Te se priče čak sjećam. Krasna epizoda. :) Općenito preferiram učenje na vlastitim greškama i tuđim lešinama. : *Što bi drugo bilo u torbici? (Preskočit ću sve dijelove gdje se u biti slažemo (znači, sve gdje dođeš to toga da ne tražiš vanjskih opravdanja za koješta što radiš za vlastiti gušt ili tako nešto) i to je čak i meni očito, a ja proturječim jer ne znam drugačije.) Zamislivo mi je i ne jesti meso tek tako, radi fore ili zdravlja, a ne radi ideologije. To zapravo smatram jedinom psihički zdravom opcijom. Nešto u stilu, "ajmo vidjeti koliko mogu bez mesa" ili "eto, neću, ne pitaj zašto" ili "svaki drugi dan bez mesa". Empatija je kula od karata. Čak i komplicirani ljudi se daju probaviti, a takvih je ipak malo. Ono što se nekom mota po glavi doslovce plazi van i pokazuje se svakom tko gleda. Ne samo da nije potrebno biti u nečijoj glavi da bi se došlo do misli, već to često smeta. Često sâm sebe uhvatim kako pokušavam misliti da ne mislim to što mislim. Dosta je izvjesno da većini taj lov ili propadne ili niti ne počne. Sâm čin, ako nikome ne šteti, općenito me ne dira puno. Moment u kojem počnem prigovarati je onaj u kojem počinitelj krene smišljati opravdanje. Što je ono nadahnutije čimeliveć, to ću ja biti glasniji i u većoj prilici da se počinitelju trajno ogadim. U zadnje vrijeme puno se i previše bavim pokušajima da razbijam okolo uvjerenja. Valjda iz zavisti što sam siromašan vlastitima. Grk Zorba je u mojoj neukoj glavi naslov filma. Autorovo ime vjerojatno neću zapamtiti.
03.06.2011. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Te se priče čak sjećam. Krasna epizoda. :)
Općenito preferiram učenje na vlastitim greškama i tuđim lešinama. :
*Što bi drugo bilo u torbici?
(Preskočit ću sve dijelove gdje se u biti slažemo (znači, sve gdje dođeš to toga da ne tražiš vanjskih opravdanja za koješta što radiš za vlastiti gušt ili tako nešto) i to je čak i meni očito, a ja proturječim jer ne znam drugačije.)
Zamislivo mi je i ne jesti meso tek tako, radi fore ili zdravlja, a ne radi ideologije. To zapravo smatram jedinom psihički zdravom opcijom. Nešto u stilu, "ajmo vidjeti koliko mogu bez mesa" ili "eto, neću, ne pitaj zašto" ili "svaki drugi dan bez mesa". Empatija je kula od karata.
Čak i komplicirani ljudi se daju probaviti, a takvih je ipak malo. Ono što se nekom mota po glavi doslovce plazi van i pokazuje se svakom tko gleda. Ne samo da nije potrebno biti u nečijoj glavi da bi se došlo do misli, već to često smeta. Često sâm sebe uhvatim kako pokušavam misliti da ne mislim to što mislim. Dosta je izvjesno da većini taj lov ili propadne ili niti ne počne.
Sâm čin, ako nikome ne šteti, općenito me ne dira puno. Moment u kojem počnem prigovarati je onaj u kojem počinitelj krene smišljati opravdanje. Što je ono nadahnutije čimeliveć, to ću ja biti glasniji i u većoj prilici da se počinitelju trajno ogadim. U zadnje vrijeme puno se i previše bavim pokušajima da razbijam okolo uvjerenja. Valjda iz zavisti što sam siromašan vlastitima.
Grk Zorba je u mojoj neukoj glavi naslov filma. Autorovo ime vjerojatno neću zapamtiti.
03.06.2011. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MKK3.
Hahhahah. Mene već zna striček čuvar pa me pušta po mraku.
04.06.2011. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...