Sviđa mi se ovaj sarkazam.:))) Dok sam gledala drugi spot glavom su mi prolazile ovakve misli- "Jedini problem smo mi ljudi.Svi problemi izrasli su iz nas...." Jedini smisleni rasplet vidim kao evolucijski korak,pomak u svijesti.Ponekad mi se čini da previše vjerujem u čovijeka,a ponekad da ti previše vjeruješ.Taj divni,izvrsni ,smisleni pojedinac će još dugo biti sam i usamljen u svojim vizijama...s druge strane on je začetak.Kada će se razviti smisleni organizam ?Mislim ne za mog života ni života moje djece...
18.09.2011. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
evo što bi ti fromm rekao o temi: pozdrav
Glavne strasti i nagoni u čovjeku rezultat su totalne egzistencije čovjeka, one su određene i utvrđene, neke od njih pogodne za zdravlje i sreću, druge za bolest i nesreću . Nijedan dati drustveni poredak ne stvara ove osnovne nagone, već određuje koje će se od ograničenog broja potencijalnih strasti manifestovati i dominirati. Onako kako se čovjek javlja u ma kojoj datoj kulturi, on je manifestacija ljudske prirode, manifestacija koja je, međutim, u svom specifičnom rezultatu određena drustvenim uređenjem u kome živi. Kao što se dijete rađa sa svim ljudskim potencijama koje treba da se razviju pod povoljnim drustvenim i kulturnim uslovima, tako se i ljudski rod u istorijskom procesu razvija u ono sto je on potencijalno...
Postoji, međutim, važna razlika između individualnih i drustvenih mentalnih bolesti, koja ukazuje na razlikovanje dva pojma, pojma defekta i pojma neuroze. U slučaju da neka osoba ne ostvari slobodu, spontanost (prirodnost) i istinsko izražavanje svoga "ja" može se smatrati da ima ozbiljan defekt, ako pretpostavimo da su sloboda i spontanost objektivni ciljevi koje mora da postigne svako ljudsko biće. Ako većina članova ma kog datog drustva ne postigne taj cilj, u pitanju je pojava drustveno strukturiranog defekta. Individua dijeli ovaj defekt sa ostalima; ona nije svjesna da je to defekt, i njena sigurnost nija ugrožena saznanjem da je različita i da je, tako reći, odbačena. Ono sto je, možda, izgubila u bogatstvu i istinskom osjećaju sreće nadoknađeno je sigurnosću da se ona uklapa u ostali dio čovječanstva - onako kako ga ona poznaje. U stvari, moguće je da je ovaj njen defekt kultura uzdigla do vrline i na taj način stvorila pojačano osjećanje uspjeha.
Kriterijum mentalnog zdravlja nije individualna prilagođenost datom drustvenom poretku, već univerzalna, koja važi za sve ljude i koja daje zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije.
18.09.2011. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, Fromm. On je detaljno i kirurški precizno pojasnio defekte ove kulture. Od ovog odlomka koji si navela posebno mi je zanimljiva rečenica: Ono sto je, možda, izgubila u bogatstvu i istinskom osjećaju sreće nadoknađeno je sigurnosću da se ona uklapa u ostali dio čovječanstva - onako kako ga ona poznaje. U tome je poanta. Da li se zadovoljiti uklapanjem u defekt ili nastojati biti zdrav pojedinac, to zapravo većini ljudi i nije dilema. Oni ne biraju, već su birani. A na tu rečenicu se dobro nadovezuju i Džubranovi stihovi, kojih sam se baš u zadnje vrijeme često sjetio: Smijat ćete se, ali ne punim smjehom. Plakat ćete, ali ne svim svojim suzama. (tako nekako ide) Ja, inače, baš i ne vjerujem previše u čovjeka (čovjeka kao sastavni dio mase; on je previše uvučen u mehanizme mase da bi bio svjestan njenog problema), ali vjerujem da uvijek postoje pojedinci koji prije ili kasnije shvate kako stvari zaista stoje i odlučuju ne podržavati cirkus i biti koliko je moguće svoji.
18.09.2011. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
E...zajebano pitanje.Osobno vozim slalom.U sebi sam stvorila svoj mali svijet...U području mog djelovanja(dakle izvan obitelji) guram ideje,grebem rukama i nogama....to je ona priča o poslu ...Postupam prema ljudima (trudim se) tako da se uz mene osjećaju kao ljudi...Ono što si neprestano ponavljam jest da sam zagađena(nesvjesna),ali trudim se ...Živa sam ne želim postati robot.Kad napravim mali korak sretna sam.Ljudi s kojima radim ne dolaze s grčem u želucu na posao,mogu reći što žele,smiju misliti...Totalna mizerija,ali tome se radujem...Kužiš moju borbu.Ja nisam van defekta u njemu sam,ali pokušavam nahraniti troje kad ne mogu cijeli svijet.Možda je tvoj način drugačiji,ali svoj doprinos vidim u mjenjanju malih stvari,onih koje me neposredno dodiruju.Ja osjećam izrazitu povezanost s ljudima ...sad sam kao mariano:)))prenaglašene emocije,altruizam.Te sam karte dobila dobila pa s njima kartam.Dolazim na ovakva mjesta poput tvog bloga i mnoga druga da si pljusnem šamar i dobijem potvrdu da nisam jedina,usamljena u svojim promišljanjima.Možda je ono što radim pišanje u vjetar,ali makar se trudim.Malo je i ne dovoljno,ali osjećam se jako živom...Pokušavam kako najbolje umijem.Odustati to bi bilo kao da sam počinila samoubojstvo.
19.09.2011. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Sviđa mi se ovaj sarkazam.:)))
Dok sam gledala drugi spot glavom su mi prolazile ovakve misli- "Jedini problem smo mi ljudi.Svi problemi izrasli su iz nas...." Jedini smisleni rasplet vidim kao evolucijski korak,pomak u svijesti.Ponekad mi se čini da previše vjerujem u čovijeka,a ponekad da ti previše vjeruješ.Taj divni,izvrsni ,smisleni pojedinac će još dugo biti sam i usamljen u svojim vizijama...s druge strane on je začetak.Kada će se razviti smisleni organizam ?Mislim ne za mog života ni života moje djece...
18.09.2011. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
evo što bi ti fromm rekao o temi: pozdrav
Glavne strasti i nagoni u čovjeku rezultat su totalne egzistencije čovjeka, one su određene i utvrđene, neke od njih pogodne za zdravlje i sreću, druge za bolest i nesreću . Nijedan dati drustveni poredak ne stvara ove osnovne nagone, već određuje koje će se od ograničenog broja potencijalnih strasti manifestovati i dominirati. Onako kako se čovjek javlja u ma kojoj datoj kulturi, on je manifestacija ljudske prirode, manifestacija koja je, međutim, u svom specifičnom rezultatu određena drustvenim uređenjem u kome živi. Kao što se dijete rađa sa svim ljudskim potencijama koje treba da se razviju pod povoljnim drustvenim i kulturnim uslovima, tako se i ljudski rod u istorijskom procesu razvija u ono sto je on potencijalno...
Postoji, međutim, važna razlika između individualnih i drustvenih mentalnih bolesti, koja ukazuje na razlikovanje dva pojma, pojma defekta i pojma neuroze. U slučaju da neka osoba ne ostvari slobodu, spontanost (prirodnost) i istinsko izražavanje svoga "ja" može se smatrati da ima ozbiljan defekt, ako pretpostavimo da su sloboda i spontanost objektivni ciljevi koje mora da postigne svako ljudsko biće. Ako većina članova ma kog datog drustva ne postigne taj cilj, u pitanju je pojava drustveno strukturiranog defekta. Individua dijeli ovaj defekt sa ostalima; ona nije svjesna da je to defekt, i njena sigurnost nija ugrožena saznanjem da je različita i da je, tako reći, odbačena. Ono sto je, možda, izgubila u bogatstvu i istinskom osjećaju sreće nadoknađeno je sigurnosću da se ona uklapa u ostali dio čovječanstva - onako kako ga ona poznaje. U stvari, moguće je da je ovaj njen defekt kultura uzdigla do vrline i na taj način stvorila pojačano osjećanje uspjeha.
Kriterijum mentalnog zdravlja nije individualna prilagođenost datom drustvenom poretku, već univerzalna, koja važi za sve ljude i koja daje zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije.
18.09.2011. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Eh, Fromm. On je detaljno i kirurški precizno pojasnio defekte ove kulture. Od ovog odlomka koji si navela posebno mi je zanimljiva rečenica: Ono sto je, možda, izgubila u bogatstvu i istinskom osjećaju sreće nadoknađeno je sigurnosću da se ona uklapa u ostali dio čovječanstva - onako kako ga ona poznaje. U tome je poanta. Da li se zadovoljiti uklapanjem u defekt ili nastojati biti zdrav pojedinac, to zapravo većini ljudi i nije dilema. Oni ne biraju, već su birani. A na tu rečenicu se dobro nadovezuju i Džubranovi stihovi, kojih sam se baš u zadnje vrijeme često sjetio: Smijat ćete se, ali ne punim smjehom. Plakat ćete, ali ne svim svojim suzama. (tako nekako ide) Ja, inače, baš i ne vjerujem previše u čovjeka (čovjeka kao sastavni dio mase; on je previše uvučen u mehanizme mase da bi bio svjestan njenog problema), ali vjerujem da uvijek postoje pojedinci koji prije ili kasnije shvate kako stvari zaista stoje i odlučuju ne podržavati cirkus i biti koliko je moguće svoji.
18.09.2011. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
E...zajebano pitanje.Osobno vozim slalom.U sebi sam stvorila svoj mali svijet...U području mog djelovanja(dakle izvan obitelji) guram ideje,grebem rukama i nogama....to je ona priča o poslu ...Postupam prema ljudima (trudim se) tako da se uz mene osjećaju kao ljudi...Ono što si neprestano ponavljam jest da sam zagađena(nesvjesna),ali trudim se ...Živa sam ne želim postati robot.Kad napravim mali korak sretna sam.Ljudi s kojima radim ne dolaze s grčem u želucu na posao,mogu reći što žele,smiju misliti...Totalna mizerija,ali tome se radujem...Kužiš moju borbu.Ja nisam van defekta u njemu sam,ali pokušavam nahraniti troje kad ne mogu cijeli svijet.Možda je tvoj način drugačiji,ali svoj doprinos vidim u mjenjanju malih stvari,onih koje me neposredno dodiruju.Ja osjećam izrazitu povezanost s ljudima ...sad sam kao mariano:)))prenaglašene emocije,altruizam.Te sam karte dobila dobila pa s njima kartam.Dolazim na ovakva mjesta poput tvog bloga i mnoga druga da si pljusnem šamar i dobijem potvrdu da nisam jedina,usamljena u svojim promišljanjima.Možda je ono što radim pišanje u vjetar,ali makar se trudim.Malo je i ne dovoljno,ali osjećam se jako živom...Pokušavam kako najbolje umijem.Odustati to bi bilo kao da sam počinila samoubojstvo.
19.09.2011. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...