Bela IV. je hrvatsko-ugarski kralj koji je vladao od 1235. do 1270 godine. Uz njegovu darovnicu veže se prvi spomen imena Uskoplje, ali poznato je da je Bela IV. dodijelio i povlasticu slobodnog kraljevskog grada gradovima poput Samobora, Križevaca, Jastrebrskog, zagrebačkog Gradeca, ranije Varaždina, Virovitice, Petrinje.... tako da je povijest Uskoplja kroz ime Bele IV. usko povezana s drugim hrvatskim gradovima tog doba.
20.07.2011. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-------------- ponos odbrane , od krvololoka i zlocinaca islamista i muhamedovih zlocinaca .............video 16 svezanih i nenaoruzanih ubise, ni hitler im nije dorastao , DUBRAD !
20.07.2011. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cestitke mom uskoplju
CESTITKE I USKORO U CIJELOVITOM USKOPLJU !
20.07.2011. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srbin
Pozdrav :
Republika Srpska . Zaveke i Uskoplje !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
20.07.2011. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinta Kunte
Duboko je naše korijenje! Duboko!!!
20.07.2011. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Abecedarij
I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!”.
Citat je to iz Knjige Sirahove koji, čini se, najbolje sažima i hvali vatrenu revnost i borbu (pobio je sljedbenike poganskog boga Bala) svetoga Ilije za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Sveti Ilija (hebr.: Jahve je moj Bog) zaštitnik je Bosne, a to, zna se reći, nije nimalo slučajno, budući da “barbarski narod časti barbarskog sveca”. Na blagdan kada se slavi, 20. srpnja, uskopaljski “barbari” hodočaste u susjednu Kandiju kod Bugojna ili, pak, u Rostovo, no, prisutnost svetoga Ilije u svakodnevnom životu Uskopljana proteže se na gotovo sve dane u godini: mnoge poslove treba dovršiti “do Iline”, pamti se da su se mnogi događaji zbili “o Ilinoj” itd. itd. Pojam Iline (Ilindana), baš kao i pojam, recimo, Kalandore u upotrebi je, ne samo kod katolika, nego i kod muslimana u Uskoplju, pa je poznata i uzrečica za Ilindan: “Prijepodne Ilija, poslijepodne Alija”. Razlog tomu nalazi se, kao i, recimo, kod “sicanja” (tetovaže), u davnim, predkršćanskim vremenima. Naime, smatra se da je narod upravo na svetoga Iliju prenio neke osobine staroslavenskog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima. I gotovo svaki Uskopljanin/ka prisjetit će se djetinjstva i svojih strahova od grmljavine koja, bilo je to u to nevino, dječje doba tako jednostavno i nepobitno, i nije bila ništa drugo doli tutnjava Ilijinih kola u kojima se “barbarski” svetac vozikao gore po nebu i oblacima. Za grmljavine se i danas poneko dijete sigurno privije uz skut starijih (bitno je da na pragu ne stoji!) i stišćući tkaninu moli Boga da grmljavine ne bude barem na svetoga Iliju, 20. srpnja, jer (svaka šuša to zna), ako tada bude grmilo od lišnjaka neće biti ništa. Bit će “muljavi” i neće biti zdrave jezgre ni za lijeka. A onda neće biti ni “valje” ni “tako – livo”, igara kojima se najčešće kratilo kišne postgospojinske dane. Mada Iliju nitko nije vidio, zasigurno se znalo da mu kola vuku četiri konja iz čijih nozdrva suklja vatra. A nitko ga nije vidio jer će se Ilija, onako kako ga je Jahve, u vihoru, i uznio na nebo, opet jednom pojaviti na zemlji, ali će to biti neposredno prije Sudnjega dana, kada će i umrijeti boreći se protiv Antikrista. A do tada, dok se to ne dogodi, sveti Ilija će i dalje često protutnjati nebom iznad Uskoplja: čas će zabljesnuti iznad Raduše, čas zagrmjeti iz pravca Radovana, a čas samo zacviliti, kao da se igra, i zaokrenuti iznad polja, tek da nagovijesti da je tu, pa potom nestati daleko, tamo nad Bugojnom i nad Koprivnicom. Sveti Ilija! Gromovnik!
Eto kad neće autori, ja ponavljam svetog Iliju iz Uskopaljskog abecedarija. Zašto više nema takvih tekstova?
20.07.2011. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
efendija
Tursko osvajanje i bijeg [uredi]
Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica se povukla na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere".
Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci i prisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koji je podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Isaković (jedna od rijetkih žena u čiju je čast sagrađena ovakva vrsta mauzoleja). U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri Hanuma. Šimun je na sultanovom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario značajnu vojnu karijeru u Osmanskom Carstvu. U povijesti je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.
Smrt [uredi]
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom.
Oporuka [uredi]
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
20.07.2011. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretan rođendan
Bela IV. je hrvatsko-ugarski kralj koji je vladao od 1235. do 1270 godine. Uz njegovu darovnicu veže se prvi spomen imena Uskoplje, ali poznato je da je Bela IV. dodijelio i povlasticu slobodnog kraljevskog grada gradovima poput Samobora, Križevaca, Jastrebrskog, zagrebačkog Gradeca, ranije Varaždina, Virovitice, Petrinje.... tako da je povijest Uskoplja kroz ime Bele IV. usko povezana s drugim hrvatskim gradovima tog doba.
20.07.2011. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Graz
..................... Uskoplje................................
-------------- ponos odbrane , od krvololoka i zlocinaca islamista i muhamedovih zlocinaca .............video 16 svezanih i nenaoruzanih ubise, ni hitler im nije dorastao , DUBRAD !
20.07.2011. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cestitke mom uskoplju
CESTITKE I USKORO U CIJELOVITOM USKOPLJU !
20.07.2011. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srbin
Pozdrav :
Republika Srpska . Zaveke i Uskoplje !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
20.07.2011. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinta Kunte
Duboko je naše korijenje! Duboko!!!
20.07.2011. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Abecedarij
I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!”.
Citat je to iz Knjige Sirahove koji, čini se, najbolje sažima i hvali vatrenu revnost i borbu (pobio je sljedbenike poganskog boga Bala) svetoga Ilije za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Sveti Ilija (hebr.: Jahve je moj Bog) zaštitnik je Bosne, a to, zna se reći, nije nimalo slučajno, budući da “barbarski narod časti barbarskog sveca”.
Na blagdan kada se slavi, 20. srpnja, uskopaljski “barbari” hodočaste u susjednu Kandiju kod Bugojna ili, pak, u Rostovo, no, prisutnost svetoga Ilije u svakodnevnom životu Uskopljana proteže se na gotovo sve dane u godini: mnoge poslove treba dovršiti “do Iline”, pamti se da su se mnogi događaji zbili “o Ilinoj” itd. itd. Pojam Iline (Ilindana), baš kao i pojam, recimo, Kalandore u upotrebi je, ne samo kod katolika, nego i kod muslimana u Uskoplju, pa je poznata i uzrečica za Ilindan: “Prijepodne Ilija, poslijepodne Alija”.
Razlog tomu nalazi se, kao i, recimo, kod “sicanja” (tetovaže), u davnim, predkršćanskim vremenima. Naime, smatra se da je narod upravo na svetoga Iliju prenio neke osobine staroslavenskog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima.
I gotovo svaki Uskopljanin/ka prisjetit će se djetinjstva i svojih strahova od grmljavine koja, bilo je to u to nevino, dječje doba tako jednostavno i nepobitno, i nije bila ništa drugo doli tutnjava Ilijinih kola u kojima se “barbarski” svetac vozikao gore po nebu i oblacima.
Za grmljavine se i danas poneko dijete sigurno privije uz skut starijih (bitno je da na pragu ne stoji!) i stišćući tkaninu moli Boga da grmljavine ne bude barem na svetoga Iliju, 20. srpnja, jer (svaka šuša to zna), ako tada bude grmilo od lišnjaka neće biti ništa. Bit će “muljavi” i neće biti zdrave jezgre ni za lijeka. A onda neće biti ni “valje” ni “tako – livo”, igara kojima se najčešće kratilo kišne postgospojinske dane.
Mada Iliju nitko nije vidio, zasigurno se znalo da mu kola vuku četiri konja iz čijih nozdrva suklja vatra. A nitko ga nije vidio jer će se Ilija, onako kako ga je Jahve, u vihoru, i uznio na nebo, opet jednom pojaviti na zemlji, ali će to biti neposredno prije Sudnjega dana, kada će i umrijeti boreći se protiv Antikrista.
A do tada, dok se to ne dogodi, sveti Ilija će i dalje često protutnjati nebom iznad Uskoplja: čas će zabljesnuti iznad Raduše, čas zagrmjeti iz pravca Radovana, a čas samo zacviliti, kao da se igra, i zaokrenuti iznad polja, tek da nagovijesti da je tu, pa potom nestati daleko, tamo nad Bugojnom i nad Koprivnicom.
Sveti Ilija!
Gromovnik!
Eto kad neće autori, ja ponavljam svetog Iliju iz Uskopaljskog abecedarija. Zašto više nema takvih tekstova?
20.07.2011. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
efendija
Tursko osvajanje i bijeg [uredi]
Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica se povukla na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere".
Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci i prisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koji je podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Isaković (jedna od rijetkih žena u čiju je čast sagrađena ovakva vrsta mauzoleja). U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri Hanuma. Šimun je na sultanovom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario značajnu vojnu karijeru u Osmanskom Carstvu. U povijesti je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.
Smrt [uredi]
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom.
Oporuka [uredi]
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
20.07.2011. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...