svoje mišljenje... novac i moć su prevagnuli svugdje, pa i u crkvi, i velebna crkvena zdanja su, nažalost, sve slabije utočište bolesnima, siromašnima, izgubljenima... a kroz njihove debele zidine se sve slabije čuju glasovi promicanja istinskih ljudskih vrijednosti...
a brate mili, cili san roman ispisala... al' gledan sad Šmrikin... pa mi odma' pinku lakše :)))... eto, "legla" mi tvoja tema, a inače mi je inspiracija trenutno na nuli, i manje drugujem s blogom... čekam neke bolje dane, a ti mi stoj dobro, sunčeko :)))
27.10.2011. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
@Šmrika
u tim indijanskim mudrostima ima toliko istine, one su toliko bezvremene i svremene.....katkad se pitam zašto Bog čovjeka nije stvorio malo pametnijim, pa da bolje koristi sva ta iskustva koja se nakupljaju vjekovima....dovoljno je da ispuži ruku i uzme, a ni to nije u stanju....uvijek traga za nečim nevažnim.....i tvarno si u pravu, nemamo pojma kako bi u nekom trenutku djelovali i što bi učinili, dok se to uistinu ne dogodi, a onda najčešće iznenadimo najviše sebe, jer nismo ni slutili što se u nama skriva, što to spava u nama i da smo sposobni za neke stvari....i točno je da nitko, pa ni svečenici ne mogu biti razlogom za ljubav prema Bogu, ali isto tako znam da postoje oni koji svojim djelovanjem, bilo putem propovjedi ili kakvih drugih djela jednostavno oko sebe okupljaju više vjernika.....no prava tema moga posta nisu svećenici kao takvi (znam da to znaš, ovo nije packa:)) ), već momenti kad doživljavamo razočarenje tamo gdje bi se najmanje nadali u trenucima gubitaka svojih najmilijih......eto, i sam si bio svjedokom koliko puno znači nadahnuta propovjed o nekome koga toliko voliš...onda si samo možeš zamisliti kako je recimo ljudima koji dožive da im svećenik na pokopu jednog od roditelja čita litaniju o njihovom nedolasku na misu za Božić...dok su u kući dva bolesna starca, od kojih je jedno na samrti.....a to su primjeri u kojima ja vidim Boga....oni nam jednostavno govore da je pogrešno misliti da netko samim svojim opredjeljenjem za taj poziv uistinu i pozvan da pruži utjehu.....a poštovanje, ono istinsko treba svatko zaslužiti, pa bio on svećenik ili običan čovjek.....
....dragi moj Šmrika, želim ti ugodan ovaj, predblagdanski vikend, kada mislimo na one koji su nas napustili, mada znam da je za tebe i tvoju obitelj ovaj puta to osobito tužno.....pozdrav ti svoj sunčani šaljem:)))
@ kamena
upravo si ispomenula nešto što se provlači kroz sve ove slučajeve, nama znane i neznane...."birokratiziranost"..... tamo gdje je, po meni ne bi smjelo biti....za Boga miloga, pa to je Crkva.....da, znam da smo navikli gledati Crkvu kao instituciju koja u sebi nosi velike grijehe....gramzivost, bogaćenje, a u današnje vrijeme i mnogo gore od toga....ali kad se radi o gubitku osobe koja nas je rodila, koja nam je krvni rod ili najbolji prijatelj...ili samo netko koga smo poznavali i cijenili kao čovjeka.....po svemu, kao da su i oni digli ruke od čovjeka....prvo država, potom liječnici i na kraju crkva.....a ja ipak mislim da je svatko zaslužio da sa ovog svijeta ode dostojanstveno i neka je sram svakoga tko učini bilo što da poljulja to dostojanstvo.....
i, draga moja, ma drago mi je barem da si malo srce olakšala, jer teško je o ičem normalnom razmišljati kad nas tuga mori, zato te toplo pozdravljam uz jedan svoj sunčani osmjeh:)))
29.10.2011. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
posljednju kap povjerenja koje sam imao u
samozvane ovozemaljske pastire,
pokopao sam zajedno s ocem...
29.10.2011. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Što kaže @Superžena, različita su iskustva. I baš kad je o tome riječ, rekla bih da sam došla do zaključka kako se među svećenicima nalaze oni koji sve to rade kao posao, kruto se drže nekih pravila preko kojih ne žele prijeći, ne pokazuju onu ljudsku emociju koja se upravo od njih očekuje, onu humanost koja bi im trebala biti svojstvena kao svećenicima, pogotovo jer sudjeluju u tako osjetljivim životnim situacijama. Ne kažem da Crkva ne treba imati svoja pravila, ali isto tako ne bi trebalo praviti probleme i držati se tako kruto u situacijama u kojima to doista nije ni potrebno, ni lijepo, ni ljudski. No, kako su ljudi različiti, tako postoji i druga vrsta svećenika, oni kojima je to doista - poziv, koji djeluju svojom dobrom voljom, dobrohotni su i humani, pomažu i savjetuju. Slažem se s tvojim zaključkom i dodajem - da (između ostalog) zbog ovih drugih, dobrih i dragih svećenika još uvijek znam zašto idem u crkvu.
30.10.2011. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šmrika
Ma razumija san te i predobro. Nego znaš mene ja naokolo i naširoko. Ali jedno ću te pitati. Bili voljela da je obratno, a ti znaš da na tone toga ima, da ti je majka recimo bila zla, a da je svećenik predivna osoba i drža propovid samo takvu, jer "dobri svećenici" tako rade, jer je to Božji znak, jer Bog voli isto i griješne i manje griješne, i da se majci cili dan brecalo (zvonilo, to je kod nas izraz kad netko umre i zvoni mu se), mislim da bi bila nezadovoljnija, bar ja bi, a mislim da i ti ne razmišljaš drugovačije. Je ostavlja gorak okus istina je i idealno je kad se poklopi, predivan svećenik za naše najmilije. Ali zato san i spomenija one vukove, da i oni u svećenicima postoje i da su samo oni ljudi.
A molim te još i ovo. Ja nikad prije nisan razmišlja da moj jedinac bude svećenik. Sad počesto razmišljam i mogu ti reći koliko god me upočetku razmišljanja uzimalamala nelagoda, sada se uvatin u razmišljanju da tribapoštivati Božjuvolju, dragi Bog mi ga je dao može mi ga iuzeti, ne samo priko groba nego da na ovaj način služi njemu. Što ti misliš za svoga Juniora.
Aj neka dragi Bog da pokoj duši našim najmilijima, jer dok ih se god budemo sićali, živjet će oni uvik, iako nas sad sne ba gledaju i dive nam se kako lipočavrljamo. Pozz od srca za sunčeko :)))))))))))))))))))
31.10.2011. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...