Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • dragan gortan

    POD KRIŽEM



    U maloj crkvi promatram raspelo

    Na drvenom križu ispaćeno tijelo

    Iskočila rebra što ih udarci skrše

    Iz mršavih udova crni čavli strše



    Dok stojim pod križem tišina vlada

    Bože, gdje je zaklon kad umre nada?

    Ljubav je trajnija od tijela što trune!

    Odgovore mi oči ispod trnove krune

    Poštovani Ivane... ispada da ja i ne znam drugačije iskomentirati pjesmu osim pjesmom, a možda je tako i najbolje... Ljubav je ta koja prašta. Ovaj naš narod je velik u praštanju i nekako mi se čini da ga je to i održalo.

    Veliki pozdrav... D. Gortan

    avatar

    25.05.2011. (22:31)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Poštovani Dragane, odabrali ste poseban način komentiranja-pjesmom.
    To je veliko u svojoj dobronamjernosti.
    Posebne su vam pjesme po porukama, toplini i ritmu.

    Slažem se s vama da je naš hrvatski narod velik u praštanju i da ga je to održalo, ali, prije svega, hrabar je naš narod, radišan, velik je to stvaralac, drag Bogu i nadam se da ga ne će
    lopužine iskvariti.
    Sretno.

    avatar

    25.05.2011. (22:46)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Putovanje..., kvare se mladi, a i stari. Sve gore, sve teže.

    avatar

    26.05.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    Ne usudim se ništa napisati da ne uništim ovu ljepotu......

    avatar

    27.05.2011. (22:01)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    RIJEČ, DVIJE O SONETU "JURIN PLAČ NA KRIŽNOME PUTU" ...

    A kada je riječ o pjesništvu u koje spada i ova Jurina križoputna
    ispovijed, onda je, obično, to i takvo pjesništvo persiflažno, ironijsko,
    kadšto, i s natruhama sarkastičnosti.

    Sâm početak ovog znakovitog i slojevitog soneta augmentativom
    Mesina koji se, rekli bismo, odnosi na jednog od krunskih zatirača,
    nagoviješta i ton i intonaciju sveobuhvata, a u kojemu će se, pak,
    subjekt, izazvan činima njegovim štono se naziru u klizajućemu
    podnožju i u slivajućemu blatu, pokušati odrediti spram silama
    mraka koje su subjektove snove o prevrućoj mu budućnosti
    pretvorile u beznađe, u gnjev i očaj…

    Inače, u ovom sonetu, s obzirom na sintaktičke i semantičke,
    pa i druge datosti, vidljive su tri razine, koje se, jedna za drugom,
    ostvaruju polazištem, stanjem i ishodištem, odnosno jutrom,
    podnevom i predvečerjem – dakle, postupkom prirodnih zbivanja …

    Prva razina:

    Mada mu je toliko toga preprekom, jer za uporište „nema nijednog
    mi svoda“ da se ostvari u svjetlosti svojih ishodišta, ali i u svjetlosti
    svoje Hrvatske, on, pjesnički subjekt, kažem, oboružan bukom, tražeći
    smisao opstanka i ne predajući se bujici nizvodno, nego se, duboko
    i čvrsto ukorijenjen u zemlju koju mu namriješe daleki pretci, opire
    trivijalnosti i jalovosti trenutka, makar se, u tim i takvim nastojanjima,
    sretao na ono nešto što bi, lako, moglo i malodušjem se odazvati,
    budući da je slab, iznemogao i napaćen u vječnom odupiranju nemani
    koja bi, da joj se nije suprotstaviti, sve samljela, sve potlačila i sve zatrla …

    Druga razina:

    Ali, uza sve što mu se događa, još ne posustaje, makar se, s primišlju
    na raspelo, i slamčice hvata, sve više osjeća kako plamenom gori dok
    naviru kojekakva pitanja i slutnje o padu i ufanju, pa sve tamo do humka,
    zapravo, do kuće mu vječne; da bi nas, zatim, razgalivši grudi, gotovo
    krikom podsjetio: „A sniv'o sam sne, budućnost prevruću“!

    Treća, završna razina:

    Htjelo se to ili ne, preveć je i patnje i očaja da se, uza sve napore i
    nastojanja, dosegne zenit konačne pobjede, ili, pak, da se dogodimo
    u nekoj vrsti osrednjosti, da se ne kaže učmalosti, ni tamo ni amo,
    a što je pjesnik Ivan Vidović ovim i ovakvim distihom, ponajprije,
    viđenjem tako neželjene situacije uljuljanosti koju je, kao izvrsni
    tvorac stihova, ponavljanjem onog mu „mi“ zorno dočarao, da bi,
    zatim, ritmom valcera, jednostavno, pomirivši se s nepomirljivim,
    poentirao simboliku nestajanja, odnosno umiranja:

    I nema mi, ne! Nema mi zraka mi!
    Hrvatska moja zemlja mi laka mi!

    avatar

    02.06.2011. (14:22)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Otkad pišem pjesme (od 1958.g.), nisam doživio ovakvu analizu (po dubini i širini sadržajno-tematsko-motivsko-osjećanog zarona) nijedne svoje pjesme.

    Vrhunski sonetist Roko Dobra, Sjajni Orion, prijatelj mi vrli, napisao je analizu koja ima snagu,
    vrijednost i odjek vrsnog i nenadmašivog pjesnika-kritičara i koja me osnažuje, motivira i promiče.
    Počašćen sam, zadivljen i uzradošćen!

    Hvala i živio mi, pjesniče i prijatelju mi veliki!

    avatar

    02.06.2011. (19:30)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    maslinapjesma loza, pjesniče i prijatelju mi dragi
    Ivane Viduviću, koji svoju, doživljajima bremenitu poeziju,
    pišeš duhom nebeskim i kruhom zemnim, neizmjerno
    ti se zahvaljujem na laudi koju si mi napisao na račun
    pokušaja analize tvog najnoviga soneta "Jurin plač na
    križnome putu ..."

    avatar

    03.06.2011. (00:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...