Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Lina

    Dobro ti jutro ! često sam i ja razmišljala kako bi bilo lijepo da imamo neke prikladne uniforme koje bi bile na baš ružne kao maoce tungove ,ali recimo neke kecelje ,hlače i košulje koje bi bile lijepog i jednostavnog kroja i ugodnog materijala ,pa da se svi šetamo u njima .. Iz nekih ženskih razloga ,ipak mislim da bi bilo bolje kada bi ljudi hodali u pidžamama ,a ne mora biti tada party . Drugo : ako je suditi po tvom ukusu primjetila sam na slikama iz tvoje biografije ,tj. na jednoj slici; istančan ukus za cipele i baš se pitam tko nas je to naučio i dokazao da dobar ukus leži u dobrim cipelama (kad svako ima svoj ukus ) .Doduše neki i ismijavaju takve cipele ,ali ja sam svoju nekad najbolju prijateljicu ,koja je još uvijek u rangu dobrih prijateljstva a,samo živi daleko ,prepoznala i upoznala po odabiru cipela ;vrlo određenog para koji me oduševio ,te smo tako zatakle ljubav u isti ukus koji nešto govori . Isto sam tako upoznala neke ljude koji namjerno ne nose cipele( da ih se ne može prepoznati) . Moda je privid u kojem uživamo vječno (ako smo mladi ) . Ima nekih kojima to ništa ne znači (moda ) ,ali ima i onih kojima to puno znači . Vrlo lijepi pozdrav ti želim i šaljem !

    avatar

    27.08.2011. (06:23)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ajd mi sad samo reci, da si bil u Toscani i da nikaj nisi fotkal, ono pejzaži, stara sela, papice,
    Toskanke, vinčeka,.......ja bum ponoril.

    Ja bih molio takav post

    avatar

    27.08.2011. (06:58)    -   -   -   -  

  • alexxl

    aaaa. pod kaj te tražim tam

    avatar

    27.08.2011. (09:36)    -   -   -   -  

  • zoccao

    Pročitao sam ova tvoja zapažanja i razmišljanja o konzumerizmu, jer u osnovi to je ipak samo još jedan tekst o konzumerizmu. Pa naravno da postoje pravi mali shopping gradovi, prvenstveno s odjećom i obućom, isto kao što postoje veliki specijalizirani centri koji nude samo elektroniku ili, uostalom, - namještaj.

    Princip je svugdje isti, ali realizacija se ponešto razlikuje. Sve to smišljaju vrlo obrazovani ljudi, top klase, koji recimo u Americi grade shopping centre gdje je u glavnom fokusu – muškarac. Razlog je vrlo jednostavan jer su imali ispred sebe sliku prosječnog muškarca (tebe) kojeg moda zapravo ne zanima. On (ili ti) zapravo nije bitan , ali on vozi svoju ženu ili još i njene prijateljice i treba mu (tebi) biti ugodno. Trebaju svi biti veseli i zaboraviti na vrijeme. On je taj koji mora poželjeti ponovo doći i mnogi su sadržaju njemu (tebi) podredjeni. I tako su Amerikanci smislili zabavne prostorije za muškarce. Igraonice za odrasle. Besplatno piće, gledanje sporta, hostese, Internet i sve što bi te razveselilo. Dobit ćeš i cigaru i konjak, ne brini. Za to vrijeme žene, naravno, kupuju. I svi su sretni.

    Da ne govorim da su Amerikanci sve dućane koji su specijalizirani za muškarce smjestili odmah neposredno kraj parkirališta ( da se ne zadržavaš ako si sam i da ponovo rado dodješ), kao i to da sad 9 od 10 američkih shopping centara rade zapravo - bez krova. A na krovu su smjestili replike gradskog centra. Recimo, splitske rive, ili zagrebačkog Cvjetnog trga. I tamo boraviš, pijuckaš, surfaš i čekaš svoju suprugu. I tako zapravo boraviš i kupuješ u centru grada.

    Menadžerima modernog doba više nije dosta da običan čovjek radi u tvornici. Sad smišljaju i našli su načina kako upravljati i slobodnim vremenom tog prosječnog čovjeka. Ti pišeš o odjeći, ali isto vrijedi i za automibele ili npr. mobitele. Sve je to konzumerizam. Naravno, ti bi se mogao pozvati na - dadaizam, gdje je u osnovi sve dozvoljeno i tako bi tvoj modni izričaj (kakav god ti padne na pamet) bio potpuno opravdan i prihvatljiv svakome.

    A ljudi o mnogo toga nemaju pojma i nemoj se tome čuditi. Svaki dan sam svjedokom da ljudi, recimo, o psima nemaju pojma. Pa zato ja npr. ne mogu i ne smijem sa svojim psom ući na područje zagrebačkog jarunskog jezera. A pas živi uz čovjeka od pamtivjeka i ljudi bi trebali nešto znati osim zabranjivati. Ali zato svi sve znaju o autima koji postoje stotinjak godina. Pitanje interesa, izgleda.

    I za kraj nešto o ljepoti koju spominješ i tim kozmetičkim potrepštinama. Švicarci su, ima tome neko dulje vrijeme, mudro zaključili da se vrijeme ne može zaustaviti, ali se može točno mjeriti. I, eto, rade precizne satove. Netko radi kreme, a netko satove. I opet, svi zadovoljni. Pubertetska rabota?

    Lijepi pozdravi.

    avatar

    27.08.2011. (11:28)    -   -   -   -  

  • praktikum

    znači nisam jedina koja tako razmišlja (a ti si to lijepo sročio) :))))

    avatar

    27.08.2011. (12:19)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Mene tu muči još jedan drugi aspekt. Naime, uvriježena ideja da je to krpičarenje umjetnost.
    Poznajem neke djevojke koje su dizajnerice odjeće i čitave su u tome, stvarno uživaju u svom poslu. Lijepo. Međutim, da li su one ''umjetnice''? Pitam zato što je ''umjetnost'' riječ koja neobično često iskrsava između nas (kad pričamo, govore ne o ''krpicama'' nego baš izričito o ''umjetnosti'' - to je riječ kojom se vole koristiti).
    A i svijet im pritom nekako daje za pravo. Kome god spomeneš dizajn odjeće, uglavnom se pretpostavlja: umjetničko zanimanje, što drugo.
    Znamo se godinama, u sklopu šireg društva. Ali kad god bi došlo do crteža krpica, torbica, cipelica, oduvijek bi se one okanile tog šireg društva (sastavljenog mahom od ferovaca, strojara, ekonomista i jezičara) i počele se specijalno meni obraćati, mene gledati. Zašto baš mene? Jer također involviran u nekakvo kao ''umjetničko zanimanje''... znaš, ono, ''senzibilno'', ''kreativno''. Bazirano na crtanju i likovnosti. Uvjerene da sam baš ja pravi čovjek koji će razumjeti njihova artistička pregnuća.
    Nije mi to drago... situacija me baca u apsurd koji me iskrivljava i krivotvori. Bespomoćan sam; bivam nametnut sebi kao ono što nisam - pa onda još moram izigravati tu lažnu rolu.
    Dok nas silnice situacije svode na zajednički nazivnik (''kreativnost''), i svrstavaju na istu stranu (umjetnička naspram ne-umjetničkih zanimanja), ja osjećam da je zapravo neki strašni nesporazum u pitanju. U sebi izgaram od zlovolje i muke i neslaganja i pobune (prepoznao sam se kad si napisao: ''ogorčena i gnjevna premišljanja'' :)), ali izvana ipak ostajem u roli. Jer nema mi druge. Ne znam im na licu mjesta izložiti svoje protivljenje; dati toj misli punu težinu. Kako u ad hoc atmosferi lake konverzacije objasniti da sama činjenica arhitektonske profesije ne mora odmah pretpostavljati ''umjetničke sklonosti'' - u tom smislu u kojem one misle?
    A baš je to pretpostavljeno! Arhitektura - dakle, podrazumijeva se!
    Moj protest ostaje prigušen, prisiljen sam biti fragmentaran i neiskren. Muljati, u biti. Zato mi nije drago: ne volim muljati - ne da mi se - gnjavi me to - a i bojim se da ću biti uhvaćen... u mulju do grla, i čak već do ustiju!

    avatar

    27.08.2011. (14:35)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Uistinu dobro razmišljanje. Isto ne osjećam baš nikakvu vezanost za modne i pomodne trendove. Mnogo je površnosti i gluposti u pretjeranoj pažnji koja se posvećuje krpicama, a pogotovo krpicama koje ne služe utopljavanju ili poboljšavanju izgleda, već su čisto modni hip i čine onoga tko ih nosi sličnijim frankensteinu (o tome sam nedavno pisao).

    Zato me ne zanima moda. Ali s druge strane, i tvrdnja da nas ne zanima moda je, naposljetku, samo jedna vrsta mode. Ili kao što kažu u Devil Wears Prada:

    Miranda Priestly: [Miranda and some assistants are deciding between two similar belts for an outfit. Andy sniggers because she thinks they look exactly the same] Something funny?

    Andy Sachs: No. No, no. Nothing's... You know, it's just that both those belts look exactly the same to me. You know, I'm still learning about all this stuff and, uh...

    Miranda Priestly: 'This... stuff'? Oh. Okay. I see. You think this has nothing to do with you. You go to your closet and you select... I don't know... that lumpy blue sweater, for instance because you're trying to tell the world that you take yourself too seriously to care about what you put on your back. But what you don't know is that that sweater is not just blue, it's not turquoise. It's not lapis. It's actually cerulean. And you're also blithely unaware of the fact that in 2002, Oscar de la Renta did a collection of cerulean gowns. And then I think it was Yves Saint Laurent... wasn't it who showed cerulean military jackets? I think we need a jacket here. And then cerulean quickly showed up in the collections of eight different designers. And then it, uh, filtered down through the department stores and then trickled on down into some tragic Casual Corner where you, no doubt, fished it out of some clearance bin. However, that blue represents millions of dollars and countless jobs and it's sort of comical how you think that you've made a choice that exempts you from the fashion industry when, in fact, you're wearing the sweater that was selected for you by the people in this room ... from a pile of stuff.

    avatar

    27.08.2011. (15:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Miranda Priestly je kompletno off the point i priča gluposti. Koja gnjavaža od modne babe!

    avatar

    27.08.2011. (15:05)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    ok, ja ću s jednog drugog aspekta. u osijeku su se nedavno otvorila dva trgovačka centra pa razmišljam o tome. Naime, ne smeta me kad ljudi idu u trgovačke centre kupovati, to je u redu, ti su centri za to i stvoreni. Međutim, smeta mi kad tamo idu jednostavno se družiti, susretati s drugim ljudima, piti kavu i šetati po krovnim replikama splitske rive ili osječke promenade. mislim da to nisu mjesta za druženje. smeta mi kad roditelji s malom djecom dolaze da im se djeca poigraju na umjetnoj travi. uglavnom, osječkim mallovima su dućani prazni, ali su hodnici između njih krcati, tako da ne vjerujem da taj mall zapravo ispunjava svoju namjenu, a niti ne znam zašto netko ide u mall šetati na replici splitske rive ili osječke promenade ako za nula kuna može šetati po pravoj rivi ili pravoj promenadi.

    avatar

    27.08.2011. (15:09)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Jooooj, ma ne Alexxl@Blog.hr
    Pa piše ti "klikni na to", pa ti se to pretvori u gotovi predložak za slanje,
    a prava adresa je na njem--------------- alexxl.veliki@gmail.com

    Ajd molim te ponovi na ovu "veliki"--------------------alexxl.veliki@gmail.com

    avatar

    27.08.2011. (18:27)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Ne volim predugo šopingirati, od toga si navučem glavobolju. Kada kupujem odjeću, uvijek ću je naći u hodu, bez prtiska. Kao i u svemu u životu, naći ću željeni odjevni predmet kada se najmanje budem nadala:).

    avatar

    28.08.2011. (08:30)    -   -   -   -  

  • Neverin

    a jel ti znaš podatak da je Zagreb grad sa najviše muzeja po glavi stanovnika u Eu? ne znam zašto taj podatak ne vrišti na sve strane, to je odlična reklama

    avatar

    28.08.2011. (09:53)    -   -   -   -  

  • Igniss

    @neverin: pojma nisam imao, to je stvarno dobra stvar :)

    Drago mi je da je ovaj post zasluženo dospio na naslovnicu, zaslužuje to svojom objektivnošću.

    avatar

    28.08.2011. (10:19)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    bookeraj je točno pogodila ono što meni pada na pamet kad s epriča o šopingovanju, kad je jedan od centara otvoren dobila sam neke kinokarte pa sam tako uletila u gužvu u primjetila jednu komičnu stvar, ljudi ne idu u trgovačke centre kao što se ide u trgovinu-nego se sređuju kao da idu u najgorem slučaju van a ima nekih koji se sređuju valjda za svatove, a da bi održavali taj koncept potebno je i pokupovati ovo i ono. šoping mi ide na živce vjerojatno najviše zbog tog što ne spadam u one univerzalne veličine pa mi je projekt naći hlače koje su dovoljno dugačke ili cipele 42, ali kako nemam točno određeno stilsko ime za ono što nosim tako nemam ni generallne promjene istig stilskog imena svke sezone-zamišljam si nekako da nisam konzumerist kolko je ta zamisao realna vjerojatno baš i nije jer materijalizam i konzumerizam nisu nešto od čeg možemo kvalitetno pobjeći

    avatar

    28.08.2011. (10:38)    -   -   -   -  

  • UterusBicornis

    Vidiš, ja sam svjesna svega toga o čemu se ovdje govori i STRAŠNO je to da u nas opstaju SAMO trgovački centri i kafane. Međutim, istovremeno priznajem da sam razvila ovisnost. Uvijek sam bila sklona navlačenju na nešto. Od mladenačkih posrtanja do cigareta, pive i naposlijetku kupovine. Imam pristojno razgranatu ovisnost o kupovini svake vrste. I to je problem. Počelo je s ormarom, završilo s prostorijom 3X5m poput one iz reklame za Hajniken. I koliko god bilo simpatično imati garderobu toliko sam i ljuta na sebe jer sam hrpe para pobacala na krpe. Neke čak nikada nisam obukla. To JEST ovisnost ovog šugavog društva u kojem je sve pa tako i ja otišlo kvragu. Onda opet...ponekad...kada biram i kombiniram, osjećam se poput malog djeteta kojemu je netko poklonio mehaničkog robota u eri drvenih konjića. Možda sam šuplja i prizemna? Bo. Ali da mi fale i druga mjesta za izlazak,provođenje slobodnog vremena i šetnju osim bezveznih kafića i trgovačkih centara, fale. Nedostaje nam restorana s autohtonom i rustikalnom kuhinjom i dobrih konoba (barem tu), fali nam dobrih kina (grozim se Cinestara), teatra, klubova s glazbom i večerom, kuglana, nedostaje izložbi..joooj...mogla bih unedogled...da...PARKOVA I ŠETNICA!!! Rijeka je dno dna po tom pitanju.

    avatar

    28.08.2011. (12:19)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    Ako ćemo protiv konzumerizma općenito, onda je Zoccao itekako u pravu. Muški sadržaji, ženski sadržaji, nema veze. Opet je to konzumerizam. Ljudi idu u veliku, ružnu robnu kuću i tamo borave. Preselili su centar grada na periferiju, u nekakav groteskni dućanski bunker (v. Supernova u Zadru).

    Ali nema previše smisla ljutiti se na to. To je žrvanj, rijeka, bujica.
    Možemo se samo ljutiti na ponudu takvih mjesta. Kod nas još nema "igraonica za muškarčine".
    Ponuda je očaj živi, kako si i sam primijetio. Uglavnom odjeća i obuća. Imam isto gnušanje prema takvim mjestima kao i ti, tako da shvaćam kako se osjećaš kad kročiš u takav bunker.
    Ne znam zašto je struktura ponude tako nakazna. Nitko nikome valjda ne brani da tamo otvori svoju poslovnicu. Čudno je to sve skupa.

    avatar

    28.08.2011. (14:51)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja u trgovačkom centru obiđem dva kruga, onu osrednju knjižaru (očito je ima svaki centar), onda sjednem na kavu, pa na pivo. i tako prođe pola sata - ali što dalje?

    avatar

    28.08.2011. (14:56)    -   -   -   -  

  • Helada

    Joj, daj hodaj u togi, molim te!!! Evo, ti bi meni time pružio utjehu da antika nije mrtva, a ja tebi zauzvrat razumijevanje što hodaš u tome! Može?!
    Ja bih hodala u jonskom hitonu.
    Mrzim kupovati odjeću pa to uglavnom moja majka čini za mene, ali nažalost obuću moram ići s njom kupiti kad staru poderem. :(

    avatar

    28.08.2011. (15:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...