NI NA KOJI NACIN NE OMALOVAZAVA DRUGOGA". M.Bustruc
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje nas osposobljava svijescu o rezervoaru snage u nama potrebne za trenutke solidarnosti i rebrtinga. "Bijela kula" nam za tu svrhu nudi jednu kratku molitvicu:
29. AKO NA MOJA VRATA SALJES
Ako na moja vrata saljes tudju muku,
onda me ucini svjesnom snage,
kojom cu ju docekati,
posvojiti, i na smijeh nagovoriti.
"Bijela kula", knjiga 29. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi
oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
03.10.2011. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Novu sezonu K.U.N.S. počinje s koncertom kultne riječke glazbene skupine
MARINADA
i jednom sasvim neobičnom izložbom u bogatoj izlagačkoj povjesti Galerije O.K.,(preko sedam stotina izložbi domaćih i stranih autora) pod nazivom;
OVO NIJE AUTO ILI: VENIJEVA KOBRA / RAKETA / KOTAČ / AUTO
do sada najmlađeg umjetnika koji je izlagao u ovoj galeriji
VENIA FABIJANČIĆA
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Branko Cerovac.
MARINADA
Za riječku Marinadu (Marin Alvir, Robert Merlak, Marko Čavrak i Saša Matić) glazbeni kritičari kažu da je prilično bizaran, ali originalan bend, na svoj način uvrnut i drukčiji. Marinada je nastala 2003. godine kao autorski projekt Marina Alvira a u današnjoj postavi (Alvir, Robert Merlak, Marko Čavrak i Saša Matić) svoj glazbeni izraz gradi kroz jednostavnost, melodioznost i senzibilnost koristeći vokale, akustičnu gitaru, perkusije i PC/human beatbox. Marinada iza sebe ima jedanaest objavljenih albuma.
Web: http://www.myspace.com/marinadamusic
VENIO FABIJANČIĆ
ODABRANE SLIKE 2007 – 2011
Selekcija, likovni postav, predgovor: Branko Cerovac
Venio Fabijančić
Rođen: Postojna, 2004. Slika akrilnim bojama, zlatnim i srebrenim pigmentom, flomasterima, drvenim bojama i drugim slikarskim i neslikarskim materijalima na platnu, papiru, kamenu, keramici ( vaze ). U slike ugrađuje i nađene predmete ( lišće, koru drveta...).Radi i u glini i drvu. Zbirka (vlasništvo Venijeve obitelji ) broji preko stotinu uradaka. Tijekom ove godine, 2011., izlagao je na manifestacijama Ex tempore – Grožnjan, Mali Mandrać, Volosko, Ex tempore – Fažana / Mali kreativci 2 ( dobio nagradu „Mali Veliki Umjetnik“ ). Upravo je krenuo u prvi razred Osnovne škole „Andrija Mohorovičić“ u Matuljima. Stanuje u Veprincu.
OVO NIJE AUTO ILI: VENIJEVA KOBRA / RAKETA / KOTAČ / AUTO
„Slučajne mrlje, nespretne pogreške, suprotne zbiljskom, nedotjerane boje, čitav niz nekome nepodnošljivih stvari, čak i mene pomalo smetaju, jer često narušavaju učinak. No ja ih prihvaćam jer one dopuštaju da pronađemo u djelu slikarevu ruku. Izbjegavaju dominaciju objekta, a predmetima smetaju da poprime odveć jasan oblik /.../“ / Izjave umjetnika, Katalog izložbe Jeana Dubuffeta,Tate Gallery, 1966 )
„ Moja je tuba s bojom poput rakete koja opisuje vlastiti prostor. Nastojim učiniti mogućim ono što je inače nemoguće. Ne mogu predvidjeti ono što se događa. To je iznenađenje. Poput strasti, umjetnost je emocija prepuna istine, koja odzvanja živim zvukom, kao rikanje iz lavljih ralja /.../“ / Citat K. Apella iz:“ Karel Appel „, Hugo Claus, New York, 1962 )
Mitska slika /nad-/ čovjeka kao božanskog djeteta koje je „kotač koji se sam iz sebe okreće“, pleše, igra se, smije se, „vječno vraća“... ( Nietzsche, Also sprach...! ) vrti se kroz cijelu epohu moderne, a eto i postmoderne, pokrećući strasti i imaginaciju mnogih slikara – od Kleea do Jeana Dubuffeta i članova skupine „C.O.B.R.A.“ ( Karel Appel, Asger Jorn, Atlan, Alechinsky ... ), te kasnijih, „postmodernističkih“ pobornika „divljeg“ ekspresionizma, „dječjeg izraza“, „art brut“-a, „bad painting“ slikarstva svakojakih naziva i stilskih inačica.
Problem odgovarajuće interpretacije, teorijski problem, nastaje kad naiđemo na likovne, uže, eminentno slikarske uratke nekog kronološki „stvarnog“ djeteta koji se istodobno mogu percipirati i tretirati kao spontani odnosno „još-neakademizirani“ dječji izraz i kao idiomski veoma uspjelu, korektnu, lucidnu, čak propisno autorski „signiranu“, a k tome i inventivnu, dakle „potpuno zrelu“ slikarsku kreaciju, estetski kvalitetno i zanimljivo, ne samo „osebujno“ artističko djelo: KAO DA to dijete, u ovom slučaju sedmogodišnjak, mladi i nadobudni veprinački pučkoškolac Venio Fabijančić ( rođen u Postojni, Slovenija, 2004. godine ) na neki paradoksalan način već „zna znanje“, kao da na tajanstven način raspolaže informacijama i umijećima ineče neophodnim da se BAŠ TAKO ili analogno tome naslika takvo, specijalno koncipirano, struktuirano i izvedeno djelo. Kao da je neki odrasli, slikarski puno „školovaniji“ umjetnik to naslikao, nikako dječak Venio, a da nas Venijevi perfidni roditelji varaju, lažu, iskušavaju, tvrdeći da je te slike naslikao njihov malodobni sin koji je, eto, tek krenuo u prvi razred matuljske OŠ A.M.! Ergo, o čemu se radi? O Platonovoj „anamnezis“, učenju kao ponovnom sjećanju? Nije isključeno.
Da naša neprilika bude veća, dječak Venio nema običaj puno govoriti o tome, naročito ne odraslim ljubopitljivcima, radoznalcima, gnjavatorima; odan je specifičnoj „est
03.10.2011. (16:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi o vremenu razmišljamo kao o četvrtoj dimenziji, no tim znanstvenika iz Ptuja tvrdi drugačije.
Znanstvenici istraživačkog centra Bistra u slovenskom Ptuju postavili su novu, revolucionarnu teoriju. Prema njoj, vrijeme više nije apsolutna vrijednost u fizici, koja predstavlja vlastitu dimenziju. Drugim riječima, oni smatraju da vrijeme ne predstavlja četvrtu dimenziju prostorno-vremenskog kontinuuma, već da je svemir bezvremenski određen.
Amrit Sorli, Davide Fiscaletti i Dušan Klinar predlažu da se koncept vremena gleda tako da točnije odgovara fizičkom svijetu, odnosno da ga se promatra kao numeričku mjeru reda promjene. Svoju teoriju obrazložili su u žurnalu Physics Essays.
Ono što oni tvrde jest da je vrijeme matematička, a ne fizikalna vrijednost. Takav način gledanja na vrijeme ne znači da ono ne postoji, već da je vezano isključivo za prostor, suprtotno ideji apsolutne vrijednosti u obliku zasebne dimenzije. Na prostorno-vremenski kontinuum se gleda kao na cjelinu od četiri dimenzije, tri fizičke i vremensku. Sorli, Fiscaletti i Klinar tvrde da bi korektnije bilo gledati na prostorno-vremenski kontinuum kao cjelinu od četiri prostorne dimenzije.
'Ideja vremena kao četvrte dimenzije u prostoru nije donijela veliki napredak u svijetu fizike. Mi razvijamo teoriju 3D kvantnog prostora na bazi Planckovog rada. U tom prostoru, ili svemiru, vrijeme više nije 'dužinska kontrakcija' i ne postoji 'vremenski odmak', Ono što postoji jest brzina materijala, koja je relativna u odnosu na Einsteinovu teoriju', stoji u njihovom objavljenom radu.
Da bi bolje pojasnili pokušali su to numerički objasniti. Broj jedan se nalazi prije prije dva, ali ne u vremenskom smislu, već numeričkom. To bi značilo da objekt, poput fotona, koji prijeđe određenu udaljenost, prešao tu udaljenost u numeričkom smislu, a ne apsolutno vremenskom. Dakle bez odmaka vremena, jer vrijeme ne gledaju kao dimenziju.
'Newtonovu teoriju apsolutnog vremena ne može se lažirati, ne možete je dokazati ili ne dokazati. U nju morate vjerovati', rekao je Sorli. Iako možda previše za koncipirati odjednom, njihov prijedlog je da se vrijeme s koncepta nečeg nedokučivog, postavi kao mjerna jedinica u kretanju objekata kroz prostor, odnosno da iz svojevrsnog misterija prijeđe u fizičku stvarnost.
03.10.2011. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"TKO NA PRAVI NACIN UVAZAVA SEBE,
NI NA KOJI NACIN NE OMALOVAZAVA DRUGOGA". M.Bustruc
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje nas osposobljava svijescu o rezervoaru snage u nama potrebne za trenutke solidarnosti i rebrtinga. "Bijela kula" nam za tu svrhu nudi jednu kratku molitvicu:
29. AKO NA MOJA VRATA SALJES
Ako na moja vrata saljes tudju muku,
onda me ucini svjesnom snage,
kojom cu ju docekati,
posvojiti, i na smijeh nagovoriti.
"Bijela kula", knjiga 29. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi
oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
03.10.2011. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
NOVA SEZONA K.U.N.S.-a (Klub umjetnika na Sušaku)
Petak, 07.10. 2011. 17.00-03.00sata
Novu sezonu K.U.N.S. počinje s koncertom kultne riječke glazbene skupine
MARINADA
i jednom sasvim neobičnom izložbom u bogatoj izlagačkoj povjesti Galerije O.K.,(preko sedam stotina izložbi domaćih i stranih autora) pod nazivom;
OVO NIJE AUTO ILI: VENIJEVA KOBRA / RAKETA / KOTAČ / AUTO
do sada najmlađeg umjetnika koji je izlagao u ovoj galeriji
VENIA FABIJANČIĆA
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Branko Cerovac.
MARINADA
Za riječku Marinadu (Marin Alvir, Robert Merlak, Marko Čavrak i Saša Matić) glazbeni kritičari kažu da je prilično bizaran, ali originalan bend, na svoj način uvrnut i drukčiji. Marinada je nastala 2003. godine kao autorski projekt Marina Alvira a u današnjoj postavi (Alvir, Robert Merlak, Marko Čavrak i Saša Matić) svoj glazbeni izraz gradi kroz jednostavnost, melodioznost i senzibilnost koristeći vokale, akustičnu gitaru, perkusije i PC/human beatbox. Marinada iza sebe ima jedanaest objavljenih albuma.
Web: http://www.myspace.com/marinadamusic
VENIO FABIJANČIĆ
ODABRANE SLIKE 2007 – 2011
Selekcija, likovni postav, predgovor: Branko Cerovac
Venio Fabijančić
Rođen: Postojna, 2004. Slika akrilnim bojama, zlatnim i srebrenim pigmentom, flomasterima, drvenim bojama i drugim slikarskim i neslikarskim materijalima na platnu, papiru, kamenu, keramici ( vaze ). U slike ugrađuje i nađene predmete ( lišće, koru drveta...).Radi i u glini i drvu. Zbirka (vlasništvo Venijeve obitelji ) broji preko stotinu uradaka. Tijekom ove godine, 2011., izlagao je na manifestacijama Ex tempore – Grožnjan, Mali Mandrać, Volosko, Ex tempore – Fažana / Mali kreativci 2 ( dobio nagradu „Mali Veliki Umjetnik“ ). Upravo je krenuo u prvi razred Osnovne škole „Andrija Mohorovičić“ u Matuljima. Stanuje u Veprincu.
OVO NIJE AUTO ILI: VENIJEVA KOBRA / RAKETA / KOTAČ / AUTO
„Slučajne mrlje, nespretne pogreške, suprotne zbiljskom, nedotjerane boje, čitav niz nekome nepodnošljivih stvari, čak i mene pomalo smetaju, jer često narušavaju učinak. No ja ih prihvaćam jer one dopuštaju da pronađemo u djelu slikarevu ruku. Izbjegavaju dominaciju objekta, a predmetima smetaju da poprime odveć jasan oblik /.../“ / Izjave umjetnika, Katalog izložbe Jeana Dubuffeta,Tate Gallery, 1966 )
„ Moja je tuba s bojom poput rakete koja opisuje vlastiti prostor. Nastojim učiniti mogućim ono što je inače nemoguće. Ne mogu predvidjeti ono što se događa. To je iznenađenje. Poput strasti, umjetnost je emocija prepuna istine, koja odzvanja živim zvukom, kao rikanje iz lavljih ralja /.../“ / Citat K. Apella iz:“ Karel Appel „, Hugo Claus, New York, 1962 )
Mitska slika /nad-/ čovjeka kao božanskog djeteta koje je „kotač koji se sam iz sebe okreće“, pleše, igra se, smije se, „vječno vraća“... ( Nietzsche, Also sprach...! ) vrti se kroz cijelu epohu moderne, a eto i postmoderne, pokrećući strasti i imaginaciju mnogih slikara – od Kleea do Jeana Dubuffeta i članova skupine „C.O.B.R.A.“ ( Karel Appel, Asger Jorn, Atlan, Alechinsky ... ), te kasnijih, „postmodernističkih“ pobornika „divljeg“ ekspresionizma, „dječjeg izraza“, „art brut“-a, „bad painting“ slikarstva svakojakih naziva i stilskih inačica.
Problem odgovarajuće interpretacije, teorijski problem, nastaje kad naiđemo na likovne, uže, eminentno slikarske uratke nekog kronološki „stvarnog“ djeteta koji se istodobno mogu percipirati i tretirati kao spontani odnosno „još-neakademizirani“ dječji izraz i kao idiomski veoma uspjelu, korektnu, lucidnu, čak propisno autorski „signiranu“, a k tome i inventivnu, dakle „potpuno zrelu“ slikarsku kreaciju, estetski kvalitetno i zanimljivo, ne samo „osebujno“ artističko djelo: KAO DA to dijete, u ovom slučaju sedmogodišnjak, mladi i nadobudni veprinački pučkoškolac Venio Fabijančić ( rođen u Postojni, Slovenija, 2004. godine ) na neki paradoksalan način već „zna znanje“, kao da na tajanstven način raspolaže informacijama i umijećima ineče neophodnim da se BAŠ TAKO ili analogno tome naslika takvo, specijalno koncipirano, struktuirano i izvedeno djelo. Kao da je neki odrasli, slikarski puno „školovaniji“ umjetnik to naslikao, nikako dječak Venio, a da nas Venijevi perfidni roditelji varaju, lažu, iskušavaju, tvrdeći da je te slike naslikao njihov malodobni sin koji je, eto, tek krenuo u prvi razred matuljske OŠ A.M.! Ergo, o čemu se radi? O Platonovoj „anamnezis“, učenju kao ponovnom sjećanju? Nije isključeno.
Da naša neprilika bude veća, dječak Venio nema običaj puno govoriti o tome, naročito ne odraslim ljubopitljivcima, radoznalcima, gnjavatorima; odan je specifičnoj „est
03.10.2011. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Slovenski znanstvenici imaju novu teoriju vremena!
* Ptuj, 03.10.2011., 12:49
* Autor: B.V.
* 17 komentara
Svi mi o vremenu razmišljamo kao o četvrtoj dimenziji, no tim znanstvenika iz Ptuja tvrdi drugačije.
Znanstvenici istraživačkog centra Bistra u slovenskom Ptuju postavili su novu, revolucionarnu teoriju. Prema njoj, vrijeme više nije apsolutna vrijednost u fizici, koja predstavlja vlastitu dimenziju. Drugim riječima, oni smatraju da vrijeme ne predstavlja četvrtu dimenziju prostorno-vremenskog kontinuuma, već da je svemir bezvremenski određen.
Amrit Sorli, Davide Fiscaletti i Dušan Klinar predlažu da se koncept vremena gleda tako da točnije odgovara fizičkom svijetu, odnosno da ga se promatra kao numeričku mjeru reda promjene. Svoju teoriju obrazložili su u žurnalu Physics Essays.
Ono što oni tvrde jest da je vrijeme matematička, a ne fizikalna vrijednost. Takav način gledanja na vrijeme ne znači da ono ne postoji, već da je vezano isključivo za prostor, suprtotno ideji apsolutne vrijednosti u obliku zasebne dimenzije. Na prostorno-vremenski kontinuum se gleda kao na cjelinu od četiri dimenzije, tri fizičke i vremensku. Sorli, Fiscaletti i Klinar tvrde da bi korektnije bilo gledati na prostorno-vremenski kontinuum kao cjelinu od četiri prostorne dimenzije.
'Ideja vremena kao četvrte dimenzije u prostoru nije donijela veliki napredak u svijetu fizike. Mi razvijamo teoriju 3D kvantnog prostora na bazi Planckovog rada. U tom prostoru, ili svemiru, vrijeme više nije 'dužinska kontrakcija' i ne postoji 'vremenski odmak', Ono što postoji jest brzina materijala, koja je relativna u odnosu na Einsteinovu teoriju', stoji u njihovom objavljenom radu.
Da bi bolje pojasnili pokušali su to numerički objasniti. Broj jedan se nalazi prije prije dva, ali ne u vremenskom smislu, već numeričkom. To bi značilo da objekt, poput fotona, koji prijeđe određenu udaljenost, prešao tu udaljenost u numeričkom smislu, a ne apsolutno vremenskom. Dakle bez odmaka vremena, jer vrijeme ne gledaju kao dimenziju.
'Newtonovu teoriju apsolutnog vremena ne može se lažirati, ne možete je dokazati ili ne dokazati. U nju morate vjerovati', rekao je Sorli. Iako možda previše za koncipirati odjednom, njihov prijedlog je da se vrijeme s koncepta nečeg nedokučivog, postavi kao mjerna jedinica u kretanju objekata kroz prostor, odnosno da iz svojevrsnog misterija prijeđe u fizičku stvarnost.
03.10.2011. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...