aww :/ ... *hugs* baš sam mislila kako će ovo biti lijep optimističan post. toliko toga si obišla preko ljeta, vidjela puno dragih ljudi i čini se da si se baš zabavila. a onda ekskurzija, i s*anje. dobro je plakati... "neka suze odnesu svu tvoju tugu i bol."- to sam pročitala u jednoj knjizi ili već gdje. ne sjećam se više. nemoj se toliko brinuti oko tog društva iz razreda. u osnovnoj je jednostavno tako, ili si superpopularan ili si sam. kada dođeš u srednju to će već biti malo drugačije. vjerujem da ćeš tamo pronaći ekipu s kojom ćeš se odlično slagati. :) i samo da znaš, svi se mi bojimo što će dalje biti s nama, nemamo blage veze što bi napravili sa svojim životom niti imamo osjećaj da se bilo kome možemo izjadati. za ovo zadnje ti je blog odlična stvar. nakon što se dobro isplačeš (nekada treba i to) uzmi raditi nešto što voliš. brini za sebe i radi ono što je za tebe dobro, a nemoj razmišljati jesi li dovoljno dobra za tamo neznam koga... sjeti se tog osjećaja koji si imala u svatovima, to da si baš lijepa i sva super. i tako se osjećaj svaki dan. :) ... kada se ti budeš osjećala dobro, onda ćeš moći i druge razveseliti i "natjerati" ih da se i oni osjećaju dobro. a, koliko sam skužila, to je ono što i sama želiš. drži se. sretno.
11.09.2011. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj savjet bio bi: Obriši suze. Skupi snage, jer znam da ju imaš. Svi imamo snagu u sebi koja nam pomaže ustati se nakon pada. Napunjena si negativnom energijom koju je najbolje izbaciti iz sebe. Ja to postižem trčanjem, probaj i ti. Bude ti lakše. Vrati se kući i zatvori se u sobu. Imaš zadatak koji trebaš obaviti. U neku bilježnicu, na neki papir, nebitno... napravi popis svih stvari koje te čine sretenom (npr. mene čini sretnom crtanje, čokolada, moj braco mali, boje, nebo, zvijezde...) Baziraj se na te stvari. Probaj svaki dan učiniti po nešto (opet primjer... ja bih na tvom mjestu jedan dan nešto naslikala, nacrtala, drugi dan bih išla gledati svijezde, treći dan provela bih s bracom... i tako.) Vjeruj u sebe i svoje mogućnosti. Nemoj razmišljati o tome što će drugi o tebi misliti. Živi onako kako tebi odgovara i kako se ti osjećaš ugodno. I ja sam u osnovnoj bila na tvom mjestu. Imala sam jednu prijateljicu i ostale nisam htjela doživljavati. Stvorila sam si svoj svijet. Kako meni odgovara. Bilo je ok. Došla sam u srednju i ista priča, jedna prijateljica, ostali ok ali nisu za mene. Nervirali su me jako, nisam se uklopila u njihovo družitvo jer mi to nije odgovaralo. nisam gledala na njih kao face nego sam znala da nisu bili normalni i da mi se nimalo ne sviđa njihov način razmišljanja i življenja. imala sam svoj svijet.Ali bila sam dobra sa svima. Jedno ti je najvažnije! Ti si sebi na prvom mjestu i ti živiš svoj život, ne žive ga drugi za tebe. Sama donosiš odluke i sama se boriš za sebe. Zato moraš voljeti sebe i svoj život kakav god on bio. Dobila si ga takvog kakav je, sad je na tebi red da ga urediš kako ti hoćeš. Kao neka igrica. Dobiješ posjed u igrici zarastao korovom i pun smeća a ti imaš određenu energiju koju trošiš da urediš svoj posjed. Kad energije nestane dođeš drugi dan, logiraš se i nastaviš i tako iz dana u dan. To je tvoj zadatak. Uređivati si život. Pođe po zlu, ali to tako mora. Na tebi je da preostalu energiju iskoristiš da spasiš svoj posjed od tog korova i da postigneš ono što želiš.
Zatim odabir srednje škole. Preispitaj se što želiš biti, zatim što od toga ti možeš biti. Imaš li bodova za tu školu, želiš li na faks nakon srednje i ostalo... ako si neodlučna između dvije škole, odaberi onu za koju misliš da ćeš moći završiti i da ti neće biti jako teško učiti. Npr. ja sam htjela umjetničku ili ugostiteljsku. Shvatila sam da kao kuhar imaš dobru plaću, a pošto sam siromašna a novac mi treba da se odselim i osamostalim, ugostiteljska mi dobro dođe. Umjetnička je moj neispunjen san. Ali ako Bog da sreće i ako mi se pruži prilika za koju godinu, možda upišem Akademiju likovnih umjetnosti. Trenutno idem za THK, 4. godina, plaća se, nažalost, što mogu. Valjda je to plus, ako želim na akademiju.
Ako ne odlučiš do drugog polugodišta, ne brini se, već će ti nešto pasti na pamet. Razmišljaj o tome i preispitaj svaku mogućnost i nešto će ti već pasti na pamet. Samo nemoj očajavati i sve će biti ok. Sretno! I drago mi je da ti je stalo do mog mišljenja, pokušavam pomoći svojim riječima koliko god mogu. Ipak, nisam nešto iskusna što se života tiče, imam 18 godina ali dota toga sam prošla i naučila. Padala i ustajala se. Naučila na svojim pogreškama i sad želim postići svoj cilj. Još sam nešto htjela i mogu to još uvijek, ali više nemam volje za školovanjem pa se odričem filozofskog fakulteta. Htjela sam oduvijek biti i psiholog. To nikada neću biti, ali dovoljno je i ovo što sada učim.
Za onu knjigu što si pitala.. nema te knjige nigdje, to je knjiga koju ja pišem i još nije gotova, bit će za nekih godinu i pol, dvije godine... možda ju nikad ne objavim, jer jednostavno nisam baš sigurna da ću to moći. Ali potrudit ću se. Kad ju završim, probat ću objavit ju, pa ako bude izdana, imat ćeš priliku pročitati ju. Nije tužna, radnja je napeta i zagonetna, ali jednostavno je pisano, bez nepotrebnih riječi i trebala bi imati oko 100 ili 150 stranica. Više ne.
Eto... sve od mene. Pozdrav! *Sorry na dugom komentaru ;)
11.09.2011. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga, kao netko tko je prošao kroz isto, neću ti govoriti fraze tipa: "Ma pusti druge da budu ljubomorni na tebe, a ne obratno. Nije bitno što drugi misle o tebi." Da, one su itekako točne, ali tebi trenutačno puno ne znače, zar ne? Jer ti želiš biti u kul ekipi i imati filmski život, život kakav prikazuju u serijama tipa One Tree Hill, ali kao da se cijeli svijet urotio protiv tebe i sprječava te da budeš sretna. Sve što ću ti reći je: u osnovnoj si školi i imaš još xxxxx godina pred sobom. Umjesto da se pokušavaš uklopiti u "popularnu" kliku, opusti se i uživaj u godinama kad ne moraš misliti na puno toga, posveti se onomu što ti voliš umjesto onome što oni vole. Vidjet ćeš da će srednja škola biti milijun puta bolja. I meni je u osnovnoj bilo ultra bitno s kim razgovaram, s kim se družim, što sam obukla... itd itd... A sad? Sad furam svoj stil i mislim da slobodno mogu reći da me ljudi poštuju zbog toga što JA jesam, a ne što MOJI PRIJATELJI jesu ili što misle o meni. Heh, ne znam ima li ovo sve smisla, ali glavna je poruka: Don't worry, be happy.
11.09.2011. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
( Heh, s obzirom da sam tek danas počela pisati blog još uvijek ne znam kako komentirati na vlastitom blogu ni je li to uopće moguće... lol... pa evo odgovora ovdje)
Nije bajno. Život nije bajan. On nije poput Tračerica ili šta-ti-ja-znam-koje-serije koliko god mi željeli da jest. Ono što ti možeš učiniti je potruditi se da bude najbolji život kojeg si mogla proživjeti. Da, osnovna je užaš. Svi su razmaženi, nezreli, pomalo tupavi, tek ulaze u pubertet pa žele ispasti face ( ne kažem da si ti takva, a ni da su svi takvi. Koliko ja znam, možda si ozbiljnija od većine "odraslih") ... Ne znam kako je u ostalim srednjim školama, ali mogu ti govoriti s pozicije gimnazijalke. Srednja škola je u prosjeku najljepše razdoblje mog života ( zasad, javit ću ti kakav je faks). Da, bilo je loših trenutaka kada mi se plakalo, ali bilo je i onih kojih ću se sjećati do kraja života kao najljepših. Ludih izlazaka, tumaranja po hodnicima pod odmorima, literarnih grupa i kojekakvih događanja, maškara u školi i koncerata... ( A pazi ovo, ti živiš u Osijeku! Mogućnosti za zabavu su ogromne, puno veće nego ovdje gdje sam ja odrasla. I planiram ih istražiti za koji tjedan kad se preselim tu kod vas. Hohoho!) E sad, ja sam ti posebno čudna biljka - cinična i sarkastična, ali nekako u duši optimistična... Iako napisah sve ono, duboko u sebi znam da kako je to Nickleback ( ako se ne varam) rekao: There's gotta be somebody for me out there... Kužiš? Nećeš biti sama. I netko će misliti na tebe. Imaš 14 godina, za Boga miloga, cijeli ti je svijet na dlanu! ( Uh, sad nekako zvučim staro. ) Imam par prijateljica koje su savršen primjer kako nikada ne znaš koga ćeš i kada upoznati. Da, svijet sve više gleda na to kako tko izgleda ( ali iskreno osim toga što sam single- što opet ne mora biti posljedica mog izgleda nego naravi hehe- nisam osjetila negativne strane činjenice da nisam Barbie, ljudi su me prihvatili zbog... a valjda mog nevjerojatnog smisla za humor lol i činjenice da sam uvijek spremna pomoći), ali to nije razlog da se smatraš manje vrijednom ako ne izgledaš kao Miley Cyrus ili Rihanna ili neka druga cura kojoj treba dva dana retuširanja da bi ličila na nešto. Prihvati sebe sa svim svojim manama i vrlinama i stalno iznova pronalazi sreću u stvarima koje voliš. Kao na primjer čitanju ( da i ja sam knjiški moljac, pola knjižnice sam već pročitala hehe). Ne odustaj čim stvari postanu "malo manje savršene". Eto... svašta sam sad napisala. :)
12.09.2011. (01:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hyy, drago mi je što si se vratila među blogere :) Vidim, lijepo si se provela u Beogradu, s frendicom i to :D I u svatovima, naravno ^__^ Budi svoja i ne daj da te drugi oneraspolože. Imaš najbolju prijateljicu koja te voli, a ignoriraj ove druge, jer te ne znaju cijeniti. Ne zamaraj se njima. Obriši suze. Nemoj plakati zbog ekskurzije jer je to prošlo ,i nemoj plakati zato što se osječaš nedovoljno dobra, jer ti si,kao i svi ljudi, lijepa i dobra na svoj način. Upiši školu koja te zanima, i u koju želiš ići. Sretno :D
12.09.2011. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemoj plakati. Ja sam sto puta plakala zbog sličnih razloga zbog kojih i ti plačeš, ali vjeruj mi to ne pomaže u popravku situacije. Što se tiče srednje, imaš još cijelu jednu školsku godinu da odlučiš, a i mislim da ćemo dobiti one knjižice u kojima su opisane srednje škole. A sad zbog društva. Ako imaš najbolju prijateljicu, onda njoj povjeri sve, jer ako si sigurna da nikome neće izdati tajne, to je najbolja prijateljica. A ako nemaš(poput mene. mislim imam al' NIKOME ne mogu reč tajnu pa kao i da nemam xd), onda ti nemam šta drugo reći nego da se probaš opustiti s tim društvom koje poznaš i nemoj si utuvljavati u glavu nekakve komplekse, pusti ostale budaletine, kreteni su i to će i ostati. vjeruj mi govorim ti iz vlastitog iskustva ;) :**
Nju post, nju problems. :)
16.09.2011. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jao, nemoj se zbog njih sekirati. Tako sam se i ja osjećala kada sam bila sa nekim dečkom. Kada sam se taj put u školu pojavila, jedna cura iz razreda je sve to razglasila razredu, jer ko nas nema tajni. I komentari koji su dolazili su bili sljedeći: "Jao, pa šta je čorav da je sa njom?" ili "Dajte, pa kad ona ima dečka, svi možete!" Osječala sam se jadno, ružno i debelo. A i sigurno je bolje imati tu jednu pravu prijateljicu nego njih 15 lažnih;) I samo glavu gore, obriši suze, i isprobaj moj savjet: uzmi čokoladu, najedi se, i piši. Piši priče, ili piši o svom životu, ili piši o nekoj curi kojoj je sve krenulo nizbrdo, ali se sve kasnije vratilo na staro. Ispuši se na papiru. Provjereno pomaže. Uvijek kad sam tužna ili ljuta ili bilo što, uvijek je papir tu. Nedaj se!
Otvorila sam blog na kojem pišem priču, i bilo bi mi drago kad bi svratila, pročitala i prokomentirala. :)
17.09.2011. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.
aww :/ ... *hugs*
baš sam mislila kako će ovo biti lijep optimističan post. toliko toga si obišla preko ljeta, vidjela puno dragih ljudi i čini se da si se baš zabavila.
a onda ekskurzija, i s*anje.
dobro je plakati... "neka suze odnesu svu tvoju tugu i bol."- to sam pročitala u jednoj knjizi ili već gdje. ne sjećam se više.
nemoj se toliko brinuti oko tog društva iz razreda. u osnovnoj je jednostavno tako, ili si superpopularan ili si sam. kada dođeš u srednju to će već biti malo drugačije. vjerujem da ćeš tamo pronaći ekipu s kojom ćeš se odlično slagati. :)
i samo da znaš, svi se mi bojimo što će dalje biti s nama, nemamo blage veze što bi napravili sa svojim životom niti imamo osjećaj da se bilo kome možemo izjadati. za ovo zadnje ti je blog odlična stvar.
nakon što se dobro isplačeš (nekada treba i to) uzmi raditi nešto što voliš. brini za sebe i radi ono što je za tebe dobro, a nemoj razmišljati jesi li dovoljno dobra za tamo neznam koga...
sjeti se tog osjećaja koji si imala u svatovima, to da si baš lijepa i sva super. i tako se osjećaj svaki dan. :) ... kada se ti budeš osjećala dobro, onda ćeš moći i druge razveseliti i "natjerati" ih da se i oni osjećaju dobro. a, koliko sam skužila, to je ono što i sama želiš.
drži se.
sretno.
11.09.2011. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violett
Moj savjet bio bi: Obriši suze.
Skupi snage, jer znam da ju imaš. Svi imamo snagu u sebi koja nam pomaže ustati se nakon pada.
Napunjena si negativnom energijom koju je najbolje izbaciti iz sebe. Ja to postižem trčanjem, probaj i ti. Bude ti lakše.
Vrati se kući i zatvori se u sobu. Imaš zadatak koji trebaš obaviti. U neku bilježnicu, na neki papir, nebitno... napravi popis svih stvari koje te čine sretenom (npr. mene čini sretnom crtanje, čokolada, moj braco mali, boje, nebo, zvijezde...) Baziraj se na te stvari. Probaj svaki dan učiniti po nešto (opet primjer... ja bih na tvom mjestu jedan dan nešto naslikala, nacrtala, drugi dan bih išla gledati svijezde, treći dan provela bih s bracom... i tako.)
Vjeruj u sebe i svoje mogućnosti. Nemoj razmišljati o tome što će drugi o tebi misliti. Živi onako kako tebi odgovara i kako se ti osjećaš ugodno. I ja sam u osnovnoj bila na tvom mjestu. Imala sam jednu prijateljicu i ostale nisam htjela doživljavati. Stvorila sam si svoj svijet. Kako meni odgovara. Bilo je ok. Došla sam u srednju i ista priča, jedna prijateljica, ostali ok ali nisu za mene. Nervirali su me jako, nisam se uklopila u njihovo družitvo jer mi to nije odgovaralo. nisam gledala na njih kao face nego sam znala da nisu bili normalni i da mi se nimalo ne sviđa njihov način razmišljanja i življenja. imala sam svoj svijet.Ali bila sam dobra sa svima. Jedno ti je najvažnije! Ti si sebi na prvom mjestu i ti živiš svoj život, ne žive ga drugi za tebe. Sama donosiš odluke i sama se boriš za sebe. Zato moraš voljeti sebe i svoj život kakav god on bio. Dobila si ga takvog kakav je, sad je na tebi red da ga urediš kako ti hoćeš. Kao neka igrica. Dobiješ posjed u igrici zarastao korovom i pun smeća a ti imaš određenu energiju koju trošiš da urediš svoj posjed. Kad energije nestane dođeš drugi dan, logiraš se i nastaviš i tako iz dana u dan. To je tvoj zadatak. Uređivati si život. Pođe po zlu, ali to tako mora. Na tebi je da preostalu energiju iskoristiš da spasiš svoj posjed od tog korova i da postigneš ono što želiš.
Zatim odabir srednje škole. Preispitaj se što želiš biti, zatim što od toga ti možeš biti. Imaš li bodova za tu školu, želiš li na faks nakon srednje i ostalo... ako si neodlučna između dvije škole, odaberi onu za koju misliš da ćeš moći završiti i da ti neće biti jako teško učiti.
Npr. ja sam htjela umjetničku ili ugostiteljsku. Shvatila sam da kao kuhar imaš dobru plaću, a pošto sam siromašna a novac mi treba da se odselim i osamostalim, ugostiteljska mi dobro dođe. Umjetnička je moj neispunjen san. Ali ako Bog da sreće i ako mi se pruži prilika za koju godinu, možda upišem Akademiju likovnih umjetnosti. Trenutno idem za THK, 4. godina, plaća se, nažalost, što mogu. Valjda je to plus, ako želim na akademiju.
Ako ne odlučiš do drugog polugodišta, ne brini se, već će ti nešto pasti na pamet. Razmišljaj o tome i preispitaj svaku mogućnost i nešto će ti već pasti na pamet. Samo nemoj očajavati i sve će biti ok.
Sretno! I drago mi je da ti je stalo do mog mišljenja, pokušavam pomoći svojim riječima koliko god mogu. Ipak, nisam nešto iskusna što se života tiče, imam 18 godina ali dota toga sam prošla i naučila. Padala i ustajala se. Naučila na svojim pogreškama i sad želim postići svoj cilj. Još sam nešto htjela i mogu to još uvijek, ali više nemam volje za školovanjem pa se odričem filozofskog fakulteta. Htjela sam oduvijek biti i psiholog. To nikada neću biti, ali dovoljno je i ovo što sada učim.
Za onu knjigu što si pitala.. nema te knjige nigdje, to je knjiga koju ja pišem i još nije gotova, bit će za nekih godinu i pol, dvije godine... možda ju nikad ne objavim, jer jednostavno nisam baš sigurna da ću to moći. Ali potrudit ću se. Kad ju završim, probat ću objavit ju, pa ako bude izdana, imat ćeš priliku pročitati ju. Nije tužna, radnja je napeta i zagonetna, ali jednostavno je pisano, bez nepotrebnih riječi i trebala bi imati oko 100 ili 150 stranica. Više ne.
Eto... sve od mene. Pozdrav!
*Sorry na dugom komentaru ;)
11.09.2011. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tashi
Draga, kao netko tko je prošao kroz isto, neću ti govoriti fraze tipa: "Ma pusti druge da budu ljubomorni na tebe, a ne obratno. Nije bitno što drugi misle o tebi." Da, one su itekako točne, ali tebi trenutačno puno ne znače, zar ne? Jer ti želiš biti u kul ekipi i imati filmski život, život kakav prikazuju u serijama tipa One Tree Hill, ali kao da se cijeli svijet urotio protiv tebe i sprječava te da budeš sretna. Sve što ću ti reći je: u osnovnoj si školi i imaš još xxxxx godina pred sobom. Umjesto da se pokušavaš uklopiti u "popularnu" kliku, opusti se i uživaj u godinama kad ne moraš misliti na puno toga, posveti se onomu što ti voliš umjesto onome što oni vole. Vidjet ćeš da će srednja škola biti milijun puta bolja. I meni je u osnovnoj bilo ultra bitno s kim razgovaram, s kim se družim, što sam obukla... itd itd... A sad? Sad furam svoj stil i mislim da slobodno mogu reći da me ljudi poštuju zbog toga što JA jesam, a ne što MOJI PRIJATELJI jesu ili što misle o meni. Heh, ne znam ima li ovo sve smisla, ali glavna je poruka: Don't worry, be happy.
11.09.2011. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tashi
( Heh, s obzirom da sam tek danas počela pisati blog još uvijek ne znam kako komentirati na vlastitom blogu ni je li to uopće moguće... lol... pa evo odgovora ovdje)
Nije bajno. Život nije bajan. On nije poput Tračerica ili šta-ti-ja-znam-koje-serije koliko god mi željeli da jest. Ono što ti možeš učiniti je potruditi se da bude najbolji život kojeg si mogla proživjeti. Da, osnovna je užaš. Svi su razmaženi, nezreli, pomalo tupavi, tek ulaze u pubertet pa žele ispasti face ( ne kažem da si ti takva, a ni da su svi takvi. Koliko ja znam, možda si ozbiljnija od većine "odraslih") ... Ne znam kako je u ostalim srednjim školama, ali mogu ti govoriti s pozicije gimnazijalke. Srednja škola je u prosjeku najljepše razdoblje mog života ( zasad, javit ću ti kakav je faks). Da, bilo je loših trenutaka kada mi se plakalo, ali bilo je i onih kojih ću se sjećati do kraja života kao najljepših. Ludih izlazaka, tumaranja po hodnicima pod odmorima, literarnih grupa i kojekakvih događanja, maškara u školi i koncerata... ( A pazi ovo, ti živiš u Osijeku! Mogućnosti za zabavu su ogromne, puno veće nego ovdje gdje sam ja odrasla. I planiram ih istražiti za koji tjedan kad se preselim tu kod vas. Hohoho!)
E sad, ja sam ti posebno čudna biljka - cinična i sarkastična, ali nekako u duši optimistična... Iako napisah sve ono, duboko u sebi znam da kako je to Nickleback ( ako se ne varam) rekao: There's gotta be somebody for me out there... Kužiš? Nećeš biti sama. I netko će misliti na tebe. Imaš 14 godina, za Boga miloga, cijeli ti je svijet na dlanu! ( Uh, sad nekako zvučim staro. ) Imam par prijateljica koje su savršen primjer kako nikada ne znaš koga ćeš i kada upoznati. Da, svijet sve više gleda na to kako tko izgleda ( ali iskreno osim toga što sam single- što opet ne mora biti posljedica mog izgleda nego naravi hehe- nisam osjetila negativne strane činjenice da nisam Barbie, ljudi su me prihvatili zbog... a valjda mog nevjerojatnog smisla za humor lol i činjenice da sam uvijek spremna pomoći), ali to nije razlog da se smatraš manje vrijednom ako ne izgledaš kao Miley Cyrus ili Rihanna ili neka druga cura kojoj treba dva dana retuširanja da bi ličila na nešto. Prihvati sebe sa svim svojim manama i vrlinama i stalno iznova pronalazi sreću u stvarima koje voliš. Kao na primjer čitanju ( da i ja sam knjiški moljac, pola knjižnice sam već pročitala hehe). Ne odustaj čim stvari postanu "malo manje savršene".
Eto... svašta sam sad napisala. :)
12.09.2011. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violett
Naravno, ako ne objavim knjigu ti ćeš ju svejedno imat priliku pročitati. :) Javim ti već.
12.09.2011. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roza blog :D
Hyy, drago mi je što si se vratila među blogere :)
Vidim, lijepo si se provela u Beogradu, s frendicom i to :D
I u svatovima, naravno ^__^
Budi svoja i ne daj da te drugi oneraspolože. Imaš najbolju prijateljicu koja te voli, a ignoriraj ove druge, jer te ne znaju cijeniti.
Ne zamaraj se njima.
Obriši suze. Nemoj plakati zbog ekskurzije jer je to prošlo ,i nemoj plakati zato što se osječaš nedovoljno dobra, jer ti si,kao i svi ljudi, lijepa i dobra na svoj način.
Upiši školu koja te zanima, i u koju želiš ići.
Sretno :D
12.09.2011. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roza blog :D
Imam nove avatare, pa bi mi bilo drago da svratite i prokomentirate ih :)
PS : Ovo šaljem i ostalima ^__^
:P
14.09.2011. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x Vanna
Nemoj plakati. Ja sam sto puta plakala zbog sličnih razloga zbog kojih i ti plačeš, ali vjeruj mi to ne pomaže u popravku situacije. Što se tiče srednje, imaš još cijelu jednu školsku godinu da odlučiš, a i mislim da ćemo dobiti one knjižice u kojima su opisane srednje škole.
A sad zbog društva. Ako imaš najbolju prijateljicu, onda njoj povjeri sve, jer ako si sigurna da nikome neće izdati tajne, to je najbolja prijateljica. A ako nemaš(poput mene. mislim imam al' NIKOME ne mogu reč tajnu pa kao i da nemam xd), onda ti nemam šta drugo reći nego da se probaš opustiti s tim društvom koje poznaš i nemoj si utuvljavati u glavu nekakve komplekse, pusti ostale budaletine, kreteni su i to će i ostati. vjeruj mi govorim ti iz vlastitog iskustva ;)
:**
Nju post, nju problems. :)
16.09.2011. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kouji
Dobro s se zabavljala na moru?
Nisam jos nikad bila u svatovima pa ne znam!
Budi svoja i druzi se sa ljudima s kojima se ti hoces druziti. Nama veza ako oni nisu popularni
Mislim da znam kako se osjecas!
17.09.2011. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(Me)Lisa
Jao, nemoj se zbog njih sekirati. Tako sam se i ja osjećala kada sam bila sa nekim dečkom. Kada sam se taj put u školu pojavila, jedna cura iz razreda je sve to razglasila razredu, jer ko nas nema tajni. I komentari koji su dolazili su bili sljedeći: "Jao, pa šta je čorav da je sa njom?" ili "Dajte, pa kad ona ima dečka, svi možete!" Osječala sam se jadno, ružno i debelo. A i sigurno je bolje imati tu jednu pravu prijateljicu nego njih 15 lažnih;)
I samo glavu gore, obriši suze, i isprobaj moj savjet: uzmi čokoladu, najedi se, i piši. Piši priče, ili piši o svom životu, ili piši o nekoj curi kojoj je sve krenulo nizbrdo, ali se sve kasnije vratilo na staro. Ispuši se na papiru. Provjereno pomaže. Uvijek kad sam tužna ili ljuta ili bilo što, uvijek je papir tu.
Nedaj se!
Otvorila sam blog na kojem pišem priču, i bilo bi mi drago kad bi svratila, pročitala i prokomentirala. :)
17.09.2011. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x Vanna
ma, pustit ću sve da ide svojim redom pa ćemo vidjet xD
25.09.2011. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x Vanna
Ej, imam novi post. Svrati :**
08.11.2011. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na vrhu svijeta
Hei :)
Ovo je novi blog, pa te molim da svratiš :D
Hvala ^^
02.01.2012. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...