Monge su riječi drugi izgovorili u Božje ime. Mnoge misli i mnogi osjećaji izazvani su uzrocima koje nije Bog izvorno stvorio, a mnoga islustva proizlaze iz toga. Većina Božjih poruka se ne sluša, neke zbog toga što se čine predobrima da bi bile istinite, a neke jer se čine teškima da bi se slijedile. Većina jer nisu primljene. Najmoćniji Božji glasnik je iskustvo, ali ga ljudi zanemaruju. Da smo slušali svoje iskustvo, naš svijet ne bi bio u sadašnjem stanju. Rezultat toga što nismo poslušali svoje iskustvo jest taj da ga ponovo proživljavamo uvijek iznova i iznova. Jer Božja svrha neće biti iskrivljena, niti će Božja volja biti zanemarena. Dobit ćemo poruku. Prije ili kasnije. Bog nas neće prisiljavati jer nam je dao slobodnu volju – moć da radimo po svom izboru, i to nam nikada neće oduzeti. I tako će nam nastaviti slati iste poruke iznova i iznova. Stalno će nam slati svoje poruke dok ih ne prihvatimo i usvojimo i nazovemo ih vlastitima. Ne možemo ih propustiti, ako ih istinski slušamo i ne možemo ih zanemariti, ako smo ih jednom iskreno saslušali.
Griješimo kad vjerujemo da je Bog neko svemoguće biće koje sluša sve molitve, na neke od njih kaže ''da'', na neke druge kaže ''ne'', a na ostale ''možda, ali kasnije''. Bog nema pravila po kojima odlučuje. Griješimo i ako vjerujemo da je Bog onaj koji je stvorio i koji odlučuje o svim stvarima u našem životu. Bog je promatrač, ne stvaratelj. Bog nam je spreman pomoći da živimo svoj život, ali ne na način na koji mi to očekujemo. Uloga Boga nije da stvara ili razgrađuje okolnosti ili uvjete našeg života. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Mi smo stvorili ostalo kroz moć koju nam je Bog dao. Bog je stvorio proces života i sam život, no dao nam je i slobodan izbor da s tim životom činimo što nas je volja. U tom je smislu naša volja ono što je Bog za nas želio. Mi živimo svoj život na način na koji živimo i on se u to ne petlja. Bog na neki način ne brine za ishod, za onaj krajnji ishod i to zato jer je krajnji ishod osiguran. Prva velika iluzija čovjeka je da je Bogu stalo na ovaj ili onaj način što činimo. Druga velika iluzija je da je ishod života dvojben. Ta sumnja o krajnjem ishodu stvorila je najvećeg neprijatelja čovjeka – strah. A ako sumnjamo u ishod, moramo sumnjati u Stvoritelja, moramo sumnjati u Boga. A ako sumnjamo u Boga, moramo živjeti u strahu i krivnji cijelog svog života. Jer ako sumnjamo u Božje namjere i Božju sposobnost da proizvede krajnji rezultat, ne možemo se opustiti, ne možemo pronaći istinski mir.
Pogrešno je misliti da se Bog prikazuje na samo jedan način. Ako mislimo da se Bog prikazuje na samo jedan način, da izgleda na samo jedan način, zvuči na samo jedan način ili postoji na samo jedan način, onda gledamo mimo Boga dan i noć. Provest ćemo čitavi život tražeći Boga i nećemo ga naći.
Bog nije napravio bića sama po sebi nesavršena, a onda od njih tražio da budu savršena ili se suoče s prokletstvom. Istina je da je mogućnost (a ne obaveza) kamen temeljac religije i cjelokupne duhovnosti. Sve dok to vidimo na obrnuti način, ne možemo shvatiti bit.
Bog istinski želi ono što mi istinski želimo. Ništa drukčije i ništa drugo. I to je Njegov najveći dar nama. Da je za nas želio nešto drugo od onoga što sami sebi želimo, i da je otišao tako daleko da prouzroči da mi to imamo, gdje bi bio naš slobodan izbor? Mi ne bismo mogli biti stvaralačka bića da nam Bog određuje što ćemo biti, raditi i imati. Božja je radost u našoj slobodi, a ne u našoj podložnosti.
Paradoks je da mi istovremeno imamo nezasitnu potrebu za saznanjem i da sve već znamo. Ali ipak ne želimo znati Istinu, želimo znati istinu koju već razumijemo. To je najveća prepreka našem prosvjetljenju. Mi mislimo da već znamo istinu. Mi mislimo da već razumijemo kako je to. Mi se tako slažemo sa svime što vidimo, čujemo ili pročitamo, a što se uklapa u obrazac, paradigmu, koju razumijemo, a odbacujemo sve ono što se ne uklapa. I to nazivamo učenjem. To nazivamo otvorenošću za učenjem. A zapravo ne možemo biti otvoreni za učenje sve dok smo zatvoreni za sve osim za vlastitu istinu.
Bog nas neće napustiti, ne može nas napustiti jer smo mi Njegovo djelo, Njegova djeca, Njegova svrha, Njegovo Ja. Obratimo mu se zato kad god i gdje god smo odvojeni od mira koji je Bog.
Bog je Ljubav, a ne strah.
25.09.2011. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@viam inveniam: Halala ti na otvorenom komentaru kojim dopuštaš puno više mogućnosti nego što si mnogi uzimaju za bitnim i obveznim. Unatoč otvorenosti i nastojanju da u radosti života slijedimo Božju želju da budsemo sretni, mi morami prihvatiti obvezu da postignemo sreću još za života na zemlji... a to možemo tek ako slijedimo njegove naputke za zdrav i duhovan život koji ima svoje temelje u Govoru na Gori, 10 B. zapovijedi i drugim porukama Neba koje nam koji to želimo, i možemo čuti, trasira put za sretan živor... Neznamo puno o putevima Njegovim i vj. griješimo kada govorimo u njegovo ime, no On to sigurno razumije te nas vj. nadahnjuje u duhu da i drugima prenosimo naše impresije Božje ljubavi koju sami doživljavamo... Trebalo bi mi puno vremena da na svoj način odgovorim na sva tvoja pitanja u komentar, no iskreno, sviđa mi se tvoje razmišljanje i imam dojam da bi mogao biti prijatelj sa tako krasnom osobom otvorenog uma, za spoznaju, bit, ali i ljepotu života... Lp i blagoslov...
25.09.2011. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentar ću, ovaj puta, više posvetiti komentarima. Raduje me sloboda pristupa 'viam inveniam', a posebno završno viđenje da je Bog ljubav, a nikako strah. Nekako je došlo do situacije da kažem moje 'viđenje kroz saživljavanje mislima'. Bog ne govori riječima. To čovjek prevodilac pretvara u rijeći. Pitanje je, koliko je prijevod dobar i nikako ne može biti onih vrijednosti doživljavanja. Jedno je što se govori, a drugo što se razumije. To je područje čovjekova djelovanja. Da bi slušao, potrebno je biti čist i u Miru. To može biti i trenutak, koji čovjek vidi kao inspiraciju. Gledajući djelovanje i odluke čovjeka lako je primjetiti da su, ljudski ovdje 'dva svijeta'. Jedan je istinski Božji, a drugi ljudski, koji je podložan subjektivnostima. Taj je poput subjektivne preslike Istine. U takovim uvjetima čovjek stvara. Nije čudo da od toga dolaze mnoge greške i grijehovi. Pokušamo li shvatiti ustroj svijeta po Istini dolazimo u područje u kojem misao prestaje stvarati, već samo slijedi Istinu. Sustav Istine je na dobroti, a Ona je ta koja drži djelo Božje. Ljudski gledano ona je ljubav. To je Ljubav prema Istini, a to znači prema onome što po njoj je. To nije misaona kalkulacija, nego viđenje. Po tome mi ljudi trebamo poprilično raditi na sebi. Mnoge stvari tako izgledaju drugačije, a posebice način ponašanja i djelovanja. Svi smo mi djeca Božja i trebamo otvoriti ruke jedni drugima. Tako ćemo graditi put vjere u Istinu. U čistoći i riječ istinom zvuči i ljubavlju zrači. Budimo braća i djeca Božja u radosti i vjeri u Istinu kojom ovaj svijet jest priznanjem toga. Tako ćemo širiti energiju koja istinski drži svijet i život i dobrotom biti uz Istinu... dobra djeca Gospodnja. I nije dobro ne vjerovati da ljudi neće razumijeti. Ta kako ćemo sakrivanjem napredovati? Otvorimo Duše i Srca na dobro sviju, na dobro Istine. O Bože blagoslovi put dobrote čovjeku... :)
26.09.2011. (21:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog nas neće napustiti, ne može nas napustiti jer smo mi Njegovo djelo, Njegova djeca, Njegova svrha, Njegovo Ja. Obratimo mu se zato kad god i gdje god smo odvojeni od mira koji je Bog.
Bog je Ljubav, a ne strah
Svaka čast Viam! Ponavljam što Ona napisaše !!!
A svrati i Ti kod mene, imam novo i sigurna sam da će Te Zanimat *)
29.09.2011. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mladen: Da, ovo je škola i dolina suza u kojoj smo prisiljeni raditi na sebi ili se prepustiti svojim i tuđim strastima nagona do samouništenja... Dakle nije sve Ja ono što mi upravo želimo ako nas to razgrađuje, jer je Ja postavka i vertilala vrijednosti koje čine vječnost života...Svi vidimo stvari koje izgledaju drugačije u odnosu na viđenje drugih, ali postoje i bitne značajko koje zajednički formiramo ...kao što je očekivano ponašanje u dobru. Istina je fluidan skup vrijednosti u ljudskom pogledu ili sagledavajnu vječne istine koju spoznajemo svaki dan, iako je ona jedna i jednoznačno određena u Božjem davanju. Naša istina u našem dobru postaje stvarnost ako se nalazimo na putu Božje istine koja se od nas očekuje na putu sazrijevanja. Naša misao postaje stvarnost onda kada donesemo odluku ostvarenja iste, a prije toga osmišljavamo sredstva i uvjete provedbe. Kada se naše ljudske istine ostvaruju a u skladu su sa Božjom voljom, one postaju opće dobro. Djelo Božje je i naše ostvarenje dobra uz Božju pomoć, zato i jeste molitva, značaj molitve, u očekivanju Božje pomoći za djela koja se kroz naše djelovanje ostvaruje. Ljubav je dakle materijalizirana kroz djelo Božje koje mi stvaramo u području Njegove ljuvabi. Putevi vjere su također različiti za svakog pojedinca ali oni mogu činiti jedno vjeru u pravom smislu ako je ta ovjera datost gospodnja. Put vjere u Istinu je nužan, jer bez istine sadržaj vjere postaje isprazan. Čak i sotonske vjere sadrže istinite segmente koji su rezultanta zla koji se materijalizira u istinitim reperkusijama zlog djelovanja...Istina dakle može imati dobru podlogu kada je Ljubav a i lošu podlogu kada je ostvarenje filozofije zla... Lp i sretno Mladene
02.10.2011. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, vidi svak onoliko koliko je za to sebe izgrađivao. To je poput vertikale koju navodiš. Moglo bi se slikovito prikazati čistoćom ogledala koje zrcali Istinu. Od tuda je ono nerazumijevanje predstavljanja vrijednosti. Meni je ovdje značajan put na kojem se 'očiste mnoga ogledala' predstavom Istine, tako da prodire i do zamagljenih svijesti. Naravno, ništa ne ide bez volje Božje, pa je i to ustvari molitva osobne čistoće za predstavu Istine i vrijednosti Njenih čovjeku, a i svemu. Ne sudim ja tko je dijete Božje, već sam Istinom poput sluge. Kada se vidi zamagljeno ogledalo što valja činiti? Naravno, sa pažnjom i ljubavlju, jer to je djelovanje Njegovo životom i čovjekom. Kada se čini dobrotom vrijedi biti svijestan Božjega djela, te tada biti u hvali i molitvi kao stanju duha. Prijatelju, tako vidim; tako osjećam i znam da to nije moje... niti znanje, niti moć, niti viđenje... Bogu hvala ... To je dar radosti Božje viđenjem i svime što time i tako ide. Neka nas Bog vodi putem svijetla dobrote u život božanstveni ... :)
02.10.2011. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Onome tko svakim kvantom sebe vjeruje nije potrebno sklonište.
24.09.2011. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Monge su riječi drugi izgovorili u Božje ime. Mnoge misli i mnogi osjećaji izazvani su uzrocima koje nije Bog izvorno stvorio, a mnoga islustva proizlaze iz toga.
Većina Božjih poruka se ne sluša, neke zbog toga što se čine predobrima da bi bile istinite, a neke jer se čine teškima da bi se slijedile. Većina jer nisu primljene.
Najmoćniji Božji glasnik je iskustvo, ali ga ljudi zanemaruju. Da smo slušali svoje iskustvo, naš svijet ne bi bio u sadašnjem stanju. Rezultat toga što nismo poslušali svoje iskustvo jest taj da ga ponovo proživljavamo uvijek iznova i iznova. Jer Božja svrha neće biti iskrivljena, niti će Božja volja biti zanemarena. Dobit ćemo poruku. Prije ili kasnije. Bog nas neće prisiljavati jer nam je dao slobodnu volju – moć da radimo po svom izboru, i to nam nikada neće oduzeti. I tako će nam nastaviti slati iste poruke iznova i iznova. Stalno će nam slati svoje poruke dok ih ne prihvatimo i usvojimo i nazovemo ih vlastitima. Ne možemo ih propustiti, ako ih istinski slušamo i ne možemo ih zanemariti, ako smo ih jednom iskreno saslušali.
Griješimo kad vjerujemo da je Bog neko svemoguće biće koje sluša sve molitve, na neke od njih kaže ''da'', na neke druge kaže ''ne'', a na ostale ''možda, ali kasnije''. Bog nema pravila po kojima odlučuje.
Griješimo i ako vjerujemo da je Bog onaj koji je stvorio i koji odlučuje o svim stvarima u našem životu.
Bog je promatrač, ne stvaratelj. Bog nam je spreman pomoći da živimo svoj život, ali ne na način na koji mi to očekujemo.
Uloga Boga nije da stvara ili razgrađuje okolnosti ili uvjete našeg života. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Mi smo stvorili ostalo kroz moć koju nam je Bog dao. Bog je stvorio proces života i sam život, no dao nam je i slobodan izbor da s tim životom činimo što nas je volja. U tom je smislu naša volja ono što je Bog za nas želio. Mi živimo svoj život na način na koji živimo i on se u to ne petlja.
Bog na neki način ne brine za ishod, za onaj krajnji ishod i to zato jer je krajnji ishod osiguran.
Prva velika iluzija čovjeka je da je Bogu stalo na ovaj ili onaj način što činimo.
Druga velika iluzija je da je ishod života dvojben.
Ta sumnja o krajnjem ishodu stvorila je najvećeg neprijatelja čovjeka – strah.
A ako sumnjamo u ishod, moramo sumnjati u Stvoritelja, moramo sumnjati u Boga. A ako sumnjamo u Boga, moramo živjeti u strahu i krivnji cijelog svog života.
Jer ako sumnjamo u Božje namjere i Božju sposobnost da proizvede krajnji rezultat, ne možemo se opustiti, ne možemo pronaći istinski mir.
Pogrešno je misliti da se Bog prikazuje na samo jedan način. Ako mislimo da se Bog prikazuje na samo jedan način, da izgleda na samo jedan način, zvuči na samo jedan način ili postoji na samo jedan način, onda gledamo mimo Boga dan i noć. Provest ćemo čitavi život tražeći Boga i nećemo ga naći.
Bog nije napravio bića sama po sebi nesavršena, a onda od njih tražio da budu savršena ili se suoče s prokletstvom.
Istina je da je mogućnost (a ne obaveza) kamen temeljac religije i cjelokupne duhovnosti. Sve dok to vidimo na obrnuti način, ne možemo shvatiti bit.
Bog istinski želi ono što mi istinski želimo. Ništa drukčije i ništa drugo. I to je Njegov najveći dar nama. Da je za nas želio nešto drugo od onoga što sami sebi želimo, i da je otišao tako daleko da prouzroči da mi to imamo, gdje bi bio naš slobodan izbor? Mi ne bismo mogli biti stvaralačka bića da nam Bog određuje što ćemo biti, raditi i imati. Božja je radost u našoj slobodi, a ne u našoj podložnosti.
Paradoks je da mi istovremeno imamo nezasitnu potrebu za saznanjem i da sve već znamo. Ali ipak ne želimo znati Istinu, želimo znati istinu koju već razumijemo. To je najveća prepreka našem prosvjetljenju. Mi mislimo da već znamo istinu. Mi mislimo da već razumijemo kako je to. Mi se tako slažemo sa svime što vidimo, čujemo ili pročitamo, a što se uklapa u obrazac, paradigmu, koju razumijemo, a odbacujemo sve ono što se ne uklapa. I to nazivamo učenjem. To nazivamo otvorenošću za učenjem. A zapravo ne možemo biti otvoreni za učenje sve dok smo zatvoreni za sve osim za vlastitu istinu.
Bog nas neće napustiti, ne može nas napustiti jer smo mi Njegovo djelo, Njegova djeca, Njegova svrha, Njegovo Ja.
Obratimo mu se zato kad god i gdje god smo odvojeni od mira koji je Bog.
Bog je Ljubav, a ne strah.
25.09.2011. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
@viam inveniam:
Halala ti na otvorenom komentaru kojim dopuštaš puno više mogućnosti nego što si mnogi uzimaju za bitnim i obveznim. Unatoč otvorenosti i nastojanju da u radosti života slijedimo Božju želju da budsemo sretni, mi morami prihvatiti obvezu da postignemo sreću još za života na zemlji... a to možemo tek ako slijedimo njegove naputke za zdrav i duhovan život koji ima svoje temelje u Govoru na Gori, 10 B. zapovijedi i drugim porukama Neba koje nam koji to želimo, i možemo čuti, trasira put za sretan živor... Neznamo puno o putevima Njegovim i vj. griješimo kada govorimo u njegovo ime, no On to sigurno razumije te nas vj. nadahnjuje u duhu da i drugima prenosimo naše impresije Božje ljubavi koju sami doživljavamo... Trebalo bi mi puno vremena da na svoj način odgovorim na sva tvoja pitanja u komentar, no iskreno, sviđa mi se tvoje razmišljanje i imam dojam da bi mogao biti prijatelj sa tako krasnom osobom otvorenog uma, za spoznaju, bit, ali i ljepotu života... Lp i blagoslov...
25.09.2011. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Hvala Tebi na otvorenosti, širini vidika i neuzimanju zdravo za gotovo. Oduvijek sam cijenila i zauvijek ću cijeniti takve duše.
Ja sam uvijek za kvalitetno prijateljstvo:)
26.09.2011. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Komentar ću, ovaj puta, više posvetiti komentarima. Raduje me sloboda pristupa 'viam inveniam', a posebno završno viđenje da je Bog ljubav, a nikako strah.
Nekako je došlo do situacije da kažem moje 'viđenje kroz saživljavanje mislima'. Bog ne govori riječima. To čovjek prevodilac pretvara u rijeći. Pitanje je, koliko je prijevod dobar i nikako ne može biti onih vrijednosti doživljavanja. Jedno je što se govori, a drugo što se razumije. To je područje čovjekova djelovanja.
Da bi slušao, potrebno je biti čist i u Miru. To može biti i trenutak, koji čovjek vidi kao inspiraciju.
Gledajući djelovanje i odluke čovjeka lako je primjetiti da su, ljudski ovdje 'dva svijeta'. Jedan je istinski Božji, a drugi ljudski, koji je podložan subjektivnostima. Taj je poput subjektivne preslike Istine. U takovim uvjetima čovjek stvara. Nije čudo da od toga dolaze mnoge greške i grijehovi.
Pokušamo li shvatiti ustroj svijeta po Istini dolazimo u područje u kojem misao prestaje stvarati, već samo slijedi Istinu. Sustav Istine je na dobroti, a Ona je ta koja drži djelo Božje. Ljudski gledano ona je ljubav. To je Ljubav prema Istini, a to znači prema onome što po njoj je. To nije misaona kalkulacija, nego viđenje. Po tome mi ljudi trebamo poprilično raditi na sebi. Mnoge stvari tako izgledaju drugačije, a posebice način ponašanja i djelovanja.
Svi smo mi djeca Božja i trebamo otvoriti ruke jedni drugima. Tako ćemo graditi put vjere u Istinu. U čistoći i riječ istinom zvuči i ljubavlju zrači. Budimo braća i djeca Božja u radosti i vjeri u Istinu kojom ovaj svijet jest priznanjem toga. Tako ćemo širiti energiju koja istinski drži svijet i život i dobrotom biti uz Istinu... dobra djeca Gospodnja.
I nije dobro ne vjerovati da ljudi neće razumijeti. Ta kako ćemo sakrivanjem napredovati? Otvorimo Duše i Srca na dobro sviju, na dobro Istine.
O Bože blagoslovi put dobrote čovjeku... :)
26.09.2011. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Interesantan kako post, tako i komentari. Pozdrav ostavljam i BB
27.09.2011. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav pobro
27.09.2011. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija o nevjerojatnom
O što li se Viam ovdje raspisala !!!
Bog nas neće napustiti, ne može nas napustiti jer smo mi Njegovo djelo, Njegova djeca, Njegova svrha, Njegovo Ja.
Obratimo mu se zato kad god i gdje god smo odvojeni od mira koji je Bog.
Bog je Ljubav, a ne strah
Svaka čast Viam! Ponavljam što Ona napisaše !!!
A svrati i Ti kod mene, imam novo i sigurna sam da će Te Zanimat *)
29.09.2011. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
@Mladen:
Da, ovo je škola i dolina suza u kojoj smo prisiljeni raditi na sebi ili se prepustiti svojim i tuđim strastima nagona do samouništenja... Dakle nije sve Ja ono što mi upravo želimo ako nas to razgrađuje, jer je Ja postavka i vertilala vrijednosti koje čine vječnost života...Svi vidimo stvari koje izgledaju drugačije u odnosu na viđenje drugih, ali postoje i bitne značajko koje zajednički formiramo ...kao što je očekivano ponašanje u dobru.
Istina je fluidan skup vrijednosti u ljudskom pogledu ili sagledavajnu vječne istine koju spoznajemo svaki dan, iako je ona jedna i jednoznačno određena u Božjem davanju. Naša istina u našem dobru postaje stvarnost ako se nalazimo na putu Božje istine koja se od nas očekuje na putu sazrijevanja. Naša misao postaje stvarnost onda kada donesemo odluku ostvarenja iste, a prije toga osmišljavamo sredstva i uvjete provedbe. Kada se naše ljudske istine ostvaruju a u skladu su sa Božjom voljom, one postaju opće dobro. Djelo Božje je i naše ostvarenje dobra uz Božju pomoć, zato i jeste molitva, značaj molitve, u očekivanju Božje pomoći za djela koja se kroz naše djelovanje ostvaruje. Ljubav je dakle materijalizirana kroz djelo Božje koje mi stvaramo u području Njegove ljuvabi. Putevi vjere su također različiti za svakog pojedinca ali oni mogu činiti jedno vjeru u pravom smislu ako je ta ovjera datost gospodnja. Put vjere u Istinu je nužan, jer bez istine sadržaj vjere postaje isprazan. Čak i sotonske vjere sadrže istinite segmente koji su rezultanta zla koji se materijalizira u istinitim reperkusijama zlog djelovanja...Istina dakle može imati dobru podlogu kada je Ljubav a i lošu podlogu kada je ostvarenje filozofije zla...
Lp i sretno Mladene
02.10.2011. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Da, vidi svak onoliko koliko je za to sebe izgrađivao. To je poput vertikale koju navodiš. Moglo bi se slikovito prikazati čistoćom ogledala koje zrcali Istinu. Od tuda je ono nerazumijevanje predstavljanja vrijednosti.
Meni je ovdje značajan put na kojem se 'očiste mnoga ogledala' predstavom Istine, tako da prodire i do zamagljenih svijesti. Naravno, ništa ne ide bez volje Božje, pa je i to ustvari molitva osobne čistoće za predstavu Istine i vrijednosti Njenih čovjeku, a i svemu. Ne sudim ja tko je dijete Božje, već sam Istinom poput sluge.
Kada se vidi zamagljeno ogledalo što valja činiti? Naravno, sa pažnjom i ljubavlju, jer to je djelovanje Njegovo životom i čovjekom. Kada se čini dobrotom vrijedi biti svijestan Božjega djela, te tada biti u hvali i molitvi kao stanju duha.
Prijatelju, tako vidim; tako osjećam i znam da to nije moje... niti znanje, niti moć, niti viđenje... Bogu hvala ... To je dar radosti Božje viđenjem i svime što time i tako ide. Neka nas Bog vodi putem svijetla dobrote u život božanstveni ... :)
02.10.2011. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...