Da, to je delikatna stvar, možemo je gledati s emocionalnog, fiskalnog, i tko zna kakvog stajališta. Evo, tvoj brat je tako odrastao i punopravan je član obitelji i državljanin. Što bi bilo da to nije bilo s 3 godine, već sa 6, 10, 15? Ja očekujem da ću živjeti negdje drugdje, ali ne očekujem da će me tamo zvati pripadnikom njihove nacije. Dok god sam nešto tipa "dobar susjed" koji razumije njihove običaje (iako ne nužno ih se drži), ja sam zadovoljan, a oni neka me zovu kako žele.
Ali ja riječ "Hrvat" smatram najviše nekakvom lošom konstrukcijom koja ništa ne govori o osobi, tako da opet... na kraju nije bitno? Nažalost, mislim da velika većina "Hrvata" ne dijeli to mišljenje.
06.08.2011. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad mislim da je pojam hrvatstva sličan pojmu institucije crkve; isprepleten težnjama, vjerovanjem, kontradikcijama ali i ružnim primjerima, koji nas poljuljaju ili distanciraju. i baš zato mislim da je ključ u nama samima, ne isprofanirati takve pojmove i ne uzeti ih histeričnim i često javno licemjernim mjerilima vlastite savjesti, dobrote i vjerovanja u neki sustav vrijednosti... sve počinje i završava nama samima, našim odabirima i djelima. pozdrav Ti!
06.08.2011. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
''Rođenjem sam Hrvat – tako su mi rekli stariji, piše svugdje, a uostalom kršten, pričešćen, krizman, sve što treba da bi se bilo poštenim Hrvatom i katolikom. Sve priznajem kad me se zaustavi i legitimira – Hrvatina rasna, čistokrvna – službeno, za državu, na papirima. Ali privatno i neslužbeno (nemoj nikom odati): nisam Hrvat. Ne osjećam se kao Hrvat. To mi je, naime, također apstraktno. Jer za mene riječ osjećati ima smisla jedino u konkretnom značenju: kad me zaboli zub, ja osjećam; kad imam tremu prije ispita ili javnog nastupa, ja osjećam; kad se bojim da će mi granata pasti na glavu, ja osjećam; kad se s nekim tako dobro družim da sam sretan, ja osjećam. Ali kako se to osjeća da si Hrvat, to mi je, moram priznati, presložena misao. Čime se to osjeća vlastito hrvatstvo? Vrhovima prstiju? Njuši se? Hvata se za dupe kao inje? Jel' odnekud iznutra? Jel' neka od srčanih klijetki jače zalupa? Tražio sam izvana i iznutra, ali nisam našao.'' (O izdvajanju)
10.08.2011. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
smatram da je to administrativno pitanje i zato se hrvatom postaje plaćanjem poreza :)
05.08.2011. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
onda je hrvat svaki turist koji u hrvatskoj kupi razglednicu?
05.08.2011. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
Ono si kakvim se osjećaš
06.08.2011. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igniss
Da, to je delikatna stvar, možemo je gledati s emocionalnog, fiskalnog, i tko zna kakvog stajališta. Evo, tvoj brat je tako odrastao i punopravan je član obitelji i državljanin. Što bi bilo da to nije bilo s 3 godine, već sa 6, 10, 15? Ja očekujem da ću živjeti negdje drugdje, ali ne očekujem da će me tamo zvati pripadnikom njihove nacije. Dok god sam nešto tipa "dobar susjed" koji razumije njihove običaje (iako ne nužno ih se drži), ja sam zadovoljan, a oni neka me zovu kako žele.
Ali ja riječ "Hrvat" smatram najviše nekakvom lošom konstrukcijom koja ništa ne govori o osobi, tako da opet... na kraju nije bitno? Nažalost, mislim da velika većina "Hrvata" ne dijeli to mišljenje.
06.08.2011. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
mislis da bi sa 6 ili 10 bilo drugacije?
06.08.2011. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shelly Kelly
ponekad mislim da je pojam hrvatstva sličan pojmu institucije crkve; isprepleten težnjama, vjerovanjem, kontradikcijama ali i ružnim primjerima, koji nas poljuljaju ili distanciraju. i baš zato mislim da je ključ u nama samima, ne isprofanirati takve pojmove i ne uzeti ih histeričnim i često javno licemjernim mjerilima vlastite savjesti, dobrote i vjerovanja u neki sustav vrijednosti... sve počinje i završava nama samima, našim odabirima i djelima. pozdrav Ti!
06.08.2011. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ja mislim da se pravim Hrvatom postaje onda kada se najmanje ponašaš kao Hrvat koji, eto, voli Hrvatsku i ostalu braću Hrvate.
Na stranu cinizam, divna mi je ova priča o tvojim roditeljima, bratu i tebi, kamo sreće da je više takvih. :)
06.08.2011. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
što se mene tiče vrijedi, ja sam na popisu rekao mami da izjavi da sam španjolac i po vjeri delfin.. ko može osporiti da se takvim ne osjećam? :)
07.08.2011. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
''Rođenjem sam Hrvat – tako su mi rekli stariji, piše svugdje, a uostalom kršten, pričešćen, krizman, sve što treba da bi se bilo poštenim Hrvatom i katolikom. Sve priznajem kad me se zaustavi i legitimira – Hrvatina rasna, čistokrvna – službeno, za državu, na papirima. Ali privatno i neslužbeno (nemoj nikom odati): nisam Hrvat. Ne osjećam se kao Hrvat. To mi je, naime, također apstraktno. Jer za mene riječ osjećati ima smisla jedino u konkretnom značenju: kad me zaboli zub, ja osjećam; kad imam tremu prije ispita ili javnog nastupa, ja osjećam; kad se bojim da će mi granata pasti na glavu, ja osjećam; kad se s nekim tako dobro družim da sam sretan, ja osjećam. Ali kako se to osjeća da si Hrvat, to mi je, moram priznati, presložena misao. Čime se to osjeća vlastito hrvatstvo? Vrhovima prstiju? Njuši se? Hvata se za dupe kao inje? Jel' odnekud iznutra? Jel' neka od srčanih klijetki jače zalupa? Tražio sam izvana i iznutra, ali nisam našao.'' (O izdvajanju)
10.08.2011. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...