Ja to gledam iz kršćansko katoličke perspektive, zapravo da nema kršćanstva o ovim stvarima bi se sigurno manje raspravljalo. Kao odgovor na tvoje pitanje poslužit ću se primjerom iz svoga života. Kako rastem u duhovnom životu kao kršćanin-katolik pojam grijeha postaje jasniji i grijeh sam postaje užasno nešto. No, često težimo ka tome da budemo savršeni u nečemu i recimo, kao ja trudim se ne griješiti. Moje mane su brzopletost i neobzirnost prema bližnjem, često se iskalim na druge bez razmišljanja. To je loše jer sam povrijedio bližnjeg i time je to grijeh, ali u svojoj oholosti ja se ne brinem za osjećaje bližnjega, nego za svoje osjećaje, tj. "kako sam ja to mogao sgriješiti". To je još gora oholost i pod takvom oholosti padamo u neku duhovnu depresiju. Kao kršćanin, trebam znati da je Bog i Njegova Ljubav veća od mene, od moje oholosti i od moga grijeha i ako mi On oprašta, zašto se ja oholim i ne oprostim sam sebi? U biti to je i dio sakramenta Ispovijedi, dopustiti da ti Bog oprosti, pokajat se za svoje grijehe i oprostiti sebi i naravno, odlučiti da ćemo se truditi da nećemo više griješiti.
Ne znam, jesam li bio dovoljno jasan. Ljudi smo, grešni i slabi, pogreške se od nas očekuju, kada o nekoga zgriješimo, tražiti oprost od te osobe i sebi oprostiti i odlučiti to više ne činiti, to je, mislim, ispravno postupati. No, bez dimenzije Boga i Vjere svi ti glavni grijesi i kreposti u materijalno i konzumirističkom svijetu nemaju neku ulogu. To se vidi iz tvoga posta kako je zapravo i sama oholost koja je zapravo prvi grijeh i izvor svih ostalih, relativizirana. Zvučim kao Papa, ali Papa Benedikt je sasvim u pravu.
Oholost je doista izvor svih zala što se čovjeku događaju, ako bi se malo detaljno razradilo, moglo bi se se jasno pokazat. Jedan očiti primjer je borba za vlast, jedni po drugima pljuju, crveni i plavi, nitko ne mari za tuđe osjećaje i gledaju samo svoje, a bilo bi logično se ispričati jedni drugima. Nema sloge nema ničega, a obe strane su toliko ohole da obe lažu narod. To vodi ovu državu u propast.
Ako želi znati nešto više o suprotnosti oholosti, kreposti poniznosti pročitaj ovdje
15.09.2011. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš onu narodnu poslovicu? Nije ih malo koji su se, progonivši đavola oholosti, sami pretvorili u svinje... Nema takve taštine kao kada se oholo prepuštaš kreposti i poniznosti. o tome sam pisao: ''Posrijedi je razuzdano uživanje u antirazuzdanosti, da istaknem paradoks ugrađen u situaciju. Ili: oholo samoljublje utemeljeno na izbijanju batinom iz sebe oholog samoljublja.'' Ključna razlika je da li taj teror okrećemo protiv sebe (da bismo izvukli iz toga veću nagradu, tj. da bi nam se sav svijet divio) ili maltretiramo druge oko sebe neljudskim zahtjevima na njih, puninom kršćanske mržnje iz svojih propovijedi.
15.09.2011. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam, kvaka je u iskustvu Živoga Boga. Ako za tebe nema Boga, nema potreba za ničim, boli te briga šta činiš. Ili ako ti je bog neki istočnjački samoostvarivi hir, ista stvar. Kod Isusa su stvari malo drugačije postavljene. Imaš izbora, to je darovano.
15.09.2011. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Taština i gordost su različiti pojmovi, iako se te riječi često upotrebljavaju kao da su sinonimi. Čovjek može biti gord, a ne istodobno i tašt. Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, taština na ono što bismo htjeli da drugi misle o nama." - Jane Austen
16.09.2011. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Ja to gledam iz kršćansko katoličke perspektive, zapravo da nema kršćanstva o ovim stvarima bi se sigurno manje raspravljalo.
Kao odgovor na tvoje pitanje poslužit ću se primjerom iz svoga života. Kako rastem u duhovnom životu kao kršćanin-katolik pojam grijeha postaje jasniji i grijeh sam postaje užasno nešto. No, često težimo ka tome da budemo savršeni u nečemu i recimo, kao ja trudim se ne griješiti. Moje mane su brzopletost i neobzirnost prema bližnjem, često se iskalim na druge bez razmišljanja. To je loše jer sam povrijedio bližnjeg i time je to grijeh, ali u svojoj oholosti ja se ne brinem za osjećaje bližnjega, nego za svoje osjećaje, tj. "kako sam ja to mogao sgriješiti". To je još gora oholost i pod takvom oholosti padamo u neku duhovnu depresiju. Kao kršćanin, trebam znati da je Bog i Njegova Ljubav veća od mene, od moje oholosti i od moga grijeha i ako mi On oprašta, zašto se ja oholim i ne oprostim sam sebi? U biti to je i dio sakramenta Ispovijedi, dopustiti da ti Bog oprosti, pokajat se za svoje grijehe i oprostiti sebi i naravno, odlučiti da ćemo se truditi da nećemo više griješiti.
Ne znam, jesam li bio dovoljno jasan. Ljudi smo, grešni i slabi, pogreške se od nas očekuju, kada o nekoga zgriješimo, tražiti oprost od te osobe i sebi oprostiti i odlučiti to više ne činiti, to je, mislim, ispravno postupati. No, bez dimenzije Boga i Vjere svi ti glavni grijesi i kreposti u materijalno i konzumirističkom svijetu nemaju neku ulogu. To se vidi iz tvoga posta kako je zapravo i sama oholost koja je zapravo prvi grijeh i izvor svih ostalih, relativizirana. Zvučim kao Papa, ali Papa Benedikt je sasvim u pravu.
Oholost je doista izvor svih zala što se čovjeku događaju, ako bi se malo detaljno razradilo, moglo bi se se jasno pokazat. Jedan očiti primjer je borba za vlast, jedni po drugima pljuju, crveni i plavi, nitko ne mari za tuđe osjećaje i gledaju samo svoje, a bilo bi logično se ispričati jedni drugima. Nema sloge nema ničega, a obe strane su toliko ohole da obe lažu narod. To vodi ovu državu u propast.
Ako želi znati nešto više o suprotnosti oholosti, kreposti poniznosti pročitaj ovdje
15.09.2011. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Znaš onu narodnu poslovicu? Nije ih malo koji su se, progonivši đavola oholosti, sami pretvorili u svinje...
Nema takve taštine kao kada se oholo prepuštaš kreposti i poniznosti. o tome sam pisao: ''Posrijedi je razuzdano uživanje u antirazuzdanosti, da istaknem paradoks ugrađen u situaciju. Ili: oholo samoljublje utemeljeno na izbijanju batinom iz sebe oholog samoljublja.''
Ključna razlika je da li taj teror okrećemo protiv sebe (da bismo izvukli iz toga veću nagradu, tj. da bi nam se sav svijet divio) ili maltretiramo druge oko sebe neljudskim zahtjevima na njih, puninom kršćanske mržnje iz svojih propovijedi.
15.09.2011. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Ne znam, kvaka je u iskustvu Živoga Boga. Ako za tebe nema Boga, nema potreba za ničim, boli te briga šta činiš. Ili ako ti je bog neki istočnjački samoostvarivi hir, ista stvar.
Kod Isusa su stvari malo drugačije postavljene. Imaš izbora, to je darovano.
15.09.2011. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
PS. Imaš odgovor ko mene.
15.09.2011. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
"Taština i gordost su različiti pojmovi, iako se te riječi često upotrebljavaju
kao da su sinonimi. Čovjek može biti gord, a ne istodobno i tašt.
Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, taština na ono što bismo
htjeli da drugi misle o nama." - Jane Austen
16.09.2011. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
oholost je bitan sastojak iskonskog grijeha, nešto čega se čovjek ne može riješiti ako želi ostati čovjekom
16.09.2011. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah weird ah weird
Oholo je osuđivati oholost, jer ako ćemo tako onda je sve što čovjek radi naposlijetku-sebično, jer to radi zato što voli, ergo zbog sebe. :/
Što zapravo htjedoh reći-"oholost" je u redu dok ne zadire pretjerano u "pravo na oholost" drugog čovjeka.
18.09.2011. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...