Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • borgman

    Svrha postojanja je preteško pitanje za opisivanje slovima, riječima i rečenicama. Za svoju dnevnu upotrebu, malo sam preuredio i pitanje i odgovor. Što je smisao Života? ....Življenje.
    Jednostavno, neegoistično i prije svega istinito.
    Živjeti kao da je svaki dan onaj posljednji, iza kojega ostaje samo žaljenje u trenucima prije Smrti, a žalimo samo za onime što nismo napravili. Jer nemamo to iskustvo. I više nećemo imati mogućnost ponoviti ga u ovom tijelu (ili za mene vrijedi, nikada više)....
    Dakle, živjeti najbolje što znaš...jedino pravilo koje u sebi sadrži ogromnu količinu iskrenosti prema sebi, etike i filozofije...dovoljno za knjigu bez kraja, ili sa samo jednom riječju....Život :-)

    avatar

    23.10.2011. (12:26)    -   -   -   -  

  • odmak

    borgman,
    tvoje vrijeme je sad živjeti, iako uvjerena sam da se i ti pitaš. Ne mislim pri tom na Boga. Ne vjeruješ u njega i svejedno ti je što se njega tiče, ali pitaš se o drugim stvarima. imaš svoje mišljenje. nadam se da nije konačno. Ljudi koji sve odgovore znaju i koji ne sumnjaju baš u ništa... takvih se ljudi plašim i bježim od njih.
    Onoliko koliko te poznajem čini mi se da ne spadaš u sveznalice. A to je dovoljno, bez obzira kamo i kome pripadamo, da budemo prijatelji.

    avatar

    23.10.2011. (15:26)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Za mene osobno pitanje postoji li Bog ili ne nije od presudne važnosti. Rekao bih da uopće nije važno. No mnogo je važnije pitanje postoji li ili ne Čovjek.

    avatar

    24.10.2011. (00:23)    -   -   -   -  

  • aspasia

    Vjerujem da čovjek dostigne svoj unutrašnji mir (ili shvati smisao ili upozna Boga, kako god to zvali) onda kada više nema pitanja, lutanja i unutrašnjih sukoba između uma i duše.... i vjerujem da se to desi samo onima koji se bave svojom duhovnošću i vjerojatno to dožive u dubokoj starosti. Nema to veze s religijom, već prihvaćanjem sebe i drugih, svijeta u svoj svojoj ljepoti i užasima, prihvaćanjem prolaznosti, prirode i njezinih zakonitosti...barem se nadam da će se meni, ako doživim starost, kockice tako posložiti

    avatar

    24.10.2011. (09:40)    -   -   -   -  

  • odmak

    semper contra,
    bez ikakve sumnje postojanje čovjeka možemo naučno dokazati. Dokaze je i previše.
    Znam da si mislio na pojam pošteno, dobro, velikodušno biće, ali čovjek to nije. To što si ti mislio je ideja čovjeka.

    A ono što ti ja hoću kazati je: zamislimo, hipotetski, da sam usvojena kćer nekih ljudi. I zamislimo da su me oni odgajali da gazim preko mrtvih do cilja, iako su ta učenja zamotavali u razne ideala- na pr upisati se u komunističku partiju ili u HDZ-e ili u bilo koju partiju , bar u nas, gdje od demokracije nema ni D.
    Moguće da sam ja slijepo vjerovala sa su svi ti partijski sustavi baš ostvarenje mojih 'ideala', a na kraju kad se priča završila ili će se završiti ,svi oko mene koji su me kovali u zvijezde, počnu mi predbacivati i govoriti: hej vi ste zločinci i vaša je organizacija zločinačka. Ja bih se zapitala nekoliko stvari ( mnogi se ne pitaju, jesu li zato manje krivi).
    1.kakvi su to moji roditelji? Jesu li oni baš moji roditelji kad su me tako učili.
    2. pa bih se pitala kako ja to nisam prije vidjela. Mislim da je organizacija u koju smo se kleli baš zločinačka.
    3. ako je to tako tko nas je (mene) baš takvu stvorio
    4. i odmah bi mi se nametnula želja da tražim one od kojih vučem pravu narav. moje stvoritelje.

    Naravno, nismo svi isti. Većina se ljudi zavarava, utišava svako pitanje savjesti, uvjerava samog sebe da su takva vremena bila i lovi ga povijest ne možeš vratiti, ali eto ja mislim da mi neprekidno živimo povijest i stalno se preispitujem i pitam. Jer uvijek je nekak bilo i uvijek će nekak biti, a ja se pitam: Tko nas je takvima stvorio. Jesmo li krivi? I koliko smo krivi, ako jesmo?
    Često bih da nije tih pitanja u mojoj glavi.

    avatar

    26.10.2011. (08:41)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Asocirala si me na ovo:Svemir. Pjesnički rečeno, a meni se baš svidjelo kako je on to izrekao. :-)

    avatar

    27.10.2011. (21:13)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Povremeno pokušavam ponekom objasniti da je to zapravo razmišljanje o ustroju vlastitog uma. Sinteza Svemira u glavi mi je nekako prehrabra za nas male.

    avatar

    01.11.2011. (00:22)    -   -   -   -  

  • odmak

    Big Blue,
    pročitala. Lijepo.

    propheta nemo,
    Sa skepsom ili bez nje sve je u našoj glavi. Ostalo pokušavam vjerovati.

    avatar

    02.11.2011. (17:22)    -   -   -   -  

  • nije bitno

    odusevljena sam tvojim blogom...eh kako bi mi dobro dosla kao pomoc, http://slobodni.net/forum.php?referrerid=354
    gdje mene ne filozofa filozofi tlace:))

    avatar

    13.01.2012. (08:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...