Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • emocija

    Jako mi teško pada viđati njene vršnjakinje, zamišljam je u njihovim godinama i tuđim životima.... Znaš i sama mila, ništa se neće dogoditi ovog mjeseca osim tvoje patnje koja je stalna. Svi su dani puni bola i praznine, ponekad manje, ponekad više misliš, ali zid je podignut i nema nam preko njega...

    avatar

    04.10.2011. (20:37)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    A znaš, na žalost, i sama.. glava i srce su u stalnom raskoraku. Tamo gore uvijek je ta hladna, pretužna i prebolna zbilja i realnost, a srce mašta.. pokušava vjerojatno ublažtiti tu silnu bol.. pa nam pruža neku utjehu u bijegu od stvarnosti.. stvara naime lažnu sliku moguće drugačije stvarnosti.. ali možda je to i svrha.. da bar na tren udahnemo zrak i da nastavimo dalje trpiti patnju.

    avatar

    05.10.2011. (09:03)    -   -   -   -  

  • emocija

    Priklonila sam se zaključku o slučajnosti jer mi se svaka druga opcija nameće kao plod nevjerojatne mržnje i opačine; ta TKO bi nam i ZAŠTO to nametnuo? A opet, kao što kažeš, iskoristiti sekundu smanjenog (samo potisnutog) bola i udahnuti za dalje, čini mi se previše da bi bilo slučajno. Slučajno se nađe novčanica na putu, slučajno se oklizne na mokrom pločniku i slomi potpetica, ovo je za slučajnost previše.Nakon pet godina kao da sam zanijemila, bol, rođena patnjom ustalila se, hodajući, iz mene izlazi tek isprekidani dah kao da se neprestano u meni kotrljaju suze... slučajnost- namjera, namjera-slučajnost, preteško je to za pojedinca....

    avatar

    05.10.2011. (17:35)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Moja prijateljica zna reći, kako je čudno da se priroda, u kojoj naizgled sve savršeno funkcionira, zapravo nije pobrinula da jedinim svjesnim bićima za zemlji ne olakša na neki način gubitak voljenog bića. A nametnute metode kroz religijska vjerovanja nisu učinkovita, to vidim i kod vjernika i kod onih što sumnjaju.. Tu nema utjehe.. Pa tako ostaje samo san i mašta.. u mikro trenucima..

    avatar

    06.10.2011. (10:09)    -   -   -   -  

  • Dum spiro, spero

    Vaša sposobnost pretvaranja osjećaja u riječi je nevjerovatna, čarobna! Predivno, jednostavno predivno...
    "hoće li ovaj put doći do pomicanja vremenskog tijeka.. do nekog preokreta i iskoraka u realnosti? Do drugačijeg ishoda toga dana" - tu su suze krenule (:

    avatar

    10.10.2011. (11:34)    -   -   -   -  

  • barbara2503

    više ni ne pamtim kad sam i kako dospjela na ovaj blog, slučajno nešto guglajući, čini mi se. i od onda Vas ponekad posjetim. nije to ni znatiželja niti išta takvo prosto. zapravo, ni sad ne znam čemu ovaj komentar kad sam ionako nijema pred cijelom pričom. zaustiti bih, možda, smjela i htjela jedino da ste nevjerojatna osoba, puna topline i ljubavi koja me uvijek iznova dotakne, skameni, rastuži, raznježi, ni sama ne znam što. i nije ni bitno. nemam nijedan dostojan epitet za Vašu djevojčicu. nemam nijedno objašnjenje ni sebi ni Vama. ono što me najviše razočarava u cijeloj priči jest to kako se cijeli svemir nekako ne uroti da Vam je vrati u naručje. ili mog brata mojoj mami. i tako to. ne bih o tome, cijeli komentar je poprilično suvišan i nedorečen. ali što uopće reći? voljela bih Vas zagrliti. ovim komentarom to pokušavam na neki način učiniti. oprostite što nemam nijednu jaku misao i utješnu riječ. sve što mi pada na pamet u ovom trenutku, totalno je sranje. osjećam puno toga o ovoj "priči", ali ne umijem reći a da ne ispadne glupo. ljubim te, stelina mama.

    avatar

    26.10.2011. (02:40)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Riječi zaista nekada znaju biti jednostavno nedovoljne da opišu baš sve ono što je čovjek u stanju osjećati. Moja Tina rijetko priča o svojim osjećajima odnosno o tome kako se nosi sa svojim gubitkom sestre.. Jednom sam ju pitala zašto ne priča ništa.. a ona mi je kroz suze rekla: "A šta da kažem? Da mi nedostaje? Ono što ja osjećam tisuću je puta jače od tih riječi.. Nemam ti što reći." I tada ponovo majčino srce na trenutak stane. Jednu sam izgubila.. zauvijek.. drugoj ne mogu pomoći.. ne mogu joj seku vratiti.. tugu iz očiju obrisati.. I tako to dok "život ide dalje" mi živimo.. u svojoj boli i nevjerici.. da naše mile Stelice ni danas nema.. ni sutra je neće biti..

    avatar

    26.10.2011. (21:24)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Da, ponekad poželimo da postoji Supermen pa da napravi par krugova oko Zemlje i vrati vrijeme unatrag, kao u filmovima.. da izbriše tugu i bol i patnju naših praznih ruku koje čeznu zagrliti naše anđele...a ovako grle sjećanja..

    avatar

    28.10.2011. (15:25)    -   -   -   -  

  • enika36

    cesto mislimo na vas a posebno na Stelicu a sutra narocito ...

    avatar

    30.10.2011. (21:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...