Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • majka

    Draga Sandra
    Razumijem te, znam taj osjećaj boli...živim ga. I svaki dan je sve teže...
    U mislima s tobom sestro po boli.
    Grlim te

    avatar

    16.05.2011. (10:29)    -   -   -   -  

  • Sara

    Stela je ponosna na vas, Stela je s vama i uvijek ce biti! Stela sve vidi i slusa, Stela je tu, ona je vas andjeo cuvar, vasa snaga, izdrzite tu bol, tu ceznju, taj nemir u dusi samo za svoju curicu ... Nikad zaboravljena, uvijek voljena!! Vi ste krasna majka.. Svaki post me rastuzi, evo dosla sam na ovaj blog nakon 3 godine, i opet iako sam puno starija suza iz moga oka tece, hitro i brzo, nizaju se jedna za drugom!! Neopisivo mi je zao.. ovo nemogu ni sanjati.. VI STE HRABRA I JAKA ZENA, vjerujte u to! Najveci zagrljaj za vas i vasu obitelj!

    avatar

    18.05.2011. (21:42)    -   -   -   -  

  • emocija

    Ne volim baš komentirati - komentare i to na tuđem blogu (iako i ovog doživljavam kao dio svojeg, shvaćaš Sandra) ali kad pročitam komentar SARE, mislim si da bi bilo bolje da nije uzalud prosipala svoje riječi. Kakva sad galerija (kazališni dekor) na kojoj naslonjena stoji Stela i gleda svoju majku kako pati; koja bi svrha i ljubav bila time polučena, a koji cilj? Do kojeg momenta majka treba izdržavati svoju bol (budite jaki, budite hrabri - do kada?) kad je jasno da se bol samo produbila jer je nastupilo saznanje (poslije šoka) o konačnosti i kad te mori osjećaj da ti je dijete sve dalje? Preživjeti dan nekako, da, to činimo (iako ne znam zašto) ali znamo da nismo ni hrabre ni jake, takvima su nas učinili oni s druge strane bola.

    avatar

    18.05.2011. (22:05)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Naravno slažem se s tobom Vesna.. to je i moje mišljenje koje svi već znaju.. zato se i čudim kad ponovo, nakon svih tih, eto, sad već godina.. i ispisanih rijeka riječi.. opet netko to tako sroči.. da ne kažem bubne.. a mene samo jeza prođe...
    No Sara je pretpostavljam mlada i ona samo ponavlja te fraze s kojima ispiru mozak tim mladim ljudima.. koji ne mogu ni naslutiti što to znači.. a kamo li osjetiti..
    Ne mogu to naslutiti ni oni.. a bogami ni oni što ih tome uče..
    Nema tu nikakve hrabrosti.. ovo je nešto što se nikada neće izdržati.. zato jer neće proći.. neće se ništa promijeniti.. Stela se nikada neće vratiti..

    avatar

    18.05.2011. (23:19)    -   -   -   -  

  • Sara

    i to se zove zahvalnost.. r.i.p

    avatar

    24.05.2011. (21:45)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Sara, jel to ja tebi trebam biti na nečemu zahvalna???

    avatar

    24.05.2011. (23:05)    -   -   -   -  

  • Latica

    Draga gospođo Sandra,
    Na vaš blog naišla sam slučajno prije dvije godine....toliko me potresao vaš gubitak, toliko rasplakala sva sjećanja i vaša ljubav prema Stelici....način na koji pišete o svojoj curici ne da se riječima opisati.....
    Iako redovito čitam vaše postove nikada se nisam usudila iste komentirati jer osjećam da netko tko nije prošao vašu patnju istu niti ne može u potpunosti shvatiti. Stoga ne mislim ostavljati nikakve dubokoumne misli jer na iste niti nemam pravo. Samo vam želim reći da uistinu suosjećam s vama, da ste svojim blogom ušli u moj život na način da vas se često sjetim, zapalim svijećicu za Stelu i osjetim barem dijelić vaše patnje.
    Šaljem vam puno pozdrava pred još jedan dan koji morate izdržati....

    avatar

    25.05.2011. (00:01)    -   -   -   -  

  • Dora

    Draga gospođo Sandra, ja bih vam također željela reći da sam vaš blog počela čitati prije neke dvije godine. Duže vrijeme razmišljam hoću li vam ostaviti komentar ili ne. Nekako, uvijek prevlada ne. Ali danas sam odlučila kako ću napisati nešto.
    Reći ću vam samo nekoliko stvari. Zatrudnjela sam vrlo mlada i još uvijek sam vrlo mlada. Moja kćerka je preminula prije 2 godine i gotovo 10 mjeseci. Bol je sveprisutna. Nikada ne odlazi. I reći ću vam sada da sve ove riječi što ste napisali su potpuno istinite. I tako ih ja čitam i pronalazim sebe u njima. Bol nikada ne odlazi. I tako se i ja pokušavam baviti uobičajnim stvarima, biti što više u društvu, nikada sama jer znam da će se bol pojaviti kada budem sama. I kada sam u društvu, trudim se biti dio društva, ponekad čak gledam kako se drugi ponašaju i onda se ponašam poput njih jer se trudim biti "normalna". Trudim se ne osjećati tu bol. Ali nakon silnog pretvaranja uvijek si kažem STOJ. Ništa nije normalno. Zašto bi se ja trudila da budem normalna kada uvjeti nisu normalni? Tko je odredio što znači normalno i biti normalan? Zašto da se ja prilagođavam drugima kada moga dijetea više nema ovdje? Nikada je više neće biti.
    Gospođo Sandra želim vam reći kako razumijem kroz što prolazite. I mogu vam samo reći da mislim na vas i na vašu Stelu.

    avatar

    26.05.2011. (10:01)    -   -   -   -  

  • *Buba*

    Suosječam se svama :(

    avatar

    27.05.2011. (14:31)    -   -   -   -  

  • milicza

    uvijek mislim na vas.. s ljubavlju i tugom. pozdrav tebi sandra i tvojoj obitelji.

    avatar

    04.06.2011. (07:59)    -   -   -   -  

  • iva

    I jučer je još jedna djevojčica (11 god.), iz Sesveta, umrla zbog bezumnog divljanja pijanog vozača...... i u nijemom suosjećanju suze samo naviru prisjećajući se malene Stele i Vaše gorke patnje za preminulim djetetom...nema dana kada ne pomislim na malenu Stelu...iskrena i duboka sućut...

    avatar

    23.06.2011. (13:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...