Joj Orione Sjajni... opet nestaju pjesme s ovog vašeg bloga. Ne znam koji je razlog i čemu ta autocenzura. Odlazeći na posao jutros provirih na vaš blog... kad tamo... jedna dirljiva pjesma iz vaših mladalačkih dana... jedan dječji vapaj za očevom ljubavlju... i sjetih se te pjesme danas u više navrata na poslu (znate ono... živa pjesma kojoj se čovjek vraća)... i razmišljah što da vam napišem i koju da vam svoju pjesmu ostavim (jer napisah ih mnogo o svom ocu koji je umro pred nešto više od godinu dana, a kome i namjeravam posvetiti treću zbirku)... kad ono... te pjesme više nema... i sad sam na sto čuda jer možda pjesma za koju sam se odlučio ne pristaje uz ovu, ali ja ću je ipak staviti jer govori o sjećanju na djetinjstvo, o lijepim uspomenama koje žive pohranjene u našoj podsvijesti, a koje nam se vraćaju kroz snove.
RUKE MOG OCA
ruke mog oca grube i nježne
od rada grube (od teške tlake) svoju toplinu ni danas ne gube... od ljubavi nježne i danas me vinu u snima... pod oblake
mog oca ruke zauvijek jake
Moram vam napisati nešto i o ovoj vašoj pjesmi ''Stignem li kada''. Dragi Orione... ma koliko da je velika vaša arabeska tuge na licu, majka će vas prepoznati i kad nitko drugi neće, jer ona ne prepoznaje očima, već srcem.
Veliki pozdrav...
D. Gortan
08.06.2011. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragane, prijatelju mi vrli, ponajprije bih Vam se zahvalio na tolikoj brizi koju posvećujete i meni i mojoj poziji. Ali, zaboga, gotovo me zbunjujete tolikom pažnjom, uistinu. Ono kako Vi rekoste za mene da se neugodno osjećate koliko Vas hvalim, tako i ja, evo, velim o Vama da me činite misliti kako smanjiti ovu svukoliku mi aktivnos u svezi s blogom i postavljanjem novih i novih pjesama – samo kako ne biste osjećali potrebu da se toliko unosite u posao koji Vam, najvjerojatnije, gricka” lijepi dio Vašega vremena kojega biste mogli koristiti i iskoristiti baveći se poslom koji će Vam bili daleko unosniji od ovoga sa mnom.
A ja sam se, da Vam pravo kažem, našao na sto čuda, kako sve ovo što sada radim na svom i još na nekim blogovima koje posjećujem, ostaviti po strani za izvjesno vrijeme i dati se na sređivanje onih nekih mojih rukopisa koje još nisam ni takao sređivati. Imam tri knjige sređene i pripremljene za tisak (dok su mi dvije knjige u tisku!), a još mi ih je najmanje toliko! A ja udario u ove posle, Ponajviše zahvaljujući, ipak, prijatelju mi Ivanu Vidoviću koji mi je i pomogao, uz pomoć sina (u Zagrebu) iI kćerke (u Splitu), uspostaviti ovaj moj blog.
Opet ste me, prijatelju mi vrli, i popratnim tekstom i pjesmom obradovali. Žao Vam je da sam skinuo onu svoju mladenačku pjesmicu o pokojnom mom ocu kojega se jedino sjećam kad me je, za jednog dolaska s navigacije, u mojoj šestoj godini života – pljusnuo, jer da sam ja kriv što se baki bio krevet urušio do poda. A pričala mi je, kasnije, mati, da je i ona, tada, bila dobila prvu i zadnju trisku od njega, jer ga je bila opsovali pošto me je bio onako jako udario …
Da, bijah te stihove u ranim godinama napisao. Vjerojatno su mi se tada sviđali. Zato sam ih bio i unio u svoju prvu zbirku “Zvijezde nad raskršćem” ((1955.). Međutim, kako je vrijeme odmicalo, a ja u poeziji postajao kritičniji, pjesma mi se je ova sve manje i manje sviđala. Preveć je općenita. Ono sam kao dijete o ocu mislio kako on u Americi godi i kako mu ne fali ni ptičkjeg mlijeka. A on se ustvari patio i ubijao gore nego mi ovamo, opijajući se i živeći s nekom debeljucom u nevjenčanu braku, da bi se, najzad, vjenčao u Meksiku, jer Amirika ne dopušta dvostruki brak, odnosno bigamiju.
Štoviše, razmišljao sam da tu pjesmu na svoju ruku izbacim iz rukopisne mi zbirke sabranih pjesama “Put do mora”, a koji je izbor sačinio najbolji književni analitičar u recentnoj hrvatskoj književnosti Cvjetko Miljanja, uzevši, zamisli, i tu mi pjesan. Miljanja je, također, napisao i predgovor ovoj knjizi na tridesetak stranica.
Oprosti, preveć sam se raspričao. No to ne znači da ću preskočiti ovu Vam pjesmu o ocu, koji je, očito, sušta suprotnost onomu mome. Ni kratka ni duga, napisana je s ljubavlju i sve je u njoj ljubav i zanos. A plijene dosjetke na efekat koji ne djeluju isforsirano – tek da se namigne čitateljstvu, nego su spontane i,ustinu, dosjetljive! Doista je, kažem, dostatna i ona jedna prožetost obostrane sreće i ljepote življenja uz toliko voljenu osobu …
Crna kraljice, i ovaj Vam je komentar kratka daha, ali je njegov eho tolik da je ispunio sav prostor mojega srca! Zahvaljem se i srdačno! Vaš Orion.
09.06.2011. (02:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Stignem li ikada..." Kolikogod se kao naivni mlađarci junačili u snazi j sveznanju, toliko, kao odrasli, prešavši stazama trnja i kamenja maratone i maratone, ubodeni, okrvavljeni...sami sebe više ne prepoznajemo... Tisuće vanjskih i uhutarnjih zrcala ne mogu nam pomoći. Jer životna bol je tako neizostavno širokoduboka, razgranata vještica koja nas obezliči, išara... da nas ni rođena mati više prepoznati ne može.
Misaono-osjećajni Orionov retrovizor plamenit je i plemenit je, samospoznajan, iskren, bolan, izranjen... Zgusnut pjesnički izraz u skladu je s tim emotivnim zaronima u ponorne dubine vlastite duše.
09.06.2011. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza, dragi mi prujatelju Ivane, prepun si, i u povodu ove mi pjesme iz rane mladosti, i hvale i lucidnih zapažanja. Stoga ti se zahvaljujem svim svojim srcem, i uznastoj me, molim te, shvatiti ako se na neko vrijeme udaljim s ovih virtualnih nam prostranstava ...
Uvijek ti neizmjerno odani tvoj Orion.
09.06.2011. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragan gortan
Joj Orione Sjajni... opet nestaju pjesme s ovog vašeg bloga. Ne znam koji je razlog i čemu ta autocenzura. Odlazeći na posao jutros provirih na vaš blog... kad tamo... jedna dirljiva pjesma iz vaših mladalačkih dana... jedan dječji vapaj za očevom ljubavlju... i sjetih se te pjesme danas u više navrata na poslu (znate ono... živa pjesma kojoj se čovjek vraća)... i razmišljah što da vam napišem i koju da vam svoju pjesmu ostavim (jer napisah ih mnogo o svom ocu koji je umro pred nešto više od godinu dana, a kome i namjeravam posvetiti treću zbirku)... kad ono... te pjesme više nema... i sad sam na sto čuda jer možda pjesma za koju sam se odlučio ne pristaje uz ovu, ali ja ću je ipak staviti jer govori o sjećanju na djetinjstvo, o lijepim uspomenama koje žive pohranjene u našoj podsvijesti, a koje nam se vraćaju kroz snove.
RUKE MOG OCA
ruke mog oca
grube i nježne
od rada grube
(od teške tlake)
svoju toplinu
ni danas ne gube...
od ljubavi nježne
i danas me vinu
u snima...
pod oblake
mog oca ruke
zauvijek jake
Moram vam napisati nešto i o ovoj vašoj pjesmi ''Stignem li kada''.
Dragi Orione... ma koliko da je velika vaša arabeska tuge na licu, majka će vas prepoznati i kad nitko drugi neće, jer ona ne prepoznaje očima, već srcem.
Veliki pozdrav...
D. Gortan
08.06.2011. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
Kako je lijepo čitati Vas, Sjajni Orione.........Majka u djetinjstvu.....Djetinjstvo u majci.....
08.06.2011. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Terminal
Impresivno!
08.06.2011. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dragane, prijatelju mi vrli, ponajprije bih Vam se zahvalio na
tolikoj brizi koju posvećujete i meni i mojoj poziji. Ali, zaboga, gotovo
me zbunjujete tolikom pažnjom, uistinu. Ono kako Vi rekoste za mene
da se neugodno osjećate koliko Vas hvalim, tako i ja, evo, velim o
Vama da me činite misliti kako smanjiti ovu svukoliku mi aktivnos u
svezi s blogom i postavljanjem novih i novih pjesama – samo kako
ne biste osjećali potrebu da se toliko unosite u posao koji Vam,
najvjerojatnije, gricka” lijepi dio Vašega vremena kojega biste mogli
koristiti i iskoristiti baveći se poslom koji će Vam bili daleko unosniji
od ovoga sa mnom.
A ja sam se, da Vam pravo kažem, našao na sto čuda, kako sve ovo
što sada radim na svom i još na nekim blogovima koje posjećujem,
ostaviti po strani za izvjesno vrijeme i dati se na sređivanje onih nekih
mojih rukopisa koje još nisam ni takao sređivati. Imam tri knjige sređene
i pripremljene za tisak (dok su mi dvije knjige u tisku!), a još mi ih je
najmanje toliko! A ja udario u ove posle, Ponajviše zahvaljujući, ipak,
prijatelju mi Ivanu Vidoviću koji mi je i pomogao, uz pomoć sina (u
Zagrebu) iI kćerke (u Splitu), uspostaviti ovaj moj blog.
Opet ste me, prijatelju mi vrli, i popratnim tekstom i pjesmom obradovali.
Žao Vam je da sam skinuo onu svoju mladenačku pjesmicu o pokojnom
mom ocu kojega se jedino sjećam kad me je, za jednog dolaska s
navigacije, u mojoj šestoj godini života – pljusnuo, jer da sam ja kriv
što se baki bio krevet urušio do poda. A pričala mi je, kasnije, mati, da
je i ona, tada, bila dobila prvu i zadnju trisku od njega, jer ga je bila
opsovali pošto me je bio onako jako udario …
Da, bijah te stihove u ranim godinama napisao. Vjerojatno su mi se
tada sviđali. Zato sam ih bio i unio u svoju prvu zbirku “Zvijezde nad
raskršćem” ((1955.). Međutim, kako je vrijeme odmicalo, a ja u poeziji
postajao kritičniji, pjesma mi se je ova sve manje i manje sviđala.
Preveć je općenita. Ono sam kao dijete o ocu mislio kako on u Americi
godi i kako mu ne fali ni ptičkjeg mlijeka. A on se ustvari patio i ubijao
gore nego mi ovamo, opijajući se i živeći s nekom debeljucom u
nevjenčanu braku, da bi se, najzad, vjenčao u Meksiku, jer Amirika
ne dopušta dvostruki brak, odnosno bigamiju.
Štoviše, razmišljao sam da tu pjesmu na svoju ruku izbacim iz rukopisne
mi zbirke sabranih pjesama “Put do mora”, a koji je izbor sačinio najbolji
književni analitičar u recentnoj hrvatskoj književnosti Cvjetko Miljanja, uzevši,
zamisli, i tu mi pjesan. Miljanja je, također, napisao i predgovor ovoj knjizi
na tridesetak stranica.
Oprosti, preveć sam se raspričao. No to ne znači da ću preskočiti ovu Vam
pjesmu o ocu, koji je, očito, sušta suprotnost onomu mome. Ni kratka ni
duga, napisana je s ljubavlju i sve je u njoj ljubav i zanos. A plijene dosjetke
na efekat koji ne djeluju isforsirano – tek da se namigne čitateljstvu, nego
su spontane i,ustinu, dosjetljive! Doista je, kažem, dostatna i ona jedna
prožetost obostrane sreće i ljepote življenja uz toliko voljenu osobu …
Crna kraljice, i ovaj Vam je komentar kratka daha, ali je njegov eho tolik
da je ispunio sav prostor mojega srca! Zahvaljem se i srdačno! Vaš Orion.
09.06.2011. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Terminal, hvala na impresiji!
09.06.2011. (02:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
"Stignem li ikada..."
Kolikogod se kao naivni mlađarci junačili u snazi j sveznanju, toliko, kao odrasli,
prešavši stazama trnja i kamenja maratone i maratone, ubodeni, okrvavljeni...sami sebe više ne prepoznajemo...
Tisuće vanjskih i uhutarnjih zrcala ne mogu nam pomoći.
Jer životna bol je tako neizostavno širokoduboka, razgranata vještica koja nas obezliči, išara...
da nas ni rođena mati više prepoznati ne može.
Misaono-osjećajni Orionov retrovizor plamenit je i plemenit je, samospoznajan, iskren,
bolan, izranjen...
Zgusnut pjesnički izraz u skladu je s tim emotivnim zaronima u ponorne dubine vlastite duše.
09.06.2011. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza, dragi mi prujatelju Ivane, prepun si, i u povodu
ove mi pjesme iz rane mladosti, i hvale i lucidnih zapažanja. Stoga ti se
zahvaljujem svim svojim srcem, i uznastoj me, molim te, shvatiti ako se na
neko vrijeme udaljim s ovih virtualnih nam prostranstava ...
Uvijek ti neizmjerno odani tvoj Orion.
09.06.2011. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Oživje mi stari blog, prijatelju vrli!
10.07.2011. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...