slučajno naletih na ovaj blog, i vidi koliko sličnih razmišljanja. da, život kao igra. deja vu - suludo smješno, a tako poznato. da. sve su stvari naizgled nepovezane, ali zapravo sve u sebi nose onaj komadić ''svega''. onaj komadić cijelog univerzuma. a osjećaji su produkt tog komadića koje svatko od nas luči, jer ne postoji na ovom svijetu ni jedno živo biće koje u sebi ne nosi osjećaje. kakve god da su. sve je samo jedno, a to jedno raspršilo se u bezbroj komadića. svatko od nas je poseban jedinstven komadić, koji upotpunjuje sliku svemira. vjerovatno sam zašla sad malo previše, ali nemoj mi zamjeriti. :)
Žalosno je kada šibica izgori prije nego uspije zapaliti nešto i obaviti svoju svrhu.
18.06.2011. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi ljudi ne vidimo i kada nam je nešto ispred nosa, osim ako to nešto nije površno poput estrade. Nema igre, ne postoje pravila, ljudi žive, bolje reći samo egzistiraju, postoje u vremenu i prostoru bez određene svrhe i smisla. A šibice se i dalje pale, gore i gase. Čemu sve to i zašto je to tako, preveliki paradoks za mene. Živio Igore.
19.06.2011. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj kompjuter trokira dok pokušava otvoriti tvoj blog :)
Al' moram priznati, divno si rekao nešto u stilu ne vjerovanja u kompatibilnost među vlastitomišljenicima. Čovjek se stvarno zapita... I da, ovo mi je jedan od tvojih dražih postova. Osjećajno, a istovremeno, razumski orijentirano :') Mislim da bi život izgubio tu čar kada bi ga uspjeli opisati, ili ne daj bože, definirati. Nešto kao i ljubav.
20.06.2011. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
black_butterfly :-)
oh Ed,logika nije nužno najlogičnija jer čak se i tu srce umiša i ne možeš ništa!
11.07.2011. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beatrice
slučajno naletih na ovaj blog, i vidi koliko sličnih razmišljanja. da, život kao igra. deja vu - suludo smješno, a tako poznato. da. sve su stvari naizgled nepovezane, ali zapravo sve u sebi nose onaj komadić ''svega''. onaj komadić cijelog univerzuma. a osjećaji su produkt tog komadića koje svatko od nas luči, jer ne postoji na ovom svijetu ni jedno živo biće koje u sebi ne nosi osjećaje. kakve god da su. sve je samo jedno, a to jedno raspršilo se u bezbroj komadića. svatko od nas je poseban jedinstven komadić, koji upotpunjuje sliku svemira. vjerovatno sam zašla sad malo previše, ali nemoj mi zamjeriti. :)
Žalosno je kada šibica izgori prije nego uspije zapaliti nešto i obaviti svoju svrhu.
18.06.2011. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beatrice
ha, upravo tako!
18.06.2011. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ibeee
Ed Hunter se uhvatio u mrežu misli.
I to pametnih misli!
18.06.2011. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivan
Mi ljudi ne vidimo i kada nam je nešto ispred nosa, osim ako to nešto nije površno poput estrade. Nema igre, ne postoje pravila, ljudi žive, bolje reći samo egzistiraju, postoje u vremenu i prostoru bez određene svrhe i smisla. A šibice se i dalje pale, gore i gase. Čemu sve to i zašto je to tako, preveliki paradoks za mene. Živio Igore.
19.06.2011. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
B.
moj kompjuter trokira dok pokušava otvoriti tvoj blog :)
Al' moram priznati, divno si rekao nešto u stilu ne vjerovanja u kompatibilnost među vlastitomišljenicima. Čovjek se stvarno zapita...
I da, ovo mi je jedan od tvojih dražih postova. Osjećajno, a istovremeno, razumski orijentirano :')
Mislim da bi život izgubio tu čar kada bi ga uspjeli opisati, ili ne daj bože, definirati. Nešto kao i ljubav.
20.06.2011. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
black_butterfly :-)
oh Ed,logika nije nužno najlogičnija jer čak se i tu srce umiša i ne možeš ništa!
11.07.2011. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
nije sve za komentiranje...
16.07.2011. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...