Dragi pjesniče i prijatelju mi Ivane Vidoviću, u svezi s ovom mojom davnašnjom pjesmom mogu ti reći slijedeće: Nakon što su bila prošla dva dana a nitko nije našao za shodno da o njoj, o pjesmi mi ovoj, koju riječ napiše, ja sam ju jednostavno izbrisao, pomislivši i ovo i ono... Pa, razočaran nikakvom posjetom onih na koje sam računao, odnosno na one koje sam očekivao, nisam se više usudio ni postaviti koju novu pjesmu.
U međuvremenu stigao je ovaj tvoj mail s tvojim komentarom one moje izbrisane balade, a koji ti je komentar ono nešto što me je kod tebe uvijek iznova privlačilo, a vrlo često i oduševljavalo, te sam, evo, odlučio ponovno postaviti svoju spomenutu mladenačku mi pjesan, pjesan koja je nastala one jedne davne godine dok sam se na grudnom odjeljenju šibenske bolnice liječio od tbc pluća, a od koje je bolesti u El Shattu bio umro i moj jedini brat Ljubomir ....
maslinapjesma loza
Balada o... (R. Dobra)
Krv, crnina, lopovi, čupanje čempresa, sječa borova, pustoš, drhtanje zbog odlaska ptica i cvrkuta...
Je li to, doista, san? Bol izvrće u životu sve, pa ne znamo što je java, što san.
To stanje straha, drhtanja, ruševnosti, nereda u vrtu života, kad nas reže bol, pjesnik je izrazio toplim jezikom (govorenje u 1. licu jednine) i izražajnim pjesničkim slikama.
Nabolničio sam se u svom životu, prijatelju mi Roko, imam dosta objavljenih pjesama o bolima i tugama Evo jedne, napisane u mojoj 50. godini života, nek se nađe uz tvoju:
draga
svaki put kad mi dođeš u posjetu vratiš sokove svakom živcu mom i dok te grlim upijam mirise poznate i drage kojima mirišeš ti i naša kuća ali kad odeš puknu svugdje u meni baloni sreće i ne mogu im naći komadiće koje bih sastavljao do novog dolaska tvog
Lovran, 27. 4. 93. (Pjesme,Zadar, 2002.)
06.06.2011. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobri moj prijatelju Ivane Vidoviću, evo me opet! Pretekao si me, vidim. A upravo se htjedoh vratiti i koju ti riječ napisati o ovoj tvojoj predivnoj lirskoj kantileni koja me je, s obzirom na izuzetnu liričnost i izražajna sredstva kojima je ta i takva liričnost ostvarena, posjetila na najljepše ljubavne pjesme velikog pjesnika Pabla Nerude iz one mu čuvene pjesme "Noćas bih mogao napisati ...".
Veličanstveno, izuzetni pjesnički duše!
06.06.2011. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragan gortan
Dragi Orione...
Bi mi krivo kad vidjeh da je pjesma nestala, a moram vam priznati da sam sinoć na večer htio ostaviti komentar, ne samo reda radi, već stoga što sam u toj pjesmi prepoznao i svoje strahove i strepnje kad sam kao dijete bio ostavljam što u Puli, što u Ljubljani, po bolnicama, a bilo mi je nepunih šest.
Imam jednog dobrog prijatelja slikara koji mi je jednom objašnjavao: '' Znaš kako prepoznati dobru sliku?''... kaže on... ''Dobra slika mora ''raditi'' u prostoru i što god da je u sobi, i tko god da je u sobi... kad uđeš... tebi najprije pogled padne na nju... a ako ju ne primjetiš... bolje da nije ni naslikana''
Sad pitam ja vas Orione Sjajni... Kako prepoznati dobru pjesmu? Na stranu sad razne teorije, da li je nešto u skladu s strogim pravilima soneta, pravopisa... itd... itd
Prava se pjesma prepoznaje tako da onog momenta kad ju pročitaš ona u tebi oživi. Pa joj se vraćaš... i nalaziš ju živu. U današnjoj je poeziji previše mrtve poezije... koja je na neki način sama sebi svrha... silovanje riječi... ja ih zovem mrtvorođene pjesme... pjesme koje umru onog momenta kad budu pročitane.
Vašoj sam se pjesmi vraćao... i nalazio sam ju živu... I razmišljao sam svom drveću... u krugu ljubljanske bolnice... u ulici Linhartovoj broj 51... i snijegu koji pada... i o tišini... i o strahu... i o tome kako nema nikoga... a ja sam sam među ljudima koji govore jezikom meni nerazumljivim.
Zato mi je bilo krivo kad je pjesma nestala, a sad mi je drago kad je opet tu.
Želim vam još samo ostaviti ovu svoju pjesmu koja govori o jednom ponedjeljku 1968. godine kad je otac došao po mene u pulsku bolnicu. Pjesma je objavljena u zbirci ''Nebo... Tvoje oči''. ako vam se čini neprimjerenom... slobodno ju obrišite.
Veliki pozdrav... D. Gortan
1968. KADA SAM PRVI PUT VIDIO ARENU
Hodnik pulske bolnice... Na zidu gledam sjene Tog jutra mi rekoše Da dolaziš po mene
Od moje nesreće Mi vidjeli se nismo Uzimaš me na leđa U džep... otpusno pismo
I krenuli smo...
Za seosko dijete To bješe grad iz snova S tom ogromnom kućom Okruglom i bez krova
Prošli smo Đardine Podne... sunce pali Ti me pred Arenom nosiš Kao mravak mali
Al' noseći me tako Na leđima bez riječi Narastao si Oče Od Arene veći
06.06.2011. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hmmm... preko Svena do Oriona? Je li to taj semantički ključ kojim bismo čitali pomno raščlanjivani logotip? Da se razumijemo, obojica ste mi izvrsni, ovdje, u ovom komentaru, dotičem se tvog/Vašeg komentara na Svenovu blogu, a moram reći kako me dugo vremena nijedan komentar nije toliko potaknuo na razmišljanje, do mjere koja uznemiruje, rekao bih, barem kada je blogosfera u pitanju. No, dobro, potaknut sam na razmišljanje, iako nisam načistu zbog čega i o čemu, ali eto, potaknut sam. Lijep pozdrav, cijenjeni Orione!
06.06.2011. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naš Dragan zanimljivo i potresno priča (pjeva), nižući sličicu za sličicom... Vodi nas iz kitice u kiticu otkrivajući biserja srca i duše... A sad zamislite ovu pjesmu bez zadnje kitice! Što bi to bilo? Kao da ste uzeli čašu popiti vino-a niste ga ni kušali!
Htio sam reći da Dragan majstorski uklopi poantu, stavi je na pravo mjesto. Zadnja strofa toliko potrese čitateljevu dušu da oko zasuzi! Bravo, majstore! Dobro je reklo Ogledalo: i u prozi bio bi majstor!
Uz to, moram istaknuti u predzadnjoj strofi i usporedbu i kontrast u istim stihovima (usporedba oca s mravkom, kontrast između Arene i mravka) i poskočnu rimu kojom pjesnik dočarava hod, koračanje...
06.06.2011. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragane Gortan, a što Vam reći nakon svega ovog što ste napisali u ovom svom izuzetnom komentaru, nego se zahvaliti i pokloniti blistavu umijeću Vašega i pisanja i pjevanja - sve do tla zemnoga kojim, uspravni i dobrohotni, hodate, zagledani u zvijezde. Sve ste ovo uradili na radost svoju, ali i na radost svojih suputnika koji su Vam, poput mene, poneseni i zaneseni svekolikim Vašim spisateljskim, odnosno pjesničkim mogućnostima, eno izrekli svoje iskreno, najiskrenije oduševljenje ...
Posebno me je pak ova Vaša pjesma potresla, tim prije i tim više, što me je sjetila na moga oca, a čiju ljubav cijeloga svoga žalosna djetinjstva nikad ni osjetio nisam. Otuda i onakvi moji stihovi koje sam nešto ranije bio postavio na ovom svom blogu, a i ovi su koje upravo kanim postaviti. Kažem, pjesma Vas ova, sjetom i sugestivnošću protkana, izdiže iznad svake prosječnosti, u prvom redu zahvaljujući i štihu i stihu gotovo kolokvijalnog izričaja.
Pa, s obzirom da je o ovim i ovakvim reminiscencijama iz Vašeg djetinjstva što kulminiraju u samoj poenti "Narastao si Oče / od Arene veći", maslinapjesma loza istakao sve ono što bje bitno i suštinsko (a čime se u potpunosti slažem), preostaje mi još samo reći: svaka Vam čast i srdačno!
Emanuela, i s Vama se u potpunosti slažem. Drago mi je što ste o Draganu to primijetili - jer se i u prozi izvrsno izražava!
Terminal, a što o Vama nakon onog što ste na Svenovu blogu iznijeli i nakon ovog Vam ovdje komentara reći? Zbilja, ostavili ste me u nedoumici, No, ne znam je li stvar u prilagodbi u znaku one "ubi bene ibi patria" , ili je pak stvar u uvjerenju? Pokušah, stoga, načinom kojim ste i Vi došli do mene, ali, naiđoh na tanahno uporište na onom Vam blogu-punktu, gdje nije moguće odrediti s kojom i kakvom ste se popudbinom odvažili na plovidbe Vam blogosferske. Pišete li poeziju, prozu ili što treće? Inače, sudeći po onome kako pišete ove svoje kraće ili duže komentare, i Vi, nesumnjivo, plijenite i stilom i vokabularom.
Zato Vas i pitam što Vas pitam, poduprt, prije svega, poslom u kojemu se ili praćakam ili muški ostvarujem, a što je i u opisu mog bloga naznačeno!
maslinapjesma loza, suputniče mi i kolega vrli, ono sam o tebi već nešto dospio reći u odgovoru kolegi nam po peru Draganu Gortanu, koji je sjajno prisustvo, uz svih dobre volje i plemenitih namjera, na ovom mom blogu. Ali, bez obzira na sve rečeno i neizrečeno, ne mogu a da se, uvijek iznova, toliko tvojoj obradujem nazočnosti i na ovim mi stranicama.
Hvala ti što od svog dragocjena vremena otkidaš i dohodiš dijeliti i sa mnom, kao i s mojim dobrodošlim gostima, i moju tugu i moju radost, prijatelju!
analiza, svaka ti čast za ovo na kraju "U tvom sjaju nisi sam! .
07.06.2011. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragan gortan
Orione Sjajni... hvala vam na lijepim riječima, ali vjerujte... malo mi je neugodno koliko ste me nahvalili.
Pozdrav veliki... D. Gortan
07.06.2011. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjaj Oriona, onaj blog samo je, kako i naziv kaže, terminal prema blogu na kojem i ostavljam ponešto riječi. Odete na onaj link naslovljen s "klik" i doći ćete na blog koji sam, nakon određene pauze, nastavio voditi. Uzgred budi rečeno, i o Svenovu i o ovom blogu imam vrlo pozitivno mišljenje. Ne pratim Vas dugo, ali dojmovi su jako dobri. Lijep pozdrav želim!
08.06.2011. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela
hej, Orione, saznala kod svena da si se i ti vratio iz bolnice, pa da ti evo i ova cigančica zaželi brz oporavak i još puno dobre poezije. zdrav i vesel bio! _()_
02.08.2011. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, oprosti, draga Daniela, odavno me već nije bilo na ovom mjestu gdje si ostavila ovu izuzetno mi dragu poruku u svezi mojim boravkom u ovdašnjoj bolnici, a u kojoj su mi čarobnjaci u bijelom olakšali neizmjernu bol prouzročenu infarktom - nakon što su mi u glavnu venu ugradili dva stenta ...Tek sam, evo, tren prije zavirio i ovdje otkrivši, kažem, tvoj trag koji je uvijek ono nešto više, koji je blagotvornost duši onog koji se već dobrano bio nagnuo nad ambisom iz kojega se nitko ne vraća ...
Hvala ti i srdačno! Uvijek ti odani Sjaj Oriona
20.08.2011. (01:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dragi pjesniče i prijatelju mi Ivane Vidoviću, u svezi s ovom mojom
davnašnjom pjesmom mogu ti reći slijedeće: Nakon što su bila prošla
dva dana a nitko nije našao za shodno da o njoj, o pjesmi mi ovoj, koju
riječ napiše, ja sam ju jednostavno izbrisao, pomislivši i ovo i ono... Pa,
razočaran nikakvom posjetom onih na koje sam računao, odnosno na
one koje sam očekivao, nisam se više usudio ni postaviti koju novu pjesmu.
U međuvremenu stigao je ovaj tvoj mail s tvojim komentarom one moje
izbrisane balade, a koji ti je komentar ono nešto što me je kod tebe uvijek
iznova privlačilo, a vrlo često i oduševljavalo, te sam, evo, odlučio ponovno
postaviti svoju spomenutu mladenačku mi pjesan, pjesan koja je nastala
one jedne davne godine dok sam se na grudnom odjeljenju šibenske
bolnice liječio od tbc pluća, a od koje je bolesti u El Shattu bio umro i moj
jedini brat Ljubomir ....
maslinapjesma loza
Balada o... (R. Dobra)
Krv, crnina, lopovi, čupanje čempresa, sječa borova, pustoš, drhtanje zbog
odlaska ptica i cvrkuta...
Je li to, doista, san?
Bol izvrće u životu sve, pa ne znamo što je java, što san.
To stanje straha, drhtanja, ruševnosti, nereda u vrtu života, kad nas reže
bol, pjesnik je izrazio toplim jezikom (govorenje u 1. licu jednine) i izražajnim
pjesničkim slikama.
Nabolničio sam se u svom životu, prijatelju mi Roko, imam dosta objavljenih
pjesama o bolima i tugama Evo jedne, napisane u mojoj 50. godini života,
nek se nađe uz tvoju:
draga
svaki put
kad mi dođeš u posjetu
vratiš sokove
svakom živcu mom
i dok te grlim
upijam mirise poznate i drage
kojima mirišeš ti i naša kuća
ali kad odeš
puknu svugdje u meni
baloni sreće
i ne mogu im naći
komadiće
koje bih sastavljao
do novog dolaska tvog
Lovran, 27. 4. 93. (Pjesme,Zadar, 2002.)
06.06.2011. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Hvala ti, prijatelju Roko, što si pjesmu vratio i što sam ustvrdio da mi je računalo u redu.
Zanimljivo, radili smo u isto vrijeme!
Budi mi dobro!
06.06.2011. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dobri moj prijatelju Ivane Vidoviću, evo me opet! Pretekao si me,
vidim. A upravo se htjedoh vratiti i koju ti riječ napisati o ovoj tvojoj
predivnoj lirskoj kantileni koja me je, s obzirom na izuzetnu liričnost
i izražajna sredstva kojima je ta i takva liričnost ostvarena, posjetila
na najljepše ljubavne pjesme velikog pjesnika Pabla Nerude iz one
mu čuvene pjesme "Noćas bih mogao napisati ...".
Veličanstveno, izuzetni pjesnički duše!
06.06.2011. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragan gortan
Dragi Orione...
Bi mi krivo kad vidjeh da je pjesma nestala, a moram vam priznati da sam sinoć na večer htio ostaviti komentar, ne samo reda radi, već stoga što sam u toj pjesmi prepoznao i svoje strahove i strepnje kad sam kao dijete bio ostavljam što u Puli, što u Ljubljani, po bolnicama, a bilo mi je nepunih šest.
Imam jednog dobrog prijatelja slikara koji mi je jednom objašnjavao: '' Znaš kako prepoznati dobru sliku?''... kaže on... ''Dobra slika mora ''raditi'' u prostoru i što god da je u sobi, i tko god da je u sobi... kad uđeš... tebi najprije pogled padne na nju... a ako ju ne primjetiš... bolje da nije ni naslikana''
Sad pitam ja vas Orione Sjajni... Kako prepoznati dobru pjesmu?
Na stranu sad razne teorije, da li je nešto u skladu s strogim pravilima soneta, pravopisa... itd... itd
Prava se pjesma prepoznaje tako da onog momenta kad ju pročitaš ona u tebi oživi. Pa joj se vraćaš... i nalaziš ju živu.
U današnjoj je poeziji previše mrtve poezije... koja je na neki način sama sebi svrha... silovanje riječi... ja ih zovem mrtvorođene pjesme... pjesme koje umru onog momenta kad budu pročitane.
Vašoj sam se pjesmi vraćao... i nalazio sam ju živu... I razmišljao sam svom drveću... u krugu ljubljanske bolnice... u ulici Linhartovoj broj 51... i snijegu koji pada... i o tišini... i o strahu... i o tome kako nema nikoga... a ja sam sam među ljudima koji govore jezikom meni nerazumljivim.
Zato mi je bilo krivo kad je pjesma nestala, a sad mi je drago kad je opet tu.
Želim vam još samo ostaviti ovu svoju pjesmu koja govori o jednom ponedjeljku 1968. godine kad je otac došao po mene u pulsku bolnicu. Pjesma je objavljena u zbirci ''Nebo... Tvoje oči''. ako vam se čini neprimjerenom... slobodno ju obrišite.
Veliki pozdrav... D. Gortan
1968. KADA SAM PRVI PUT VIDIO ARENU
Hodnik pulske bolnice...
Na zidu gledam sjene
Tog jutra mi rekoše
Da dolaziš po mene
Od moje nesreće
Mi vidjeli se nismo
Uzimaš me na leđa
U džep... otpusno pismo
I krenuli smo...
Za seosko dijete
To bješe grad iz snova
S tom ogromnom kućom
Okruglom i bez krova
Prošli smo Đardine
Podne... sunce pali
Ti me pred Arenom nosiš
Kao mravak mali
Al' noseći me tako
Na leđima bez riječi
Narastao si Oče
Od Arene veći
06.06.2011. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Terminal
Hmmm... preko Svena do Oriona? Je li to taj semantički ključ kojim bismo čitali pomno raščlanjivani logotip?
Da se razumijemo, obojica ste mi izvrsni, ovdje, u ovom komentaru, dotičem se tvog/Vašeg komentara na Svenovu blogu, a moram reći kako me dugo vremena nijedan komentar nije toliko potaknuo na razmišljanje, do mjere koja uznemiruje, rekao bih, barem kada je blogosfera u pitanju.
No, dobro, potaknut sam na razmišljanje, iako nisam načistu zbog čega i o čemu, ali eto, potaknut sam.
Lijep pozdrav, cijenjeni Orione!
06.06.2011. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Naš Dragan zanimljivo i potresno priča (pjeva), nižući sličicu za sličicom...
Vodi nas iz kitice u kiticu otkrivajući biserja srca i duše...
A sad zamislite ovu pjesmu bez zadnje kitice! Što bi to bilo?
Kao da ste uzeli čašu popiti vino-a niste ga ni kušali!
Htio sam reći da Dragan majstorski uklopi poantu, stavi je na pravo mjesto.
Zadnja strofa toliko potrese čitateljevu dušu da oko zasuzi!
Bravo, majstore!
Dobro je reklo Ogledalo: i u prozi bio bi majstor!
Uz to, moram istaknuti u predzadnjoj strofi i usporedbu i kontrast u istim stihovima
(usporedba oca s mravkom, kontrast između Arene i mravka) i poskočnu rimu kojom pjesnik dočarava hod, koračanje...
06.06.2011. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dragane Gortan, a što Vam reći nakon svega ovog što ste napisali u ovom
svom izuzetnom komentaru, nego se zahvaliti i pokloniti blistavu umijeću
Vašega i pisanja i pjevanja - sve do tla zemnoga kojim, uspravni i dobrohotni,
hodate, zagledani u zvijezde. Sve ste ovo uradili na radost svoju, ali i na radost
svojih suputnika koji su Vam, poput mene, poneseni i zaneseni svekolikim
Vašim spisateljskim, odnosno pjesničkim mogućnostima, eno izrekli svoje
iskreno, najiskrenije oduševljenje ...
Posebno me je pak ova Vaša pjesma potresla, tim prije i tim više, što me je
sjetila na moga oca, a čiju ljubav cijeloga svoga žalosna djetinjstva nikad ni
osjetio nisam. Otuda i onakvi moji stihovi koje sam nešto ranije bio postavio
na ovom svom blogu, a i ovi su koje upravo kanim postaviti. Kažem, pjesma
Vas ova, sjetom i sugestivnošću protkana, izdiže iznad svake prosječnosti,
u prvom redu zahvaljujući i štihu i stihu gotovo kolokvijalnog izričaja.
Pa, s obzirom da je o ovim i ovakvim reminiscencijama iz Vašeg djetinjstva što
kulminiraju u samoj poenti "Narastao si Oče / od Arene veći", maslinapjesma
loza istakao sve ono što bje bitno i suštinsko (a čime se u potpunosti slažem),
preostaje mi još samo reći: svaka Vam čast i srdačno!
Emanuela, i s Vama se u potpunosti slažem. Drago mi je što ste o
Draganu to primijetili - jer se i u prozi izvrsno izražava!
Terminal, a što o Vama nakon onog što ste na Svenovu blogu iznijeli i nakon
ovog Vam ovdje komentara reći? Zbilja, ostavili ste me u nedoumici, No, ne znam
je li stvar u prilagodbi u znaku one "ubi bene ibi patria" , ili je pak stvar u uvjerenju?
Pokušah, stoga, načinom kojim ste i Vi došli do mene, ali, naiđoh na tanahno
uporište na onom Vam blogu-punktu, gdje nije moguće odrediti s kojom i kakvom
ste se popudbinom odvažili na plovidbe Vam blogosferske. Pišete li poeziju, prozu
ili što treće? Inače, sudeći po onome kako pišete ove svoje kraće ili duže komentare,
i Vi, nesumnjivo, plijenite i stilom i vokabularom.
Zato Vas i pitam što Vas pitam, poduprt, prije svega, poslom u kojemu se ili
praćakam ili muški ostvarujem, a što je i u opisu mog bloga naznačeno!
maslinapjesma loza, suputniče mi i kolega vrli, ono sam o tebi već nešto
dospio reći u odgovoru kolegi nam po peru Draganu Gortanu, koji je sjajno
prisustvo, uz svih dobre volje i plemenitih namjera, na ovom mom blogu. Ali, bez
obzira na sve rečeno i neizrečeno, ne mogu a da se, uvijek iznova, toliko tvojoj
obradujem nazočnosti i na ovim mi stranicama.
Hvala ti što od svog dragocjena vremena otkidaš i dohodiš dijeliti i sa mnom,
kao i s mojim dobrodošlim gostima, i moju tugu i moju radost, prijatelju!
analiza, svaka ti čast za ovo na kraju "U tvom sjaju nisi sam! .
07.06.2011. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragan gortan
Orione Sjajni... hvala vam na lijepim riječima, ali vjerujte... malo mi je neugodno koliko ste me nahvalili.
Pozdrav veliki... D. Gortan
07.06.2011. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Terminal
@Sjaj Oriona,
onaj blog samo je, kako i naziv kaže, terminal prema blogu na kojem i ostavljam ponešto riječi. Odete na onaj link naslovljen s "klik" i doći ćete na blog koji sam, nakon određene pauze, nastavio voditi.
Uzgred budi rečeno, i o Svenovu i o ovom blogu imam vrlo pozitivno mišljenje. Ne pratim Vas dugo, ali dojmovi su jako dobri.
Lijep pozdrav želim!
08.06.2011. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela
hej, Orione, saznala kod svena da si se i ti vratio iz bolnice, pa da ti evo i ova cigančica zaželi brz oporavak i još puno dobre poezije. zdrav i vesel bio! _()_
02.08.2011. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ajme, oprosti, draga Daniela, odavno me već nije bilo na ovom mjestu
gdje si ostavila ovu izuzetno mi dragu poruku u svezi mojim boravkom u
ovdašnjoj bolnici, a u kojoj su mi čarobnjaci u bijelom olakšali neizmjernu
bol prouzročenu infarktom - nakon što su mi u glavnu venu ugradili dva
stenta ...Tek sam, evo, tren prije zavirio i ovdje otkrivši, kažem, tvoj trag
koji je uvijek ono nešto više, koji je blagotvornost duši onog koji se već
dobrano bio nagnuo nad ambisom iz kojega se nitko ne vraća ...
Hvala ti i srdačno! Uvijek ti odani Sjaj Oriona
20.08.2011. (01:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...