ej, hvala na komentaru..... nisam im pokazala ovaj tekst ali sam im na papir napisala dio pjesme Kati Wolf:
...I always stood behind you always close stood by your side no matter what the cost and I always was there for you when you called should I live all my life for only your cause What about my life What about my dreams What about how I feel What about my needs I cant hold back, I cant go back, I must be free What about how I feel What about my life...
i dolje sam im napisala da nije fer jer ja uvijek moram napraviti sve kaj oni žele, a kad meni nekaj treba ne pomiću niti prstom, m(islim ja tu imam pravo glasa 0%) i to sam im ljepo stavila na krevet, a brijem da to nisu ni pročitali jer da jesu onda bi barem imali neki komentar na to sve... znam da nije ok kaj me nisu pustili u srednju koju želim, al sad više ne mogu ništa, idem u turističku koja me zanima niti 5%... -.-"
I onda.... kakvi su rezultati testa????
idem ja sad... pozz ^^
01.05.2011. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hahahaha! Predoba rje heksametar! Zanimljiv i poznat svima. Kao i Tristia- ne učim. Barem ne kod kuće. U školi je sve tpo nekako jednostavnije, a pomagala pri testu neizbježni su. ;)
Novo. :))
Post Scriptum: Kako je prošao test, uopće? :D
04.05.2011. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo je to nakon čitanja jednog takvog posta - iskreno, stvarno više ne znam o čemu je 'točno' govorio pisac istog, no bojim se da sam i ja tada krivo izrazila svoje mišljenje. Taj moj post je jedan od onih na koje sada gledam i vidim brojne nedostatke u njemu, pa tako i pitanje iskazivanja 'gađenja' prema 'pticama žalosnicama'.
No radi se o sljedećem, što vidim da sam uspjela istaknuti i u tom dijelu tog posta: "...piskaramo onda ovako po nekakvim blogovima, tvrdimo jedni drugima kako nam je užasno… uvjereni smo da smo posebni, da nitko ne razmišlja tako kako mi razmišljamo. Postavljamo si bezbroj pitanja i odgovaramo na njih kako to najbolje znamo i umijemo."
To, naravno, ima mnogo više smisla u mojoj glavi nego stavljeno na papir i dano nekome da čita. Naime, ne gade se meni oni koji napišu trokilometarski post o tome kako je njima teško i o nekim mislima koji samo njima prolaze glavom – već svi oni koji napišu trokilometarski post o tome kako jesamo njima teško u životu ili o nekim mislima koje samo oni imaju. Da se razumijemo, imala sam i ja tu fazu ja, ja, ja {[i]"...te misli koje prolaze glavama mnogih – pa tako i kroz moju. Bila sam i ja na tom križištu putova…"} kada sam bila apsolutno uvjerena da nitko nema pojma kroz što prolazim – no shvatila sam da sam u krivu. Misliš da ja ne jadikujem nad glupostima? Misliš li da ne slušam gluposti svojih prijatelja? One sitnice, kojima se kasnije smijemo – naravno, pa tako i veće probleme. Ne, možda nemam tu sposobnost iznijeti svoje srce svijetu {čak ni na blogu, gdje ostajem više-manje anonimna, ipak iznosim mnogo više nego osobno, čini se, nemam tu sposobnost}, no definitivno sam tamo ako nekome treba rame za plakanje ili uho za slušanje.
To nije ono što sam pokušala izraziti u svojem postu, već upravo onaj dio gdje pojedinac ne prihvaća tuđe probleme kao nešto slično, isto ili veće od samih problema pojedinca. Onaj dio, "Ima i previše onih koji su iskusili točno to što i ja, pa i gore…" Kažeš, "…napravljeni smo tako da imamo samo svoju glavu kojoj je najvažnije što se događa unutar nje. Naravno da jesmo. I ne, nismo.
Svaka osoba ima urođena dva nagona: nagon života i nagon smrti. Ta dva nagona skrivena su u sjedištu našeg nesvjesnog i, normalno, jedan ili drugi je više izražen ovisno o načinu na koji smo odrasli i slično. Ego, ja, kognitivni procesi kao što su mišljenje, percepcija, inteligencija, etc. – to je jedna struktura koja funkcionira po principu realnosti, tu je da bi kontrolirao Id, ono, naše nesvjesno – ta dva nagona. Sada, ako znamo da pod nagon života spadaju pozitivne emocije, konstruktivnost, pozitivna djelovanja, etc. isto tako možemo zaključiti da pod nagon smrti spadaju sve one negativne emocije, destruktivnost, uništenje, etc – i to je normalno, čak, taj nagon je dominantan i većinom određuje naše nesvjesno. Ali zato imamo Ego da te nagone usmjeri.
Ne znam shvaćaš li što ti pokušavam reći tim dijelom, znači – to, što smo mi možda stvoreni da nama većim dijelom upravljaju negativne emocije, ne znači da smijemo zanemariti druge. Tu sam točku pokušavala istaknuti u svom postu, no nisam je dovoljno razradila – u redu je požaliti se ponekad, misliti da stvarno nema izlaza iz situacije u kojoj smo se našli. Ali svaki dan, pričati samo o tome, imati blog ispunjen samo žalbama na svoje {pardon, često nepostojeće} probleme, e onda ja to smatram problemom. Kada osoba napiše 'ovo je strašno, ne mogu više… danas sam se opet rezala'. Pa čekaj malo?!
Ne želim ja nikome 'oduzeti' to izlijevanje problema – naravno, znam da se neki tako najbolje rješavaju. Plačimo zajedno, zašto ne? Apsolutno se slažem da je tako lakše. Ali ne pretjerujmo! Čak i ako netko smatra da si može 'olakšati' samoozljeđivanjem, ta ne mora to pustiti na razglas. Zar je to poanta, da brojimo ožiljke? Zar onaj koji ih ima najviše dobiva nekakvu nagradu? Erm… ne.
Inače, puno ti hvala na komentaru i na podjeli svog mišljenja. I drago mi je da ti se sviđaju pjesma i sastavak :) Oprostit ćeš mi na dugom komentaru?
04.05.2011. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prag je druga priča od Rima! Rim je daleko ljepši i mističniji (u Pragu nema neke specijalne mistike, osim možda groblja). Ja ću u Rim na svom maturalnom putovanju, kada budem išla i u Grčku (ipak, Klasičari moraju obići antički svijet ;)). Proučavajući fotografije u milijunama enciklopedija, udžbenika što likovnog, hrvatskog, latinskog, grčkog Španjolske stube nešto su najljepše što sam vidjela. I Koloseum. Sviđaju mi se ti hodnici ispod: izgledaju komplicirano i mračno. Uvijek je fora imati sve točno. :D Ali čestitam ti, dok ne pišeš veliki test, sve je super. :D
:*
05.05.2011. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je to čuti, i pretpostavljam da ti dugujem istu ispriku. No argumenta radi, kad ovako čitamo, vrlo je lako krivo shvatiti ton ili boju nečijih misli koje nisu prevedene u glas – koji se naravno, onda mnogo lakše procijeni.
Pretjerati s omiljenim jelom – moram reći, nije loše što si iskoristila ilustraciju, no znamo da se radi o većem problemu od toga, ne? No argumenta radi:) Da, vjerujem da sam već izrazila svoje slaganje što se te točke tiče.
"…problem postoji uvijek i samo ako je osoba zbog njega nesretna i pati pa me malo zasmeta proglašavanje kakvog problema nepostojećim." O, ne - naravno da takav problem, zbog kojeg pojedinac doista pati, ne možemo nazvati nepostojećim. Mislila sam na one koje doista ispunjavaju blog nepostojećim problemima – možda to nije najbolji primjer, jer na blogu nikad ne možeš biti sasvim siguran, iako su neki pokazatelji očiti {ponavljam, kod nekih, zaista se vidi iz slijeda postova da nešto tu ne štima} ali osobno, vrlo često se može razabrati tko govori o istinitim problemima, a tko ih stvara kako bi privukao pažnju. Da se razumijemo, ja uopće nemam interesa komentirati na takvim blogovima, koji su mi veoma sumnjivi što se tiče njihovog sadržaja, ali pustim neka budu i neka pišu što hoće. Ali onda ću se i ja, na svome blogu, požaliti na nešto što smatram problemom – a to su upravo takvi ljudi, no da sad ne ponavljam sve iz prethodnog komentara…
"Dakako da nije poanta brojati ožiljke, poanta je u tome da takve osobe (i sama neko vrijeme bijah među njima) odu psihijatru i da im to prestane biti potrebno (samoozljeđivanje, mislim)." Žao mi je što to čujem, no vjerujem {možda griješim, ali ne čini mi se} da si ti takva osoba, ili bila, znači da brojiš ožiljke u smislu da se natječeš s nekim, da vidiš tko ima više problema, pa tako i ožiljaka. Naravno da je psihijatar {moram reći vjerojatno, jer se takvoj osobi može stvarno svašta reći, a onda može suditi jedino na temelju onoga što pacijent izgovori} 'vjerojatno' dobro rješenje u slučaju takvog problema, no to nije bila točka koju sam pokušala naglasiti.
"Zapravo te žalopojke na blogu, u stilu koji si spomenula, smatram prilično beskorisnim jer su komentari uglavnom ili prestrogi (umanjivanje problema, osuđivanje, optužbe, prezir, uvrede...) ili podržavaju destruktivno ponašanje ("I ja se režem, oni nas ne razumiju, točno znam kako ti je, samo daj.")" Vidiš, na točno to sam mislila dok sam pisala one prve redove tog dijela posta koji je sada predmet, takoreći, rasprave. Beskorisne su. Ali pojedinac koji ih piše zna da će takvom žalopojkom izazvati reakciju, pa bili ti komentari strogi ili podržavajući, osjećat će se važnim tih par minuta, sati, dana kada izbroji broj komentara ili što već. Ne mogu sad reći da 'znam' što tim ljudima prolazi kroz glavu, no na taj način oni privlače tu silnu pažnju koja im treba. Lažni problemi, čak i lažni ožiljci, samo da ih ima više, da budu u centru rasprave.
"…pruži razumijevanja, ali pokuša osobu i usmjeriti da problem riješi na drugi način, mislim da je najbolje, a isto tako mislim da se to na blogu prilično rijetko događa jer takvi tekstovi privlače ili istomišljenike ili žestoke protivnike." Amen to that.
Evo, ne znam što bih još napisala, vjerojatno sam ponovno uspjela izostaviti nešto što će potaknuti daljnju raspravu, no nadam se da vidiš koje točke pokušavam naglasiti. Znači, nije meni bio cilj nikoga uvrijediti, niti doslovno mislim kada kažem da mi se ti ljudi gade {ljudi koji izmišljaju probleme i ožiljke samo kako bi privukli pažnju, tako i tim trokilometarskim postovima}. No smeta mi, da. Zato i napišem na svom blogu, a njih pustim neka brljaju i dalje. Jer takvi ne slušaju nikoga, a reakcije na prijateljske savjete su prilično burne – been there, done that. Nakon nekoliko pokušaja, nema više smisla. Neka pokuša netko drugi.
05.05.2011. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
asdf
Ah, školske brige.
Kakvi su rezultati testića?
30.04.2011. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ah, zdrava postispitna panika. :D
01.05.2011. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
asdf
Micek ne smije u kuću jer skače po pokućstvu.
01.05.2011. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glumica u usponu
ej, hvala na komentaru.....
nisam im pokazala ovaj tekst ali sam im na papir napisala dio pjesme Kati Wolf:
...I always stood behind you always close
stood by your side no matter what the cost
and I always was there for you when you called
should I live all my life for only your cause
What about my life
What about my dreams
What about how I feel
What about my needs
I cant hold back, I cant go back, I must be free
What about how I feel
What about my life...
i dolje sam im napisala da nije fer jer ja uvijek moram napraviti sve kaj oni žele, a kad meni nekaj treba ne pomiću niti prstom, m(islim ja tu imam pravo glasa 0%)
i to sam im ljepo stavila na krevet, a brijem da to nisu ni pročitali jer da jesu onda bi barem imali neki komentar na to sve...
znam da nije ok kaj me nisu pustili u srednju koju želim, al sad više ne mogu ništa, idem u turističku koja me zanima niti 5%... -.-"
I onda.... kakvi su rezultati testa????
idem ja sad... pozz ^^
01.05.2011. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Zato ja ne učim. :)
03.05.2011. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K.
Hahahaha! Predoba rje heksametar!
Zanimljiv i poznat svima.
Kao i Tristia- ne učim. Barem ne kod kuće. U školi je sve tpo nekako jednostavnije, a pomagala pri testu neizbježni su. ;)
Novo. :))
Post Scriptum: Kako je prošao test, uopće? :D
04.05.2011. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skooma
Bilo je to nakon čitanja jednog takvog posta - iskreno, stvarno više ne znam o čemu je 'točno' govorio pisac istog, no bojim se da sam i ja tada krivo izrazila svoje mišljenje. Taj moj post je jedan od onih na koje sada gledam i vidim brojne nedostatke u njemu, pa tako i pitanje iskazivanja 'gađenja' prema 'pticama žalosnicama'.
No radi se o sljedećem, što vidim da sam uspjela istaknuti i u tom dijelu tog posta: "...piskaramo onda ovako po nekakvim blogovima, tvrdimo jedni drugima kako nam je užasno… uvjereni smo da smo posebni, da nitko ne razmišlja tako kako mi razmišljamo.
Postavljamo si bezbroj pitanja i odgovaramo na njih kako to najbolje znamo i umijemo."
To, naravno, ima mnogo više smisla u mojoj glavi nego stavljeno na papir i dano nekome da čita. Naime, ne gade se meni oni koji napišu trokilometarski post o tome kako je njima teško i o nekim mislima koji samo njima prolaze glavom – već svi oni koji napišu trokilometarski post o tome kako jesamo njima teško u životu ili o nekim mislima koje samo oni imaju.
Da se razumijemo, imala sam i ja tu fazu ja, ja, ja {[i]"...te misli koje prolaze glavama mnogih – pa tako i kroz moju. Bila sam i ja na tom križištu putova…"} kada sam bila apsolutno uvjerena da nitko nema pojma kroz što prolazim – no shvatila sam da sam u krivu. Misliš da ja ne jadikujem nad glupostima? Misliš li da ne slušam gluposti svojih prijatelja? One sitnice, kojima se kasnije smijemo – naravno, pa tako i veće probleme. Ne, možda nemam tu sposobnost iznijeti svoje srce svijetu {čak ni na blogu, gdje ostajem više-manje anonimna, ipak iznosim mnogo više nego osobno, čini se, nemam tu sposobnost}, no definitivno sam tamo ako nekome treba rame za plakanje ili uho za slušanje.
To nije ono što sam pokušala izraziti u svojem postu, već upravo onaj dio gdje pojedinac ne prihvaća tuđe probleme kao nešto slično, isto ili veće od samih problema pojedinca. Onaj dio, "Ima i previše onih koji su iskusili točno to što i ja, pa i gore…"
Kažeš, "…napravljeni smo tako da imamo samo svoju glavu kojoj je najvažnije što se događa unutar nje.
Naravno da jesmo. I ne, nismo.
Svaka osoba ima urođena dva nagona: nagon života i nagon smrti. Ta dva nagona skrivena su u sjedištu našeg nesvjesnog i, normalno, jedan ili drugi je više izražen ovisno o načinu na koji smo odrasli i slično. Ego, ja, kognitivni procesi kao što su mišljenje, percepcija, inteligencija, etc. – to je jedna struktura koja funkcionira po principu realnosti, tu je da bi kontrolirao Id, ono, naše nesvjesno – ta dva nagona. Sada, ako znamo da pod nagon života spadaju pozitivne emocije, konstruktivnost, pozitivna djelovanja, etc. isto tako možemo zaključiti da pod nagon smrti spadaju sve one negativne emocije, destruktivnost, uništenje, etc – i to je normalno, čak, taj nagon je dominantan i većinom određuje naše nesvjesno. Ali zato imamo Ego da te nagone usmjeri.
Ne znam shvaćaš li što ti pokušavam reći tim dijelom, znači – to, što smo mi možda stvoreni da nama većim dijelom upravljaju negativne emocije, ne znači da smijemo zanemariti druge. Tu sam točku pokušavala istaknuti u svom postu, no nisam je dovoljno razradila – u redu je požaliti se ponekad, misliti da stvarno nema izlaza iz situacije u kojoj smo se našli. Ali svaki dan, pričati samo o tome, imati blog ispunjen samo žalbama na svoje {pardon, često nepostojeće} probleme, e onda ja to smatram problemom. Kada osoba napiše 'ovo je strašno, ne mogu više… danas sam se opet rezala'. Pa čekaj malo?!
Ne želim ja nikome 'oduzeti' to izlijevanje problema – naravno, znam da se neki tako najbolje rješavaju. Plačimo zajedno, zašto ne? Apsolutno se slažem da je tako lakše. Ali ne pretjerujmo! Čak i ako netko smatra da si može 'olakšati' samoozljeđivanjem, ta ne mora to pustiti na razglas. Zar je to poanta, da brojimo ožiljke? Zar onaj koji ih ima najviše dobiva nekakvu nagradu?
Erm… ne.
Inače, puno ti hvala na komentaru i na podjeli svog mišljenja.
I drago mi je da ti se sviđaju pjesma i sastavak :)
Oprostit ćeš mi na dugom komentaru?
04.05.2011. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K.
Prag je druga priča od Rima! Rim je daleko ljepši i mističniji (u Pragu nema neke specijalne mistike, osim možda groblja). Ja ću u Rim na svom maturalnom putovanju, kada budem išla i u Grčku (ipak, Klasičari moraju obići antički svijet ;)). Proučavajući fotografije u milijunama enciklopedija, udžbenika što likovnog, hrvatskog, latinskog, grčkog Španjolske stube nešto su najljepše što sam vidjela. I Koloseum. Sviđaju mi se ti hodnici ispod: izgledaju komplicirano i mračno.
Uvijek je fora imati sve točno. :D Ali čestitam ti, dok ne pišeš veliki test, sve je super. :D
:*
05.05.2011. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skooma
Drago mi je to čuti, i pretpostavljam da ti dugujem istu ispriku. No argumenta radi, kad ovako čitamo, vrlo je lako krivo shvatiti ton ili boju nečijih misli koje nisu prevedene u glas – koji se naravno, onda mnogo lakše procijeni.
Pretjerati s omiljenim jelom – moram reći, nije loše što si iskoristila ilustraciju, no znamo da se radi o većem problemu od toga, ne?
No argumenta radi:)
Da, vjerujem da sam već izrazila svoje slaganje što se te točke tiče.
"…problem postoji uvijek i samo ako je osoba zbog njega nesretna i pati pa me malo zasmeta proglašavanje kakvog problema nepostojećim."
O, ne - naravno da takav problem, zbog kojeg pojedinac doista pati, ne možemo nazvati nepostojećim. Mislila sam na one koje doista ispunjavaju blog nepostojećim problemima – možda to nije najbolji primjer, jer na blogu nikad ne možeš biti sasvim siguran, iako su neki pokazatelji očiti {ponavljam, kod nekih, zaista se vidi iz slijeda postova da nešto tu ne štima} ali osobno, vrlo često se može razabrati tko govori o istinitim problemima, a tko ih stvara kako bi privukao pažnju.
Da se razumijemo, ja uopće nemam interesa komentirati na takvim blogovima, koji su mi veoma sumnjivi što se tiče njihovog sadržaja, ali pustim neka budu i neka pišu što hoće. Ali onda ću se i ja, na svome blogu, požaliti na nešto što smatram problemom – a to su upravo takvi ljudi, no da sad ne ponavljam sve iz prethodnog komentara…
"Dakako da nije poanta brojati ožiljke, poanta je u tome da takve osobe (i sama neko vrijeme bijah među njima) odu psihijatru i da im to prestane biti potrebno (samoozljeđivanje, mislim)."
Žao mi je što to čujem, no vjerujem {možda griješim, ali ne čini mi se} da si ti takva osoba, ili bila, znači da brojiš ožiljke u smislu da se natječeš s nekim, da vidiš tko ima više problema, pa tako i ožiljaka. Naravno da je psihijatar {moram reći vjerojatno, jer se takvoj osobi može stvarno svašta reći, a onda može suditi jedino na temelju onoga što pacijent izgovori} 'vjerojatno' dobro rješenje u slučaju takvog problema, no to nije bila točka koju sam pokušala naglasiti.
"Zapravo te žalopojke na blogu, u stilu koji si spomenula, smatram prilično beskorisnim jer su komentari uglavnom ili prestrogi (umanjivanje problema, osuđivanje, optužbe, prezir, uvrede...) ili podržavaju destruktivno ponašanje ("I ja se režem, oni nas ne razumiju, točno znam kako ti je, samo daj.")"
Vidiš, na točno to sam mislila dok sam pisala one prve redove tog dijela posta koji je sada predmet, takoreći, rasprave. Beskorisne su. Ali pojedinac koji ih piše zna da će takvom žalopojkom izazvati reakciju, pa bili ti komentari strogi ili podržavajući, osjećat će se važnim tih par minuta, sati, dana kada izbroji broj komentara ili što već. Ne mogu sad reći da 'znam' što tim ljudima prolazi kroz glavu, no na taj način oni privlače tu silnu pažnju koja im treba. Lažni problemi, čak i lažni ožiljci, samo da ih ima više, da budu u centru rasprave.
"…pruži razumijevanja, ali pokuša osobu i usmjeriti da problem riješi na drugi način, mislim da je najbolje, a isto tako mislim da se to na blogu prilično rijetko događa jer takvi tekstovi privlače ili istomišljenike ili žestoke protivnike."
Amen to that.
Evo, ne znam što bih još napisala, vjerojatno sam ponovno uspjela izostaviti nešto što će potaknuti daljnju raspravu, no nadam se da vidiš koje točke pokušavam naglasiti. Znači, nije meni bio cilj nikoga uvrijediti, niti doslovno mislim kada kažem da mi se ti ljudi gade {ljudi koji izmišljaju probleme i ožiljke samo kako bi privukli pažnju, tako i tim trokilometarskim postovima}. No smeta mi, da. Zato i napišem na svom blogu, a njih pustim neka brljaju i dalje. Jer takvi ne slušaju nikoga, a reakcije na prijateljske savjete su prilično burne – been there, done that. Nakon nekoliko pokušaja, nema više smisla. Neka pokuša netko drugi.
05.05.2011. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skooma
Ne, zaključila sam da nisi takva osoba. Mislim da mi fali još jedno 'ne' u komentaru gore :3
06.05.2011. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...