@rude, ova je meni naj i Back To Black. @dado, u svakom pogledu, od talenta do načina života i smrti. @neverin, prokleti zakon tržišta, nema u njemu sućuti. osvrni se što je rađeno nakon Jacksonove smrti... @NF, ružni su ovi dani. @vajrapani, sagorila se, do kraja, gubitak uvijek i za svakim boli ali za mladima je tuga čini se jača, ona djeca na otoku, ovo dijete sa Otoka, tužno, pretužno...
23.07.2011. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žalosno je što u njezinoj bliskoj okolini nije bilo osobe koja bi se bolje pobrinula za nju. Sad slijede žalopojke po novinama, pa medijski lešinari koji će pričati o tome koliko su je cijenili, koliko ih je inspirirala, kako su pogođeni njezinom smrću, a sve to u svrhu besramne samopromidžbe.
Nadam se da će Amy, tamo gdje se sad nalazi, pronaći mir.
23.07.2011. (21:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@alexxl : jasno da usporedba nije primjerena, al tvoje reagiranje je isto kao da sam ja u trenutku smrti janis napisao, da nije ni do koljena grace slick, što osobno mislim, al jbga
23.07.2011. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrsna glazbenica bozanstvenog glasa. Back to black i You know I'm no good su mi top. Usporedbe sa Janis su logicne - imale su slican zivotni put, a vjerojatno i kraj. Ipak, pjevale su potpuno drugaciju glazbu i svaka je u svom zanru bila izvrsna.
23.07.2011. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mushin, da, nažalost, njenoj obitelji ponajviše.. @alexxl, usporedbe će tek uslijediti, kult se upravo punom parom stvara.. @kulerica, točno, a mir također zazivam koliko njoj toliko i njenim najbližima, baš sada, kad im je najpotrebniji, mada sumnjam da će im ga dati.. @fra, uvijek i svugdje! @NF, e to je to, uvijek ima netko prije tko je za naše pojmove pjevao bolje.. @Bellee, apsolutno, svaka na svoj način.. @Def, rekla bih tužnom klubu, pokoj svima njima, sada negdje s one strane praše vraški dobru glazbu.
23.07.2011. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O boze, nisam ni znala, kod tebe sad vidjeh! O ne, poor Amy... A svi su joj toliko zeljeli pomoci, od roditelja preko i menadzera i prijatelja, i to je godinama trajalo, sto sve nisu radili da ju zastite da ju podrze, da joj pomognu da se kontrolira, da ju maknu od toga... Ipak, alkohol i droga nikad nisu daleko od onoga ko ih stalno trazi. Nju na zalost nista nije moglo zaustaviti u totalnom samounistanju. Citam okolo komentare sad, i tuzna sam kad uvijek ide ista spika bacanja odgovornosti na ljude okolo, kao da ikoga iko moze "izvuci iz toga". To su bajke i ne znam zasto ljudi u njih vjeruju. Bilo tko ima teskog ovisnika u familiji ili u krugu prijaelja ce znati o cemu pricam. Da bi se covjeku moglo pomoci, on sam treba zeljeti pomoc. a ona nije htjela da joj niko pomaze, za nju sve je bilo sasvim ok. Nevjerojatno kako su neki ljudi toliko talentirani a samodestruktivni, a bilo ih je, kako je netko gore spomenuo - Club 27...
Rest in peace Amy, you were awesome :(
24.07.2011. (03:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mushin, um zločinca ne poznaje fair-play. @annabelle, mislim da sam već pričala o jednoj majci ovdje u neretvi koja je svoga sina izvukla iz pakla droge tako da mu je prije 30ak godina ugurala motiku u ruke i sa sobom vukla na zemlju kopati i raditi, od zore do mraka - od jutra do sutra, a noću s prozora stinama tukla prijatelje koji su kao mačke dolazili oko kuće mjaukati i vabiti njenog sina. drugim riječima ta je hrabra majka i snažna žena bila preteča ovih radnih, najčešće vjerskih komuna, čiji je moto kao i kod benediktinaca moli i radi. s tim da ova majka nije molila nego odlučno zapovidala. no treba biti objektivan i reći da su danas druga nemilosrdnija vrimena, u kojima su droge jače, šarolikije, pristupačnije, nemilosrdnije, u svakom pogledu "ovisničkije" i pogubnije po svoje žrtve nego prije, a da su obitelji koje bi trebale biti utočište nažalost distanciranije, nepovezanije, nefunkcionalnije, u rasapu - i da su zapravo umjesto utočišta svojoj djeci rasadnik propalih slučajeva. okrutna je istina da ovisniku koji nije izoliran iz ovog našeg "društva opijata" nema pomoći ako si sam ne želi pomoći. kao što je okrutna istina da u njemu danas nitko ne želi preuzeti odgovornost, jer se nema vremena ili sredstava, ali novac voli uzimati svatko. a da su amy željeli pomoći ne znam, vjerujem da jesu, no jesu li znali pomoći, očito nisu, jer svjedočimo rezultatu tog podbačaja. da bi pomogli svom djetetu, roditelji ovisnika moraju i sami postati okrutni i otvrdnuti srce, fizički se baciti u to lavlje ždrijelo i boriti se rukama i nogama, ali je okrutna istina da je modernim roditeljima to najteže i da se baš oni najduže samozavaravaju. no tko sam ja da sudim, iako suditi bih mogla, ono prokleto voajerstvo i farizejstvo u nama uvijek zasvrbi prste i zove na kamenovanje. ta je priča gotova, veliki talenti često izviru iz velike patnje, amy je bila veliki talent, cura je umrla, kao i onih devedesetak mladih u norveškoj koji nisu izabrali umrijeti, kao i stotine, tisuće, diljem svijeta. okrutan svijet u kojem je okrutno umrijeti, a ponekad okrutniji izazov živjeti. ali živjeti treba. @Dante, najsjajnije zvijezde zabljesnu, a potom se ugase. za nekima od njih, gotovo kao sjetno lažna utjeha, ostane i umjetničko naslijeđe.
24.07.2011. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cuj, ja razumijem tu pricu, no razmisli o autonomiji odrasle osobe. Koji je zivot te majke kada ide okolo i 24/7 nadgleda tog punoljetnog sina, tuce mu prijatelje sebe izlazuci opasnosti (ko je imao posla sa junkies zna o cemu pricam), itd. itd. To je potpuna iluzija da je ona njega iz icega efektivno "izvukla". Ona je radila kako je najbolje znala, ALI ona ga je zarobila, i time mu vjerojatno produzila zivot, ali zapravo ona ga je napravila ovisnim o sebi, zamijenila jednu ovisnost drugom (sto je inace princip terapije, ali se u terapiji heroin zamjenjuje hobijem a ne kucnim pritvorom ili prisilnim radom ili sto vec) Poenta je da je taj sin pod budnim okom mame i dalje ovisnik. Moze se reci da on nije na ulici, da ne krade za drogu, da je drustveno koristan jer kopa mami njivu i da je zdraviji jer se ne droira, ali smatrati to prakticnim ili zdravim rijesenjem je zabluda. Ono sto je kljuc kod ovisnosti i ovisnika je da niko za nikoga ne treba preuzimati odgovornost. Pritom ne govorim o stvarima kao sto su losi socijalni uslovi, maltretiranje djece koja poslije postanu ovisnici jer su bili jako abused itd. Ne, govorim o toj odgovornosti koju ti spominjes u kontekstu kad je neko ovisnik, da drugi ljudi trebaju preuzeti odgovornost da mu pomognu. Umjesto ove price s mamom, i varijacijama na tu temu zatocenistva i oduzimanja para tako da ovisnik nema gdje, ne vidim kakvu jos ekstra odgovornost bi iko trebao preuzeti osim ohrabrivanja, dobre komunikacije, podrske i odbijanja da se s njima manipulira u smislu - ne davati lovu za drogu itd. Ovisnik upravo pati od ovisnosti jer odbija preuzeti odgovornost. Neko drugi preuzeti odgovornost za ovisnika je upravo ono sto ovisnik trazi - nekoga da po mogucnosti umjesto njega napravi magicnim stapicem da je sve ok, a da on ne mora u tome participirati niti iskusiti neugodnosti donosenja zdravih odluka, odlucno reci "ne" kad mu se droga ponudi, biti jak kad je to potrebno, i proci kroz skidanje koje samo po sebi nije ugodno iskustvo. Niko realno ne moze preuzeti odgovornost za ostatak nicijeg zivota upravo i da hoce osim negdje u izoliranoj community kakva su tipicno ta mjesta gdje se ide u rehab gdje je moguce oduzeti transport, izbaciti tv, kompjuter, telefon sto samo po sebi ne lijeci psihopatologiju. Jer ako nekome treba takva vrsta nadzora citav zivot onda sto se dogodi kada taj neko tko je za njih potpuno preuzeo odgovornost i zrtvovao se van svake pameti, recimo ode, umre itd?
Jedino sto je nekako produktivno je kad ovisnici postanu terapeuti za druge ovisnike. Oni su nerijetko vrlo intimno vezani za instituciju koja nudi taj counselling (posebno ako je rijec o residential smjestaju) gdje ti ex-ovisnici koji su sad terapeuti, zive, i to im je jedini nacin da ostanu "cisti" jer su efektivno pod konstantnom nadzorom ali dobrovoljno. Ipak, u toj situaciji oni nekome pomazu, zaradjuju za zivot i ne crpe extraordinarnu energiju od recimo roditelja, partnera itd.
Tako da ti ja tu pricu o majci uopce ne vidim kao ikakav uspijeh, stovise, meni to zvuci tuzno i tragicno, i za tu zenu koja je svoj zivot potpuno podredila ovisniku sinu, i njemu koji zivi u tzv "zlatnom kavezu" i nikad nece imati realnu sansu da donese odluku da se skine sa droge jer je neko drugi tu odluku donio za njega. On u toj situaciji ostaje u sve tezem pasivno-agresivnom stanju, bespomocan, trune duhovno i prvu priliku koju bude imao da se opet "uradi" najvjerojatnije ce to i uciniti. Studije ovisnika su pokazale (kad se radi o heroinu) da jedva 30% uspijeva ostati cistim nakon detoksa (neovisno o pristupu). Svakako podrska familije je vazna ali takvo nadziranje o kojem ti govoris ne donosi nikakve znatne rezultate. Jako puno familija je pokusalo na taj nacin reagirati i nisu uspjeli, nego je najcesci rezultat bijeg od kuce i onda predoziranje jer je osjetljivost na drogu porasla dok je ovisnik prisilno drzan bez dopa, a uzeo je dozu na koju je prije bio naviknuo.
Poenta koju pokusavam napraviti je, kad ti kazes "ocito joj nisu znali pomoci" - to jednostavno nije kako stvari funkcioniraju. Pomoc je tu i u UK apsolutno svima dostupna bez cak i da ista kosta, na ovisniku je da tu pomoc prihvati ili ne. A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd i samim tim sto u tom zatocenistvu jednostavno ne moze izac i nac drogu (a da moze bi, i nakon 20 godina takvog zivota) jednostavno nije "pomoc" nego anyway, rekla sam vec.
Plus, ovisnici imaju ljudska prava isto, i ne moze se opravdati stav maltretiranja samo zato sto je neko junky. Ako je kriminalac ima sud i osudu, inace, stvar je slobodne volje i licne odgovornosti, na kraju krajeva.
24.07.2011. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@hm annabelle, e vidiš, taj je sin danas odrastao čovjek sa svojom djecom. to jest, sve navedeno s tvoje strane jedna je mudra majka (mudrija nego što si joj recimo preduvjetovanom presumpcijom dopustila biti) opovrgla svojim djelom.
dakle apsolutno kužim teoriju/zbilju o supstituciji ovisnosti (na kraju krajeva u vjerskim komunama ta je supstitucija upravo vjera, reći ću u šali da je od dva zla odabrano možda manje), čuh i razumih sve ono što govoriš, svjedočila sam takvim slučajevima doslovce po svim navedenim točkama (i doista su tužni, jer su učinjene neke greške u koracima koje bi se u ponekom slučaju stručnim pristupom dale ispraviti) no u ovom se slučaju ta teorija ne može primijeniti. u ovom je konkretnom slučaju jedna majka umjesto teoretiziranja uzela stvari u svoje ruke i spasila svoje dijete te izgradila, danas, čovjeka i oca. koji sa svojom obitelji već desetljećima normalno živi i radi u drugom gradu, a majka normalno živi i dočekuje svoje unuke, koje sigurno ne bi imala da nije poduzela to što je poduzela. to je majka heroj.
sve ovo što navodiš me zapravo asocira na nedavnu opasku nf-a u vezi sa užasom u somaliji, da je poludio kada mu je frendica u berlinu s liječnicima bez granica organizirala flohmarkt za donacije, a mediji su na to objavili da to ne može pomoći, jer da su potrebna sustavna rješenja. apsolutno kužim razloge njegove opravdane ljutnje i podržavam stav da ne treba ometati akciju koja krene, jer kada je sve krenulo kvragu treba se poduzeti barem nešto, a ne sa strane mudrovati i čekati sustavna rješenja. sustavna rješenja da prostiš "ona stvar materina" kada se radi o spasu vlastitog djeteta!
u ovome se izgleda nećemo složiti, no to nije ni bitno, razgovorom uvijek naučim nešto novo, a ovdje je očito riječ o različitim pristupima.
smatram da je kod ovisnika vrijeme za razglabanje, čekanje da on sam dođe pameti, da se osvijesti, da počne željeti spas - odavno prošlo i da je jedino preostalo vrijeme za hitnu akciju! naravno, ako postoji itko u njihovoj blizini kome je do toga dovoljno stalo i tko je spreman na tu užasno ogromnu, odgovornu, iscrpljujuću ulogu i žrtvu, koja tek na kraju dugog mračnog tunela možebitno obećava svjetlo. ako ću u tome prekršiti neka njegova prava, njegovu autonomiju (koju je, ne zaboravimo - već sam kompromitirao/odrekao je se podležući utjecaju droga!), kao što je pravo slobodnog kretanja, spremna sam za njegov život učiniti i to. "A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd." doista jest kršenje ljudskih prava, ali kad se doslovce radi o životu ili smrti (a čupanje iz ralja droge je upravo to - grčevita, krvava, jebena borba za život, i sigurno nije branje kamilice) u tom slučaju ako čupati za spas tog života treba - onda čupaj! droga doslovce uništava i preokreće kemiju i moto-fizičke funkcije u ljudskom organizmu (ti to sigurno znaš stručnije), ti su ljudi uhvaćeni u spiralu, vrzino kolo iz kojeg nisu u stanju izaći, i očekivati od takve osobe da se sama spasi, da okrene preokrenuto, je iluzorno - njemu je potrebna hitna pomoć, drakonski rez i po meni nemilosrdan režim (nemilosrdan u smislu ustrajnosti i odlučnosti), a nikako tepanje i malo hoću-malo neću. nema tu velike filozofije. jedino što u rečenici "A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd." doista nikako ne drži vodu i ne mogu prihvatiti je ova prijetnja nasiljem, bolesniku (a ovisnost je užasna psiho-fizička bolest) se doista nema što prijetiti nasiljem i ne znam tko mu prijeti (ova majka sigurno nije), ali dileru da prostiš nemam što gladiti repicu. u slučaju droge, o životu ili smrti je riječ! to je ekstremna situacija koja zahtijeva radikalne i ekstremne mjere, odlučne i kako rekoh snažne ljude koji moraju "isključiti" emocije i mudro promišljati najmanje deset koraka unaprijed. unaprijed znati da ovisnika treba osposobiti za samostalnost. naravno sve pod uvjetom da tu osobu uopće želimo spasiti. a sad je druga stvar ako naprosto ne znamo (što je najčešće) što i kako učiniti ili nam je komotnije, jednostavnije i lakše prepustiti posao drugima, skidajući odgovornost sa sebe rečenicom on je slobodan čovjek, postoje stručnjaci stručniji od mene, odgovorno je društvo, ja nisam u moći etc.
...slično je (iako nikako isto!) sa divljacima. ako je recimo divljak odnosno klasičan bolesnik ovisan o činjenju divljaštva, neću ja njega lijepo moliti i čekati da ozdravi sam od sebe, već ću odlučno poduzeti prave korake i nemilosrdno ali temeljito srezati izvor njegove ovisnosti, ograničiti njegov prostor djelovanja i u tome biti postojana. kršim li time njegova ljudska prava, sigurno kršim, ali jedino ga tako privodim zdravijem stanju, za razliku od moljakanja, čekanja i milovanja koja ne pridonose ničem već samo potpiruju njegovu bolest koja time eskalira. smatram da je u ovom slučaju čelična ruka ispravnija nego ruka od perja.
24.07.2011. (19:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cuj, ja sam jako sretna cuti za ishod u tom konkretnom slucaju. Ali nadam se da kuzis kad ti kazem da za jedan ovakav ishod imas daleko vise onih koje sam spomenula, iliti, iako ne zelim koristiti bas tu analogiiju ali mislim da je primjerena - izuzetak potvrdjuje pravilo.
Ne mislim to rec u smislu da na i jedan nacin omalovazim nevjerojatnu pozrtvovanost i uspijeh te majke i tog sina, daleko od toga, ali taj primjer se ne smije koristiti kao reprezentativan ili na bilo koji nacin tipican da bi se imputirao nedostatak volje ili pozrtvovanosti ili cega god, ljudima koji nisu bili dovoljno sretni da i njihove price zavrse ovako. Ili da se insinuira da je pozrtvovanost strucnjaka i osoblja detoks centara diljem svijeta na bilo koji nacin nedovoljna ili "ni vrit ni mimo". Niti da se opravdaju "drakonske mjere" jer sto to uopce znaci? Ovom decku su akcije njegove majke pomogle, ali nekog drugog ce otjerati u suicid, sina ili cak majku. Nerijetko citave familije se raspadaju zbog ekstremnog pozrtvovanja roditelja prema jednom ovisniku dok ostatak familije biva zapostavljen, jer je nemoguce obratiti paznju na ikog ili ista drugo ako se zahtijeva toliko kolicina paznje i rada na jednoj osobi. Zarad male, malecke mogucnosti da eventualno bi bilo moguce uspjeti? Pa detoks centri imaju daleko veci uspijeh od detoksa u krugu familije. It just doesn't make sense!
Stvar je u tragicnoj situaciji pred kojom je ogromna vecina ljudi bespomocna, uspjesi su mali, zrtve i rad ogroman, i gledajuci to sa strane, svako ima zelju naci neko rijesenje. Tu se pada u zamku predrasuda koje se ne baziraju na realnom znanju ili podatcima relevantnim za vecinu, nego na inspirativnim rijetkostima koje sluze da na jedan vrlo jednostavan i crno-bijeli nacin "objasne" neobjasnjivo i "rijese" nerijesivo. "E kad bi barem svaki roditelj napravio sto i ova majka, svijet bi bio better place bez ovisnika". Bilo bi lijepo kad bi bilo tocno ali - nije. Jednostavno, nije, ma koliko bi mi volili da je.
Ovisnost je jako dobro prostudirana tema, stotine tisuca pacijenata diljem svijeta vec preko 50 godina se proucava i biokemijski i sa socijalne i teraputske tocke gledista i upravo zato sto znam dosta o tome ti kazem da stav koji si zauzela nije logican, nije opravdan u praksi, ne opravdava nikakav realni optimizam u vezi uspjesnog tretmana znatnog dijela populacije ovisnika. Ti meni mozes ili ne moras vjerovati, to je tvoj izbor, ali to takodjer ne znaci da je pristup ovisnicima pogresan zbog jednog anegdotalnog slucaja.
Slazem se da se mozemo sloziti i ne sloziti, to nije point, nadam se da samo diskutiramo, s moje strane potpuno friendly kao i uvijek, i ovo ti samo pricam jer mislim da mozda mozes upotpuniti sliku i ovim sto ja imam za rec.
Naravno da nisam mislila reci da se osoba treba ostaviti da sama donosi odluku da se skida sa droge, najcesce su tu familija i prijatelji a nerijetko i zakon koji organiziraju razne intervencije, mnogi detoksi su court-ordered ili dio psihijatrijskog tretmana, nisu volunterni jer naravno da neko tko je nadrogiran nije bas sposoban donositi dobre odluke.
iako i ja znam slucajeve gdje je upravo potpuni nedostatak bilo cije podrske rezultirao u uspjesnom skidanju sa droge, ne zastupam misljenje da samo i jednio ako osoba sama sve napravi sto dalje od familije, ima najbolje sanse za uspijeh. Donijeti takav sud na osnovu jednog primjera bi bilo bizarno jer to je samo rijedak slucaj, takodjer izuzetak koji potvrdjuje pravilo.
Primjer - moj prijatelj koji je bio ovisnik sa 14 godina. Pobjegao je od kuce kao tinejdzer, roditelji imali lovu, razveli se, majka i otac su ono ok prema njemu ali malo nezaisnteresirani. On je otisao skroz u Cairns iz Melburna sam, postao beskucnik, vozao se na skejtboardu, krao za heroin i tako zivio 4 i pol godine. I sam je odlucio, bez igdje ikoga, da je to zivot koji on ne zeli. Otisao je na drugi kraj grada i prekinuo sve odnose sa starim drustvom, skinuo se sam, bez detoksa. Zatim je zavrsio srednju skolu u vecernjoj skoli dok je preko dana radio razne poslove da zaradi za smjestaj i hranu i upisao se na fakultet sa 22 godine studirati znanost, jer nije imao dovoljno dobre ocjene za medicinu. I na pola faksa je uspio, teskim radom, prebaciti se na medicinu. Sada je kardiolog u Francuskoj sa prekrasnom zenom i dvoje djece.
Poenta je u nerealnosti ekspektacije prema tisucama ljudi koji su afektirani problemom na tipican nacin, koja proizlazi iz bilo cije prezentacije rijetkog slucaja.
25.07.2011. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@annabelle, ma posve razumijem i naravno da normalno razgovaramo, kroz taj razgovor ja upotpunjavam svoja, pa tako nadam se i ti svoja razmišljanja. bogu hvala na tome, tomu razgovor i služi, ne trebaš na to uopće trošiti riječi. ne sumnjam da stručne osobe u kvalitetnim centrima za detoksikaciju sigurno znaju kudikamo bolje i mogu pomoći kudikamo više nego bilo koji prosječno neinformiran i očajan roditelj koji jednostavno više ne zna što i kako. tu se na licu mjesta primjenjuje onaj princip "poduzeti bar nešto", s tim da je dizanje ruku i priznanje roditelja samima sebi da oni tu ne mogu više ništa i da im je potrebna pomoć dakle nadopunjeno njihovom daljnom akcijom upućivanja na centre - oni su u tom slučaju poduzeli bar nešto. u tom pogledu nemam zamjerki. no problem nastaje ako se misli da je time problem riješen, ako se misli da je principom "platio sam, proslijedio sam, i to više nije moja briga" sa sebe skinuta sva odgovornost. o tome govorim. problem tada nastaje po izlasku iz centara to jest izvan režima centara (koji je nesumnjivo na svoj način ograničavajuć i permisivan, dakle bez sumnje ukida autonomiju). o samim uspjesima centara za detoksikaciju dalo bi se također razglabati (vjerujem da i to, kao u svakom biznisu, a o biznisu je nesumnjivo riječ, može i mora biti propitivano), uspjehom mogu nazvati kada se ovisnik nakon prvog boravka u centru više nikada u njega ne vrati već dalje živi normalan život, ali nikako uspjehom ne mogu nazvati svako toliko vraćanje u njega gdje centar zapravo preuzima ulogu povremenog utočišta, odmarališta, nekog suludog spa resorta za ovisnike bogataše, pauze između drogeraških tuluma, a riječ je zapravo samo o alibiu pred očima svijeta za povratak starim navikama. bez kontrolnih mehanizama, doći će do bumerang efekta, u spirali propadanja oni će propadati sve dublje i dublje. i u tom smislu davati podršku kada kola očito punom brzinom jure niz brdo, po meni jednostavno nije dovoljno. ma kakva podrška, što znači podrška ako ovisnik i dalje ima pristup financijama, istim facama, živi potpuno iste navike kao i prije i svi ga kao podržavaju u njegovom liječenju. to više nije podržavanje to je već samozavaravanje. i u tom programu očito nešto ne štima. a ako ne štima treba mijenjati. tada je potreban rez, cjelodnevni radni plan i program, svrha, fizički rad, uz nadzor. posao koji će totalno zaokupiti um i tijelo da nema vremena misliti na opijate. no ni to naravno ne garantira uspjeh za sve, niti tvrdim da ga išta i itko garantira, uspjeh ne jamči nitko i ništa, niti ga može jamčiti. niti jedna majka, niti cijeli sustav. naravno, svaka čast dovoljno snažnim pojedincima (uključujući tvog frenda) koji su se uspjeli iščupati sami, ključ njihova spasa je na sreću bio u njima samima - u dovoljno snažnom karakteru, široka je to lepeza sudbina gdje postoje kako svijetli tako i tragični ishodi, a većina baulja negdje između. u pravu si kad veliš da ne valja suditi po pojedinim slučajevima. no osobno ovisnost smatram pištoljem pritisnutim o čelo, spominješ potencijalan suicid labilnih ovisnika zbog drakonskih mjera, ali droga je sama po sebi već - suicid! riječ je o nemilosrdnom samo-ubojici s kojim se nema što pregovarati, treba ga spriječiti. mene zapravo fascinira kako je svijet zapravo odavno izgubio bitku s drogom, ali se slijepo drži samozavaravajuće mantre da se sustavnim rješenjima sve može popraviti. ma individualni pristup i obiteljski nukleus je ključ. uvijek bio i ostao. uporan rad i edukacija. sve se ne može popraviti, ali se većina može spriječiti i može spasiti barem neke. i to je to, vječan rad i ulaganje...
25.07.2011. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super, bas mi je drago :) I necu daviti vise, evo jos samo ovo da kazem jer mene je inace tesko navesti da pricam o medicinskim temama kao sto znas :))
Ah cuj, sad se tu radi o prirodi ovisnosti. Kad si spomenula biznis detox centara kao spa resorta za celebrityije, to je manje-vise americki fenomen, gdje imas tocno se zna koji je rehab ozbiljni rehab sa tim mjerama rasporeda, reda, rada, discipline, u koje idu kad se zbilja zele skinuti, a koji su neozbiljni maltene luksuzni hoteli gdje se sklanjaju od paparazza. Amy je mahom odlazila ovdje u Priory, sto je ozbiljni ali privatni detoks centar cisto jer u drzavnom, osobi bas tolikog kalibra sto se tice slave, nebi bilo lako dobiti potreban mir. Ali ogromna vecina detoks centara u UK je besplatna tj drzava placa troskove, kao i troskove bilo kojeg lijecenja.
I u pravu si potpuno, sto se tice svake ovisnosti, kljucno je ne vracati se u krug prijatelja koji su podrzavali ovisnost, ne izlagati se toj atmosferi i pritiscima. Ja znam kad sam prestala pusiti, a bila sam teski ovisnik, zahvaljivala sam bogu na tome sto ovdje gdje zivim nije dozvoljeno pusiti po restoranima i kaficima, i sto je broj pusaca generalno opao. Mjececi prodju a da ja ne naletim niti na jednu osobu koja pusi, ako mi vjerujes. Ni na ulici, ni u gradu, ni doma, nigdje. Najcesce naletim na dim cigarete kad mi neko prodje pored otvorenog prozora sa upaljenom cigaretom. Ali da mi se dimi u facu, da me ljudi konstantno nutkaju (kao moju priju koja kad god ode dole, guraju joj cigarete u ruke svakih 5 minuta kao "daj zapali, ajde samo jednu, makar jednu, evo makar jedan dim" a ona je prestala pusiti) mislim da bi izludila i ne znam kako bi mi bilo tesko ne zapaliti ponovno. Iako ne zelim, iako nemam nikotin u krvi.
Postoji teorija da svaka osoba ima predispoziciju na neku od droga, jer sve one rade na principu saturacije odredjenih nervnih receptora, i neko je sklon opijatima, neko nikotinu, neko alkoholu, neko benzodijazepinima, neko amfetaminima itd. Cak postoji i genetska predispozicija koja se prepoznaje i po tome koje su droge prihvatljive u kojim drustvima (duhan i alkohol u Europi, opijum u Aziji, kanabis na bliskom istoku i u Indiji, halucinogeni i koka u Sjevernoj Americi itd).
A sto se tice relapsa, isto je sa svakom ovisnoscu - koliko pusaca znas da su zauvijek prestali pusiti nakon sto su prvi put ostavili cigarete? Ogromna vecina propusi bezbroj puta i eventualno, tek nakon nekog vremena i borbe, i prestane. Kako je Mark Twain rekao - "Prestati pusiti je najlaksa stvar na svijetu - ucinio sam to milijun puta!". Isto je is a heroinom, nikakve razlike, samo sto su cigarete drustveno prihvatljiva ovisnost i zbog toga za nju ne postoje "detoks" centri nego legalne "nikotin replacement therapies" (iako sama po sebi ovisnost o cigaretama nije nista manje opasna po osobu ili ljude oko nje, kad se gledaju posljedice na zdravlje i pasivno pusenje pogotovo kod djece). Ista (ili jos gora) je situacija sa alkoholom, a prohibicija je odradila svoje da pokaze da kriminalno ponasanje u kontekstu ovisnosti nema nikakve veze sa samom drogom nego sa tim je li droga legalna ili ne i sto se sve mora napraviti da se do nje dodje.
Zbog svega toga meni bude smijesno kada neko tko 30 godina pusi po paklu na dan i ne moze ostaviti cigarete jer poludi ako nema nikotinski "fiks" propovijeda o "narkomanima" i "zlima opijata", a portali su prepuni takvih pametnjakovica koji svojim predrasudama jednostavno demonstriraju potpuno nerazumijevanje i sebe i fenomena ovisnosti.
I za kraj, slazem se, pretjerana konzumacija svake droge, i tu ukljucujem cigarete i alkohol, je essencijalno samodestruktivno ponasanje koje je na kontinuumu suicida. Ali isto je i sa ekstremnim sportovima i nekim profesijama. Kljucna rijec je uvijek "drustveno prihvatljivo", sama po sebi, aktivnost je odgovorna samo za jedan (manji) dio posljedica jer u zavisnosti od reakcije drustva, nesto sto u jednom kontekstu se moze gledati kao "death wish" se u nekom drugom kontekstu moze tumaciti kao pozrtvovanost, hrabrost, biti cool i slicno.
U svakom slucaju kad je jedna droga ilegalna, onaj koji ju uzima eskalira sanse da mu se nesto dogodi upravo zbog asocijacija sa kriminalnim miljeom i drogom koja nema provjerenu i standardiziranu kvalitetu, ali potpuno isto bi prolazio pusac ili neko tko zeli popit casicu rakije, da su cigarete i alkohol ilegani.
Eto, odoh sad na spavanje, lijepi pozdrav saljem :)
26.07.2011. (02:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ma čitaš mi misli annabelle, duhan i alkohol, legalne droge o kojima sam i sama sinoć mozgala, te o njima ovisni pametnjakovići koji bi narkomane utopili u žlici vode a sebe nisu u stanju sagledati kao tipične ovisnike (doduše, već neko vrijeme to mozganje proširujem i na internet i prepoznajem sebe kao klasičnog net-ovisnika, moram poslušati vlastiti savjet i poduzeti odlučnu detoksikaciju: rad-rad-rad!), a joooooj kamo nas sve ovaj razgovor odveo, al` da skratim - pogodila si u sridu; i p.s. nadam se da si odradila dobar spavanjac ;0)
26.07.2011. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
o da. šteta je. a ja na mobu imam Rehab.
23.07.2011. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dado69
a u pič mač.....stvarno je bila nova Jeniska.....rip majstorice :-((((((
23.07.2011. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
kao što je rogza nadomjestak za seve neko vrijeme..
23.07.2011. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
kad su murtvi su korisniji, 2pac je snimio posthumno više albuma nego za života
23.07.2011. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
u šoku i ja valjda nešto napisah
23.07.2011. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
žao mi je nje, nisam bio fan ali sad kad čitam vidim da je bila jedva dva mjeseca starija od mene. Čovjek se zamisli...
23.07.2011. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@rude, ova je meni naj i Back To Black.
@dado, u svakom pogledu, od talenta do načina života i smrti.
@neverin, prokleti zakon tržišta, nema u njemu sućuti. osvrni se što je rađeno nakon Jacksonove smrti...
@NF, ružni su ovi dani.
@vajrapani, sagorila se, do kraja, gubitak uvijek i za svakim boli ali za mladima je tuga čini se jača, ona djeca na otoku, ovo dijete sa Otoka, tužno, pretužno...
23.07.2011. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
i ona je postala članica "kluba 27" : (
23.07.2011. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Neznam, jebe mi se, usporedba sa Jenis Jiplin?????
Ni do koljena joj nije!!!!
23.07.2011. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulerica
Žalosno je što u njezinoj bliskoj okolini nije bilo osobe koja bi se bolje pobrinula za nju. Sad slijede žalopojke po novinama, pa medijski lešinari koji će pričati o tome koliko su je cijenili, koliko ih je inspirirala, kako su pogođeni njezinom smrću, a sve to u svrhu besramne samopromidžbe.
Nadam se da će Amy, tamo gdje se sad nalazi, pronaći mir.
23.07.2011. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Žao mi mladosti .:(
23.07.2011. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
@alexxl : jasno da usporedba nije primjerena, al tvoje reagiranje je isto kao da sam ja u trenutku smrti janis napisao, da nije ni do koljena grace slick, što osobno mislim, al jbga
23.07.2011. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Belleepoque
Izvrsna glazbenica bozanstvenog glasa. Back to black i You know I'm no good su mi top.
Usporedbe sa Janis su logicne - imale su slican zivotni put, a vjerojatno i kraj. Ipak, pjevale su potpuno drugaciju glazbu i svaka je u svom zanru bila izvrsna.
23.07.2011. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Pridružila se slavnom klubu 27. Dijelim s tobom mišljenje. Pokoj joj duši.
23.07.2011. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@mushin, da, nažalost, njenoj obitelji ponajviše..
@alexxl, usporedbe će tek uslijediti, kult se upravo punom parom stvara..
@kulerica, točno, a mir također zazivam koliko njoj toliko i njenim najbližima, baš sada, kad im je najpotrebniji, mada sumnjam da će im ga dati..
@fra, uvijek i svugdje!
@NF, e to je to, uvijek ima netko prije tko je za naše pojmove pjevao bolje..
@Bellee, apsolutno, svaka na svoj način..
@Def, rekla bih tužnom klubu, pokoj svima njima, sada negdje s one strane praše vraški dobru glazbu.
23.07.2011. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
dobro @ NF kaže s obzirom na @ alexxlovu rekaciju koja je neprimjerena...a
ovo u norveškoj...strašno : (
...lik ih je rokao sat i pol na nekom malom otočiću,a kako je bio obučen u
policijsku uniformu oni su mu prilazili misleći da je on pravi policajac...
24.07.2011. (02:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annabelle
O boze, nisam ni znala, kod tebe sad vidjeh! O ne, poor Amy... A svi su joj toliko zeljeli pomoci, od roditelja preko i menadzera i prijatelja, i to je godinama trajalo, sto sve nisu radili da ju zastite da ju podrze, da joj pomognu da se kontrolira, da ju maknu od toga... Ipak, alkohol i droga nikad nisu daleko od onoga ko ih stalno trazi. Nju na zalost nista nije moglo zaustaviti u totalnom samounistanju.
Citam okolo komentare sad, i tuzna sam kad uvijek ide ista spika bacanja odgovornosti na ljude okolo, kao da ikoga iko moze "izvuci iz toga". To su bajke i ne znam zasto ljudi u njih vjeruju. Bilo tko ima teskog ovisnika u familiji ili u krugu prijaelja ce znati o cemu pricam. Da bi se covjeku moglo pomoci, on sam treba zeljeti pomoc. a ona nije htjela da joj niko pomaze, za nju sve je bilo sasvim ok.
Nevjerojatno kako su neki ljudi toliko talentirani a samodestruktivni, a bilo ih je, kako je netko gore spomenuo - Club 27...
Rest in peace Amy, you were awesome :(
24.07.2011. (03:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Ona crtica između datuma rođenja i datuma smrti ipak ima neku težinu u ovom slučaju. Dovoljan trag je ostao iza njenih 27 ljeta.
24.07.2011. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@mushin, um zločinca ne poznaje fair-play.
@annabelle, mislim da sam već pričala o jednoj majci ovdje u neretvi koja je svoga sina izvukla iz pakla droge tako da mu je prije 30ak godina ugurala motiku u ruke i sa sobom vukla na zemlju kopati i raditi, od zore do mraka - od jutra do sutra, a noću s prozora stinama tukla prijatelje koji su kao mačke dolazili oko kuće mjaukati i vabiti njenog sina. drugim riječima ta je hrabra majka i snažna žena bila preteča ovih radnih, najčešće vjerskih komuna, čiji je moto kao i kod benediktinaca moli i radi. s tim da ova majka nije molila nego odlučno zapovidala. no treba biti objektivan i reći da su danas druga nemilosrdnija vrimena, u kojima su droge jače, šarolikije, pristupačnije, nemilosrdnije, u svakom pogledu "ovisničkije" i pogubnije po svoje žrtve nego prije, a da su obitelji koje bi trebale biti utočište nažalost distanciranije, nepovezanije, nefunkcionalnije, u rasapu - i da su zapravo umjesto utočišta svojoj djeci rasadnik propalih slučajeva. okrutna je istina da ovisniku koji nije izoliran iz ovog našeg "društva opijata" nema pomoći ako si sam ne želi pomoći. kao što je okrutna istina da u njemu danas nitko ne želi preuzeti odgovornost, jer se nema vremena ili sredstava, ali novac voli uzimati svatko. a da su amy željeli pomoći ne znam, vjerujem da jesu, no jesu li znali pomoći, očito nisu, jer svjedočimo rezultatu tog podbačaja. da bi pomogli svom djetetu, roditelji ovisnika moraju i sami postati okrutni i otvrdnuti srce, fizički se baciti u to lavlje ždrijelo i boriti se rukama i nogama, ali je okrutna istina da je modernim roditeljima to najteže i da se baš oni najduže samozavaravaju. no tko sam ja da sudim, iako suditi bih mogla, ono prokleto voajerstvo i farizejstvo u nama uvijek zasvrbi prste i zove na kamenovanje.
ta je priča gotova, veliki talenti često izviru iz velike patnje, amy je bila veliki talent, cura je umrla, kao i onih devedesetak mladih u norveškoj koji nisu izabrali umrijeti, kao i stotine, tisuće, diljem svijeta. okrutan svijet u kojem je okrutno umrijeti, a ponekad okrutniji izazov živjeti. ali živjeti treba.
@Dante, najsjajnije zvijezde zabljesnu, a potom se ugase. za nekima od njih, gotovo kao sjetno lažna utjeha, ostane i umjetničko naslijeđe.
24.07.2011. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annabelle
Cuj, ja razumijem tu pricu, no razmisli o autonomiji odrasle osobe.
Koji je zivot te majke kada ide okolo i 24/7 nadgleda tog punoljetnog sina, tuce mu prijatelje sebe izlazuci opasnosti (ko je imao posla sa junkies zna o cemu pricam), itd. itd. To je potpuna iluzija da je ona njega iz icega efektivno "izvukla". Ona je radila kako je najbolje znala, ALI ona ga je zarobila, i time mu vjerojatno produzila zivot, ali zapravo ona ga je napravila ovisnim o sebi, zamijenila jednu ovisnost drugom (sto je inace princip terapije, ali se u terapiji heroin zamjenjuje hobijem a ne kucnim pritvorom ili prisilnim radom ili sto vec)
Poenta je da je taj sin pod budnim okom mame i dalje ovisnik.
Moze se reci da on nije na ulici, da ne krade za drogu, da je drustveno koristan jer kopa mami njivu i da je zdraviji jer se ne droira, ali smatrati to prakticnim ili zdravim rijesenjem je zabluda.
Ono sto je kljuc kod ovisnosti i ovisnika je da niko za nikoga ne treba preuzimati odgovornost. Pritom ne govorim o stvarima kao sto su losi socijalni uslovi, maltretiranje djece koja poslije postanu ovisnici jer su bili jako abused itd. Ne, govorim o toj odgovornosti koju ti spominjes u kontekstu kad je neko ovisnik, da drugi ljudi trebaju preuzeti odgovornost da mu pomognu. Umjesto ove price s mamom, i varijacijama na tu temu zatocenistva i oduzimanja para tako da ovisnik nema gdje, ne vidim kakvu jos ekstra odgovornost bi iko trebao preuzeti osim ohrabrivanja, dobre komunikacije, podrske i odbijanja da se s njima manipulira u smislu - ne davati lovu za drogu itd.
Ovisnik upravo pati od ovisnosti jer odbija preuzeti odgovornost. Neko drugi preuzeti odgovornost za ovisnika je upravo ono sto ovisnik trazi - nekoga da po mogucnosti umjesto njega napravi magicnim stapicem da je sve ok, a da on ne mora u tome participirati niti iskusiti neugodnosti donosenja zdravih odluka, odlucno reci "ne" kad mu se droga ponudi, biti jak kad je to potrebno, i proci kroz skidanje koje samo po sebi nije ugodno iskustvo.
Niko realno ne moze preuzeti odgovornost za ostatak nicijeg zivota upravo i da hoce osim negdje u izoliranoj community kakva su tipicno ta mjesta gdje se ide u rehab gdje je moguce oduzeti transport, izbaciti tv, kompjuter, telefon sto samo po sebi ne lijeci psihopatologiju. Jer ako nekome treba takva vrsta nadzora citav zivot onda sto se dogodi kada taj neko tko je za njih potpuno preuzeo odgovornost i zrtvovao se van svake pameti, recimo ode, umre itd?
Jedino sto je nekako produktivno je kad ovisnici postanu terapeuti za druge ovisnike. Oni su nerijetko vrlo intimno vezani za instituciju koja nudi taj counselling (posebno ako je rijec o residential smjestaju) gdje ti ex-ovisnici koji su sad terapeuti, zive, i to im je jedini nacin da ostanu "cisti" jer su efektivno pod konstantnom nadzorom ali dobrovoljno. Ipak, u toj situaciji oni nekome pomazu, zaradjuju za zivot i ne crpe extraordinarnu energiju od recimo roditelja, partnera itd.
Tako da ti ja tu pricu o majci uopce ne vidim kao ikakav uspijeh, stovise, meni to zvuci tuzno i tragicno, i za tu zenu koja je svoj zivot potpuno podredila ovisniku sinu, i njemu koji zivi u tzv "zlatnom kavezu" i nikad nece imati realnu sansu da donese odluku da se skine sa droge jer je neko drugi tu odluku donio za njega. On u toj situaciji ostaje u sve tezem pasivno-agresivnom stanju, bespomocan, trune duhovno i prvu priliku koju bude imao da se opet "uradi" najvjerojatnije ce to i uciniti.
Studije ovisnika su pokazale (kad se radi o heroinu) da jedva 30% uspijeva ostati cistim nakon detoksa (neovisno o pristupu). Svakako podrska familije je vazna ali takvo nadziranje o kojem ti govoris ne donosi nikakve znatne rezultate. Jako puno familija je pokusalo na taj nacin reagirati i nisu uspjeli, nego je najcesci rezultat bijeg od kuce i onda predoziranje jer je osjetljivost na drogu porasla dok je ovisnik prisilno drzan bez dopa, a uzeo je dozu na koju je prije bio naviknuo.
Poenta koju pokusavam napraviti je, kad ti kazes "ocito joj nisu znali pomoci" - to jednostavno nije kako stvari funkcioniraju. Pomoc je tu i u UK apsolutno svima dostupna bez cak i da ista kosta, na ovisniku je da tu pomoc prihvati ili ne. A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd i samim tim sto u tom zatocenistvu jednostavno ne moze izac i nac drogu (a da moze bi, i nakon 20 godina takvog zivota) jednostavno nije "pomoc" nego anyway, rekla sam vec.
Plus, ovisnici imaju ljudska prava isto, i ne moze se opravdati stav maltretiranja samo zato sto je neko junky. Ako je kriminalac ima sud i osudu, inace, stvar je slobodne volje i licne odgovornosti, na kraju krajeva.
24.07.2011. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@hm annabelle, e vidiš, taj je sin danas odrastao čovjek sa svojom djecom. to jest, sve navedeno s tvoje strane jedna je mudra majka (mudrija nego što si joj recimo preduvjetovanom presumpcijom dopustila biti) opovrgla svojim djelom.
dakle apsolutno kužim teoriju/zbilju o supstituciji ovisnosti (na kraju krajeva u vjerskim komunama ta je supstitucija upravo vjera, reći ću u šali da je od dva zla odabrano možda manje), čuh i razumih sve ono što govoriš, svjedočila sam takvim slučajevima doslovce po svim navedenim točkama (i doista su tužni, jer su učinjene neke greške u koracima koje bi se u ponekom slučaju stručnim pristupom dale ispraviti) no u ovom se slučaju ta teorija ne može primijeniti. u ovom je konkretnom slučaju jedna majka umjesto teoretiziranja uzela stvari u svoje ruke i spasila svoje dijete te izgradila, danas, čovjeka i oca. koji sa svojom obitelji već desetljećima normalno živi i radi u drugom gradu, a majka normalno živi i dočekuje svoje unuke, koje sigurno ne bi imala da nije poduzela to što je poduzela.
to je majka heroj.
sve ovo što navodiš me zapravo asocira na nedavnu opasku nf-a u vezi sa užasom u somaliji, da je poludio kada mu je frendica u berlinu s liječnicima bez granica organizirala flohmarkt za donacije, a mediji su na to objavili da to ne može pomoći, jer da su potrebna sustavna rješenja. apsolutno kužim razloge njegove opravdane ljutnje i podržavam stav da ne treba ometati akciju koja krene, jer kada je sve krenulo kvragu treba se poduzeti barem nešto, a ne sa strane mudrovati i čekati sustavna rješenja. sustavna rješenja da prostiš "ona stvar materina" kada se radi o spasu vlastitog djeteta!
u ovome se izgleda nećemo složiti, no to nije ni bitno, razgovorom uvijek naučim nešto novo, a ovdje je očito riječ o različitim pristupima.
smatram da je kod ovisnika vrijeme za razglabanje, čekanje da on sam dođe pameti, da se osvijesti, da počne željeti spas - odavno prošlo i da je jedino preostalo vrijeme za hitnu akciju! naravno, ako postoji itko u njihovoj blizini kome je do toga dovoljno stalo i tko je spreman na tu užasno ogromnu, odgovornu, iscrpljujuću ulogu i žrtvu, koja tek na kraju dugog mračnog tunela možebitno obećava svjetlo.
ako ću u tome prekršiti neka njegova prava, njegovu autonomiju (koju je, ne zaboravimo - već sam kompromitirao/odrekao je se podležući utjecaju droga!), kao što je pravo slobodnog kretanja, spremna sam za njegov život učiniti i to. "A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd." doista jest kršenje ljudskih prava, ali kad se doslovce radi o životu ili smrti (a čupanje iz ralja droge je upravo to - grčevita, krvava, jebena borba za život, i sigurno nije branje kamilice) u tom slučaju ako čupati za spas tog života treba - onda čupaj!
droga doslovce uništava i preokreće kemiju i moto-fizičke funkcije u ljudskom organizmu (ti to sigurno znaš stručnije), ti su ljudi uhvaćeni u spiralu, vrzino kolo iz kojeg nisu u stanju izaći, i očekivati od takve osobe da se sama spasi, da okrene preokrenuto, je iluzorno - njemu je potrebna hitna pomoć, drakonski rez i po meni nemilosrdan režim (nemilosrdan u smislu ustrajnosti i odlučnosti), a nikako tepanje i malo hoću-malo neću. nema tu velike filozofije.
jedino što u rečenici "A drzati nekoga na prinudnom radu, prijetiti mu nasiljem, drzati ga zatvorenim itd." doista nikako ne drži vodu i ne mogu prihvatiti je ova prijetnja nasiljem, bolesniku (a ovisnost je užasna psiho-fizička bolest) se doista nema što prijetiti nasiljem i ne znam tko mu prijeti (ova majka sigurno nije), ali dileru da prostiš nemam što gladiti repicu.
u slučaju droge, o životu ili smrti je riječ! to je ekstremna situacija koja zahtijeva radikalne i ekstremne mjere, odlučne i kako rekoh snažne ljude koji moraju "isključiti" emocije i mudro promišljati najmanje deset koraka unaprijed. unaprijed znati da ovisnika treba osposobiti za samostalnost. naravno sve pod uvjetom da tu osobu uopće želimo spasiti.
a sad je druga stvar ako naprosto ne znamo (što je najčešće) što i kako učiniti ili nam je komotnije, jednostavnije i lakše prepustiti posao drugima, skidajući odgovornost sa sebe rečenicom on je slobodan čovjek, postoje stručnjaci stručniji od mene, odgovorno je društvo, ja nisam u moći etc.
...slično je (iako nikako isto!) sa divljacima. ako je recimo divljak odnosno klasičan bolesnik ovisan o činjenju divljaštva, neću ja njega lijepo moliti i čekati da ozdravi sam od sebe, već ću odlučno poduzeti prave korake i nemilosrdno ali temeljito srezati izvor njegove ovisnosti, ograničiti njegov prostor djelovanja i u tome biti postojana. kršim li time njegova ljudska prava, sigurno kršim, ali jedino ga tako privodim zdravijem stanju, za razliku od moljakanja, čekanja i milovanja koja ne pridonose ničem već samo potpiruju njegovu bolest koja time eskalira. smatram da je u ovom slučaju čelična ruka ispravnija nego ruka od perja.
24.07.2011. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annabelle
Cuj, ja sam jako sretna cuti za ishod u tom konkretnom slucaju. Ali nadam se da kuzis kad ti kazem da za jedan ovakav ishod imas daleko vise onih koje sam spomenula, iliti, iako ne zelim koristiti bas tu analogiiju ali mislim da je primjerena - izuzetak potvrdjuje pravilo.
Ne mislim to rec u smislu da na i jedan nacin omalovazim nevjerojatnu pozrtvovanost i uspijeh te majke i tog sina, daleko od toga, ali taj primjer se ne smije koristiti kao reprezentativan ili na bilo koji nacin tipican da bi se imputirao nedostatak volje ili pozrtvovanosti ili cega god, ljudima koji nisu bili dovoljno sretni da i njihove price zavrse ovako. Ili da se insinuira da je pozrtvovanost strucnjaka i osoblja detoks centara diljem svijeta na bilo koji nacin nedovoljna ili "ni vrit ni mimo".
Niti da se opravdaju "drakonske mjere" jer sto to uopce znaci? Ovom decku su akcije njegove majke pomogle, ali nekog drugog ce otjerati u suicid, sina ili cak majku. Nerijetko citave familije se raspadaju zbog ekstremnog pozrtvovanja roditelja prema jednom ovisniku dok ostatak familije biva zapostavljen, jer je nemoguce obratiti paznju na ikog ili ista drugo ako se zahtijeva toliko kolicina paznje i rada na jednoj osobi.
Zarad male, malecke mogucnosti da eventualno bi bilo moguce uspjeti? Pa detoks centri imaju daleko veci uspijeh od detoksa u krugu familije. It just doesn't make sense!
Stvar je u tragicnoj situaciji pred kojom je ogromna vecina ljudi bespomocna, uspjesi su mali, zrtve i rad ogroman, i gledajuci to sa strane, svako ima zelju naci neko rijesenje. Tu se pada u zamku predrasuda koje se ne baziraju na realnom znanju ili podatcima relevantnim za vecinu, nego na inspirativnim rijetkostima koje sluze da na jedan vrlo jednostavan i crno-bijeli nacin "objasne" neobjasnjivo i "rijese" nerijesivo.
"E kad bi barem svaki roditelj napravio sto i ova majka, svijet bi bio better place bez ovisnika". Bilo bi lijepo kad bi bilo tocno ali - nije. Jednostavno, nije, ma koliko bi mi volili da je.
Ovisnost je jako dobro prostudirana tema, stotine tisuca pacijenata diljem svijeta vec preko 50 godina se proucava i biokemijski i sa socijalne i teraputske tocke gledista i upravo zato sto znam dosta o tome ti kazem da stav koji si zauzela nije logican, nije opravdan u praksi, ne opravdava nikakav realni optimizam u vezi uspjesnog tretmana znatnog dijela populacije ovisnika.
Ti meni mozes ili ne moras vjerovati, to je tvoj izbor, ali to takodjer ne znaci da je pristup ovisnicima pogresan zbog jednog anegdotalnog slucaja.
Slazem se da se mozemo sloziti i ne sloziti, to nije point, nadam se da samo diskutiramo, s moje strane potpuno friendly kao i uvijek, i ovo ti samo pricam jer mislim da mozda mozes upotpuniti sliku i ovim sto ja imam za rec.
Naravno da nisam mislila reci da se osoba treba ostaviti da sama donosi odluku da se skida sa droge, najcesce su tu familija i prijatelji a nerijetko i zakon koji organiziraju razne intervencije, mnogi detoksi su court-ordered ili dio psihijatrijskog tretmana, nisu volunterni jer naravno da neko tko je nadrogiran nije bas sposoban donositi dobre odluke.
iako i ja znam slucajeve gdje je upravo potpuni nedostatak bilo cije podrske rezultirao u uspjesnom skidanju sa droge, ne zastupam misljenje da samo i jednio ako osoba sama sve napravi sto dalje od familije, ima najbolje sanse za uspijeh. Donijeti takav sud na osnovu jednog primjera bi bilo bizarno jer to je samo rijedak slucaj, takodjer izuzetak koji potvrdjuje pravilo.
Primjer - moj prijatelj koji je bio ovisnik sa 14 godina. Pobjegao je od kuce kao tinejdzer, roditelji imali lovu, razveli se, majka i otac su ono ok prema njemu ali malo nezaisnteresirani. On je otisao skroz u Cairns iz Melburna sam, postao beskucnik, vozao se na skejtboardu, krao za heroin i tako zivio 4 i pol godine.
I sam je odlucio, bez igdje ikoga, da je to zivot koji on ne zeli. Otisao je na drugi kraj grada i prekinuo sve odnose sa starim drustvom, skinuo se sam, bez detoksa. Zatim je zavrsio srednju skolu u vecernjoj skoli dok je preko dana radio razne poslove da zaradi za smjestaj i hranu i upisao se na fakultet sa 22 godine studirati znanost, jer nije imao dovoljno dobre ocjene za medicinu. I na pola faksa je uspio, teskim radom, prebaciti se na medicinu. Sada je kardiolog u Francuskoj sa prekrasnom zenom i dvoje djece.
Poenta je u nerealnosti ekspektacije prema tisucama ljudi koji su afektirani problemom na tipican nacin, koja proizlazi iz bilo cije prezentacije rijetkog slucaja.
25.07.2011. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@annabelle, ma posve razumijem i naravno da normalno razgovaramo, kroz taj razgovor ja upotpunjavam svoja, pa tako nadam se i ti svoja razmišljanja. bogu hvala na tome, tomu razgovor i služi, ne trebaš na to uopće trošiti riječi.
ne sumnjam da stručne osobe u kvalitetnim centrima za detoksikaciju sigurno znaju kudikamo bolje i mogu pomoći kudikamo više nego bilo koji prosječno neinformiran i očajan roditelj koji jednostavno više ne zna što i kako. tu se na licu mjesta primjenjuje onaj princip "poduzeti bar nešto", s tim da je dizanje ruku i priznanje roditelja samima sebi da oni tu ne mogu više ništa i da im je potrebna pomoć dakle nadopunjeno njihovom daljnom akcijom upućivanja na centre - oni su u tom slučaju poduzeli bar nešto. u tom pogledu nemam zamjerki. no problem nastaje ako se misli da je time problem riješen, ako se misli da je principom "platio sam, proslijedio sam, i to više nije moja briga" sa sebe skinuta sva odgovornost. o tome govorim. problem tada nastaje po izlasku iz centara to jest izvan režima centara (koji je nesumnjivo na svoj način ograničavajuć i permisivan, dakle bez sumnje ukida autonomiju).
o samim uspjesima centara za detoksikaciju dalo bi se također razglabati (vjerujem da i to, kao u svakom biznisu, a o biznisu je nesumnjivo riječ, može i mora biti propitivano), uspjehom mogu nazvati kada se ovisnik nakon prvog boravka u centru više nikada u njega ne vrati već dalje živi normalan život, ali nikako uspjehom ne mogu nazvati svako toliko vraćanje u njega gdje centar zapravo preuzima ulogu povremenog utočišta, odmarališta, nekog suludog spa resorta za ovisnike bogataše, pauze između drogeraških tuluma, a riječ je zapravo samo o alibiu pred očima svijeta za povratak starim navikama. bez kontrolnih mehanizama, doći će do bumerang efekta, u spirali propadanja oni će propadati sve dublje i dublje. i u tom smislu davati podršku kada kola očito punom brzinom jure niz brdo, po meni jednostavno nije dovoljno. ma kakva podrška, što znači podrška ako ovisnik i dalje ima pristup financijama, istim facama, živi potpuno iste navike kao i prije i svi ga kao podržavaju u njegovom liječenju. to više nije podržavanje to je već samozavaravanje. i u tom programu očito nešto ne štima. a ako ne štima treba mijenjati. tada je potreban rez, cjelodnevni radni plan i program, svrha, fizički rad, uz nadzor. posao koji će totalno zaokupiti um i tijelo da nema vremena misliti na opijate.
no ni to naravno ne garantira uspjeh za sve, niti tvrdim da ga išta i itko garantira, uspjeh ne jamči nitko i ništa, niti ga može jamčiti. niti jedna majka, niti cijeli sustav.
naravno, svaka čast dovoljno snažnim pojedincima (uključujući tvog frenda) koji su se uspjeli iščupati sami, ključ njihova spasa je na sreću bio u njima samima - u dovoljno snažnom karakteru, široka je to lepeza sudbina gdje postoje kako svijetli tako i tragični ishodi, a većina baulja negdje između. u pravu si kad veliš da ne valja suditi po pojedinim slučajevima. no osobno ovisnost smatram pištoljem pritisnutim o čelo, spominješ potencijalan suicid labilnih ovisnika zbog drakonskih mjera, ali droga je sama po sebi već - suicid! riječ je o nemilosrdnom samo-ubojici s kojim se nema što pregovarati, treba ga spriječiti.
mene zapravo fascinira kako je svijet zapravo odavno izgubio bitku s drogom, ali se slijepo drži samozavaravajuće mantre da se sustavnim rješenjima sve može popraviti. ma individualni pristup i obiteljski nukleus je ključ. uvijek bio i ostao. uporan rad i edukacija. sve se ne može popraviti, ali se većina može spriječiti i može spasiti barem neke. i to je to, vječan rad i ulaganje...
25.07.2011. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annabelle
Super, bas mi je drago :) I necu daviti vise, evo jos samo ovo da kazem jer mene je inace tesko navesti da pricam o medicinskim temama kao sto znas :))
Ah cuj, sad se tu radi o prirodi ovisnosti. Kad si spomenula biznis detox centara kao spa resorta za celebrityije, to je manje-vise americki fenomen, gdje imas tocno se zna koji je rehab ozbiljni rehab sa tim mjerama rasporeda, reda, rada, discipline, u koje idu kad se zbilja zele skinuti, a koji su neozbiljni maltene luksuzni hoteli gdje se sklanjaju od paparazza. Amy je mahom odlazila ovdje u Priory, sto je ozbiljni ali privatni detoks centar cisto jer u drzavnom, osobi bas tolikog kalibra sto se tice slave, nebi bilo lako dobiti potreban mir. Ali ogromna vecina detoks centara u UK je besplatna tj drzava placa troskove, kao i troskove bilo kojeg lijecenja.
I u pravu si potpuno, sto se tice svake ovisnosti, kljucno je ne vracati se u krug prijatelja koji su podrzavali ovisnost, ne izlagati se toj atmosferi i pritiscima.
Ja znam kad sam prestala pusiti, a bila sam teski ovisnik, zahvaljivala sam bogu na tome sto ovdje gdje zivim nije dozvoljeno pusiti po restoranima i kaficima, i sto je broj pusaca generalno opao. Mjececi prodju a da ja ne naletim niti na jednu osobu koja pusi, ako mi vjerujes. Ni na ulici, ni u gradu, ni doma, nigdje. Najcesce naletim na dim cigarete kad mi neko prodje pored otvorenog prozora sa upaljenom cigaretom. Ali da mi se dimi u facu, da me ljudi konstantno nutkaju (kao moju priju koja kad god ode dole, guraju joj cigarete u ruke svakih 5 minuta kao "daj zapali, ajde samo jednu, makar jednu, evo makar jedan dim" a ona je prestala pusiti) mislim da bi izludila i ne znam kako bi mi bilo tesko ne zapaliti ponovno. Iako ne zelim, iako nemam nikotin u krvi.
Postoji teorija da svaka osoba ima predispoziciju na neku od droga, jer sve one rade na principu saturacije odredjenih nervnih receptora, i neko je sklon opijatima, neko nikotinu, neko alkoholu, neko benzodijazepinima, neko amfetaminima itd. Cak postoji i genetska predispozicija koja se prepoznaje i po tome koje su droge prihvatljive u kojim drustvima (duhan i alkohol u Europi, opijum u Aziji, kanabis na bliskom istoku i u Indiji, halucinogeni i koka u Sjevernoj Americi itd).
A sto se tice relapsa, isto je sa svakom ovisnoscu - koliko pusaca znas da su zauvijek prestali pusiti nakon sto su prvi put ostavili cigarete? Ogromna vecina propusi bezbroj puta i eventualno, tek nakon nekog vremena i borbe, i prestane. Kako je Mark Twain rekao - "Prestati pusiti je najlaksa stvar na svijetu - ucinio sam to milijun puta!".
Isto je is a heroinom, nikakve razlike, samo sto su cigarete drustveno prihvatljiva ovisnost i zbog toga za nju ne postoje "detoks" centri nego legalne "nikotin replacement therapies" (iako sama po sebi ovisnost o cigaretama nije nista manje opasna po osobu ili ljude oko nje, kad se gledaju posljedice na zdravlje i pasivno pusenje pogotovo kod djece).
Ista (ili jos gora) je situacija sa alkoholom, a prohibicija je odradila svoje da pokaze da kriminalno ponasanje u kontekstu ovisnosti nema nikakve veze sa samom drogom nego sa tim je li droga legalna ili ne i sto se sve mora napraviti da se do nje dodje.
Zbog svega toga meni bude smijesno kada neko tko 30 godina pusi po paklu na dan i ne moze ostaviti cigarete jer poludi ako nema nikotinski "fiks" propovijeda o "narkomanima" i "zlima opijata", a portali su prepuni takvih pametnjakovica koji svojim predrasudama jednostavno demonstriraju potpuno nerazumijevanje i sebe i fenomena ovisnosti.
I za kraj, slazem se, pretjerana konzumacija svake droge, i tu ukljucujem cigarete i alkohol, je essencijalno samodestruktivno ponasanje koje je na kontinuumu suicida. Ali isto je i sa ekstremnim sportovima i nekim profesijama. Kljucna rijec je uvijek "drustveno prihvatljivo", sama po sebi, aktivnost je odgovorna samo za jedan (manji) dio posljedica jer u zavisnosti od reakcije drustva, nesto sto u jednom kontekstu se moze gledati kao "death wish" se u nekom drugom kontekstu moze tumaciti kao pozrtvovanost, hrabrost, biti cool i slicno.
U svakom slucaju kad je jedna droga ilegalna, onaj koji ju uzima eskalira sanse da mu se nesto dogodi upravo zbog asocijacija sa kriminalnim miljeom i drogom koja nema provjerenu i standardiziranu kvalitetu, ali potpuno isto bi prolazio pusac ili neko tko zeli popit casicu rakije, da su cigarete i alkohol ilegani.
Eto, odoh sad na spavanje, lijepi pozdrav saljem :)
26.07.2011. (02:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
@ma čitaš mi misli annabelle, duhan i alkohol, legalne droge o kojima sam i sama sinoć mozgala, te o njima ovisni pametnjakovići koji bi narkomane utopili u žlici vode a sebe nisu u stanju sagledati kao tipične ovisnike (doduše, već neko vrijeme to mozganje proširujem i na internet i prepoznajem sebe kao klasičnog net-ovisnika, moram poslušati vlastiti savjet i poduzeti odlučnu detoksikaciju: rad-rad-rad!), a joooooj kamo nas sve ovaj razgovor odveo, al` da skratim - pogodila si u sridu; i p.s. nadam se da si odradila dobar spavanjac ;0)
26.07.2011. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...