Odgojena sam u općim moralnim principima: Kada sam bila mala majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali. Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.
IMALA SAM POŠTOVANJE. Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu... Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova. Danas sam beskonačno tužna zbog svega onoga što smo izgubili, zbog svega čega će se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih.
Ljudska prava za kriminalce...? Neograničena prava za poštene građane...? Platiti dugove i biti budala...? Amnestija za prevarante...? Pošteni su glupi...? Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala...? Što nam se to događa???
Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima. Rešetke na našim prozorima. Svatko zatvoren u svojem svijetu. Kakve su to vrijednosti? Auto koji vrijedi više od zagrljaja, djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu. Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena. Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj? Vrijedi više jedan Armani od diplome. Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora. Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda. Više vrijedi IZGLEDATI od BITI. Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?
Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće! Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima... Hoću poštenje kao motiv ponosa. Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči Hoću sram i solidarnost. Hoću nadu, veselje, povjerenje... Hoću se vratiti stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.
Dolje "IMATI" Živjelo "BITI"
Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet, Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu Prezir pred nedostatkom etike, morale i poštovanja.... Vratimo se biti "LJUDI", Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.
Utopija...? Ne...? Da...? Možda...? Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku. Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
Pošaljite to svojim prijateljima i vidjet ćete da nas ima puno koji tako mislimo i to želimo.
---------------
Napomena: dobiveno pismo od meni nepoznatog autora.
---------------
18.05.2011. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Želim se ponovno nadati.
Odgojena sam u općim moralnim principima: Kada sam bila mala majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi,
susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži
ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.
Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili
vlastima.
IMALA SAM POŠTOVANJE.
Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili
rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu...
Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.
Danas sam beskonačno tužna zbog svega onoga što smo izgubili, zbog
svega čega će se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu
djece, mladih, odraslih i starijih.
Ljudska prava za kriminalce...?
Neograničena prava za poštene građane...?
Platiti dugove i biti budala...?
Amnestija za prevarante...?
Pošteni su glupi...?
Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala...?
Što nam se to događa???
Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.
Rešetke na našim prozorima.
Svatko zatvoren u svojem svijetu.
Kakve su to vrijednosti?
Auto koji vrijedi više od zagrljaja, djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.
Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.
Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?
Vrijedi više jedan Armani od diplome.
Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.
Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.
Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.
Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?
Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!
Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima...
Hoću poštenje kao motiv ponosa.
Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči
Hoću sram i solidarnost.
Hoću nadu, veselje, povjerenje...
Hoću se vratiti stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao
nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.
Dolje "IMATI"
Živjelo "BITI"
Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,
Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu
Prezir pred nedostatkom etike, morale i poštovanja....
Vratimo se biti "LJUDI",
Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.
Utopija...? Ne...? Da...? Možda...?
Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.
Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
Pošaljite to svojim prijateljima i vidjet ćete da nas ima puno koji
tako mislimo i to želimo.
---------------
Napomena: dobiveno pismo od meni nepoznatog autora.
---------------
18.05.2011. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...