RIME MORA, sonet Tonka Maroevića, pjesnika, prevoditelja, književnog kritičara...ima dubinu umna i emotivna pjesnika koji štuje vrijednosti života pojedinca (OTOKA) u svemiru mora gdje se valovi stihova neumorno rađaju, ostavljajući tragove postojanja i neuzaludnog truda. Čovjek štuje čovjeka, veličina veličinu, pjesnik pjesnika...želeći mu iskazati poštovanje, ljubav, divljenje, izreći vrijednosti djela i autora djela, dati moralnu podršku u stalnom plovu pjesničkim vodama. Odavno postoji posveta kao dar, kao odlika, kao oslonac ili kao molitva, molba... A to znači da se ozbiljni stvaratelji poštuju odavno! Prema nekjim književnim istraživačima prva poznata posveta je sv Augustina... Nemam se namjeru tu zadržavati jer internet vrvi tim izvorima. Sonet RIME MORA (talijanski prema rasporedu rima) pravi je dragulj pjesnički! DRAGULJ DRAGULJU!!! Majstorski sklad slika, izričaja, ritma, emocija i misli. Tu je stroga cezura iza petoga sloga (u jedanaestercu), obgrljena rima ABBA (u katrenima), a u tercinama je rima nova, CDC, i ne ponavlja se u odnosu na onu iz četveraca, dakle, nema pogreške, prava izbrušenost! Uđe li se u ritam stiha, uočit, bolje rečeno, osjetit ćemo nemir mora-valova, neprestalno zapljuskivanje... Poruka je pjesničkog izvrsnika T. Maroevića da je pjesnik otok u moru života, da pjesnik nema mira, da je pjesnik na neprekidnom udaru nedaća i radosti života, da pjesnik mora odgovoriti, a to će najbolje učiniti pjesmom, jer pjesma je isklesaj srca i duše pjesnikove. Ako si pusti otok koji tuku i glođu morski psi-valovi, a šutiš...nisi se trebao ni roditi! Ako se, pak, odupireš inspirativno i stvaralački, klesar si, tesar si, slikar si, pjesnik si, čovjek si za ugled! Maroević je remek-sonetom odao priznanje svom prijatelju pjesniku Roku za život i djelo. Tako to rade ljudske veličine, ne lutajući svijetom, već ostavljajući pečate svjetla i zvijezda. Dakle, vrli vrlom, majstor majstoru, vrsnik vrsniku, izvrsnik izvrsniku, čovjek čovjeku, veličina veličini, planina planini, visina visini odličnik odličniku, prijatelj prijatelju, nezavidnik nezavidniku... U njih bi se morali ugledati mnogi koji bi htjeli, ali ne mogu jer su presiti, prežderani, nesposobni i zločesti.
Prijatelju mi veliki Roko blistavog pera, posebno je pitanje zašto se na blogu ne uoče zvijezde, biseri, dragulji. No, o tome drugom zgodom.
Drži mi se, pjesniče sjajni, još ti srce hrabro i junački kuca!!!
18.07.2011. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivane Vidoviću, prijatelju mi i pjesniče jedinstveni, rekao sam ti da ću od svake šporkice ubrzo očistiti ovaj svoj blog, a što sam upravo i uradio. Vjerujem da je ono (no ne zaslužuje ni nick da mu se spomene a nekmoli ime i prezime!) potucalo vidjelo, vjerojatno i pročitalo moj zadnji, a sada već izbrisani komentar s onim pitanjima o tipologiji pjesnika, pa se tako mogu vratiti rasterećen jednog, u svakom slučaju, suvišnog balasta te se mirno posvetiti ovomu našem poslu.
Bože, kojom si izvrsnošću sve ovo o sonetu "Rime mora" uvaženog akademika i izuzetnog versifikatora Tonka Maroevića napisao! Pisao si ti o mojim sonetima i o meni, istina, jednako zanosno i argumentirano i ranije, i utoliko navrata, ali ovaj put imam dojam da ti ama baš ništa nije promaklo ni na makro, a, bogme, ni na mikro planu ove pjesničke tvorevine, a za koju ono ti reče: "pravi je dragulj pjesnički".
A započeo si s vrednotama ovog soneta T. Maroevića, spomenuvši mu umnu dubinu i emotivnost njegovu, pjesničku, da bi se, zatim, naprosto raspjevao o tome što sve nazireš i percipiraš u prostranstvu, odnosno u "svemiru mora".
Uistinu, ovaj te je sonet, meni, tvom prijatelju, posvećen, posebno motivirao da si se toliko raspisao, odnosno, kako već rekoh, raspjevao, iznoseći brojne argumente, razloge i tolika fakta, vidljiva i opipljiva, ali i ona čulna, intuitivna, tako da si, zahvaljujući toj i takvoj vehementnosti i zanesenosti, u meni još jače i još snažnije učvrstio izuzetne vrednote ovog, mogu bez straha reći, epohalnog soneta …
Neizmjerno ti hvala na podršci i srdačno!
19.07.2011. (02:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prave veličine i istinska prijateljstva ne umiru nikada! Ni na žegama nesnosnim kamenoga podneblja! Ni na arktičko-antarktičkim smrtnim ledovima! Tako neka bude vazda!
A blente nek lutaju kad Božjeg mira nemaju u sebi!
Sretan ti dan, prijatelju Orione!
19.07.2011. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Roko, prijatelju mi vrli, žao mi je što ti nisam ništa napisao o ovom bogatom sonetu, na mom blogu. Imao sam namjeru, ali me misli odvedoše drugamo...
U velikom sam poslu, javit ću se čim uzmognem.
Zdravo ti ljeto!
13.07.2011. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
RIME MORA, sonet Tonka Maroevića, pjesnika, prevoditelja, književnog kritičara...ima
dubinu umna i emotivna pjesnika koji štuje vrijednosti života pojedinca (OTOKA) u
svemiru mora gdje se valovi stihova neumorno rađaju, ostavljajući tragove postojanja
i neuzaludnog truda.
Čovjek štuje čovjeka, veličina veličinu, pjesnik pjesnika...želeći mu iskazati poštovanje, ljubav, divljenje, izreći vrijednosti djela i autora djela, dati moralnu podršku u stalnom plovu pjesničkim vodama.
Odavno postoji posveta kao dar, kao odlika, kao oslonac ili kao molitva, molba...
A to znači da se ozbiljni stvaratelji poštuju odavno!
Prema nekjim književnim istraživačima prva poznata posveta je sv Augustina...
Nemam se namjeru tu zadržavati jer internet vrvi tim izvorima.
Sonet RIME MORA (talijanski prema rasporedu rima) pravi je dragulj pjesnički!
DRAGULJ DRAGULJU!!!
Majstorski sklad slika, izričaja, ritma, emocija i misli. Tu je stroga cezura iza petoga sloga (u jedanaestercu), obgrljena rima ABBA (u katrenima), a u tercinama je rima nova, CDC, i ne ponavlja se u odnosu na onu iz četveraca, dakle, nema pogreške, prava izbrušenost!
Uđe li se u ritam stiha, uočit, bolje rečeno, osjetit ćemo nemir mora-valova, neprestalno
zapljuskivanje...
Poruka je pjesničkog izvrsnika T. Maroevića da je pjesnik otok u moru života, da pjesnik nema mira, da je pjesnik na neprekidnom udaru nedaća i radosti života, da pjesnik
mora odgovoriti, a to će najbolje učiniti pjesmom, jer pjesma je isklesaj srca i duše
pjesnikove. Ako si pusti otok koji tuku i glođu morski psi-valovi, a šutiš...nisi se trebao
ni roditi! Ako se, pak, odupireš inspirativno i stvaralački, klesar si, tesar si, slikar si, pjesnik si, čovjek si za ugled!
Maroević je remek-sonetom odao priznanje svom prijatelju pjesniku Roku za život i djelo.
Tako to rade ljudske veličine, ne lutajući svijetom, već ostavljajući pečate svjetla i zvijezda.
Dakle, vrli vrlom, majstor majstoru, vrsnik vrsniku, izvrsnik izvrsniku, čovjek čovjeku, veličina veličini, planina planini, visina visini odličnik odličniku, prijatelj prijatelju,
nezavidnik nezavidniku...
U njih bi se morali ugledati mnogi koji bi htjeli, ali ne mogu jer su presiti, prežderani, nesposobni i zločesti.
Prijatelju mi veliki Roko blistavog pera, posebno je pitanje zašto se na blogu ne uoče zvijezde, biseri, dragulji.
No, o tome drugom zgodom.
Drži mi se, pjesniče sjajni, još ti srce hrabro i junački kuca!!!
18.07.2011. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ivane Vidoviću, prijatelju mi i pjesniče jedinstveni, rekao
sam ti da ću od svake šporkice ubrzo očistiti ovaj svoj blog, a
što sam upravo i uradio. Vjerujem da je ono (no ne zaslužuje
ni nick da mu se spomene a nekmoli ime i prezime!) potucalo
vidjelo, vjerojatno i pročitalo moj zadnji, a sada već izbrisani
komentar s onim pitanjima o tipologiji pjesnika, pa se tako mogu
vratiti rasterećen jednog, u svakom slučaju, suvišnog balasta te
se mirno posvetiti ovomu našem poslu.
Bože, kojom si izvrsnošću sve ovo o sonetu "Rime mora" uvaženog
akademika i izuzetnog versifikatora Tonka Maroevića napisao! Pisao
si ti o mojim sonetima i o meni, istina, jednako zanosno i argumentirano
i ranije, i utoliko navrata, ali ovaj put imam dojam da ti ama baš ništa
nije promaklo ni na makro, a, bogme, ni na mikro planu ove pjesničke
tvorevine, a za koju ono ti reče: "pravi je dragulj pjesnički".
A započeo si s vrednotama ovog soneta T. Maroevića, spomenuvši
mu umnu dubinu i emotivnost njegovu, pjesničku, da bi se, zatim,
naprosto raspjevao o tome što sve nazireš i percipiraš u prostranstvu,
odnosno u "svemiru mora".
Uistinu, ovaj te je sonet, meni, tvom prijatelju, posvećen, posebno
motivirao da si se toliko raspisao, odnosno, kako već rekoh, raspjevao,
iznoseći brojne argumente, razloge i tolika fakta, vidljiva i opipljiva, ali i
ona čulna, intuitivna, tako da si, zahvaljujući toj i takvoj vehementnosti i
zanesenosti, u meni još jače i još snažnije učvrstio izuzetne vrednote
ovog, mogu bez straha reći, epohalnog soneta …
Neizmjerno ti hvala na podršci i srdačno!
19.07.2011. (02:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Prave veličine i istinska prijateljstva ne umiru nikada!
Ni na žegama nesnosnim kamenoga podneblja!
Ni na arktičko-antarktičkim smrtnim ledovima!
Tako neka bude vazda!
A blente nek lutaju kad Božjeg mira nemaju u sebi!
Sretan ti dan, prijatelju Orione!
19.07.2011. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PiPi
Iskreno nadahnut svom hvalom ovakvog uvažavanja i prijateljstva bio sam slobodan pa sročio ovaj sonet...
Vidjeh velikana, stih gdje veliča,
sonetom sebi ravna sonetara;
nadahnut morem u rimi on priča
ne uskraćujući uzdah njedara.
Oh, cvijet samonikli usred drača
ukras je putu, ako nema čara
ljepotom da privuče svog berača:
Baš ko pjesnik prepun pjesničkog dara.
Da zalud nije svak za se svjedoči
ko i morski val na stini zapisan;
biva za vazda svjedočanstvo moči.
Uvidjeh dar u vama živopisan,
čašću čast počašćena verse sroči
na ponos, sonet, imenom potpisan.
Za Tonka Maroevića i Roka ...
22.10.2011. (01:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...