Sjećam se jedne Vivekanandine rečenice. Rekao je: duhovni put počinje velikim gađenjem prema svijetu. Lectorium Rosicrucianum također govori, da samo jedno slomljeno srce može u sebe primiti Kristov impuls (oni imaju specifičnu terminologiju koju, naravno, treba pravilno iščitati). Problem je u tome, što mi poput simboličke priče o Petrovom izdajstvu Isusa uvijek iznova izdajemo taj impuls koji nas probudi, dotakne, resetira, koji nam daje jednu novu šansu da povratimo tu radikalnu unutarnju iskrenost.
14.10.2011. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Za biti i živjeti ono što jesi potrebna je zrelost.Mnogi ljudi zapravo plutaju i nemaju pojma što žele,što ih ispunjava...Također mi se čini važno prihvatiti sebe u sadašnjem trenutku s bezbroj onih mana i sranja koja imamo jer krivnjom i mržnjom prema sebi produbljujemo konflikt.Na sreću radim na takvom mjestu da imam neki utjecaj na klince u smislu formiranja pozitivne slike o sebi,razvoju samopoštovanja,samopouzdanja.Za razliku od njih ja sam morala naučiti na teži način bez podrške.
Okolina je izrazito važna jer smo društvena bića,ali nikako nije presudna u samorealizaciji.To što si napisao ljudima je teško ostvariti zbog nedostatka samopouzdanja.
Dopuštanje sebi da budemo ono što jesmo možda je najvrijednija stvar koju možemo napraviti u životu
Nije možda nego jest.Za to je potrebna snaga koja proizlazi iz ljubavi.Ljubavi prema sebi i ljubavi općenito.(sada bi Fromm svašta lijepog rekao:)))
I nije beznačajno i besmisleno napisati post poput ovoga.Baš suprotno jako ga je važno napisati.
14.10.2011. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mariano, sviđa mi se tvoje opažanje...(uvijek iznova izdajemo taj impuls koji nas probudi). Mislim da se ta izdaja vrlo često događa. Neki znak buđenja, nagovještaj promjene cjelokupnog osjećaja života se pojavi, ali čovjeku se učini kao da je to bila neka opsjena, prelako zanemari znak i dok se nije ni okrenuo, već nastavi po starom. Samo, ostaje činjenica da mu takvo zanemarivanje radi nesagledivu štetu.
@kesnija, nije možda, nego jest, apsolutno. Ubrzo nakon što sam napisao to "možda", bilo mi je jasno da je ta riječ suvišna, ali sam ju (vjerojatno iz lijenosti, ali i za svaki slučaj) ostavio. Samopouzdanje je ključno. U izdvojenim tekstovima sa strane imam tekst upravo o toj prevažnoj osobini.
15.10.2011. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je to u redu, ali uvijek ostaje ono zlokobno; još samo malo, još samo da napravim ovo. Onda ću konačno biti slobodan čovjek. Tako to traje čitav život, a kad dođemo na sam kraj tog života, proleti pred nama ubrzani film svega onoga što smo u tom životu, isprepletenom"još samo malo" izlikama, nepovratno propustili.
17.10.2011. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
sveđa mi se .,ali osvrnula bih se na samopouzdanje, što je to?
17.10.2011. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Sjećam se jedne Vivekanandine rečenice. Rekao je: duhovni put počinje velikim gađenjem prema svijetu. Lectorium Rosicrucianum također govori, da samo jedno slomljeno srce može u sebe primiti Kristov impuls (oni imaju specifičnu terminologiju koju, naravno, treba pravilno iščitati). Problem je u tome, što mi poput simboličke priče o Petrovom izdajstvu Isusa uvijek iznova izdajemo taj impuls koji nas probudi, dotakne, resetira, koji nam daje jednu novu šansu da povratimo tu radikalnu unutarnju iskrenost.
14.10.2011. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Za biti i živjeti ono što jesi potrebna je zrelost.Mnogi ljudi zapravo plutaju i nemaju pojma što žele,što ih ispunjava...Također mi se čini važno prihvatiti sebe u sadašnjem trenutku s bezbroj onih mana i sranja koja imamo jer krivnjom i mržnjom prema sebi produbljujemo konflikt.Na sreću radim na takvom mjestu da imam neki utjecaj na klince u smislu formiranja pozitivne slike o sebi,razvoju samopoštovanja,samopouzdanja.Za razliku od njih ja sam morala naučiti na teži način bez podrške.
Okolina je izrazito važna jer smo društvena bića,ali nikako nije presudna u samorealizaciji.To što si napisao ljudima je teško ostvariti zbog nedostatka samopouzdanja.
Dopuštanje sebi da budemo ono što jesmo možda je najvrijednija stvar koju možemo napraviti u životu
Nije možda nego jest.Za to je potrebna snaga koja proizlazi iz ljubavi.Ljubavi prema sebi i ljubavi općenito.(sada bi Fromm svašta lijepog rekao:)))
I nije beznačajno i besmisleno napisati post poput ovoga.Baš suprotno jako ga je važno napisati.
14.10.2011. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@mariano, sviđa mi se tvoje opažanje...(uvijek iznova izdajemo taj impuls koji nas probudi). Mislim da se ta izdaja vrlo često događa. Neki znak buđenja, nagovještaj promjene cjelokupnog osjećaja života se pojavi, ali čovjeku se učini kao da je to bila neka opsjena, prelako zanemari znak i dok se nije ni okrenuo, već nastavi po starom. Samo, ostaje činjenica da mu takvo zanemarivanje radi nesagledivu štetu.
@kesnija, nije možda, nego jest, apsolutno. Ubrzo nakon što sam napisao to "možda", bilo mi je jasno da je ta riječ suvišna, ali sam ju (vjerojatno iz lijenosti, ali i za svaki slučaj) ostavio.
Samopouzdanje je ključno. U izdvojenim tekstovima sa strane imam tekst upravo o toj prevažnoj osobini.
15.10.2011. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Sve je to u redu, ali uvijek ostaje ono zlokobno; još samo malo, još samo da napravim ovo.
Onda ću konačno biti slobodan čovjek.
Tako to traje čitav život, a kad dođemo na sam kraj tog života, proleti pred nama ubrzani film svega onoga što smo u tom životu, isprepletenom"još samo malo" izlikama, nepovratno propustili.
17.10.2011. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
sveđa mi se .,ali osvrnula bih se na samopouzdanje, što je to?
17.10.2011. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Tea, Samopouzdanje je... Tj. to je tek pokušaj da ga se opiše.
17.10.2011. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Dakle , samopouzdanje je je ona situacija kada je tvoje ja samo u prolazu.U svakom slučaju sviđa mi se što pišeš, kako pišeš i glazba koju slušaš.
17.10.2011. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...