Da vidimo. Pretpostavljam da je u pitanju viseći most, a la mostovi indijanskih plemena u J. Americi ili već gdje. Sugeriraš, dalje, da su dva glavna, debela užeta ispletena od pripadanja i briga, a da je finije tkanje, (rukohvatno uže, podnica), sinonim za požudu i čežnju. Dobro, vjetrovi itd, (atmosferilije) i vrijeme, učinili su svoje i most je postao opasno mjesto, koje više ne spaja dovoljno sigurno. Sad mene zanima: što je to od konstruktivnih elemenata toliko erodiralo, da se ti više ne usudiš preko njega - do svoje drage, na drugoj obali rijeke, (rijeke,kojom inače protiče divlji život). Pa ako bi i pao u "ponor", pao bi zapravo u "divlji život", zar ne?! I što se ti toga bojiš? Sredovječnim muškarcima to se vrlo često događa. Malo se okupaju, isplivaju na obalu, brrrrrr.... i vrate se na svoj most, malo ga poprave ponekom paučinastom ljubavnom niti, koju su pronašli u usputnoj avanturi u potoku i... idemo dalje: most slađi nego ikad, sigurniji nego ikad, gotovo da ponovo postane "most uzdisaja", kao nekad. Dakle, moj ti je savjet: slobodno prelazi most i ne boj se pada u ponor, nego se moli bogu da padneš što prije, ( ako već moraš pasti, je li!) i da što prije isplivaš na obalu dok se nisi utopio, pa da što prije rekontruiraš taj lijepi, dobri stari artefakt, koji je kao rijetko koji, izgrađen od amalgama ljubavi i briga, jednom rječju: pripadanja. (Šta kažeš!?) Sven
27.08.2011. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sven, tvoj komentar je lirsko, pošteno i temeljito čitanje zapisa, a napisan kao nekakva konstrukcija po konstrukciji (pjesme). Doživljaj odsustva svega... volje, strasti, smisla i budućnosti zapravo je trenutak koji nema legitimaciju recepta za dalje. Riječ je o trenutku indiferentnosti spram "artefakta" koji je zabilježen za "sef memorije", a u životu "idemo dalje". A tvoj savjet, u potpunosti sam prihvatio. U potpunosti. Još ranije, dok ga nisi ni napisao.
28.08.2011. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josip
Požuda je benzin.
28.08.2011. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sven adam ewin
Da vidimo.
Pretpostavljam da je u pitanju viseći most, a la mostovi indijanskih plemena u J. Americi ili već gdje.
Sugeriraš, dalje, da su dva glavna, debela užeta ispletena od pripadanja i briga, a da je finije tkanje, (rukohvatno uže, podnica), sinonim za požudu i čežnju.
Dobro, vjetrovi itd, (atmosferilije) i vrijeme, učinili su svoje i most je postao opasno mjesto,
koje više ne spaja dovoljno sigurno.
Sad mene zanima: što je to od konstruktivnih elemenata toliko erodiralo, da se ti više ne usudiš preko njega - do svoje drage, na drugoj obali rijeke, (rijeke,kojom inače protiče divlji život).
Pa ako bi i pao u "ponor", pao bi zapravo u "divlji život", zar ne?! I što se ti toga bojiš? Sredovječnim muškarcima to se vrlo često događa. Malo se okupaju, isplivaju na obalu, brrrrrr.... i vrate se na svoj most, malo ga poprave ponekom paučinastom ljubavnom niti, koju su pronašli u usputnoj avanturi u potoku i... idemo dalje: most slađi nego ikad, sigurniji nego ikad, gotovo da ponovo postane "most uzdisaja", kao nekad.
Dakle, moj ti je savjet: slobodno prelazi most i ne boj se pada u ponor, nego se moli bogu da padneš što prije, ( ako već moraš pasti, je li!) i da što prije isplivaš na obalu dok se nisi utopio, pa da što prije rekontruiraš taj lijepi, dobri stari artefakt, koji je kao rijetko koji, izgrađen od amalgama ljubavi i briga, jednom rječju: pripadanja. (Šta kažeš!?)
Sven
27.08.2011. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok42
Sven, tvoj komentar je lirsko, pošteno i temeljito čitanje zapisa, a napisan kao nekakva konstrukcija po konstrukciji (pjesme). Doživljaj odsustva svega... volje, strasti, smisla i budućnosti zapravo je trenutak koji nema legitimaciju recepta za dalje. Riječ je o trenutku indiferentnosti spram "artefakta" koji je zabilježen za "sef memorije", a u životu "idemo dalje". A tvoj savjet, u potpunosti sam prihvatio. U potpunosti. Još ranije, dok ga nisi ni napisao.
28.08.2011. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josip
Požuda je benzin.
28.08.2011. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
preživjeti
Život bez požude je kao jelo bez začina.Malo začina i jelo je ukusno i ugodno i tjelu i duši i uhu.
Pozdrav
28.08.2011. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...