Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing

  • Defton

    Sve je u oku promatrača.

    avatar

    30.07.2011. (17:10)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nakon ova da teksta dobro da ti nisi zapaprio sa svojim dugim tekstovima da ti oči ispadnu :) nego smatram da ovaj Filip ima pravo (jer treba prije gledati na Amy-Osobu) a Biljanu mogu shvatiti. Okej, a kad ćeš secirati um onog norveškog teroriste?

    avatar

    30.07.2011. (17:23)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Općenito ne podnosim lešinarenje.
    Bilo za života, a posebno nakon smrti.

    Ako je netko žrtva, onda je žrtva, bilo da je žrtva ovisnosti, same sebe ili nečija žrtva, meni ta kategorija uopće nije upitna. A mnogima jest.

    Pa onda imamo pljuvanje po Amy što je prljava ovisnica i klađenje na datum njene smrti, a nakon smrti "dobila je što je zaslužila" i "što je mislila, bijedna narkomanka" ili recimo u zadnjem slučaju Antonije Bilić "što je glupačica ulazila u kamion, kako su je roditelji odgojili, a vidi joj sestre kakva je", a nakon navodnih saznanja da je ubijena lešinarenje u vidu lažne sućuti putem ekspresnog otvaranja rip grupa na fejsbuku.

    Prezirem takvo iživljavanje. Znam da su ljudi u globalu danas puni frustracija, ali koliko mizeran moraš biti da se okomiš na nekoga tko sam sebi ne može pomoći... to me užasava. Radije ću se sto put u životu zajebati pa pokušati pomoći nekome tko možda nesvjesno ili svjesno uživa u sindromu žrtve nego reći "neka ti je, sama si kriva", dakako to ne znači davanje beskrajnih alibija nekome, ali mislim da se generalno izgubila bazična ljudskost, ako ju je ikad uopće i bilo. Ljudi svršavaju na tuđe nesreće.

    Stoga, nije bitno da li je riječ o umjetnici, osobi ili nečem trećem, Amy je u mojim očima žrtva. A znamo kako društvo tretira žrtve. Ide na njih džonom.

    avatar

    30.07.2011. (17:32)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    I ja sam nekako sklonija trinomu, nego li binomu u ovome slučaju. Samo što taj treći dio trinoma (Amy-osoba, tj. briga za njezino zdravlje kao ipak nepoznate osobe) ne mora nužno biti emocionalno suspektan, već možda samo ljudski, čak neovisno jesi li obožavatelj Amy-umjetnice i, konačno, Amy-proizvoda. Tako si ja volim utvarati da sam ljud jer me nerijetko ganu tuđe nesreće/nezdravlja/patnje/ovisnosti/gluposti pa se sama sebi čudim zašto sam opet rasplakala po tko zna koji put. Hm...a možda sam baš i ja emocionalno suspektna? :))

    avatar

    30.07.2011. (22:17)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Meni se čini da Amy nije oko sebe imala ljude koji su je gledali kao osobu, nego samo one koji su je gledali kao stroj za zarađivanje novca. Onog trena kad je postala preproblematična, pustili su je da padne, jer im je - ružno i okrutno, ali istinito - isplativija mrtva, negoli živa.

    avatar

    30.07.2011. (23:14)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    DEFTON - jedino oko promatrača nije u oku promatrača, ha?
    NEVERIN - nisu moji dugi tekstovi da ti oči ispadnu nego da ti oči progledaju :)
    MISSILLUSION - sve što se događa nekome s telke je prije svega spektakl; naročito je pak spektakl kad se nekome s telke događa nešto zbilja crno; a na naročito dobar spektakl se, znamo, naročito dobro svršava - pornografija jada
    MALA PLAVA - majmun radi što majmun vidi
    KINKY - tvoja emocionalna reakcija je potpuno prirodna i regularna; na rub kiča stigla bi tek kada bi - kako rekoh - bila previše javna, kada bi se na nju previše pozivala
    KULERICA - malo je vjerojatno da nisi u pravu

    avatar

    31.07.2011. (01:12)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    kad u Srbiji danas netko plati kartu toliko koliko je koštala karta za njen koncert očekuje koncert, a ne performans nekadašnjeg talenta koji na nogama ostaje toliko da bi mogao još jednom pasti, umjetnost je roba kao i svaka druga, umjetnici tuđi rad vrlo spremno znaju nazvati robom (njihov je umjetnost jasno i to je klasa iznad) tužno je samo to što albatros nije imao nikog da ga izvuče s tog koncerta, ili nekog koncerta puno prije našamara i pomogne mu, Beograd je bio samo oda kapitalizmu u najgorem obliku, ona je tad mogla umrijeti na pozornici nikom nije bilo važna ona nego koncert-i tu ne mislim na ljude koji su je došli gledati, nego na suradnike, ekipu koja ju prati. Imao je Rambo Amadeus jedan ispad također u Beogradu, koncert pod imenom Rambo i usisavači, on je došao popalio 50ak usisavača sjeo na stolicu i pušio 2 sata, nakon tog aje pogasio usisavače i pozdravio preostale nazočne, pošto je on umjetnik (možda veći od Amy za neke) znači li to da ljudi na to nisu smjeli popizditi ili?

    avatar

    31.07.2011. (11:05)    -   -   -   -  

  • Neverin

    oči mogu progledati prije nego ispadnu :)

    avatar

    31.07.2011. (12:04)    -   -   -   -  

  • Neverin

    btw, baš čitam Baudelaira, nevjerovatno koliko su mu pjesme moderne.. nije ni čudo što je imao pšroblema sa sudovima kad je izdao cvijeće zla

    avatar

    31.07.2011. (12:25)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    JOANNA - zato Rambo i je Svjetski Mega Car
    NEVERIN - nešto Baudelaireovo srodno s Amy... rekao je, citiram po sjećanju: vino možda nije dobro za tijelo, ali meni je na prvom mjestu duša :)

    avatar

    01.08.2011. (12:48)    -   -   -   -  

  • Wall

    Amy nisam slušao, iako sam čuo par njezinih dobrih pjesama...imala je divan 'crnački' glas i prosječne pjesmuljke, ali zvjezdani status nije postigla pjesmom, umjetnošću, već skandalima i pristajanjem na lešinarenje nad njezinom intimom, njezinim porocima; konačno, bez Amy-proizvoda ne bi bilo ni Amy-umjetnice... nerazumljiv mi je i odbojan interes mase za tuđe,privatne indiskrecije, poroke, valjanje u blatu, za sve te lady gage koje se mažu fekalijama ili pokrivaju krvavim odrescima. Amy je izgradila život na istom, ali joj je to i došlo glave. istina, možda bi umrla od droge/tableta i alkohola ionako, ali vjerujem-mnogo kasnije. njezina (prerana?) smrt došla je za sve kao naručena- za tobožnje poklonike Umjetnosti još jedna recka (zamisli, i ona je otišla u 27.kao Morrison, Joplin itd); za gutače celebrity života i mrvica zvjezdane prašine- malo intimno svršavanje nad vijestima o smrti (jer su oni živi, eto kako slava i lova ubijaju, sretno su se spasili zadugo); za površne konzumente 24-satnih vijesti, dobrodošla mrvica u ljetnom mrtvilu (sic!)... ali, neka netko objektivno, argumentirano, jasnom logikom objasni meni neukom, neprilagođenom: zašto je npr. M.Monroe 'Umjetnica' i 'Glumica'? Zašto je Amy Winehouse Božanstvo? Zašto je pijano posrtanje i umiranje pred publikom vrhunaravni doživljaj za 'p/r/osvijećene' i vrhunsko nerazumijevanje onih drugih, običnih konzumenata koji su zahtijevali 'value for money'? Nije da sam subjektivan jer ne volim/ne razumijem M.Monroe & A.Winehouse i njihovu 'umjetnost'; da recimo npr. Bowie, Cohen, Cave... umiru na sceni bilo bi mi ih žao, ali njihova (istinska, objektivno mjerljiva) umjetnost ni meni ni drugima ne bi smjela zbog toga biti bolja, upečatljivija, značajnija.. Amy Winehouse jedno se mora priznati- ona nije folirala kad je pjevala o sebi kao lošoj osobi (I'm no good), ona je pjevala kako je živjela i umrla kako je pjesmom najavljivala i tu iskrenost, odsustvo foliranja treba vrednovati. Ali, rulju koja van Gogha (više) cijeni zbog ispada (s uhom), a da mu slikarstvo uopće ne poznaje/cijeni; koja uzdiže M.Monroe zbog kurvanja s predsjednikom ili tablodinih skandala, itd...tu rulju treba izvrgnuti javnom ruglu i stupu srama...možda bi ih to dovelo svijesti, pa bi svijet imao manje orwellovskih televizija i života pod reflektorima; pa bi buduće Amy wannabe curice imale više šansi da dožive 28.godinu života. Konačno, malo o osobnom ukusu (iako se ,navodno, o ukusima ne raspravlja)- Amy sam mogao samo slušati, ne i gledati; u Zemlji ogledala, samo zbog frizure trebala je izgubiti glavu...

    avatar

    01.08.2011. (13:13)    -   -   -   -  

  • Izgubljena na Istoku

    Nitko ne može pomoći osobi koja ne želi pomoći sama sebi. Kako je živjela život je, na kraju krajeva, bila njena odluka i imala je svako pravo na to. Da, smrt je posljedica života, a kako i kada tko umre, mislim zar je zaista na kraju i bitno? A to da rade farsu iz svega toga, bogami rade, pretjeruju ga.

    avatar

    01.08.2011. (21:15)    -   -   -   -  

  • bilja

    ah, tko bi ga znao? da je lako, nije.

    avatar

    02.08.2011. (12:58)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    Šaćirović ne razumije što Srbljanović želi reći. nije bitno to što je A.W. dobro pjevala i bila vrhunska umjetnica, bitno je da je bila "boginja". njezin slom na koncertu je Događaj, a publika (pa tako i Šaćirević) tražila je simulaciju događaja

    avatar

    02.08.2011. (13:09)    -   -   -   -  

  • MKK3.

    ne mogu se othrvati primisli da se ubila samo da uđe u Club 27.

    avatar

    03.08.2011. (01:08)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    e da:) ali taj Rambov performans je raspizdio ljude, očekivali su koncert-makar je lijepo stajalo Rambo i usisavači:)) tako da govoriti o umjetnosti koja se plaća da nije roba mi je pomalo apsurdno, od svih komentara najviše bi se složila s wallom jer je zanimljivo kako je mnogima umjetnica i boginja Amy, a da nije umrla(tad kad je) mnogi ju ne bi zarezivali 2%, sindrom dizanja vrijednosti nebu pod oblake jer nekog više nema mi nije bio jasan nikad, osobno o njenom liku i djelu nema mišljenje, nikad mi nije bila zanimljiva i glas koji je mnogima fantastičan mi je jako iritantan tako da tko voli nek izvoli, samo mi je čudno kako tiraže rastu kako puls autora(izvođača) opada...

    avatar

    03.08.2011. (13:24)    -   -   -   -  

  • bilja

    mariano aurelijus
    isto si ti neki pametni dječak. to šta veliš za piccaso je skroz zanimljivo. bila sam sklona razmišljanju da je on primitivani šovinist,sirovina i psihopat. gledala sam vrlo davno neki film o njemu i nešto čituckala. nisam stekla dojam da je tip neka itegrirana ličnost.

    avatar

    03.08.2011. (21:47)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    WALL - ''Gospodo, na zemlji postoje manje ili više smiješne sredine, manje ili više sramne, zastiđujuće i ponižavajuće – a i količina gluposti nije svugdje ista. Tako, na primjer, frizerska sredina izgleda na prvi pogled podatnija gluposti od postolarske sredine. Ali ono što se događa u umjetničkom svijetu obara sve svjetske rekorde u gluposti i sramoti – i to do te mjere da koliko-toliko pristojan i uravnotežen čovjek ne može ne pognuti glavu od paklenog stida pred tom djetinjastom i pretencioznom orgijom.'' (W.Gombrowicz)
    Spominješ, Wall, ''rulju koja van Gogha (više) cijeni zbog ispada (s uhom), a da mu slikarstvo uopće ne poznaje/cijeni; koja uzdiže M.Monroe zbog kurvanja s predsjednikom ili tablodinih skandala, itd..'' Pa to je moja stara tema! Tabloidna zanimljivost podiže publicitet, publicitet stvara znamenitost, a mehanizam znamenitosti, koji generira ikoničku percepciju umjetnosti, je dobro poznat. Suvremeno okupljanje oko znamenite umjetnine (tobože jako kulturna stvar) suštinski je identično motivirano kao i pretpotopno okupljanje oko zlatnog teleta (notorno idiotski refleks). Početkom godine napisao sam post Fetiš pečata, koji govori upravo o tom idiotizmu prividno strašno kulturnih stvari. O Igoru Zidiću, na primjer, s ''dendrokronologijom'' u rukavu, ili kako su u nekom francuskom gradiću našli dvije slike, koje sedam godina nisu nikoga uzbuđivale, a onda, kad se otkrilo da uopće nisu neke no-name, nego - pazi sad - Caravaggiove, nastalo je slavlje i općenarodno oduševljenje slikama. Najedanput su shvatili kako su slike ultramegagenijalne. ''Spektakl, show i zabavni program ulaženja iza vrata slavnih. Muzeji s autentičnim remek-djelima po zidovima su nešto kao 'Gloria', 'Stars', 'Extra', 'Story' umjetničkog (polu)svijeta: onako kao što na određene društvene skupine efekt slinjenja polučuje spektakl imena Britney Spears ili Angelina Jolie, takav isti efekt polučuju imena kao Caravaggio, Leonardo, Cezanne, Picasso na drugu supkulturu obožavatelja; jer to su ta lica prije bilo čega drugoga nama danas: selebritiji rubrike kultura''
    To je neuništivo, ljudska priroda naprosto. ''Bacio sam pisoar u njihova lica kao izazov, a sada mu se dive zbog njegove estetske ljepote'', potužio se Duchamp.
    No, postoji, Wall, i druga strana ove priče. Pustimo raspravu o rangu umjetnika po strani - ako mu dođem u atelje i on si preda mnom odsiječe uho, neću baš pokazati najbolje manire ukoliko jedino za što u tom času pitam bude: a što je s mojom slikom, koju sam pošteno platio? A gdje je moja žurka, koju sam pošteno platio, da se iskačem malo večeras? To je ipak dosta analan stav. Možemo dopustiti divergenciju u mišljenjima o Amynom umjetničkom rangu, pa se sporiti da li je ona ''nešto više'' ili je njen show ipak samo to: proizvod, putujuća žurka da ljudi po svijetu imaju na nešto uvečer izaći i malo se iskakati. Ali u oba slučaja ostaje da je ovaj stav ''a gdje je moja žurka'' mnogo analan i - meni barem - ne mnogo simpatičan; Biljanin tekst mi je stoga, mada ne u svemu na mjestu, na mjestu u ovom aspektu zaušnice tima analnima.

    avatar

    04.08.2011. (18:32)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MARIANO, naslagao si dosta toga, idemo redom...
    - nisam baš ljubitelj obilježavanja ljudi moralnim jezikom površnog tipa (npr. Picasso kao ''loš čovjek''), a naročito ne koreliranja umjetnosti s moralnom interpretacijom osobe (pa tko ne zadovoljava prizmu kroz koju se tumači proporcionalno ''prestaje biti umjetnikom'')
    - da se Amy Winehouse, samo zato što se upisala u klub 27, ne zove ipak Jimi, Jim ni Janis, da, to se slažem
    - također se slažemo u tome da uvjetno-refleksno podilaženje publike nije preporučljiv pristup (ništa bolje od podilaženja publici); mehanizam o kojemu sam nešto rekao i u odgovoru Wallu
    - drago mi je što si po pitanju (ne)jedenja mesa barem ti onda u posjedu Istine ;)
    - za moj ukus ti je pretjerano stalo do toga da ''umjetnost koja svoju vrijednost temelji na sposobnosti da se bude brutalno iskren prema samome sebi'' smjestiš na njeno mjesto, naime bitno drugorazredno u odnosu na Goethea, kao i do toga da ju izjednačiš ni manje ni više nego s ''emocionalnim eskapadama''

    avatar

    06.08.2011. (10:53)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    JOANNA - Upućujem te na Brechta, koji kaže da najviša zadaća umjetnosti, plaćalo ju se ili ne, nije da publiku ostavi zadovoljnom i usrećenom, nego naprotiv, da im nimalo ne godi - da ih lupi ''zaboravljenom'' stvarnošću po glavi, mlatne kao mokrom krpom da se tjednima ne oporave. Verfremdungseffekt: ''defamilijarizirati'' konzumenta, distancirati ga, izbaciti iz uljuljkanosti u dijegetsku iluziju predstave.
    Pa ako su ljudi s Ramba otišli dobro raspižđeni, znači samo to da mu je taj teatar savršeno uspio!
    O ovome što se slažeš s Wallom, vidi u odgovoru njemu.

    avatar

    06.08.2011. (11:14)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MKK3 - Lako moguće, briga za sliku o sebi koju ostavljamo iza sebe može biti ekstremna motivacija, jača čak i od onog tobože najjačeg nagona - za samoodržanjem.
    U Kunderinoj Besmrtnosti Goethe tako sreće Hemingwaya, pa mu kaže: ''Ta briga o vlastitoj slici, u tome je kobna nedozrelost čovjeka. Tako je teško biti ravnodušan prema vlastitoj slici. Takva ravnodušnost je iznad čovjekovih moći. Čovjek stigne do nje tek nakon smrti, čak ne odmah. Tek dugo nakon smrti. Vi do nje još niste stigli.'' Ernest je 1989. mrtav tek 27 godina, a Johan 157 pa ga ima čemu podučiti: ''Još nedugo prije smrti sam izjavio da u sebi osjećam takvu stvaralačku snagu da je nemoguće da nestane bez ostatka. I naravno, vjerovao sam da ću živjeti u slici koju ću iza sebe ostaviti. Da, bio sam kao vi. I nakon smrti mi je bilo teško pomiriti se s tim da me nema. Znate, to je strašno neobična stvar. Biti smrtan je najosnovnije ljudsko iskustvo, a pritom čovjek nikada nije bio sposoban prihvatiti to, shvatiti i ponašati se u skladu s tim. Čovjek ne zna biti smrtan.''

    avatar

    06.08.2011. (11:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    IZGUBLJENA - Svi smo već bili mrtvi i znamo, dakle, kako je to. A znamo i da za sto godina nećemo u svojoj vraćenosti u mrtvost biti bitni ni jedni drugima, ni sami sebi, ni onima koji će tada biti ne-mrtvi. Bitni smo, ipak - tako to biva - sami sebi i jedni drugima dok smo sami još ne-mrtvi.

    avatar

    06.08.2011. (11:52)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    PAMETNI ZUB - Želiš reći da beogradska publika, mada je na koncert došla upravo iz gladi za spektaklom, nije bila spremna za suvišak spektakla, za odmah Spektakl s velikim S?

    avatar

    06.08.2011. (11:52)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    BILJO, zapravo je zanimljivo da si bila sklona stvoriti dosta izrazit sud o Picassu (čak do te mjere izrazit da ćeš biti sklona i posprdati Mariana zbog izvjesnog otklona od onoga u što si ostala uvjerena), premda sama kažeš da si taj sud bila u prilici stvoriti ''vrlo davno'', i k tome vrlo posredovano i vrlo nejasno (''gledala neki film o njemu i nešto čituckala'').
    Baš sam nedavno čitao jedan zanimljiv blog, kaže i na tarabi piše, al nije... Pardonirat ćeš moj frenč, to neskraćeno znači: i na tarabi piše pička, pa ti nemoj da slomiš kurac... Tj.: ''Narodna mudrost kojom odgovaramo osobama koje još uvek veruju u sve što kaže televizija.'' Iliti: ''Nije sve onako kako piše''; onako kako si jednom davno vidjela da je bilo na televiziji ili si pročitala da je negdje pisalo.

    avatar

    06.08.2011. (12:32)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Čuj, MARIANO, tamo si govorio o ''blaziranim idiotima koji proporcionalno tome idiotizmu prestaju biti umjetnicima'', da bi onda za ilustraciju počeo nešto o Picassu, kako je imao izvjesne karakterne deficite itd. Ja ne znam kako bih to kontekstualno shvatio drugačije nego što jesam. Kažeš: ''Ne valoriziram umjetnost karakterom umjetnika''; no, onda nastupa ono neizbježno ali. I tako dalje. Da se ne bi pretjerano zapetljavali, naglasit ću svoj stav: nastojim maksimalno ne ulaziti u karakterologiju (naročito kad dođe do prilaska nečijoj umjetnosti). Aktivno se trudim da me karakter ne zanima, s posebnim naglaskom na vrednovanje kratkim opisnim ocjenama.
    Drugo. Kažeš: ''ako su u čovjeka na raznorazne načine izmiješani moralni i nemoralni porivi''... Ne polazimo od zajedničke premise, pošto ne vjerujem u egzistenciju ''moralnih i nemoralnih poriva''. Ne postoje moralni fenomeni, postoje samo moralne interpretacije fenomena. Pa kada, na primjer, kažeš ''ako nemoralni porivi drastično nadvladavaju one moralne'' - meni je to tada, najiskrenije, rečenica sasvim dovoljno apstraktna da mi, i uz najbolju volju, bude sasvim nerazumljiva.
    Također, izraz da je umjetnost duhovnoga porijekla mi je od one vrste kada može značiti toliko toga da više ništa ne znači, i nije sredstvo sporazumijevanja nego baš nesporazuma. Da, naravno, slažem se, možemo se slagati, a to slaganje je isto kao i kad bi slijegali ramenima. Ja ću se slagati da je umjetnost ''duhovna'', i ti ćeš se slagati da je umjetnost ''duhovna'', i još desetorica će se isto slagati, a pritom će svaki u tom tucetu nas imati na umu različite stvari.
    Po pitanju tvoje druge točke se čak slažem. Vjerujem da si imao na umu (ili na piku) umjetnost kao lirsko rasplinjavanje u romantizmu. Imam u kompjuteru ispisane mnoge stranice u kojima sam siguran da bi se pronašao, sudeći po onome što si sada rekao. Samo što to nikada ne bih poistovjetio s ''umjetnošću koja svoju vrijednost temelji na sposobnosti da se bude brutalno iskren prema samome sebi''. Nisi se dobro odrazio. U pitanju su različite pojmovne razine, širi i uži pojam. Ne možeš devalorizirati svu autoreferencijalnost imajući na umu jedan od podskupa autoreferencijalnosti. Gombrowicz nije isto što i Majakovski. Uzmi Rousseaua, s njegovim prototipskim autoreferencijalnim Ispovijestima ili Sanjarijama samotnog šetača - da li je on proto-romantičar ili proto-egzistencijalist? I jedno i drugo u isti mah, s tim što jedno nije isto što i drugo.
    I na kraju: meditacija o Amy i Whitney mi se čini uvjerljivom, mislim da si na dobrom tragu.

    avatar

    06.08.2011. (22:14)    -   -   -   -  

učitavam...