Pratio sam tvoj blog unatrag nekoliko mjeseci i sad vidim da ima dosta novog materijala! Odlično, polako ćemo čitati. Kao što je netko ranije komentirao - ovaj blog se čita, a i čitati će se! Zdravo!
22.09.2011. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijateljima moga bloga, Pa dobro, Spectator, Vajrapani, don Branko, etc. imali li ovo uopće ikakvog smisla?
Osnovnu tezu da Evanđelja nisu nikakvo Sveto pismo, nadahnuto od Boga ili Duha svetoga (što je isto, zar ne?) mislim da sam dovoljno ilustrirao sa ove dvije knjige, pa premda se čini kao da značaj tih knjiga nije dovoljno shvaćen, očito da nikoga nije ni briga? Pa zašto pisati dalje ??? A ima toga još toliko? Zna li naš svijet (90 posto katolički, od Branimira čvrsto vezan za papu, etc.) tko je bio Reimarus, što je o njemu napisao Albert Schweitzer, tko je izmislio termin The Quest for historical Jesus (ja sam to preveo U potrazi za povijesnim Isusom), gdje je taj pokret sada trenutno, je li Jesus Seminar Roberta Funka kraj Questa ili je to Brandon (kako ja mislim), itd, itd.
Zašto knjiga Jose Antonija Pagole JESUS, una aproximacion historica, diže toliku prašinu u Španjolskoj, doživljava već OSMO izdanje, pali tolike duhove, uzbuđuje tolike katoličke prelate na vrlo živu raspravu, a kod nas još nije ni prevedena? A kad i ako bude prevedena, hoće li tiho bućnuti u vodu i izazvati nekoliko kružića vode da bi se onda odmah sve umirilo i utihlo, kao da se ništa nije ni dogodilo...Kao kad su se kod nas pojavile tri knjige Brandonove trilogije...
Pa zanima li Hrvate išta ili su u pravu izdavači kad kažu da Hrvati neće ništa čitati...(Osim možda Danny Browna).
Kršćanstvo nije OBJAVLJENA religija (jedna od religija Knjige), to je očito (Bog sebi ne bi dozvolio toliko budalaština), pa se nameće misao što je to objavljena religija uopće i ima li takve?
I čemu se dalje truditi, jer prevoditi Reimarusa i Schweitzera i Pagolu nije nimalo jednostavno, osobito kad čovjek ima već 75 godina a liječnici mu strogo zabranjuju dugo sjedenje pred komjutorom?! A htio bih, želio bih...
Nameće mi se na kraju misao na Njegoša : Nebo nada mnom je zatvoreno, ne čuje mi ni plača ni molitve... Ili ona: Svijet je ovaj tirjan tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj. On je sostav paklenske nesloge...
I ovo od jednog vladike, svjetovnog i duhovnog vođe jednog naroda.
I Isus mi pada na pamet: Eli, Eli, lama sabahtani? Od svih 'posljednjih riječi' Isusa na križu i unatoč Hendlu i njegovu oratoriju, meni se čini da su ove riječi najvjerodostojnije (pa da je dakle i onaj Grk, Kazantzakis, u pravu).
I po čemu je Funkov Jesus seminar sa svojim sustavom glasovanja pomoću raznobojnih kuglica lošiji ili inferioran ili manje vjerodostojan od glasovanja polupismenih biskupa u Niceji prije toliko vjekova?
A ramifikacije, značenja, zaključci toliko su važni, u tolikim pravcima.
Nije li na kraju u pravu i ovaj nepoznati autor koji je našao prvo mjesto na mom blogu: Zar ćemo još i u 21. prvo stoljeće vući za sobom Djedicu Božičnjaka iz Nazareta?
Voditelj bloga
21.10.2011. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Pratio sam tvoj blog unatrag nekoliko mjeseci i sad vidim da ima dosta novog materijala! Odlično, polako ćemo čitati. Kao što je netko ranije komentirao - ovaj blog se čita, a i čitati će se! Zdravo!
22.09.2011. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evanđelja nisu Sveto pismo
Prijateljima moga bloga,
Pa dobro, Spectator, Vajrapani, don Branko, etc. imali li ovo uopće ikakvog smisla?
Osnovnu tezu da Evanđelja nisu nikakvo Sveto pismo, nadahnuto od Boga ili Duha svetoga (što je isto, zar ne?) mislim da sam dovoljno ilustrirao sa ove dvije knjige, pa premda se čini kao da značaj tih knjiga nije dovoljno shvaćen, očito da nikoga nije ni briga? Pa zašto pisati dalje ??? A ima toga još toliko? Zna li naš svijet (90 posto katolički, od Branimira čvrsto vezan za papu, etc.) tko je bio Reimarus, što je o njemu napisao Albert Schweitzer, tko je izmislio termin The Quest for historical Jesus (ja sam to preveo U potrazi za povijesnim Isusom), gdje je taj pokret sada trenutno, je li Jesus Seminar Roberta Funka kraj Questa ili je to Brandon (kako ja mislim), itd, itd.
Zašto knjiga Jose Antonija Pagole JESUS, una aproximacion historica, diže toliku prašinu u Španjolskoj, doživljava već OSMO izdanje, pali tolike duhove, uzbuđuje tolike katoličke prelate na vrlo živu raspravu, a kod nas još nije ni prevedena? A kad i ako bude prevedena, hoće li tiho bućnuti u vodu i izazvati nekoliko kružića vode da bi se onda odmah sve umirilo i utihlo, kao da se ništa nije ni dogodilo...Kao kad su se kod nas pojavile tri knjige Brandonove trilogije...
Pa zanima li Hrvate išta ili su u pravu izdavači kad kažu da Hrvati neće ništa čitati...(Osim možda Danny Browna).
Kršćanstvo nije OBJAVLJENA religija (jedna od religija Knjige), to je očito (Bog sebi ne bi dozvolio toliko budalaština), pa se nameće misao što je to objavljena religija uopće i ima li takve?
I čemu se dalje truditi, jer prevoditi Reimarusa i Schweitzera i Pagolu nije nimalo jednostavno, osobito kad čovjek ima već 75 godina a liječnici mu strogo zabranjuju dugo sjedenje pred komjutorom?! A htio bih, želio bih...
Nameće mi se na kraju misao na Njegoša : Nebo nada mnom je zatvoreno, ne čuje mi ni plača ni molitve...
Ili ona: Svijet je ovaj tirjan tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj. On je sostav paklenske nesloge...
I ovo od jednog vladike, svjetovnog i duhovnog vođe jednog naroda.
I Isus mi pada na pamet: Eli, Eli, lama sabahtani? Od svih 'posljednjih riječi' Isusa na križu i unatoč Hendlu i njegovu oratoriju, meni se čini da su ove riječi najvjerodostojnije (pa da je dakle i onaj Grk, Kazantzakis, u pravu).
I po čemu je Funkov Jesus seminar sa svojim sustavom glasovanja pomoću raznobojnih kuglica lošiji ili inferioran ili manje vjerodostojan od glasovanja polupismenih biskupa u Niceji prije toliko vjekova?
A ramifikacije, značenja, zaključci toliko su važni, u tolikim pravcima.
Nije li na kraju u pravu i ovaj nepoznati autor koji je našao prvo mjesto na mom blogu: Zar ćemo još i u 21. prvo stoljeće vući za sobom Djedicu Božičnjaka iz Nazareta?
Voditelj bloga
21.10.2011. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...