Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Neverin

    naslo je tako tertulijanski..

    avatar

    29.07.2011. (18:29)    -   -   -   -  

  • golden age

    kako, ponekad, kiše u nedoba, znaju biti i plodonosne...
    a Abrahamovu kušnju (po)želim onima koji i danas žrtvuju - tuđu djecu... mea culpa

    avatar

    29.07.2011. (19:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Kundera, naravno, govori s odmakom o tom zahtjevu na ozbiljnost: on ga ironizira, ruga mu se...
    Zanimljivo je da sam i sam citirao istu majčinu rečenicu :)
    u postu u kojem odričem pravo onima koji nešto previše ozbiljno shvaćaju - ''agelastima'', naime - da zahtijevaju da se ta njihova ozbiljna osjećanja univerzalno tretira s poštovanjem.
    Ili kako Kundera i sam progovara, na drugom mjestu, o svom uzajamnom nepodnošenju s onima za koje postoji nešto sveto: ''Bilo je to estetsko neslaganje koje ih je nadilazilo: neslaganje s neozbiljnošću koje dolazi iz utrobe; gnjev zbog skandala neumjesnoga smijeha.'' Kako bi čovjek osjetljiv na nešto, uvredljiv, zabrinut, kojemu ''nije smiješno'', koji traži ''zaštitu dostojanstva'', mogao podnijeti drugoga koji toj istoj stvari odbija pridati dužno poštovanje i čak se sprda s tim? ''Jer ako su agélasti skloni u svakoj šali vidjeti svetogrđe, to je stoga što svaka šala i jest svetogrđe.''
    Za početak, abrahamske religije su egzemplarno nesnosne u svojoj zapjenjenoj agelastičnosti. Napisao sam: ''Govoreći u svoje ime, kada je bio aktualan slučaj danskih karikatura, povraćalo mi se na onu argumentaciju o 'poštivanju tuđih vjerskih osjećaja'. Naprotiv, to se ne smije poštivati. Tolerancija ili politička korektnost su glupe riječi kada se ima posla sa svetinjama koje si dozvoljavaju univerzalni zahtjev za vlastitom intaktnošću. Skrnavljenje, blasfemija, profanacija su jedina taktika koja tu još igra.''
    Zatim se još Kundera pita dokle seže prostor svetinja i svetoga: ''Je li ograničeno samo na hram? Ili se njegovo područje prostire i dalje od toga, pripaja li sebi i ono što nazivamo velikim laičkim vrijednostima, majčinstvo, ljubav, domoljublje, ljudsko dostojanstvo?''
    A neka mi se ne zamjeri što ću još malo i sebe ponavljati: ''Naravno, svatko od nas (čak i Zappa ili Kundera) prije ili kasnije dođe do točke na kojoj mu nije više do šale, na kojoj postaje emocionalno investiran, zabrinut itd. Ljudski život je ne samo komičan nego i tragičan; nitko ne predlaže totalnu ravnodušnost do slaboumnosti. Sigurno da Zappa kada je još mlad čuo kako ima terminalni rak, nije samo odmahnuo rukom: ah, svejedno mi je. Kada bi nam netko zlostavljao dijete, zacijelo ne bismo samo slegnuli ramenima jer da se Bog smije. Ali pumpanje ozbiljnosti agélasta, puritanska, futrolaška zabrinutost, to je ona koja radi moralnu paniku zbog irealnih vrijednosti, u tome je razlika – zbog tekovina revolucije, kateheze, zastave, bicikla, masturbacije, stihova i sl.''

    avatar

    29.07.2011. (22:19)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Trenutačno boravim gotovo u susjedstvu Splita u Biogradu n/m. No ovdje nema ni nevere ni previše kiše, nešto malo popuhuje bura, bolje rečeno burin. Mića bura.

    I sam sam zaokupljen čitanjem (uz nešto, koliko dozvoljavaju snage, radova po principu 'sam svoj majstor'; stara kuća pa stalno traži intervencije) ali ja naravno političku literaturu. Možda bi bilo osvježavajuće da pročitam i nešto iz tvojeg žanra.

    avatar

    30.07.2011. (17:04)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Kišovito i u Rijeci. Već dva tjedna loše vrijeme i hladno. Današnji dan bio je vrlo neobičan. Započeo je dugom, na mahove dvostrukom, iznad Kvarnera. U jednom trenu približila se čak iznad kuća, parstotinjak metara dalje od moje. Trajala je otprilike pola sata. More je bilo nekako sivo i stopljeno s nebom, samo je bljeskala ta duga, koju sam pokušavala uhvatiti fotićem, ali se nije dala, fotić je stalno izbacivao da slika nije dobro uspjela, iako su mi do sada sve slike u istom pravcu uspijevale.
    ------
    Problem o kojem pišeš je problem naše vjere. Vjerujemo sve do granice koju smo si postavili - smrti - i ni makac dalje. Kad bismo vjerovali ono čemu nas vjera naša uči, da nakon smrti slijedi uskrsnuće, dakle da je smrt sastavni dio života i da nije kraj, tada bismo razumjeli vjeru onoga koji je čak htio žrtvovati svoga sina za svoju vjeru. Čvrsto vjerujem u to, no ipak nisam sigurna da bih mogla tako postupiti. No čovjek sam sebi treba priznati da je ipak slabi čovjek i da ima neke granice. U svakom slučaju, utješno je vjerovati u taj nastavak! A čini mi se da sam današnjim danom još uvjerenija u to!
    Pusa s Kvarnera!

    avatar

    30.07.2011. (21:26)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Razumijevanje čini stvari smiješnima.

    avatar

    30.07.2011. (22:38)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Hahaha. ... Kombiniraš ezoteriju jednog danca i pikanteriju jednog čeha. Meni više odgovara konkretnost u zemlji lijepih žena: vule vu kuše avek mua ... :lol

    Lijep pozdrav ma štogod mislila o meni,
    Bocaccio
    :wink

    avatar

    31.07.2011. (00:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    Imam novu malu spravicu. Još istražujem. oprostite na greškama.

    neverin,

    naslov je iz Straha i drhtanja. Naslov govori o našoj strepnji i jedinoj pravoj vjeri onoj Abrahamovoj.
    Zato on i jest praotac monoteistečkih vjera pa ma što to bilo.

    mcmlx,

    Žrtvovanje tuđe djece otvara jednu ogromnu temu. Može je se gledati osobno. A more je se gledati u povijesnom hodu kroz pustinju i prašumu cijelog čovječanstva, ali i kroz smrtnost svakog od nas.
    Ja se danas smijem. Upravo sam razgovarala s prijeteljem iz djetinstva. Spomenuli smo se muka naših očeva. On svoga s Golog, ja moga nakon izlaska iz Lepoglave. Bili smo djeca i bilo nam je sve lijepo. Danas ih još i možemo donekle shvatiti, ali samo donekle.
    Smijemo se, ali oni su zbog politike žrtvovali i nas, svoju djecu, a u povijesti ih nigdje nema. Žive još u našim sjećanjima i to je sve.
    Ali, nisam te krivo shvatila. Znam na koga si mislio.

    pero u šaci,
    ali vidi problem je kod tebe upravo to što se ti pjeniš kad se takne u tvoje 'svetinje'- uvjerenja ili kako god ih nazvali. Ovdje, tu i sad 'istina' ima toliko puno da čovječica oklijeva uprijeti prstom samo na jednu.
    Nisam, vjeruj mi, nikakav hram ili katedrala bilo kakvih uvjerenja u koja se ne smije dirnuti. I sama sumnjam. Mislim da se čovjek bez sumnje debelo zavara i bježi unutar zidova koji se samo naizgled čine čvrsti. Svi ti naši odnosi, knjige koje čitamo, naši uspjesi, razni doktorati i klubovi u koje se guramo sve je to … dim, prah i pepeo.
    Jedno je sigurno, a to je kako Lajonsica kaže da postoji put samo do smrti. Čak nam je i taj put nepoznat, a kasnije…

    semper contra,
    provaj. Možda ti razbije nepovjerenje prema zapadu.

    Lion Queen,
    Moja je mama, pričala mi je, pokušavala trčati ispod duge da se pretvori u muško.
    Budi pozdravljena na ovom svijetu.

    propheta nemo ,

    ne uvijek.

    bocacciozg,

    baš ništa ne mislim o tebi, ali sumnjam da ću kuše avec toa.

    avatar

    31.07.2011. (09:58)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Odmak, pa ja ovdje i nisam govorio o tebi (kao hramu ili katedrali nedodirljivih svetinja). Vjerujem ti na riječ kad kažeš da si na dnu duše skeptik.
    Također se nisam pjenio - možda bih trebao stavljati više smajlića da me se ne promaši u tonu. Ja sam samo polemičan, ali to nije isto što i pjeniti se.
    K tome, upravo ovaj sklizak izraz za to što kažem (''uvjerenja ili kako god ih nazvali'') ti je znak da se ne radi o svetinjama u smislu o kojem govorimo.
    Stalo mi je bilo da se razumije što je Kundera imao na umu, pošto se iz cjeline njegova djela to jasno čita: da govori protiv ozbiljnosti uvjerenja, da se ovo ''vukovi koji čekaju'' odnosi na ''agelaste'', ljude koji nemaju osjećaj za božji smijeh, dakle sve one pred kojima, kako kaže, ''cenzuriram svoje riječi da me ne bi krivo shvatili, da ne bih djelovao cinično, da ih ne bih povrijedio nekom olako izrečenom riječju''. Citat koji si navela je - to sam se namjerio podvući - frontalni napad sarkazmom protiv tih uvredljivih, koji ne vole cinizam, na čije se osjećaje mora paziti. Nisam bio siguran koliko je to razvidno iz tvog posta, odnosno iz citata kako je prikazan sam po sebi, izdvojen iz konteksta ostatka romana i uopće Kunderina opusa. Pa eto, rekoh, da podvučem za svaki slučaj - da se ne bi dogodilo da tko krivo shvati, kao da bi Kundera - nedajbože - savjetovao, preporučivao ozbiljnost i ustručavanje pred cinizmom. I to je sve.

    avatar

    31.07.2011. (10:29)    -   -   -   -  

  • odmak

    Je li moguće da sam dobila ovako pomirljiv odgovor?
    To je i moj problem, mislim pitanje Božjeg smijeha. Nikako ne mogu vjerovati da se Bog ne smije, ali po Bibliji (Novom zavjetu) ni Isus se nije smijao, ako oni koji su je pisali nisu smjeh jednostavno izbacili.
    Iako... prvo čudo koje je Isus napravio je pretvorba vode u vino na svadbi u Kani. Ako to nije čin razigranog mladića ne znam što jest.
    Čovjekov problem, zapravo 'pravovjernih' - stavljam u navodnike jer su to vjere ljudi velikih i malih bogova u koje ubrajam i vođe raznih totalitarnih režima, da je smijeh na kraju nevjerovanje u bilo koju ideju. U tom smislu tri puta bravo za Kunderu, a nikako ne treba zaboraviti velikane Iljfa i Petrova.

    avatar

    02.08.2011. (08:01)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    baš čitam Musila. oduševljen, tako profinjena ironija
    dojmilo me se kako je Leonard Cohen aktualizirao slučaj Abraham-Isak: "You who build these altars now / to sacrifice these children, / you must not do it anymore. / A scheme is not a vision / and you never have been tempted / by a demon or a god."

    avatar

    02.08.2011. (12:10)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @odmak, vjeruješ li ti uistinu da me to uistinu ne opterećuje?

    avatar

    03.08.2011. (01:46)    -   -   -   -  

  • odmak

    pametni zub,
    Pročita ću još jednom Čovjeka bez svojstava

    bocacciozg,
    zaboravila sam posve o čemu je riječ.

    avatar

    03.08.2011. (15:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...