Ako su odgovori razlog za bol onda ih i ne treba tražiti. Uostalom, oni ionako uvijek dođu sami od sebe..... Svi mi ponekad raskrvarimo stopala na tim pustopoljinama ali one ipak nisu vječne.....kad tad ponovo osjetimo umirujući dodir meke trave.....
22.09.2011. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek uvijek ta pitanja postavlja onda kada mu je teško. A zaboravi ih postaviti onda kad je sretan. Tada se ništa ne pita, tada sve prihvati. Treba znati prihvatiti i tugu i bol ...
Nakon kiše dolazi sunce!
Trebaš dobar razlog za sreću. :)
23.09.2011. (01:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kažu da ono što nisi spreman čuti ne treba ni pitati.... iako čini mi se da ti već slutiš koji su odgovori.... ali bol neće nestati s odgovorima... niti će biti išta lakše....ali s vremenom hoće.... kako kaže komentar iznad: Nakon kiše dolazi sunce ;)
23.09.2011. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zadnji grijeh@ odgovori nisu razlog za bol oni su uvijek sredstvo kojim na neki način bol pokušavamo odagnati....ali to sve uvijek ostaje samo na pokušaju
25.09.2011. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi smo imali polje maslačka@ naravno da prihvati...a to je zato jer nitko na ovom svijetu ne voli biti nesretan. Zašto da se u najvećoj sreći pitam: Zašto sam sretna, zaslužujem li sreću....??? Sreća ne boli, sreća je prekrasan osjećaj i samo najveći mazohist može u sreći tražiti razloga da bude nesretan.
25.09.2011. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Olena@ Jasno je da bol ne nestaje sa odgovorima. To ni ne očekujem kad si postavljam ta pitanja. Ali sa njima dolazi bar neki suludi početak pokušaja preboljevanja....koji je naravno vrlo diskutabilan. To je ipak samo naš način da se pokušamo othrvati tom groznom osjećaju koji stišće grudi da fizički ostaješ bez zraka. Kao utopljenik kad pokušava izroniti na površinu da udahne zračak života.
25.09.2011. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čupava@ Slažem se i ja...samo to je jako teško kad je bol jedino što osjećaš i stvari koje su te nekada veselile i mamile ti osmjeh na lice u tvojoj boli izgledaju trivijalne i beznačajne.
25.09.2011. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra.vulin@ Nikad nitko to nije naučio! To se ne može naučiti! Po mojem mišljenju život treba proživjeti najbolje moguće i u smiraju reći: Trudio sam se i dao sam sve od sebe!
25.09.2011. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj se komentar odnosio uglavnom na predzadnju rečenicu iz posta i zato sam rekao da odgovore ako su takvi ne treba tražiti. Iako, preletjevši tvojim blogom, siguran sam da imaš puno razloga da budeš sretna.....čak i puno više od nekih drugih.....ili bar jedan i to veliki....
25.09.2011. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam jedan...tu si u pravu...ali moram li se zato prestati nadati ičemu više? Jesam li gramziva ako želim još samo jedan? Nije moje srce maslačak pa da samo tako mogu otpuhnuti sve ono čemu stremi i čemu se nada. Ljubav nije nešto što planiraš imati ili ostaviti....dođe kad joj se najmanje nadaš i ne odlazi kada počne boljeti.
25.09.2011. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vezi komentara sa starim blogom : Jest, zašto se u najvećoj sreći pitati zašto smo sretni? Jednom sam se tako žalila profesorici iz vjeronauka, a što mi je ona rekla: Mi ljudi smo nezahvalni, - kada nam je dobro, kada dobijemo na lotu: nitko ne pita zašto? svi kažu: pa zašto ne ja? a kad nam je loše svi kukaju: zašto, zašto baš ja?
U životu postoje usponi i padovi. Danas lijepo,sutra loše i tako ukrug. Zapravo - mi si moramo stvoriti svoju sreću. Maknuti se od lošeg, držati se onog što volimo.. :))
25.09.2011. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pepeljuga@ profesorica je bila u krivu...onaj tko je dobio na lotu je sretan i on NIJE taj koji se pita zašto baš ja! To se pitaju oni nesretni koji nisu dobili na lotu :) Tako da se opet vraćamo na ono moje.
A što se drugog dijela tiče tu imaš potpuno pravo. Život je krug kojeg započinjemo našim rođenjem i zatvaramo ga sa smrću. Samo teško je ponekad izmicati lošim stvarima kad one uvijek nađu put do nas. To je neizbježno. Jedino što možemo je najbolje moguće nositi se sa njima. :))
26.09.2011. (08:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zadnji grijeh
Ako su odgovori razlog za bol onda ih i ne treba tražiti.
Uostalom, oni ionako uvijek dođu sami od sebe.....
Svi mi ponekad raskrvarimo stopala na tim pustopoljinama ali
one ipak nisu vječne.....kad tad ponovo osjetimo umirujući
dodir meke trave.....
22.09.2011. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi smo imali polje maslačka
Čovjek uvijek ta pitanja postavlja onda kada mu je teško.
A zaboravi ih postaviti onda kad je sretan. Tada se ništa ne pita, tada sve prihvati. Treba znati prihvatiti i tugu i bol ...
Nakon kiše dolazi sunce!
Trebaš dobar razlog za sreću. :)
23.09.2011. (01:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Olena
kažu da ono što nisi spreman čuti ne treba ni pitati.... iako čini mi se da ti već slutiš koji su odgovori.... ali bol neće nestati s odgovorima... niti će biti išta lakše....ali s vremenom hoće.... kako kaže komentar iznad:
Nakon kiše dolazi sunce ;)
23.09.2011. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra.vulin
sve ima svoje zašto, ovdje smo da naučimo najveću umjetnost - živjeti život......i sve će doći na svoje mjesto....shalom....
24.09.2011. (00:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
zadnji grijeh@
odgovori nisu razlog za bol oni su uvijek sredstvo kojim na neki način bol pokušavamo odagnati....ali to sve uvijek ostaje samo na pokušaju
25.09.2011. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Mi smo imali polje maslačka@
naravno da prihvati...a to je zato jer nitko na ovom svijetu ne voli biti nesretan. Zašto da se u najvećoj sreći pitam: Zašto sam sretna, zaslužujem li sreću....???
Sreća ne boli, sreća je prekrasan osjećaj i samo najveći mazohist može u sreći tražiti razloga da bude nesretan.
25.09.2011. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Olena@
Jasno je da bol ne nestaje sa odgovorima. To ni ne očekujem kad si postavljam ta pitanja. Ali sa njima dolazi bar neki suludi početak pokušaja preboljevanja....koji je naravno vrlo diskutabilan. To je ipak samo naš način da se pokušamo othrvati tom groznom osjećaju koji stišće grudi da fizički ostaješ bez zraka. Kao utopljenik kad pokušava izroniti na površinu da udahne zračak života.
25.09.2011. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Čupava@
Slažem se i ja...samo to je jako teško kad je bol jedino što osjećaš i stvari koje su te nekada veselile i mamile ti osmjeh na lice u tvojoj boli izgledaju trivijalne i beznačajne.
25.09.2011. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
sandra.vulin@
Nikad nitko to nije naučio! To se ne može naučiti!
Po mojem mišljenju život treba proživjeti najbolje moguće i u smiraju reći: Trudio sam se i dao sam sve od sebe!
25.09.2011. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zadnji grijeh
Moj se komentar odnosio uglavnom na predzadnju rečenicu iz posta i zato sam rekao da odgovore ako su takvi ne treba tražiti.
Iako, preletjevši tvojim blogom, siguran sam da imaš puno razloga da budeš sretna.....čak i puno više od nekih drugih.....ili bar jedan i to veliki....
25.09.2011. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Imam jedan...tu si u pravu...ali moram li se zato prestati nadati ičemu više? Jesam li gramziva ako želim još samo jedan?
Nije moje srce maslačak pa da samo tako mogu otpuhnuti sve ono čemu stremi i čemu se nada. Ljubav nije nešto što planiraš imati ili ostaviti....dođe kad joj se najmanje nadaš i ne odlazi kada počne boljeti.
25.09.2011. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pepeljuga
U vezi komentara sa starim blogom : Jest, zašto se u najvećoj sreći pitati zašto smo sretni?
Jednom sam se tako žalila profesorici iz vjeronauka, a što mi je ona rekla: Mi ljudi smo nezahvalni, - kada nam je dobro, kada dobijemo na lotu: nitko ne pita zašto? svi kažu: pa zašto ne ja? a kad nam je loše svi kukaju: zašto, zašto baš ja?
U životu postoje usponi i padovi. Danas lijepo,sutra loše i tako ukrug. Zapravo - mi si moramo stvoriti svoju sreću. Maknuti se od lošeg, držati se onog što volimo.. :))
25.09.2011. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Pepeljuga@
profesorica je bila u krivu...onaj tko je dobio na lotu je sretan i on NIJE taj koji se pita zašto baš ja! To se pitaju oni nesretni koji nisu dobili na lotu :)
Tako da se opet vraćamo na ono moje.
A što se drugog dijela tiče tu imaš potpuno pravo. Život je krug kojeg započinjemo našim rođenjem i zatvaramo ga sa smrću. Samo teško je ponekad izmicati lošim stvarima kad one uvijek nađu put do nas. To je neizbježno. Jedino što možemo je najbolje moguće nositi se sa njima. :))
26.09.2011. (08:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...