Kad ih zatočim na papir , nikad to nije trajno zatočenje, a tad se družimo. Utjeha su kad zavladaju tišine. I ja se nekako nadam da ćemo s jeseni već jednom popiti onu najavljivanu i dogovaranu! Pozdrav ti i osmijeh , draga :))
10.09.2011. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da zapisane riječi nikad nisu zatočene , jer svatko tko ih čita ih doživljava drugačije i jer smo svi različiti , zapravo sva kreativna djela su kao puštena na slobodu da se kroz nas , stalno mijenjanu , oplemenjuju ...Topli pozdrav :)
10.09.2011. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zatočeno na papiru i obrubljeno slovima koja se nizaju u riječi treba jako dobro paziti što ostavlja se kao trag. tek naznaka poneka koja mašti pruža volju da svak čitatelj svoje značenje i viziju riječima dade.
11.09.2011. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se i s tim pogledom. Ali život je sastavnica od bezbrojnih trenutaku i u svalom tom djeliću nepovratnosti bukne, izleti, nasmije se, izdreči se, podvikne, umili se...misao koja ponese subjekt i prisili ga otvoriti prozor za izlet... Kad se zapiše ili izrekne, ona postaje ubojita ili spasonosna, nekome će pomoći, a nekoga ošinuti. Napisana-ona postaje neizbrisivo bogatstvo, poruka i oslonac, ali i bodlja za nevaljalce. Zato pišimo, pišimo!
02.10.2011. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mentor
Čini mi se , oduvijek sam bolestan :) pozdrav
09.09.2011. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Kad ih zatočim na papir , nikad to nije trajno zatočenje, a tad se družimo.
Utjeha su kad zavladaju tišine.
I ja se nekako nadam da ćemo s jeseni već jednom popiti onu najavljivanu i dogovaranu!
Pozdrav ti i osmijeh , draga :))
10.09.2011. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
Mislim da zapisane riječi nikad nisu zatočene , jer svatko tko ih čita ih doživljava drugačije i jer smo svi različiti , zapravo sva kreativna djela su kao puštena na slobodu da se kroz nas , stalno mijenjanu , oplemenjuju ...Topli pozdrav :)
10.09.2011. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
zatočeno na papiru i obrubljeno slovima koja se nizaju u riječi treba jako dobro paziti što ostavlja se kao trag. tek naznaka poneka koja mašti pruža volju da svak čitatelj svoje značenje i viziju riječima dade.
11.09.2011. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Trag u beskraju ... eto, to su riječi koje ostaju.
Iza nas.
Mi nestajemo :)
Osmjeh i pozdrav, rujanski.
11.09.2011. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
zapišem da ih ne izgubim mada nisam sigurna da su vrijedne čuvanja
12.09.2011. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brodjanka
Pišemo ih da nam ne pobjegnu...i da se sjetimo što smo prije mislili...da bi mogli nasmijati sami sebi..Lijepi pozdrav ostavljam!Svaštara
16.09.2011. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Slažem se i s tim pogledom.
Ali život je sastavnica od bezbrojnih trenutaku i u svalom tom djeliću nepovratnosti bukne, izleti, nasmije se, izdreči se, podvikne, umili se...misao koja ponese subjekt i prisili ga otvoriti prozor za izlet...
Kad se zapiše ili izrekne, ona postaje ubojita ili spasonosna, nekome će pomoći, a nekoga ošinuti. Napisana-ona postaje neizbrisivo bogatstvo,
poruka i oslonac, ali i bodlja za nevaljalce.
Zato pišimo, pišimo!
02.10.2011. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...