meni je roman ostao u sjećanju zbog koječega drugog-divnog,vještog,vrckavog engleskog (a pisao ga Rus); fenomenalne lirike u opisima ljubavi,opsesije, krivnje, rastrzanosti; plastično i živo predstavljenom Amerikom 1950.-tih godina, palankom, provincijom i duhom vremena; uvjerljivim (iako iz moralno dubioznog kuta) odnosom zaljubljene osobe prema onom drugom, tko je s njim iz neznanja, straha, obmane, koristi, itd... kompleksnim prikazom frojdijanske teze (o očevima i kćerima); o autodestrukciji i laganom, ali sigurnom putu ka (samo) uništenju. mogu samo nagađati što misliš o Oscaru Wildeu, npr, a ni 'Zločin i kazna' nisu baš sigurni od moralnih packi, vjerujem...
12.08.2011. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije da bježim od takve tematike, dapače. I žao mi je što sam stala samo na ekranizaciji, budući da svojevrsno gajim simpatije prema Ironsu. Moram reći da me ovaj kratak komentar (osvrt) ponukao da pročitam i roman. Odmah sam ga stavila na "wish listu" kod Superknjižare. :)
Hvala.
12.08.2011. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Traži se, traži: Dolores Haze. Smeđe kose i crvenih usnica Stara pet tisuća i tristo dana Profesija - na nebu zvjezdica.
Gdje se sad kriješ, Dolores Haze? Zašto se skrivaš, draga? (ja pričam zbunjen i hodam munjen a ona u labirintu bez traga).
Gdje sada putuješ, Dolores Haze? Koje je marke tvoj leteći sag? Voze li te u bijesnim autima Gdje te parkira tvoj vrag?
Komečemu se diviš, Dolores Haze? Još uvijek maskiranima X-Men? Ili leškarenju s tipom na plaži I pijančevanjima, moja Carmen!
Dolores, ta mjuza iz jukeboxa me ubija Plešeš s glavom na njegovom ramenu (Oboje u iznošenim trapericama i majama A ja poderan u kutu, u plamenu).
Auto mi sad rikava, Dolores Haze, Posljednjeg kruga zahrđala mašina I sve će ostati tek ispričana priča I na nebu zvjezdana prašina. -----------------------------
Wanted, wanted: Dolores Haze. Hair: brown. Lips: scarlet. Age: five thousand three hundred days. Profession: none, or "starlet"
Where are you hiding, Dolores Haze? Why are you hiding, darling? (I Talk in a daze, I walk in a maze I cannot get out, said the starling).
Where are you riding, Dolores Haze? What make is the magic carpet? Is a Cream Cougar the present craze? And where are you parked, my car pet?
Who is your hero, Dolores Haze? Still one of those blue-capped star-men? Oh the balmy days and the palmy bays, And the cars, and the bars, my Carmen!
Oh Dolores, that juke-box hurts! Are you still dancin', darlin'? (Both in worn levis, both in torn T-shirts, And I, in my corner, snarlin').
My car is limping, Dolores Haze, And the last long lap is the hardest, And I shall be dumped where the weed decays, And the rest is rust and stardust.
Vladimir Nabokov & Wall: Lolita, Chapter 25
12.08.2011. (15:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postavimo pitanje: iz kojih pobuda, kakvih poticaja netko kreće pisati debele romane? Nije to mali napor. Zašto mu se dâ? Nabokov odgovara nabrajanjem pojedinih scena iz romana: ''kad mislim na Lolitu, uvijek odabirem, radi posebna uživanja, takve slike kao što su uljudni Taksovič, ili popis Lolitina razreda u Ramsdaleu, ili Charlottu dok izgovara 'nepromočiv', ili Lolitu kako prilazi, kao u usporenom filmu, Humbertovim darovima, ili fotografije što rese stiliziranu mansardu Gastona Godina, ili brijač iz Kasbeama (koji me je stajao mjesec dana posla), ili Lolita dok igra tenis, ili bolnica u Elphinstoneu, ili blijeda, kuljava, nepovratna Dolly Schiller i njena smrt u Gray Staru, 'Sivoj Zvijezdi', prijestolnici knjige, ili, napokon, mješavina glasova što je dopirala iz gradića, duboko u dolini, do gorske staze (...) Eto, to su živčani čvorovi moje knjige. To su tajne točke, podsvjesne koordinate njene koncepcije''. Kaže: radi posebna uživanja. Doista, u Loliti se pri svakom retku osjeća autorova razigranost, stvaralački eros, radost pisanja, vidimo da se on tu prije svega zabavlja! (Poslušajmo, za primjer, samo uvodni pasus: ''Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta. / Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto četrdeset osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.'' Tako piše samo netko tko beskrajno uživa u svojim riječima (krajnje narcisoidno, naravno) - i na kojem god mjestu otvorimo knjigu, ciljano ili nasumce, svugdje nailazimo na isto sladostrašće; Lolita je sastavljena od sve samih ''živčanih čvorova'', uzbuđujućih, rajcajućih.) Mislim da je strast prema Lo iz knjige upravo metafora tog načelnijeg stvaralačkog erosa, a koji je odmah - Wall, jako lajkam tvoj komentar - lagani i sigurni put ka (samo)uništenju, kao što se Humboldt uništio, i znao je unaprijed da se uništava, a svejedno nije mogao stati. Kod takve situacije, razumije se samo po sebi da je pitanje ''kako to da mu se dâ?'' posve suvišno. Nejasnoća oko imanja volje postoji ukoliko radimo nešto što nas zamara i gnjavi, ne i kad radimo nešto u čemu uživamo. Užitak opravdava sam sebe. Čime se, jasno, ne želi reći kako je Lolita nastala u potpunosti bez napora, da je proces pisanja bio lišen tehničkih situacija i radnji koje su možda neželjene, čak mučne, koje gnjave i koje se autoru nije dalo obavljati. Čuli smo: samo za brijača iz Kasbeama crnčio je mjesec dana. (''Pisao sam sporo i često prekidao pisanje. Prije toga mi je trebalo četrdesetak godina da izmislim Rusiju i Zapadnu Evropu, a sad je valjalo izmisliti Ameriku. (...) Dva-tri puta malo je nedostajalo da spalim nedovršeni koncept, i sjećam se kako sam već bio donio svoju Juanitu Dark do same sjene peći za spaljivanje smeća, naherene na tratini u dvorištu, kad me je zadržala pomisao da će mi duh pogubljene knjige lutati po kartoteci do kraja moga života.'') Presudna stvar, međutim, nije da li je napora bilo ili ne (uvijek ga ima), nego u kojem trenutku, na koji način, s kojim smislom se napor javlja. Nabokovu se prvo javi ideja, vizija, uzbuđenje, ''živčani čvor'' o sceni s brijačem, a onda - tek onda! - napor slijedi to uzbuđenje (da bi ga iz uzdrhtalih nerava proveo u crno na bijelom). Nije pisao pornografski, u tome je stvar (kao što mnogi pišu). Stvar je u tome da pritom nema nikakvog drugog napora; nazočni su jedino oni u funkciji uzdrhtalih nerava. Za mene je Lolita također roman i o tome: o antinomiji pornografije i erosa. Pornografiju od erotike - u krevetu, u glazbi, na filmu, u životu ili u pisanju - dijeli to što je ona pijenje bez žeđi, pražnjenje tobožnjeg elektriciteta koji nikada nije ni nakupljen - mehanika umjesto uzbuđenja. Pornografija je kada nedostaje onaj drhtaj usne, a Lolita je sve suprotno, najčistiji eros, sam taj drhtaj usne. O tome je - po meni - taj roman. Koncentrat drhtaja usne. ''Profesori književnosti skloni su izmišljati probleme kao što su: 'Koji je cilj autorov?', ili još gore: 'Što taj čovo hoće reći?' Međutim, ja sam jedan od onih pisaca koji, kad zamisle neku knjigu, nemaju drugog cilja no da je se oslobode, i koji se, kad ih mole da razjasne njen nastanak i razvoj, moraju utjecati takvim zastarjelim terminima kao što su 'uzajamno djelovanje nadahnuća i kombiniranja', što je, priznajem, isto kao kad bi mađioničar pokušao objasniti jedan trik drugim trikom.''
12.08.2011. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
da Ironson, baš!
12.08.2011. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Indijanka vegetarijanka
ok, tipfeler je bio
12.08.2011. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
meni je roman ostao u sjećanju zbog koječega drugog-divnog,vještog,vrckavog engleskog (a pisao ga Rus); fenomenalne lirike u opisima ljubavi,opsesije, krivnje, rastrzanosti; plastično i živo predstavljenom Amerikom 1950.-tih godina, palankom, provincijom i duhom vremena; uvjerljivim (iako iz moralno dubioznog kuta) odnosom zaljubljene osobe prema onom drugom, tko je s njim iz neznanja, straha, obmane, koristi, itd... kompleksnim prikazom frojdijanske teze (o očevima i kćerima); o autodestrukciji i laganom, ali sigurnom putu ka (samo) uništenju. mogu samo nagađati što misliš o Oscaru Wildeu, npr, a ni 'Zločin i kazna' nisu baš sigurni od moralnih packi, vjerujem...
12.08.2011. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svjetioničarka
Nije da bježim od takve tematike, dapače. I žao mi je što sam stala samo na ekranizaciji, budući da svojevrsno gajim simpatije prema Ironsu. Moram reći da me ovaj kratak komentar (osvrt) ponukao da pročitam i roman. Odmah sam ga stavila na "wish listu" kod Superknjižare. :)
Hvala.
12.08.2011. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall na Mjesecu
Wanted (Vladimir Nabokov, Lolita, Chapter 25) -prijevod
-------------------------------------------------------------------------- ------
Traži se, traži: Dolores Haze.
Smeđe kose i crvenih usnica
Stara pet tisuća i tristo dana
Profesija - na nebu zvjezdica.
Gdje se sad kriješ, Dolores Haze?
Zašto se skrivaš, draga?
(ja pričam zbunjen i hodam munjen
a ona u labirintu bez traga).
Gdje sada putuješ, Dolores Haze?
Koje je marke tvoj leteći sag?
Voze li te u bijesnim autima
Gdje te parkira tvoj vrag?
Komečemu se diviš, Dolores Haze?
Još uvijek maskiranima X-Men?
Ili leškarenju s tipom na plaži
I pijančevanjima, moja Carmen!
Dolores, ta mjuza iz jukeboxa me ubija
Plešeš s glavom na njegovom ramenu
(Oboje u iznošenim trapericama i majama
A ja poderan u kutu, u plamenu).
Auto mi sad rikava, Dolores Haze,
Posljednjeg kruga zahrđala mašina
I sve će ostati tek ispričana priča
I na nebu zvjezdana prašina.
-----------------------------
Wanted, wanted: Dolores Haze.
Hair: brown. Lips: scarlet.
Age: five thousand three hundred days.
Profession: none, or "starlet"
Where are you hiding, Dolores Haze?
Why are you hiding, darling?
(I Talk in a daze, I walk in a maze
I cannot get out, said the starling).
Where are you riding, Dolores Haze?
What make is the magic carpet?
Is a Cream Cougar the present craze?
And where are you parked, my car pet?
Who is your hero, Dolores Haze?
Still one of those blue-capped star-men?
Oh the balmy days and the palmy bays,
And the cars, and the bars, my Carmen!
Oh Dolores, that juke-box hurts!
Are you still dancin', darlin'?
(Both in worn levis, both in torn T-shirts,
And I, in my corner, snarlin').
My car is limping, Dolores Haze,
And the last long lap is the hardest,
And I shall be dumped where the weed decays,
And the rest is rust and stardust.
Vladimir Nabokov & Wall: Lolita, Chapter 25
12.08.2011. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Postavimo pitanje: iz kojih pobuda, kakvih poticaja netko kreće pisati debele romane? Nije to mali napor. Zašto mu se dâ? Nabokov odgovara nabrajanjem pojedinih scena iz romana: ''kad mislim na Lolitu, uvijek odabirem, radi posebna uživanja, takve slike kao što su uljudni Taksovič, ili popis Lolitina razreda u Ramsdaleu, ili Charlottu dok izgovara 'nepromočiv', ili Lolitu kako prilazi, kao u usporenom filmu, Humbertovim darovima, ili fotografije što rese stiliziranu mansardu Gastona Godina, ili brijač iz Kasbeama (koji me je stajao mjesec dana posla), ili Lolita dok igra tenis, ili bolnica u Elphinstoneu, ili blijeda, kuljava, nepovratna Dolly Schiller i njena smrt u Gray Staru, 'Sivoj Zvijezdi', prijestolnici knjige, ili, napokon, mješavina glasova što je dopirala iz gradića, duboko u dolini, do gorske staze (...) Eto, to su živčani čvorovi moje knjige. To su tajne točke, podsvjesne koordinate njene koncepcije''. Kaže: radi posebna uživanja. Doista, u Loliti se pri svakom retku osjeća autorova razigranost, stvaralački eros, radost pisanja, vidimo da se on tu prije svega zabavlja! (Poslušajmo, za primjer, samo uvodni pasus: ''Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta. / Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto četrdeset osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.'' Tako piše samo netko tko beskrajno uživa u svojim riječima (krajnje narcisoidno, naravno) - i na kojem god mjestu otvorimo knjigu, ciljano ili nasumce, svugdje nailazimo na isto sladostrašće; Lolita je sastavljena od sve samih ''živčanih čvorova'', uzbuđujućih, rajcajućih.)
Mislim da je strast prema Lo iz knjige upravo metafora tog načelnijeg stvaralačkog erosa, a koji je odmah - Wall, jako lajkam tvoj komentar - lagani i sigurni put ka (samo)uništenju, kao što se Humboldt uništio, i znao je unaprijed da se uništava, a svejedno nije mogao stati.
Kod takve situacije, razumije se samo po sebi da je pitanje ''kako to da mu se dâ?'' posve suvišno. Nejasnoća oko imanja volje postoji ukoliko radimo nešto što nas zamara i gnjavi, ne i kad radimo nešto u čemu uživamo. Užitak opravdava sam sebe. Čime se, jasno, ne želi reći kako je Lolita nastala u potpunosti bez napora, da je proces pisanja bio lišen tehničkih situacija i radnji koje su možda neželjene, čak mučne, koje gnjave i koje se autoru nije dalo obavljati. Čuli smo: samo za brijača iz Kasbeama crnčio je mjesec dana. (''Pisao sam sporo i često prekidao pisanje. Prije toga mi je trebalo četrdesetak godina da izmislim Rusiju i Zapadnu Evropu, a sad je valjalo izmisliti Ameriku. (...) Dva-tri puta malo je nedostajalo da spalim nedovršeni koncept, i sjećam se kako sam već bio donio svoju Juanitu Dark do same sjene peći za spaljivanje smeća, naherene na tratini u dvorištu, kad me je zadržala pomisao da će mi duh pogubljene knjige lutati po kartoteci do kraja moga života.'') Presudna stvar, međutim, nije da li je napora bilo ili ne (uvijek ga ima), nego u kojem trenutku, na koji način, s kojim smislom se napor javlja. Nabokovu se prvo javi ideja, vizija, uzbuđenje, ''živčani čvor'' o sceni s brijačem, a onda - tek onda! - napor slijedi to uzbuđenje (da bi ga iz uzdrhtalih nerava proveo u crno na bijelom). Nije pisao pornografski, u tome je stvar (kao što mnogi pišu). Stvar je u tome da pritom nema nikakvog drugog napora; nazočni su jedino oni u funkciji uzdrhtalih nerava.
Za mene je Lolita također roman i o tome: o antinomiji pornografije i erosa. Pornografiju od erotike - u krevetu, u glazbi, na filmu, u životu ili u pisanju - dijeli to što je ona pijenje bez žeđi, pražnjenje tobožnjeg elektriciteta koji nikada nije ni nakupljen - mehanika umjesto uzbuđenja. Pornografija je kada nedostaje onaj drhtaj usne, a Lolita je sve suprotno, najčistiji eros, sam taj drhtaj usne. O tome je - po meni - taj roman. Koncentrat drhtaja usne.
''Profesori književnosti skloni su izmišljati probleme kao što su: 'Koji je cilj autorov?', ili još gore: 'Što taj čovo hoće reći?' Međutim, ja sam jedan od onih pisaca koji, kad zamisle neku knjigu, nemaju drugog cilja no da je se oslobode, i koji se, kad ih mole da razjasne njen nastanak i razvoj, moraju utjecati takvim zastarjelim terminima kao što su 'uzajamno djelovanje nadahnuća i kombiniranja', što je, priznajem, isto kao kad bi mađioničar pokušao objasniti jedan trik drugim trikom.''
12.08.2011. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...