Bilivit or not, ali tamo negdje nakon završetka studija na likovnoj akademiji, dakle u razdoblju od 95-98, ista stvar pala mi je na pamet. Ali ne kao mogućnost (kakve-takve) zarade, niti kao umjetnička akcija... Ideja je nadošla iz čistog suosjećanja prema dokrajčenoj srednjoj klasi koja je nekoć imala potrebu posjedovati ORGINALNU sliku na zidu. Iz zajebancije sam to nazvao RENT A PIKČER (end inđoj). Lupajući pijan cipelom po šanku kod Vesele Julke održao sam više značajnih govora, jedan je bio posvećen i iznajmljivanju slika. Možda je Nenad (a i Alexis, kvragu zašto ne?) bio u publici i maznuo mi ideju. Pa sve i da je, neka je. Bolje orginal 3 dana na zidu, nego sitotisak čitav život.
21.05.2011. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ta je ideja odlicna, o iznajmljivanju umjetnina, no ovo s malim i velikim zemljama, hm... Istina je da to pravilo vrijedi za muziku, jer u Americi svaki iole kvaliteta muzicar lako proda 100 000 albuma i okupi isto toliko ljudi na koncertu, jer je velika zemlja, puno ljudi, pa je odredjenom postotku ukus takav kakav jest. Kad su pak ideje u pitanju, mala zemlja nije opravdanje. Uostalom, USA je jedina zemlja koja je ujedno velika i ima jaku srednju klasu. Druge velike zemlje, poput Rusije, Kine, Indije i Brazila to nisu, imaju 1% superbogatasa i ostatak stanovnistva koji zivi u bijedi, i koliko god se pricalo o super-velikom rastu tih zemalja nitko ne shvaca da taj "rast" pogoduje samo bankama i eliti. Dakle, u svijetu imamo jedan primjer jako velike zemlje u kojoj se ostvaruje uspjeh. S druge strane, u Europi postoji citav niz malih zemalja (pritom ne mislim na Francusku i Njemacku iako su i te zemlje male u odnosu na USA), koje su male samo po povrsini i broju stanovnika (i ja zivim u jednoj takvoj), u kojima su zapocinjane velike ideje. Problem je u tome sto malo ljudi zna kolike su velike ideje zapocete upravo u takvim zemljama. Uglavnom, velicina zemlje nije nikakvo opravdanje. Zasto ideja hrvatskog slikara nije uspjela, to je samo njegov problem. Nismo li cak i u Hrvatskoj culi za uspjesne price?
21.05.2011. (19:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali Bahrein i Brunei imaju plina i nafte, Lichtenstein i Luxembourg peru novac poreznih izbjeglica i - svima dobro, a kod nas je tako samo nekima , a valjda smo nesposobni kad se nismo obogatili recimo na Mudrinićevim patentima koje je tako nesebično poklonio svojoj zemlji, i treba se divit onima koji od hamburgera naprave globalnog igrača, dok su kod nas pršut i kulin sve više na slikama kalendara, a sve manje za trpezom...
21.05.2011. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
Bilivit or not, ali tamo negdje nakon završetka studija na likovnoj akademiji, dakle u razdoblju od 95-98, ista stvar pala mi je na pamet. Ali ne kao mogućnost (kakve-takve) zarade, niti kao umjetnička akcija... Ideja je nadošla iz čistog suosjećanja prema dokrajčenoj srednjoj klasi koja je nekoć imala potrebu posjedovati ORGINALNU sliku na zidu. Iz zajebancije sam to nazvao RENT A PIKČER (end inđoj).
Lupajući pijan cipelom po šanku kod Vesele Julke održao sam više značajnih govora, jedan je bio posvećen i iznajmljivanju slika. Možda je Nenad (a i Alexis, kvragu zašto ne?) bio u publici i maznuo mi ideju.
Pa sve i da je, neka je.
Bolje orginal 3 dana na zidu, nego sitotisak čitav život.
21.05.2011. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hostel Expert
Ta je ideja odlicna, o iznajmljivanju umjetnina, no ovo s malim i velikim zemljama, hm...
Istina je da to pravilo vrijedi za muziku, jer u Americi svaki iole kvaliteta muzicar lako proda 100 000 albuma i okupi isto toliko ljudi na koncertu, jer je velika zemlja, puno ljudi, pa je odredjenom postotku ukus takav kakav jest. Kad su pak ideje u pitanju, mala zemlja nije opravdanje. Uostalom, USA je jedina zemlja koja je ujedno velika i ima jaku srednju klasu. Druge velike zemlje, poput Rusije, Kine, Indije i Brazila to nisu, imaju 1% superbogatasa i ostatak stanovnistva koji zivi u bijedi, i koliko god se pricalo o super-velikom rastu tih zemalja nitko ne shvaca da taj "rast" pogoduje samo bankama i eliti. Dakle, u svijetu imamo jedan primjer jako velike zemlje u kojoj se ostvaruje uspjeh.
S druge strane, u Europi postoji citav niz malih zemalja (pritom ne mislim na Francusku i Njemacku iako su i te zemlje male u odnosu na USA), koje su male samo po povrsini i broju stanovnika (i ja zivim u jednoj takvoj), u kojima su zapocinjane velike ideje. Problem je u tome sto malo ljudi zna kolike su velike ideje zapocete upravo u takvim zemljama. Uglavnom, velicina zemlje nije nikakvo opravdanje. Zasto ideja hrvatskog slikara nije uspjela, to je samo njegov problem. Nismo li cak i u Hrvatskoj culi za uspjesne price?
21.05.2011. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
mali Bahrein i Brunei imaju plina i nafte, Lichtenstein i Luxembourg peru novac poreznih izbjeglica i - svima dobro,
a kod nas je tako samo nekima , a valjda smo nesposobni kad se nismo obogatili recimo na Mudrinićevim patentima koje je tako nesebično poklonio svojoj zemlji,
i treba se divit onima koji od hamburgera naprave globalnog igrača, dok su kod nas pršut i kulin sve više na slikama kalendara, a sve manje za trpezom...
21.05.2011. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...