sto se moze dogoditi? moze i dalje ici jaka anti eu kampanja u zemlji, jer ulaz ne odgovara onima koji su krali i krali bi i dalje :). pa kad dodje do referenduma, raja ce se odluciti da nam eu ne treba i da je uzalud bilo sve, srbija udje a hr ostane sama i izolirana ekonomski...eto to se moze dogoditi.
10.06.2011. (17:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kafkijanska vremena: jedva shvatljivi birokratski pomaci slave se kao pobjede, a pobjede... pobjede su ionako za gubitnike - nakon pobjede ne ostaje ništa
10.06.2011. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cviki
Ovo su zaruke. Do svadbe i " ulazenja" svasta moze da se dogodi.
10.06.2011. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
10.06.2011. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Pitanje ulaska u EU, sada već opsoletno (jer je nemoguće nakon svega, pa i Papina poziva, da će referendum injedriti negativan odgovor), sa svojim mističnim značajem za ovu zemlju kao što su ga imali razni cetingradski skupovi ili kletve, bilo je krucijalno pitanje ovog naraštaja, na koje nitko, ali baš nitko nije dao iole smislen i argumentiran odgovor a da pri tome ne bi svrstao sebe u jednu od dviju košara za prljavi veš: za ili protiv, naši i njihovi. I kao što nas s jedne strane dozivlju fondovi i milijuni i omjeri jedan naspram tri ili četiri u uplatama i berivima, tako zapravo nemamo pojma o tome što nam se sprema. Pravni poredak zasnovan na precedentnom sustavu, u kojem sud u Luxembourgu (još jedan, za kojeg malo tko da je čuo, ne?) tumači pravna pravila i u kojemu su ta pravila posložena (ili bolje rečeno - razbacana?) u šumu uredbi, direktiva i odluka (neke sa izravnom primjenom, a neke sa obvezom implementacije u nacionalni poredak). I još k tome predstavljaju drugu stepenicu, jer su prvi izvor prava – načela. Možda da o tome što nas čeka pitamo madžarske ili slovenske suce ili zastupnike? Naime, do sada smo imali gomilu relativno lako preglednih normi objavljenih u slavnim Narodnim Novinama, pa smo barem znali što i kako. Ali sada? Na svoje sam uši čuo izlaganje službenika koji citira voditelja misije Europske Komisije u RH o tome kako praksa treba s t v a r a t i pravo i kako je ovo do sada bila tek predigra? Čemu normativna nesigurnost? Hoće li za rješavanje običnog duga banci trebati primjenjivati presedane iz Finske i Španjolske? A što će tek biti kada našim prezaduženim ljudima kožu umjesto banaka, fina i ovršitelja počnu derati austrijski i njemački odvjetnici? Danas su pojmovi desničara i ljevičara ponajvećma nejasni, proizvoljni, izmiješani i nedefinirani, pa ćete tako u Europi naći «desničara» koji, umjesto da štiti krupni kapital, je li, brunda protiv globalizacije i gubitka nacionalnog identiteta, i nasuprot tome – ljevičara koji ozakonjuje uvoz jeftine radne snage (valjda po onoj staroj da proleteri nemaju nacionalnostiJ)). I zato ono što bih morao spoočitnuti «hrvatskoj ljevici» ako takvo što uopće postoji, nije drugo do li nepristojno pitanje o tome koliko je njihov europeizam tak puki plod revolta na činjenicu da im je vlast proteklih godina u pravilu izmicala pred nosom i da se ne mogu nadati samostalnoj, promišljenoj i odgovornoj (pa ni svojoj) vlasti u ovoj zemlji koja, u nedostatku ma kakve upravljačke tradicije, svaki atak na upravu doživljava antidržavotvorstvom. Evo, recimo, koncept nacionalne države u Hrvata nasukao se o hridi svakodnevnice (samo se pitam: što bi bilo da tog koncepta nije bilo i da je Adžić stvarno popio svoj špricer na Trgu Republike?); prevladan je i uprljan korupcijom i nesposobnošću ekonomske vlasti za ikakvom dosljednom politikom, ali u situaciji u kojoj milijune na ulicama Atena, Barcelona i Milana u paradajz revoluciji na europejstvo ne vode nitko drugi do li ljevičari, pa čak i anarhisti, bojim se da ljudi koji nas vode u taj isti tor ne misle puno dalje od svoje sinekure ili unosna posla. Jer, gospodo, ako je glavni argument za ulazak u EU taj da mi sami kao, nismo, sposobni upravljati sobom, onda taj argument po nekakvim udžbenicima logike iz srednje škole neumoljivo sasijeca i vašu poziciju na vrhu piramide: zašto ste onda (crni, crveni ili bijeli) uopće sjeli u fotelje ako odričete sposobnost ovoj zemlji da sama iznjedri sposobnu i poštenu vlast koja bi je vodila? To zapravo najprije sliči desetkovanoj mitskoj Samuilovoj vojsci iz davnih udžbenika povijesti, u kojoj je svakom desetom bilo ostavljeno po jedno oko da bi uzmogao provesti devet svojih sunesretnika pored ambisa. Bojim se da u izostanku nekog smislenog odgovora na ova pitanja nema druge do li ponovno pročitati «Deset krvavih godina» (kad su nam već toliko omrznule recimo zastrašujuće i genijalne Matoševe pjesme koje anticipiraju sve ovo) pa pokušati naučiti nešto iz tamošnjeg vapaja očajnika koji nariče nad brodolomom jedne ideje, ni prve ni posljednje koja se izjalovila kao razlohana iverica. Teško je sada, nakon dvadeset godina banketa u blitvi, povjerovati urbanoj legendi o Francekovoj izjavi da će se oni raspasti prije nego li nas prime, ali je nedvojbeno da «oni tamo» preko drže nas ovdje prljavim lijenim musavcima pored kojih valja povući ciferšlus na džepu s novčanikom, ali se iz njihova vrta za male pare dade ubrati slatkih i nešpricanih jabuka. Umjesto da patimo od vlastite veličine, morat ćemo vrlo brzo, sluđeni od gladi i jada početi zavirivati u tuđe vrtove ne bismo li nazrijeli što ćemo otamo iskoristiti, želimo li prihvatiti njihova pravila igre. Jer oni naša neće. Pa makar se raspali.
10.06.2011. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vudren kind
vau yeee superiška lol :-) živjeli premijeri, haški sudovi i presude, zajebrameci, mmfovci, euovci, briselići, arbitražice, slovenići i srbići, blamažerosi, maznonjenorsi ... živjeli svi u eu!
11.06.2011. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po meni (a ja sam ZA EU), mi smo daleko od spremnosti za ulazak, a daleko ćemo biti i te 2013. godine. I smatram da nam baš i trebaju zadavati još, i još, i još, i još uvjeta koje moramo ispuniti jer udovoljavajući tim uvjetima barem se nešto pokreće i događa u zemlji na bolje. Budimo realni, da nije bilo pritisaka od EU, ne bi se dogodili ni ovi minorni pomaci, već bismo bili jednaka kaljuža kao i prije. No, također budimo realni, kaljuža smo još uvijek i trebamo još puno griza popapati da bismo se mogli nazvati iole uspješnima. A zemlje EU su svakako uspješnije od nas, uz sve mane koje ni njih ne zaobilaze.
12.06.2011. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vanja
Pazi, tako da ostanem nevina
12.06.2011. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram priznati da mi je to čekanje od dvije godine bilo malo kao hladan tuš, ali opet je to korak natrag. Dapače, bilo što u tom smjeru, a dalje od naše balkanske zbilje je po meni dobro.
19.06.2011. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marina kuharica
sto se moze dogoditi? moze i dalje ici jaka anti eu kampanja u zemlji, jer ulaz ne odgovara onima koji su krali i krali bi i dalje :).
pa kad dodje do referenduma, raja ce se odluciti da nam eu ne treba i da je uzalud bilo sve, srbija udje a hr ostane sama i izolirana ekonomski...eto to se moze dogoditi.
10.06.2011. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
kafkijanska vremena: jedva shvatljivi birokratski pomaci slave se kao pobjede, a pobjede... pobjede su ionako za gubitnike - nakon pobjede ne ostaje ništa
10.06.2011. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cviki
Ovo su zaruke. Do svadbe i " ulazenja" svasta moze da se dogodi.
10.06.2011. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Treba im uć u svakom pogledu
10.06.2011. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Pitanje ulaska u EU, sada već opsoletno (jer je nemoguće nakon svega, pa i Papina poziva, da će referendum injedriti negativan odgovor), sa svojim mističnim značajem za ovu zemlju kao što su ga imali razni cetingradski skupovi ili kletve, bilo je krucijalno pitanje ovog naraštaja, na koje nitko, ali baš nitko nije dao iole smislen i argumentiran odgovor a da pri tome ne bi svrstao sebe u jednu od dviju košara za prljavi veš: za ili protiv, naši i njihovi. I kao što nas s jedne strane dozivlju fondovi i milijuni i omjeri jedan naspram tri ili četiri u uplatama i berivima, tako zapravo nemamo pojma o tome što nam se sprema. Pravni poredak zasnovan na precedentnom sustavu, u kojem sud u Luxembourgu (još jedan, za kojeg malo tko da je čuo, ne?) tumači pravna pravila i u kojemu su ta pravila posložena (ili bolje rečeno - razbacana?) u šumu uredbi, direktiva i odluka (neke sa izravnom primjenom, a neke sa obvezom implementacije u nacionalni poredak). I još k tome predstavljaju drugu stepenicu, jer su prvi izvor prava – načela. Možda da o tome što nas čeka pitamo madžarske ili slovenske suce ili zastupnike? Naime, do sada smo imali gomilu relativno lako preglednih normi objavljenih u slavnim Narodnim Novinama, pa smo barem znali što i kako. Ali sada? Na svoje sam uši čuo izlaganje službenika koji citira voditelja misije Europske Komisije u RH o tome kako praksa treba s t v a r a t i pravo i kako je ovo do sada bila tek predigra? Čemu normativna nesigurnost? Hoće li za rješavanje običnog duga banci trebati primjenjivati presedane iz Finske i Španjolske? A što će tek biti kada našim prezaduženim ljudima kožu umjesto banaka, fina i ovršitelja počnu derati austrijski i njemački odvjetnici?
Danas su pojmovi desničara i ljevičara ponajvećma nejasni, proizvoljni, izmiješani i nedefinirani, pa ćete tako u Europi naći «desničara» koji, umjesto da štiti krupni kapital, je li, brunda protiv globalizacije i gubitka nacionalnog identiteta, i nasuprot tome – ljevičara koji ozakonjuje uvoz jeftine radne snage (valjda po onoj staroj da proleteri nemaju nacionalnostiJ)). I zato ono što bih morao spoočitnuti «hrvatskoj ljevici» ako takvo što uopće postoji, nije drugo do li nepristojno pitanje o tome koliko je njihov europeizam tak puki plod revolta na činjenicu da im je vlast proteklih godina u pravilu izmicala pred nosom i da se ne mogu nadati samostalnoj, promišljenoj i odgovornoj (pa ni svojoj) vlasti u ovoj zemlji koja, u nedostatku ma kakve upravljačke tradicije, svaki atak na upravu doživljava antidržavotvorstvom.
Evo, recimo, koncept nacionalne države u Hrvata nasukao se o hridi svakodnevnice (samo se pitam: što bi bilo da tog koncepta nije bilo i da je Adžić stvarno popio svoj špricer na Trgu Republike?); prevladan je i uprljan korupcijom i nesposobnošću ekonomske vlasti za ikakvom dosljednom politikom, ali u situaciji u kojoj milijune na ulicama Atena, Barcelona i Milana u paradajz revoluciji na europejstvo ne vode nitko drugi do li ljevičari, pa čak i anarhisti, bojim se da ljudi koji nas vode u taj isti tor ne misle puno dalje od svoje sinekure ili unosna posla.
Jer, gospodo, ako je glavni argument za ulazak u EU taj da mi sami kao, nismo, sposobni upravljati sobom, onda taj argument po nekakvim udžbenicima logike iz srednje škole neumoljivo sasijeca i vašu poziciju na vrhu piramide: zašto ste onda (crni, crveni ili bijeli) uopće sjeli u fotelje ako odričete sposobnost ovoj zemlji da sama iznjedri sposobnu i poštenu vlast koja bi je vodila? To zapravo najprije sliči desetkovanoj mitskoj Samuilovoj vojsci iz davnih udžbenika povijesti, u kojoj je svakom desetom bilo ostavljeno po jedno oko da bi uzmogao provesti devet svojih sunesretnika pored ambisa.
Bojim se da u izostanku nekog smislenog odgovora na ova pitanja nema druge do li ponovno pročitati «Deset krvavih godina» (kad su nam već toliko omrznule recimo zastrašujuće i genijalne Matoševe pjesme koje anticipiraju sve ovo) pa pokušati naučiti nešto iz tamošnjeg vapaja očajnika koji nariče nad brodolomom jedne ideje, ni prve ni posljednje koja se izjalovila kao razlohana iverica. Teško je sada, nakon dvadeset godina banketa u blitvi, povjerovati urbanoj legendi o Francekovoj izjavi da će se oni raspasti prije nego li nas prime, ali je nedvojbeno da «oni tamo» preko drže nas ovdje prljavim lijenim musavcima pored kojih valja povući ciferšlus na džepu s novčanikom, ali se iz njihova vrta za male pare dade ubrati slatkih i nešpricanih jabuka. Umjesto da patimo od vlastite veličine, morat ćemo vrlo brzo, sluđeni od gladi i jada početi zavirivati u tuđe vrtove ne bismo li nazrijeli što ćemo otamo iskoristiti, želimo li prihvatiti njihova pravila igre. Jer oni naša neće. Pa makar se raspali.
10.06.2011. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vudren kind
vau yeee superiška lol :-)
živjeli premijeri, haški sudovi i presude, zajebrameci, mmfovci, euovci, briselići, arbitražice, slovenići i srbići, blamažerosi, maznonjenorsi ...
živjeli svi u eu!
11.06.2011. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Po meni (a ja sam ZA EU), mi smo daleko od spremnosti za ulazak, a daleko ćemo biti i te 2013. godine. I smatram da nam baš i trebaju zadavati još, i još, i još, i još uvjeta koje moramo ispuniti jer udovoljavajući tim uvjetima barem se nešto pokreće i događa u zemlji na bolje. Budimo realni, da nije bilo pritisaka od EU, ne bi se dogodili ni ovi minorni pomaci, već bismo bili jednaka kaljuža kao i prije. No, također budimo realni, kaljuža smo još uvijek i trebamo još puno griza popapati da bismo se mogli nazvati iole uspješnima. A zemlje EU su svakako uspješnije od nas, uz sve mane koje ni njih ne zaobilaze.
12.06.2011. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vanja
Pazi, tako da ostanem nevina
12.06.2011. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
you could be wrong
you could be - right
14.06.2011. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igniss
Moram priznati da mi je to čekanje od dvije godine bilo malo kao hladan tuš, ali opet je to korak natrag. Dapače, bilo što u tom smjeru, a dalje od naše balkanske zbilje je po meni dobro.
19.06.2011. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...