Komentari

obrisimojeduse.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • Valentina

    Kada osoba kaže:

    Sve poštujem, samo ne mogu vjerovati da Bog postoji...ateistica sam...

    A druga, koja za sebe misli da je vjernik, njoj odgovara:

    Ne brini, volimo se i poštujemo, meni je bitno kakav si čovjek, a vidim da si jedna krasna bakica...

    pitam se: što ove dvije osobe povezuje...

    Rekla bih da ih, prije svega, povezuje porijeklo...velika je vjerojatnost da je ova druga bila "kapitalka" među nevjernicima...zašto naglašavam "kapitalka"...pa, zato jer je, kao iz topa, bez razmišljanja, odgovorila: Ne brini poštujemo se...

    Kako može onaj tko vjeruje u Boga i Bogu, poštivati uvjerenja, razmišljanja i stavove onoga tko jasno daje do znanja da Boga ne priznaje...

    Pozivanje na dobrotu i ljubav, najobičnija je floskula, jer dobrota i ljubav po nama i po Bogu nije ista dobrota niti ista ljubav...

    Prihvaćati Boga, znači uskladiti svoja viđenja s Njegovim - svoje "oči" zamijeniti s Njegovima...

    Doista, rijetko se naiđe na osobu koja je iskreno i istinski povezana s Bogom...u najviše slučajeva radi se o najobičnijoj glumi, samouvjeravanju, jeftinom oponašanju i obmanjivanju - sirovim osjećajima, koji su podloga plitke i pitke duhovnosti...

    Spomenute osobe, zapravo, povezuje isti duh...izvanjsko izjašnjavanje nije znak duhovne pripadnosti...zato se ove dvije osobe dobro razumiju...

    Jako se lijepo vidi da kod druge nije došlo do duhovne preobrazbe...Boga, i sve ono što On je, ne možemo i ne smijemo banalizirati, jer bi nas On mogao "staviti na čekanje"...no, ni to nas ne bi previše uznemirilo...nas može uznemiriti i upokoriti jedino "ocjena", jer mi smo oni kojima znanje nije važno...kako bismo ga onda mogli tražiti...sve što je nama potrebno, je: mir, da bismo činili ono što najbolje znamo - beskorisno tratiti vrijeme, jednim izletom u Sarajevo, na primjer...

    avatar

    15.09.2011. (13:35)    -   -   -   -  

  • Ema

    Ta osoba je Ema s neponovljivim nogama. Ja i tebe poštujem Valentino. Znači li to da smo istog duha, kapitalke?
    Pusa i zagrljaj. Bez ljubavi NIŠTA SMO.

    avatar

    15.09.2011. (13:41)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Emice mila, a da nas dvije idemo redom, korak po korak...riječ je o duhovnoj pripadnosti, kome po duhu pripadamo...čitala si Timoteja, on je o tome puno pisao, prisjeti se...

    Ti i ja možemo slagati priču na priču, pričama nikad kraja, a biti slijepe za ono što nam Bog pokazuje i ono što nam On želi reći, a On govori u duhu istine...

    Gotovo da si ovisnica o slatkim riječima...bila bi zaista šteta da se tvoja osobnost utopi u njima...ti si jednostavno slijepa za istinu, ne želiš je ni čuti ni vidjeti, jer te ona razgolićuje...

    Da na duhovnom putu postoje opasne zamke i opasnosti, i o tome je Timotej pisao...jedna možda od najvećih je, ne suočiti se s istinom o sebi...upasti u tu zamku, znači ići putem gdje saobraćajne znakove postavljamo mi, a ne "zakon o regulaciji prometa"...

    Nikada se do sada, pa ni ovom zadnjom reakcijom, nisi dotakla ničega što je važno...žao mi je što u mojim riječima vidiš mene...bilo bi mi draže da u njima prepoznaš ono što je istinito, jer to je jedino važno...

    Nas mogu na razini interesa povezivati osjećaji, no ta prijateljstva nisu prava - različiti duhovi našli su svoj zajednički interes, a raspirivanjem osjećaja, drže nas na okupu...oni koji svoj interes vide i nalaze u istini, povezani su Duhom Istine: upijaju je, predaju i šire...oni su u duhu jedno...Duh Seti je duša Crkve, ali, nažalost, u našoj Crkvi ima malo onih koji su s tim Duhom povezani...

    avatar

    15.09.2011. (14:29)    -   -   -   -  

  • Valentina

    duhovna BLOG misao puno toga zna, ali malo razumije...zaljubljen u sebe, svoje znanje i svoju obitelj, upravo tim redom, svečano izjavljuje:

    Selim se...moja briljantna razmišljanja možete pročitati na stranici don Kaćunka...

    Čovjek se vratio, valjda se umorio...

    avatar

    15.09.2011. (14:45)    -   -   -   -  

  • Ema

    Valentina, kako me ti vidiš sasvim je sporedno. Sporedno je i kad me ljudi hvale, jer oni također ne vide i ne poznaju cijelu mene. Stoga se ne osvrćem ni na pohvale ni na pokude ukoliko nema u njima istine o meni. Kad pročitam nešto tvoje, bilo o meni, ili neki tekst o Bogu, ne odbacim ga odmah jer dolazi od tebe. Preispitam svoje srce. Dosta puta našla sam misli o Bogu i o vjeri koje sam baš zapazila i pohranila, bez obzira što ti mene vidiš kako vidiš...

    Ne poričem da mi godi vidjeti pohvalu, no već sam dovoljno naučila o sebi da odbacim pohvalu jer znam da je to samo dojam ljudi koji čitaju. Počesto sam se i osjetila lažnom kad pročitam pohvalu, i pomislila; nisam ja ni blizu toga, ljudi moji....Ali neprestalno dokazivanje ljudima da nisam to što misle samo može biti novo skretanje pažnje na samu sebe.

    Samo Bog zna kakvi smo, dosta toga i sama tek otkrivam o sebi što mi nije ni lijepo ni drago. Nastojim biti iskrena s Bogom i molim ga da mi pomogne u tome. Razumijem tvoj pogled na mene...i prihvaćam da je to tako, no opet kažem, Bog jedini zna istinu o svakom od nas.
    A ti...ako je ovo "Emice mila" iskreno, lijepo je i zahvaljujem ti.

    avatar

    16.09.2011. (12:13)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Najiskrenije, Emice...

    avatar

    16.09.2011. (12:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...