Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • ,

    Zauzeti

    uvijek me oduševiš :))

    avatar

    08.07.2011. (02:27)    -   -   -   -  

  • Anonimno

    Čitam, čitam čitam... ovo silno smeće od poezije na blogovima, (uz rijetke izuzetke!), u ove sparne srpanjske dane, a onda naiđem na tvoj majstorski stih koji mi dođe k'o čaša hladne limunade, u sjeni odrine, negdje pored mora...
    Ne znam zašto ljudi, koji pokušavaju pisati vezanim stihom - ne savladaju elementarnu vještinu
    zanata pa makar i ne bilo u tim stihovima duboke inspiracije. Ja bih im oprostio.
    Volim te pročitati.
    Pozdravi Oriona, sigurno vrijedno radi na rukopisima za štampu!
    Sven Adam Ewin

    avatar

    08.07.2011. (09:24)    -   -   -   -  

  • golden age

    lijepo zboriš Tina, vrli pjesniče...
    i to posebno, uvjerljivo...što odavno nečuh iako bih je mogao mrmljati svaki dan...
    a vapaj Tvoj...
    zaori se iz dubine...

    avatar

    08.07.2011. (09:50)    -   -   -   -  

  • dragan gortan

    Dragi Ivane, dragi prijatelju... a što da ti napišem nakon onakvog tvog komentara ispod moje zadnje pjesme. Ti i svoje riječi (baš kao i zvijezde) vežeš u vretenca sjajna.

    ,,Sanjalac sanja i snom se ne klanja
    sili ni ratu i unatoč gladi
    sve zvijezde veže u vretenca sjajna.''

    Nakon takvih stihova teško je bilo što reći. Gledam te na You-tube-u kako umoran i znojan od posla, drhteći od umora, nakon ispijenog bićerina još nalaziš snage svojoj družici nježno izgovoriti ljubavnu pjesmu. Rijetki su takvi.

    Živio mi Ivane, sanjao i slijedio svoje zvijezde još dugo, dugo.

    Na kraju ti ostavljam jednu svoju pjesmu koja govori o pjesniku i pjesmama.

    PJESNIK I PJESME

    pjesnik se s pjesmama rodi
    ne znajuć' da u sebi ih ima
    misli da sam svijetom hodi
    a stalno je zapravo s njima

    kad pjesme u njemu poviču
    ne puštaju ga više na miru
    tad mimo njega same niču
    iz sjemena slova na papiru

    kad se pjesnik zapravo rodi
    već pjesma spava u njemu
    pjesma je ta što ga vodi
    da traži pjesmu u svemu

    Veliki pozdrav,...

    D.Gortan

    p.s. (Potkrala ti se mala greškica... napisao si ''unatoć'' umjesto ''unatoč''... znači umjesto Ć treba Č. Mi iz Istre smo jako delikati kad je Ć u pitanju. Nitko ga ne izgovara tako mekano kao mi u Istri. Oprosti i hvala.)

    avatar

    08.07.2011. (15:48)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Zauzeti, obraduješ me svakim svojim javljanjem.

    Svene, teško je u pjesmi uskladiti oblik i poruku i pjesnička izražajna sredstva...
    Trudim se. Gortan je to lijepo rekao: "tad mimo njega same niču..."

    MCMLX, da, o vapaju se radi! To si tako dobro uočio. Zlo je prevladalo.
    Ali treba živjeti zbog dobrih ljudi i međusobno se pomagati.

    Dragane, svaki put kad mi pošalješ svoju pjesmu, u meni potakneš inspiraciju i želju
    napisati novi sonet. O tvojoj poeziji uvijek govorim doživljajno, taknut i radostan.
    Onaj ć je tiskarska pogrješka, dobro razlikujem č od ć, uostalom, ja sam stari
    profesor hrvatskog.

    HVALA SVIMA!

    avatar

    08.07.2011. (18:49)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Malo drukčija verzija pjesme Dragana Gortana

    PJESNIK I PJESME

    s pjesmama se pjesnik rodi
    ne znajući da ih ima
    misli da sâm svijetom hodi
    a stalno je zbilja s njima.

    kad u njemu pjesme viknu
    ne puštaju njeg' na miru
    tad gotovo same niknu
    iz sjemenja na papiru

    kad se pjesnik na svijet rodi
    pjesma spava već u njemu
    k'o vodilja što ga vodi
    da je traži baš u svemu


    Molim ponajprije čestitog autora ove pjesme, pjesnika
    Dragana Gortana, da mi ne zamjeri što sam se upustio
    u „popravke“ ovog njegovog poetskog uratka. To sam
    pak uradio, u dobroj namjeri, čisto kao savjet starijeg i,
    ufam se, s nešto više iskustva na planu gradnje vezana
    stiha.

    Nego, da se razumijemo, hvale su vrijedni vezani stihovi
    ovog našeg poete, ali mu, dok ih stvara u svojoj pjesničkoj
    radionici, izmiče, pored nekih manjih datosti, nešto mu veća
    pažnja na određeni broj slogova u stihu. Zato mu, kadšto,
    ritam zaškripi – iz prostog razloga što zanemaruje cezuru
    iliti stanku u određenu stihu, a koja se određuje s obzirom
    na broj slogova u svakom pojedinom stihu.

    Tako je cezura kod stihova s osam slogova iliti osmeraca iza
    četvrtog sloga („s pjesmama se / pjesnik rodi“); kod deseteraca
    također iza četvrtog ako se radi o epskom ili pak junačkom desetercu
    („Bože mili, čuda velikoga“), odnosno iza petog sloga ako je riječ o tzv.
    lirskom desetercu („ Cili je život / nosila brime“); u stihu Petrarcina
    jedanaesterca cezura je isto nakon petog sloga, s tim da je drugi dio
    stiha sazdan od šest slogova („Lakše se nađe / za ubojstvo cvijeta“),
    dok je cezura u dvanaestercu iza šestog sloga, recimo, u
    Marulićevu slavnom stihu: „Dike ter hvaljenja / presvetoj Juditi“.

    Dakle, naš vrli suputnik i, kako ga već ranije ocijenih, sjajni
    pjesnik Dragan Gortan, trebao bi, uza sve to, ipak nešto više
    pripaziti kad su u igri slogovi u stihovima njegovih vezanih
    pjesničkih ostvarenja. Inače, i kao ideja, i kao poruka, pjesan
    mu je ova aktualna i bit će sve dokle bude pjesnika. Jedino sam
    htio ukazati na važnu ritmičku konstantu stihova, a koja je
    itekako značajna i za glazbeni dojam svake lijepe vezane
    pjesme …

    avatar

    09.07.2011. (03:47)    -   -   -   -  

  • dragan gortan

    Dragi Orione

    Ma što je vama, kako bi se čovjek mogao ljutiti na vas kad utrošite svoje vrijeme (i to još samo u koju uru) i darujete mi komadić svog znanja i iskustva. Sve što ste rekli u vašem osvrtu na moju pjesmu stoji, mada ću ja morati još neke stvari pojasniti, a što nadam se, neće kod vas izazvati ljutnju. Moja će se pojašnjenja ticati samo sadržaja pjesme, a ne njezine forme.

    Meni su se pjesme desile u zrelim godinama, ali nosio sam ih cijeli život sa sobom kao što i mačka nosi svoje mlade (nešto je slično o svojim pjesmama izrekao i Slamnig, ne uspoređujem se sa njime jer je on isuviše velik), ali ne može se zauvijek bježati od sebe. Tako sam i ja morao svoj ''teret'' podastrijeti drugima i pristati na to da me zovu pjesnikom. Moje pjesme nisu savršene, ja sam toga i te kako svjestan, ali su iskrene i životne, a to čitatelji osjete. Znate, dragi Orione, kad mlada biljčica nikne, tko joj može narediti koliko grana da ima, koliko listova na grančici ili pak plodova. Sve ono što je spontano ne trpi okove, a forma i broj slogova kao i cezura jesu okov. Po meni, pjesnik nije zanatlija da radi strogo po nacrtu. Pjesnik je umjetnik i nema te mjere koja će izmjeriti dubinu njegove duše ili visinu neba nad njime. On mora biti slobodan u punom smislu te riječi. Ako se iz nekog razloga te slobode boji, tad će cijeli život pisati samo iz uma, ali nikad iz duše i srca.

    Dragi Orione... hvala vam još jednom što me savjetujete.

    D. Gortan

    avatar

    09.07.2011. (12:01)    -   -   -   -  

  • dragan gortan

    Nadam se da nam naš prijatelj neće zamjeriti što njegov blog koristimo za prepisku.

    Oprosti nam Ivane.

    i pozdrav veliki

    D.Gortan

    avatar

    09.07.2011. (12:05)    -   -   -   -  

  • Ema

    Meni je bitnija prepoznatljivost izričaja. Kad pročitam Boljunovu pjesmu ne treba mi ispod stajati potpis, znam da je njegova. Isto kao kad pročitam Orionov sonet itd.
    Prepravljati nečije stihove i stavljati ih u vlastiti kalup to je kao da slikar uzme kist i preboja po svom viđenju nečiju sliku. Tada bismo imali samo jednog slikara i samo jednog pjesnika.
    Ljepota Draganovog izričaja jest u sadržaju i u lepršavosti, neočekivanosti stiha. . Njegove pjesme su zaokružene, nikad ne visi u zraku nešto nedovršeno. Kad ih pročitam pomislim; da, to je to. Upravo to što mislim, upravo ono što sam spoznala, proživjela, ili upravo nešto naučim što nisam znala. Njegova rima iznenađuje, pojavi se kad ju ne očekujem.. Različita dužina stihova, slogova, podsjeća me na njegovu osobnost. Nema kalupa, duša sama piše po svom osjećaju. Moja kritika naravno, potpuno je nestručna, jer ja imam završenu srednju školu, a zapravo od osnovne nisam ništa učila, u srednjoj me nije držalo mjesto:) no znam prepoznati pjesmu i čitatelj sam, a mi čitatelji zapravo smo oni koji gledamo srcem i dušom, jer i nemamo kao podlogu stručno znanje. Ova Gortanova pjesma mi je savršena. Sori što upadam. :)

    avatar

    09.07.2011. (12:23)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Malo drukčija verzija verzije pjesme Dragana Gortana:

    PJESNIK I PJESME

    S pjesmama pjesnik se rodi
    Ne znajuć' ni da ih ima.
    Misli da sam svijetom hodi,
    A stalno je zbilja u njima.

    U njemu pjesme kad viknu,
    Ne puštaju njeg' na miru.
    Tad gotovo same niknu
    Iz sjemenja na papiru.

    Kad pjesnik se na svijet rodi,
    Pjesma već spava u njemu.
    K' vodilja što ga vodi,
    Da traži je... baš u svemu.

    Naime, dominantna stopa prve Gortanove strofe je - daktil, što pjesmi daje ugođaj jahanja na valu, poput valcera. On je u ostalim strofama odustao od stroge provedbe tog ugođaja, a to samo on zna zašto, mada se u zadnjoj strofi, u posljednja tri stiha, ponovo vratio daktilu i vratio cijeloj pjesmi taj lijepi daktilski ugođaj. Imam dojam da je osjetljivom uhu profesora Oriona s pravom zasmetalo sve ono između, gdje se našlo i deveteraca, krivih cezura i "potepljanja" u ritmu.
    I meni je to zasmetalo.
    S ritmom se rodiš ili ne rodiš, da parafraziram Boljuna, ali se može, od pravog majstora, poput Sjaja Oriona, ponešto i naučiti, Ema.
    A kad smo već tu, evo i moje prigodne. Kratka je pa je napadajte:

    PJESNICI

    Netko pjeva čitavi život,
    Na kraju od pjesme ogugla.
    A nekom pjesma čitavi život,
    Stoji u grlu.

    (K'o kugla.)


    P.S. Kao našoj Emi.
    Pozdrav svima!!!

    avatar

    09.07.2011. (13:50)    -   -   -   -  

  • demo-socijalist

    Placido,Carreras,Pavarotti...Ivan,Dragan,Orion...

    U ovom posvemašnjem pomanjkanju duha ove nacije,vi ste pravo osvježenje.
    Samoprozvanoj tuzemnoj literalnoj eliti, onako jalovoj, i suhoparnoj,kvaliteta
    vaše poezije za njih je naučna fantastika....Bez podilaženja,to je moje skromno mišljenje.

    P.S.Ikane moj,još u tebi ima uja...pozdravi naše!

    avatar

    09.07.2011. (21:12)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Dragi prijatelji!

    Ne znam kako bih započeo...počmem pa brišem...sve što napišem, izgleda me suvišno...to je već napisano, kažem sebi...

    Najprije vam zahvaljujem na rapravnom javljanju, na izricanju svojih stavova, bez sustezanja, iskreno, iz duše.
    Kad sam prvi put pročitao Draganove pjesme, htio sam reagirati poput Oriona. Ali nisam.
    Osjetio sam u toj nejednakoj dužini Draganovih pjesama jednu finesu njegove duše i života. Znam da Gortan zna za pravila o pisanju pjesama vezanim stihom, ali do kraja svoga života on nikada ne će ta pravila poštivati jer je jedan junački pjesnički buntovnik koji sluša bilo svoga srca , svoje duše, slapova svoje krvi, izviraka svoje nenamještene osjećajnosti, bogatih puteljaka svoje maštovitosti...Gortan ima svoje koračanje, svoj zalet, svoj trk, svoje zaustavljanje, svoj dah i svoje potrebe za dahom i disanjem...
    Kad bi se uhvatio u koštac sa sonetom, sigurno bi zastao i proučio sve o toj formi. I što bi vidio, što bi zaključio?
    "Sve ono što je spontano, ne trpi okove," rekao je predivno.
    Pisati sonete, znači sputavati svoju spontanost, daviti svoj dah...i stvarati smisao i ljepotu sonetnog kazivanja, stavljajući sve u kalupe i okove...
    Ali, kad pročitamo sami svoj sonet, poštujući sve ono što nam je vrli Orion rekao i preporučio, osjetimo da smo stvorili jednu malu simfoniju...
    Sve je to umjetnost! Lijepa, velika i potrebna!
    Poštujem Gortanovo stvaranje u sjaju prirodnosti, nenametljivosi, spontanosti, duševnosti, neukalupljenosti, raspjevanosti, veličine čiste i neškodljuve naivnosti, radosti neiskvarenosti, neproračunatosti i bistrine dječjeg poštenja u srcu odraslog...
    To je Draganova poezija koja mi dira svemir moje nutrine, pjesnikove i čovjekove oranice na suncu.
    Ali, ne zaboravimo: naš Sjajni Orion, prijatelj mi kojega znam od davne sedamdeset i prve, kolega i pjesnik...veliki je poznavatelj umijeća književnog stvaranja, velikog i raznovrsnog stvaralačkog opusa...pravi je klasik u stvaranju soneta, za mene najveći je hrvatski sonetist
    koji, pišući u okvirima davno već stvorenim i uraslim pravilima o pjevanju vezanim stihovima, stvori zadivljujući broj knjiga soneta i sonetnih vijenaca!
    On je, kad se radi o sonetima, moj učitelj!, poticatelj, hvalitelj i kuditelj.
    Dugo sam se opirao tim pravilima i sputavanjima u pisanju soneta, naroćito sam se bunio protiv cezure iza petog sloga u jedanaestercu, u rasporedu rima...da bih na kraju pokleknuo i prihvatio elizabetanski sonet koji mi najviše paše.
    Orion je meštar, i sve što je rekao Gortanu, nije prozborio zlobno već kao profesor i temeljit čovjek.

    U ovim našim raspravama imamo dva stava. Nijedan nije beznačajan, za baciti, kako obično kažemo,
    Dirne me Draganova simfonija, divim se isto tako smislenom sonetu, zapravo svakoj pjesmi iz srca i uma.

    Osjećam da nisam rekao sve što želim, ali ima i sutra dana...

    avatar

    09.07.2011. (22:25)    -   -   -   -  

  • Ema

    Ivane rekli ste odlično. I Sjaj Oriona i Dragan su posebni. Sve je to umjetnost. Ja ju mogu samo promatrati i uživati što je obojica, a i vi, donosite nama koji nemamo takve darove.

    avatar

    09.07.2011. (23:19)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Demosu moj, baš san se pita šta je od tebe.
    Uvik nas fališ. E, lipo je to čut. Fala!
    Pozdravi sve naše!

    avatar

    09.07.2011. (23:32)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    maslinapjesma loza, iliti prijatelju mi dragi Ivane Vidoviću,
    velebni duše pjesnički i veličajnosti svemirska, ovo što si na
    ovom svom blogu napisao o Draganu Gortanu i o Roku Dobra,
    miriše na najotmjenije cvijeće u nebesnim vrtovima; na smilje
    i kadulju mog otoka, a podsjeća na orlovske plavetne visove;
    na predjele viteške tvoje Krvavije, odnosno ljubljene ti i jedine
    Kroacije i na zemlju-hraniteljicu tvojih Vidovića, na doce i škrape,
    a po kojima je tvoja mati, s tobom pod srcem svojim, materinjim,
    koračala, da bi joj se, sjajnosti pjesničke riječi, za sve ono što je,
    brižna, uvijek u strahu i oskudici, i s tobom proživjela, u ovom
    svom sonetu dostojno odužio:

    MAJCI MOJOJ

    Djetinjstvo mi branila od poskoka,
    ne pokrivajuć bešiku klimavu.
    Rosu upila krv. Bez vodoskoka
    u mašti si rasla, a noć slinavu

    tjerala molitvom, vidikom grana.
    Najdublje imaš ljubavi mirise,
    tiha si kiša, nježnost osunčana,
    tvoriš dan, poljem smisao širi se.

    Preskačem k'o i ti mrava: nek živi
    što zgazit je lako, a mir mu treba!
    San se moj vatri u tvom oku divi.
    Slutim prostore pod jatima zeba.

    Smiješiš se: vjera je od gladi jača!
    S tobom mi besmrtna svjetlost korača.

    (1975.)

    Još bih pridodao iz svog podužeg proslova tvojoj izvrsnoj
    knjizi soneta „Uzlazak“ (izišloj prošle 2010. godine u
    izdanju Matice Zadrana) onaj ulomak, u kojemu se osvrćem
    na sonete koje si posvetio svojim roditeljima, ocu i materi:

    „Nadalje, dok će u još jednom sonetu o svom ocu
    („Moj ćaća“) pjesnik Ivan Vidović ispričati storiju o motici
    i o trudima svoga ćaće, ali će i za nj reći da je „ ... zemljina
    radost / jer krči kamen i sadi cvit.“, dotle će svoju roditeljicu
    u sonetu „Majci mojoj“, nakon što će o njoj toliko lijepog izreći,
    u distihu uzdići na pijedestal prave svetice:

    „Smiješiš se: vjera je od gladi jača!
    S tobom mi besmrtna svjetlost korača.“

    Svene, hvala ti i na ovom tvom prilogu da se i u zanatskom
    pogledu ostvari poezija. A pošto si, nesumnjivo, jedan od
    rijetkih pjesnikā koji se, uz izvrsnost poetskog iskaza, jednako
    uspješno nosi i s vezanim i sa slobodnim stihovima na ovim
    virtualnim prostranstvima, radost mi je i na ovom mjestu
    izreći izuzetno zadovoljstvo što si mi, u dva ili tri navrata, bio
    od velike koristi – upozorenjem na ono „zrno“ od propuštena
    mi sloga u stihovima soneta, a čemu bi uzrokom, uglavnom,
    bila moja hitrost da se stigne prije no zora zarudi …

    Međutim, ne znam, vidiš, kako ti se desilo da si, sačinivši
    gotovo svoju verziju od Gortanove pjesme (a koja verzija,
    kao ni ona moja, da se razumijemo, nije sugestija da ju ovaj
    dični poeta prihvati kao vlastitu!) za slog skratio već drugi
    stih u prvoj strofi, pretvorivši ga u sedmerac; dok si četvrti
    stih uvećao također za slog, uslijed čega je postao deveterac,
    da bi, pak, drugom stihu treće strofe, krivim rasporedom riječi,
    onemogućio cezuru iza četvrtog sloga, dok ti je treći stih u toj
    istoj, završnoj strofi – sedmerac!

    Zapravo, nekako mi je teško povjerovati da si sve to učinio
    namjerno, izvrsnosti pjesnička!

    Pa, ipak, hvala ti još jednom, prvenstveno na dobrim tvojim
    namjerama, ali mi je žao što je ova pjesan, ovakvim ti rasporedom
    pojedinih riječi, izgubila onu potrebitu ritmičku konstantu ...

    Ali, zato je te ritmičke konstante jedno obilje u ovom sonetu
    uvaženog akademika i izvrsnog versifikatora Tonka Maroevića,
    a koji sam sonet danas, sasvim slučajno, pronašao u svojoj arhivi.
    Napisavši mi recenziju s naslovom „Rime mora“ za moju zbirku
    soneta „Zlato moga praha“ početkom 2008., taknut i potaknut
    mojim sonetima, usput mi je bio napisao i ovaj sonet pod istim
    naslovom:

    RIME MORA
    Za Roka Dobru

    Od koga riječi gustoću da prime,
    slankasti okus, pokret živog stvora,
    od koga sonet gipkost steći mora,
    ne iznevjerit valove i plime?

    Od koga slova beskraj plav da snime,
    da upoznaju kruh sa sedam kora,
    da budu spremna za plov pjesmotvora,
    a da mu sveto ne izreknu ime?

    Ne prestajuć se divit svijetlom čudu,
    riječi za sonet vijek će spremne biti
    kad zagledane u otoke budu.

    I slova će se pridružit im trudu
    te u stihove valova se zbiti,
    a inače bi sve bilo zaludu.

    Tonko Maroević

    avatar

    10.07.2011. (00:22)    -   -   -   -  

  • dragan gortan

    Dragi Ivane Roko i Svene, dragi svi

    Da sam znao da će ova moja pjesma izazvati toliko riječi bio bih se suzdržao pa ju ne bih ni donosio na ovaj blog, pa opet... sad si mislim... nakon svih ovih lijepih i znalačkih riječi koje ste vas trojica napisali, moja razmišljanja u svezi toga idu u drugom smjeru. Kako se sad spremam ukoričiti treću zbirku u koju sam mislio uvrstiti i tu pjesmu, vidim da ću nekoliko stranica zbirke morati odvojiti i za ovaj naš prijateljski razgovor samo da bih pokazao kako istu pjesmu, na potpuno jednakopravan način doživljavaju različiti pjesnici. Moram još reći da i vaše verzije pjesme (Svene i Roko), mogu prihvatiti kao svoje mada ste mi obojica ispustili po meni jako važnu riječ... slovo... kao sjeme.

    Ivane, tebe ću pak morati zamoliti da mi u novoj zbirci napišeš predgovor, ili samo osvrt, jer vidim da moje pjesme doživljavaš kao da su tvoje.

    Pozdravljam i sve ostale posjetitelje ovoga bloga... hvala i njima na mišljenju...
    ... a sad šibam na more... danas će kažu biti pakleno vruće...

    Veliki pozdrav svima...
    D. Gortan

    avatar

    10.07.2011. (08:17)    -   -   -   -  

  • sewen

    Sve svom kraju ide......

    avatar

    10.07.2011. (08:18)    -   -   -   -  

  • Ema

    "Ivane, tebe ću pak morati zamoliti da mi u novoj zbirci napišeš predgovor, ili samo osvrt, jer vidim da moje pjesme doživljavaš kao da su tvoje."

    Super!

    avatar

    10.07.2011. (13:04)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    Ivanove pjesme ne mogu komentirati, jer naprosto ostajem bez daha,
    nije ovo kurtoazni komentar, ovo je kliktaj moje duše nad ljepotom
    stiha, nad ljepotom komentara što ih ostaviste, ovo je ona ljepota
    koja nam treba u sumornoj svakodnevici. Od Zauzetog do Eme, sve
    ljepše od ljepšeg......Ivam, Orion Gortan.....Moj naklon.....a ostalima
    hvala, što me ugostiste na ovom prekrasnom mjestu....C.K

    avatar

    10.07.2011. (14:26)    -   -   -   -  

  • Ema

    C.K. hvala ti, ti si neka draga osoba. :)

    avatar

    10.07.2011. (17:24)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Dragane, zatekao si me svojim veličanjem moje malenkosti...Ukazao si mi veliku čast!
    Ali ne znam hoću li imati toliko vremena.
    Već sam dosta rekao o tvojoj nadahnutoj poeziji, još se može puno uraditi, konkretizirati...
    Mogao bih prihvatiti napisati osvrt, a za predgovor ili pogovor snađi se.
    Sutra mislim privremeno napustiti objavljivanje novih radova, ljeto zove, a duša i tilo žude za morem, odmorom...
    Srdačan pozdrav!

    avatar

    10.07.2011. (20:11)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Orione Sjajni, Roko, pjesniče veliki, stavi ti ime mi u hvalospjeve, zanosne i visoke!
    Kako si lijepo istaknuo moju Krviju-Croatiu!
    "Ja te nosim, Krvijo moja..."
    U ono vrijeme komunističko-fašističkog klanja hrvatskoga duha nismo mogli reći , to i ti dobro znaš,
    da ljubimo Hrvatsku...Ime Krvija, osjetio si odmah, u prvom čitanju, nosi svu težinu toga
    vrlo opasnoga vremena za svakoga hrvatskoga rodoljuba.
    Hvala ti na svakoj riječi, prijatelju mi vrli! Doista, znaš taknuti moje srce!
    Živio mi!
    Sutra ću na godišnji, nema pisanja...More i sunce zovu me u nove inspiracije!

    avatar

    10.07.2011. (21:13)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Svene, sažeta, peckava i smislena pjesma ti je ova.
    Da, od Sjaja Oriona dade se puno naučiti!
    I, rekao bih: svaki pjesnik, stvaratelj uopće, persona je za štovanje, pogotovo kad u njegovom
    kazivanju tražimo i otkrivamo ljepotu i plemenitost i čitljivost poruke!

    avatar

    10.07.2011. (21:24)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Ema, bitniji su sposobnost i nadarenost od škole!

    avatar

    10.07.2011. (21:27)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Crna kraljice, nahvaliste nas!
    Hvala!

    avatar

    10.07.2011. (21:30)    -   -   -   -  

učitavam...