ljubav i njene preopojne lipe, pripadanje i ljekovita bazga, bliskost i čudesni makovi, prepoznavanje i pitomost ivančice. Što se može reći poslije je li trebalo ili ne , očito da je pa makar i boljelo , jer kako bi nam ti onda to sve riječima slikala i mirisala i doticala nutrinu . :)
04.06.2011. (06:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije trebalo..ali uvijek tako bude ne možemo si pomoći, u ljubavi ne biti puni zanošenja, puni velikih riječi, snatrenja, obećavanja, plovidbe u visinama. ljubav, pripadanje, bliskost, prepoznavanje budu uvijek i iznova nešto novo, posebno, najposebnije. svaki put je kao da je prvi put susrećemo. ne veselimo li se prvom snijegu uvijek kao da ga vidimo prvi puta?
volim te tvoje slike koje slikaš riječima, kao akvarele, tvoj vrt prepun cvijeća predivnih boja.
04.06.2011. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravoučenije: Ne vjeruj Danajcima ni kada darove donose! A Matoš, A.G. Matoš, jednom preosjetljivo nježan, a gdjegdje surovo bešćutan, pokazatelj je povijanja uvjerenja toliko svojstvenom ljudskom rodu. No, nikada ne treba žaliti za prolivenim mlijekom, a pogotovo ne tražiti krivnju prolivenosti, to više - ne tražiti je niti u mlijeku.
04.06.2011. (12:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo nisam uspio "prokomentirati" zbog nekih tehničkih (ne)uvjeta...i ne, ne bi puno filozofirao... svi mi u životu bivamo, barem jednom, prevareni..... izigrani...možda i sami to učinimo nekome a da toga nismo svjesni.... možda, obećavajući i nismo mislili ništa loše..jer, tako smo željeli, htjeli, to smo htjeli živjeti....ali...uvijek se neki ali pojavi...da li je on opravdan, da li je on neka gruba realnost, da li je to splet okolnosti, da li su nečiji prsti......ma što bilo uvijek ću vjerovati da ništa nije kako bi namjerno izazvalo negativnosti, kako bi namjerno povrijedilo bilo koga.... pa ni kad i sam budem povrijeđen... izgleda da me neka nostalgija puknula, da si ovom pjesmom, svojim mislima, i meni potaknula na okretanje neke kotačiće... kotačiće prošlosti .ne, ma nije to prošlost....želim vjerovati da ima budućnost.... i zato...i te kako potpisujem snagu ljubavi izrečenu tvojim riječima ;) pufek sančo;)
06.06.2011. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
RESPECT
03.06.2011. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twirl-dječak sa šibicama
eh
bez muke nema nauke
nit zanata bez alata
a ponajmanje ima
ljubavi bez vjere
03.06.2011. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
ovo je baš za uzdahnuti..
03.06.2011. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Ti si toliko slikovita, tako nježna i puna boja. Večeras sam osjetila miris lipa posvuda u zraku i sad ga nanovo evociram kroz ovu pjesmu, hvala ;)
04.06.2011. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
ljubav i njene preopojne lipe,
pripadanje i ljekovita bazga,
bliskost i čudesni makovi,
prepoznavanje i pitomost ivančice.
Što se može reći poslije je li trebalo ili ne , očito da je pa makar i boljelo , jer kako bi
nam ti onda to sve riječima slikala i mirisala i doticala nutrinu . :)
04.06.2011. (06:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
nije trebalo..ali uvijek tako bude
ne možemo si pomoći, u ljubavi ne biti puni zanošenja, puni velikih riječi, snatrenja, obećavanja, plovidbe u visinama.
ljubav, pripadanje, bliskost, prepoznavanje budu uvijek i iznova nešto novo, posebno, najposebnije.
svaki put je kao da je prvi put susrećemo.
ne veselimo li se prvom snijegu uvijek kao da ga vidimo prvi puta?
volim te tvoje slike koje slikaš riječima, kao akvarele, tvoj vrt prepun cvijeća predivnih boja.
04.06.2011. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Naravoučenije: Ne vjeruj Danajcima ni kada darove donose! A Matoš, A.G. Matoš, jednom preosjetljivo nježan, a gdjegdje surovo bešćutan, pokazatelj je povijanja uvjerenja toliko svojstvenom ljudskom rodu. No, nikada ne treba žaliti za prolivenim mlijekom, a pogotovo ne tražiti krivnju prolivenosti, to više - ne tražiti je niti u mlijeku.
04.06.2011. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Jest, GREŠKA JE U PRETJERIVANJU.
A ponekad i u nevjerici i nestrpljenju.
Ponekad i abulija uplete prste.
Divim se, pozdravljam, grlim.
04.06.2011. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
predivno.....suvišno mi je neko analiziranje....
pozdravljam te....i osmijehe šaljem:)))
05.06.2011. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
ovo nisam uspio "prokomentirati" zbog nekih tehničkih (ne)uvjeta...i ne, ne bi puno filozofirao...
svi mi u životu bivamo, barem jednom, prevareni..... izigrani...možda i sami to učinimo nekome a da toga nismo svjesni.... možda, obećavajući i nismo mislili ništa loše..jer, tako smo željeli, htjeli, to smo htjeli živjeti....ali...uvijek se neki ali pojavi...da li je on opravdan, da li je on neka gruba realnost, da li je to splet okolnosti, da li su nečiji prsti......ma što bilo uvijek ću vjerovati da ništa nije kako bi namjerno izazvalo negativnosti, kako bi namjerno povrijedilo bilo koga.... pa ni kad i sam budem povrijeđen...
izgleda da me neka nostalgija puknula, da si ovom pjesmom, svojim mislima, i meni potaknula na okretanje neke kotačiće... kotačiće prošlosti .ne, ma nije to prošlost....želim vjerovati da ima budućnost.... i zato...i te kako potpisujem snagu ljubavi izrečenu tvojim riječima ;)
pufek sančo;)
06.06.2011. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...