Svatko od nas danas si može vizualizirati taj prsten....(nisam mogla odoljeti ;))) Prekrasan post. Inače..mnogi od nas i danas priželjkuju takva čuda...no ona nisu potrebna, ako shvatimo da je svaki naš dan čudo i ako ga želimo takvim gledati...ja sam recimo..upravo u fazi prisjećanja na sva prava čuda životna koja je meni mojima podario...pa ipak...nitko od nas ne gleda, na žalost u ista s jednakim oduševljenjem s kakvim bi gledali takav dijamant na prstu. Mislim da bi post kojeg si postavio ovdje PRIJE SVEGA svima nama govoriti upravo o tome. Da se svakom njegovom, pa bio on nama posve malen, jedva zamjetan, svakodnevan i uobičajen dar, trebamo jednako tako diviti kao da nas je upravo okupao zlatom, biserjem i dijamantima. Tek takav osječaj svakodnevice bio bi naš pravi dar za njega. I bez mističnosti. ...
09.09.2011. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad sam se tek obratila, samo sam željela milosti, nadnaravno...zapravo sam željela biti posebnijom od drugih. Nadahnjivala sam se na životima svetaca videći sebe gotovo jednom od njih. A onda je došlo vrijeme upoznavanja sebe i još uvijek traje. I trajat će. Prolaze faze razne, od oduševljenja do zgražanja nad sobom, pa dalje do promatranja sebe kakva jesam i molitva Bogu da Oh mijenja, jer meni samoj je nemoguće. I sad volim čitati o životu Božjih svetaca, to su uistinu posebne duše, koje sigurno nisu pohlepno žudile za tim da budu posebnije od drugih, nego su žudile da ljube Boga čitavim svojim bićem.
10.09.2011. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HVALOSPJEV LJUBAVI
Svatko od nas danas si može vizualizirati taj prsten....(nisam mogla odoljeti ;))) Prekrasan post. Inače..mnogi od nas i danas priželjkuju takva čuda...no ona nisu potrebna, ako shvatimo da je svaki naš dan čudo i ako ga želimo takvim gledati...ja sam recimo..upravo u fazi prisjećanja na sva prava čuda životna koja je meni mojima podario...pa ipak...nitko od nas ne gleda, na žalost u ista s jednakim oduševljenjem s kakvim bi gledali takav dijamant na prstu. Mislim da bi post kojeg si postavio ovdje PRIJE SVEGA svima nama govoriti upravo o tome. Da se svakom njegovom, pa bio on nama posve malen, jedva zamjetan, svakodnevan i uobičajen dar, trebamo jednako tako diviti kao da nas je upravo okupao zlatom, biserjem i dijamantima. Tek takav osječaj svakodnevice bio bi naš pravi dar za njega. I bez mističnosti. ...
09.09.2011. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Kad sam se tek obratila, samo sam željela milosti, nadnaravno...zapravo sam željela biti posebnijom od drugih. Nadahnjivala sam se na životima svetaca videći sebe gotovo jednom od njih. A onda je došlo vrijeme upoznavanja sebe i još uvijek traje. I trajat će. Prolaze faze razne, od oduševljenja do zgražanja nad sobom, pa dalje do promatranja sebe kakva jesam i molitva Bogu da Oh mijenja, jer meni samoj je nemoguće. I sad volim čitati o životu Božjih svetaca, to su uistinu posebne duše, koje sigurno nisu pohlepno žudile za tim da budu posebnije od drugih, nego su žudile da ljube Boga čitavim svojim bićem.
10.09.2011. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...