jednom sam pročitala negdje da svi oni koji mrze svoj život, koji žele da se sve prije svrši, i jednostavno ne mogu se uklopiti u ovaj svijet, dva ih razloga ipak drži na životu. prvi je da se ipak boje oduzeti si život,. a drugi da se ipak nadaju da će jednog dana ipak biti bolje. pročitala sam to još davno, i još nisam sigurna koliko ima istine u tome. ponekad mi se čini da ima smisla, al u većini slučajeva da je čista izmišljotina. ali mi se nekako urezalo u pamćenje. i sada si me podsjetio na to. zašto živimo, nema se smisla pitati. ionako nećeš naći odgovor. nikada ga nije niti bilo. dat će ti ga jedino neka vjera, ako vjeruješ u to. ali, inače...i ja sam se dugo zamarala time, al jednostavno kada sam postala svjesna da je uzaludno, odustala sam. živim. neznam točno zašto, ionako nas sve na kraju čeka smrt. neke prije, a neke malo kasnije. ali svi imamo isti kraj. poglavlje s tim pitanjem zatvorila sam prije nešto manje od godinu dana. mučila sam se s time više od 3 godine, ali nakon što sam shvatila da ipak nema smisla, pustila sam sve, jednostavno živim iz dana u dan. pokušavam uživati u onome što radim, iako zapravo samo ležim pred tv-om. jedan savjet ti dajem - jednostavno živi. radi nešto, kopaj njivu, prebojaj stan, uči kuhati, vježbaj svirati gitaru, samo nešto radi. prestani mučit sam sebe, odgovor ne postoji na pitanje "zašto?" i čim prije utuviš to u glavu, bit će bolje. kažem ti iz iskustva. možda nisam prošla u životu sve što i ti, možda sam rasla u normalnoj obitelji, uz roditelje i dvoje braće i sestru, ali to ne znači da me život je štedio, da je kod nas sve bilo savršeno. ipak sam se sama morala za sve truditi, nitko mi ništa nije dao na pladnju. i zato znam još nešto - ako se sam ne potrudiš, nitko neće. dobro si rekao, ustvari mi jesmo sami na ovom svijetu. možemo se potruditi da ne budemo usamljeni, ali sami jesmo. sami se rodimo, sami učimo dosta toga, i na koncu sami umremo. vjerojatno se svi prije ili poslije suočimo s tim pitanjem. kad je mene puknuo pubertet, mene su zamarala takva pitanja -pitanja života i smrti. ti si možda u to vrijeme uživao u ljubavi, kao i svi drugi normalni tinejdžeri. neznam. na svakoga drugačije je djelovalo. ali prije ili poslije, sve isto pukne.
"leći pored neke šume u snijeg i zagrliti nekoga lijepog haskija. " - predivno!haskiji su zaista najljepše vrste pasa, a zima sama po sebi ima najviše čari, pogotovo kada izlaziš i znaš da ustvari propadaš u snijeg do koljena. al ova tvoja slika je zaista čarobna, i nadam se da ne zamjeraš što sam ti ukrala misao =)
i na kraju, željela bih ti zahvaliti na podršci, i na savjetima. od srca ti hvala. ljepo je znati da na ovom svijetu još uvijek ima onih koji cjene istinu i preziru one dvolične ljude. zaista hvala =)
pozdrav!
02.07.2011. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da će jedna ljubav biti veća od svih i trajati zauvijek....to sam se i ja ponadala i onda mi se srušilo tlo pod nogama prije 6 dana jer on nije ostavio svoju prošlost iza sebe, pa je nemilosrdno razrušena moja nada u budućnost. (Ako te interesira, možeš o tome više pročitati u mom predzadnjem postu). Lažni osmjesi koji postanu teški...znam o čemu pričaš. I znam te depresivne dane, tjedne, ti momenti kad se osjećaš nemoćnim i ne vidiš smisao životu, zatočen si u svojoj jami i izgleda kao da nitko ništa ne kuži i ne pokušava te izvući, jer čini se kao da je sve ok, a zapravo ništa nije ok. A ne možeš to izvući iz sebe, niti pokazat drugima, bar sam ja takva. I uvijek sve proživljavam unutar sebe, iako većinu toga ne bih smjela. To kida čovjeka malo po malo i dovodi nas na rub... I događaju se različite stvari. Samoubojstvo. Razmišljala o tome tko zna koliko puta, ali nisam se usudila nikad. Uspijevala sam isplivati iz svega toga, skupila bih snage i izvukla se nekako, svaki put. A ti...ne daj se, imaš još taj drugi dio sebe. I ne daj da te tama proguta, bez obzira koliko nam se teško činilo u životu, uvijek može biti gore...i bolje, naravno, ali na nama je da iskušamo što bi bilo kad bi bilo, budućnost je pred nama, dišemo još uvijek. Nemoj si uskraćivati dane pod suncem što ti se nude. Nemoj.
05.07.2011. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
jednom sam pročitala negdje da svi oni koji mrze svoj život, koji žele da se sve prije svrši, i jednostavno ne mogu se uklopiti u ovaj svijet, dva ih razloga ipak drži na životu. prvi je da se ipak boje oduzeti si život,. a drugi da se ipak nadaju da će jednog dana ipak biti bolje. pročitala sam to još davno, i još nisam sigurna koliko ima istine u tome. ponekad mi se čini da ima smisla, al u većini slučajeva da je čista izmišljotina. ali mi se nekako urezalo u pamćenje. i sada si me podsjetio na to.
zašto živimo, nema se smisla pitati. ionako nećeš naći odgovor. nikada ga nije niti bilo. dat će ti ga jedino neka vjera, ako vjeruješ u to. ali, inače...i ja sam se dugo zamarala time, al jednostavno kada sam postala svjesna da je uzaludno, odustala sam. živim. neznam točno zašto, ionako nas sve na kraju čeka smrt. neke prije, a neke malo kasnije. ali svi imamo isti kraj.
poglavlje s tim pitanjem zatvorila sam prije nešto manje od godinu dana. mučila sam se s time više od 3 godine, ali nakon što sam shvatila da ipak nema smisla, pustila sam sve, jednostavno živim iz dana u dan. pokušavam uživati u onome što radim, iako zapravo samo ležim pred tv-om. jedan savjet ti dajem - jednostavno živi. radi nešto, kopaj njivu, prebojaj stan, uči kuhati, vježbaj svirati gitaru, samo nešto radi. prestani mučit sam sebe, odgovor ne postoji na pitanje "zašto?" i čim prije utuviš to u glavu, bit će bolje. kažem ti iz iskustva.
možda nisam prošla u životu sve što i ti, možda sam rasla u normalnoj obitelji, uz roditelje i dvoje braće i sestru, ali to ne znači da me život je štedio, da je kod nas sve bilo savršeno. ipak sam se sama morala za sve truditi, nitko mi ništa nije dao na pladnju.
i zato znam još nešto - ako se sam ne potrudiš, nitko neće. dobro si rekao, ustvari mi jesmo sami na ovom svijetu. možemo se potruditi da ne budemo usamljeni, ali sami jesmo. sami se rodimo, sami učimo dosta toga, i na koncu sami umremo.
vjerojatno se svi prije ili poslije suočimo s tim pitanjem. kad je mene puknuo pubertet, mene su zamarala takva pitanja -pitanja života i smrti. ti si možda u to vrijeme uživao u ljubavi, kao i svi drugi normalni tinejdžeri. neznam. na svakoga drugačije je djelovalo. ali prije ili poslije, sve isto pukne.
"leći pored neke šume u snijeg i zagrliti nekoga lijepog haskija. " - predivno!haskiji su zaista najljepše vrste pasa, a zima sama po sebi ima najviše čari, pogotovo kada izlaziš i znaš da ustvari propadaš u snijeg do koljena. al ova tvoja slika je zaista čarobna, i nadam se da ne zamjeraš što sam ti ukrala misao =)
i na kraju, željela bih ti zahvaliti na podršci, i na savjetima. od srca ti hvala. ljepo je znati da na ovom svijetu još uvijek ima onih koji cjene istinu i preziru one dvolične ljude. zaista hvala =)
pozdrav!
02.07.2011. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poison ivy
Da će jedna ljubav biti veća od svih i trajati zauvijek....to sam se i ja ponadala i onda mi se srušilo tlo pod nogama prije 6 dana jer on nije ostavio svoju prošlost iza sebe, pa je nemilosrdno razrušena moja nada u budućnost. (Ako te interesira, možeš o tome više pročitati u mom predzadnjem postu).
Lažni osmjesi koji postanu teški...znam o čemu pričaš. I znam te depresivne dane, tjedne, ti momenti kad se osjećaš nemoćnim i ne vidiš smisao životu, zatočen si u svojoj jami i izgleda kao da nitko ništa ne kuži i ne pokušava te izvući, jer čini se kao da je sve ok, a zapravo ništa nije ok. A ne možeš to izvući iz sebe, niti pokazat drugima, bar sam ja takva. I uvijek sve proživljavam unutar sebe, iako većinu toga ne bih smjela. To kida čovjeka malo po malo i dovodi nas na rub... I događaju se različite stvari.
Samoubojstvo. Razmišljala o tome tko zna koliko puta, ali nisam se usudila nikad. Uspijevala sam isplivati iz svega toga, skupila bih snage i izvukla se nekako, svaki put.
A ti...ne daj se, imaš još taj drugi dio sebe. I ne daj da te tama proguta, bez obzira koliko nam se teško činilo u životu, uvijek može biti gore...i bolje, naravno, ali na nama je da iskušamo što bi bilo kad bi bilo, budućnost je pred nama, dišemo još uvijek. Nemoj si uskraćivati dane pod suncem što ti se nude. Nemoj.
05.07.2011. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...