Komentari

ringispil-u-mojoj-glavi.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Zašto bi ljubav trebala imati smisao, konačno značenje, išta izvan sebe same? Ne bi li mogla biti sama sebi svrha. Najugodniji osobni osjećaj naprosto, najintrigantniji, sveobuhvatan, aura koja osvjetljava na poseban način jednu ili više osoba! Začin života, bila, tim bolje, realizirana u stvarnosti, ili pak ne, zapravo prilično svejedno. Vrijednost ljubavi jest zapravo u njenom postojanju u našem unutrašnjem svijetu, u osobnom osjećaju ljubavi koji oštri osjetila, bistri um i tako daje potrebnu dozu adrenalina i čega već, kako bi nas podigao na bolji, efikasniji broj okretaja. Sve drugo, a rado trpano pod isti kišobran, zapravo ima svoja posebna imena i značenje. Veza, brak, dobar, uzbudljiv sex, prijateljstvo, oslonac u životu....mnogo toga.
    Hoću reći, znam da ljudsko srce uvijek, svaki puta iznova, želi više, praktično više, ali to se može praktičnim načinima, recimo riječima, kao najjednostavnijim načinom pokušati. Pokušati, pa nekada upali, nekada ne, s malo vjerojatnosti za točno predviđanje u pojedinom trenutku. Ili se može propustiti učiniti nešto!
    Drugim riječima držim da ljubav u užem smislu jest nalik književnosti više nego stvarnosti, stoga ljubavi slične našima i nalazimo tamo relativno često. Drugo možda zbilja nije loše nazvati točnim imenima. Recimo želja za sexom s određenim mužjakom, želja za čim većom bliskošću s nekim, želja za prijateljstvom, i tako to, pa onda pokušati ostvariti. Ili ne! Možda se u konačnici uklopi i u osobnu sliku o ljubavi, uz trunčicu sreće, a možda bude samo lijep doživljaj, mada ne baš već proživljen u mašti, ljubavi mislim.....

    avatar

    29.04.2011. (18:32)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Ljubav sama za sebe, koja ne uključuje očekivanja, naša sposobnost da je osjetimo, doživimo, pružimo nekome je ono najljepše što možemo, ono što nas uistinu čini ljudima.
    I stvarno diže na bolje, širi nam vidike, povećava empatiju -ali i boli...Jer potrebno nam je i biti voljen, ne samo voljeti da bi bili cjeloviti...A o vidovima ljubavi bi se dalo raspravljati, što tko u pojedinačnom slučaju podrazumijeva pod tim pojmom.
    Tebi su to predivni trenutci u kojima je Ona samo tvoja (btw, pohvale za novi post)-meni osjećaj da je voljena osoba sretna što je kraj mene....
    Ali je sasvim ljudski pokušati u taj pojam uklopiti što više elemenata koje si nabrojao, očekivati kad daješ, nadati se i željeti. A da bih mogla ovu Ljubav o kojoj sam pisala staviti u kategoriju književne, to da-sadrži toliko elemenata koji su svojstveniji peru nekog pisca, nego realnosti svakodnevice, onog uobičajenog...Pa sam pokušala pronaći odgovor zašto je tako-da bih je bar mogla prihvatiti kao nepobitan dio sebe.

    avatar

    29.04.2011. (19:45)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Biti cjelovit kroz potrebu za tuđom ljubavlju, potrebu za biti objekt nečije ljubavi je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Refleksa stvarnosti, okoline. Način samopotvrđivanja. Jer iako imamo prilično definirane vlastite svjetove, ne osobito nužno vezane za realnost, druga naša polovina stalno traži potvrdu i priznanje ostatka Svijeta, odgovore na sva osobna pitanja i nesigurnosti. Držim da je tako svima normalnim, pokazivali to više ili manje.
    Na žalost, mislim da su doista netočne sve teorije o Velikim ljubavima, samodostatnim i samo postojećim. Objektivno smo prekomplicirani, nestabilni, promjenjivi i podložni raznim utjecajima, i to ne samo površinski, nego do osnove. Tako da je Ljubav samo jedan element zadovoljstva kao stanja, od jačih, koji može neko vrijeme zasjeniti ostale, ali ipak samo jedan! Često puta gledam primjere ljudi koji doslovno uništavaju mnogo toga dobrog, ili moguće dobrog, oko sebe, jer im se nikako ne uklopi neki važan dio, iako osjećaju ljubav, dobivaju je, pa i još mnogo toga štima u njihovim životima. Možda čak ispada, koliko god heretično zvučalo, da je recept sreće neki prosjek, zadovoljavajuće u večini, bez ekstrema, makar bili i dobri. Nekako sam stekao dojam da veliki ekstremei povlače i velika očekivanja u svemu, a to je naprosto nemoguće, kao da nas spirala povuče višlje u očekivanjima.
    Mislim da Ljubav o kojoj pišeš zapravo jest književna, utopijska, izmaštana, kao i sve ljubavi prije oživotvorenja. Naprosto takva ljubav dopušta sve i stoga je osobito lijepa. Samo što nosi znatno veću opasnost razočarenja od ljubavi koje počinju obratno, konkretnim upoznavanjem, zaljubljivanjem kroz prihvaćanje nekog drugog bića. I manje šanse, naravno! Naprosto se lakše navići na mane nekoga od koga ništa unaprijed ne očekuješ, nego prilagođavati izmaštana očekivanja stvarnosti.....

    avatar

    30.04.2011. (11:48)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Ne, nije se radilo o izmaštanim očekivanjima, jako dobro sam znala bar ono osnovno o njemu. Konkretno sam ga i upoznavala, otkrivala još više razloga za zaljubljivanje i prihvaćanje kroz vrijeme koje smo provodili zajedno...Naravno da su ružičaste naočale ipak dio opreme-pa da nije tako ništa na ovom svijetu ne bi bilo održivo..Jer što smo ako prestanemo sanjati i maštati? Tek prazne ljušture, programirani roboti...
    Upit vezan za post, misliš li da je u literarnom smislu dobro napisano?
    I još pitanja:-))) (ma znaš mene;-))-saznanja, primjeri ,iskustva , kako tvoja tako i drugih, nevezano uz spol, o upoznavanju putem interneta. Nekako mi se čini da to postaje sve uobičajenije, svjedočim lijepim pričama oko sebe...Što misliš o svemu tome?

    avatar

    02.05.2011. (20:42)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hm....iskreno mislim da si previše htjela da bude literarno dobro, vagala rečenice, možda i dorađivala. Pa imam dojam da se usput malko pogubilo osobno, iskreno, iz duše. Što je znalo biti najljepši ukras nekih tvojih tekstova. Kako bih rekao, tako bi trebalo biti, izgledati, kako si napisala, ali mi nema dovoljan okus. Tebe! No ja znam biti sitničav, pa....
    A internet? Hja, ja sam doista samo jednom pokušao. I nemam loše iskustvo, dapače, nekako je kroz vrijeme postala jedna od važnih žena u mojem životu, ostati će sigurno upamćena. Mada je priča, stjecajem raznih okolnosti, otišla u sasvim posebnom smjeru, definiranom sasvim vjerojatno, a opet neispričanom nikada do kraja. Tako da sam samo djelomično pouzdan svjedok.
    Načelno osobno nisam baš pobornik, ne čini mi se pretjerano vjerojatnim da može uspjeti. Čista lutrija. Makar, čini mi se da sa ženske strane izgleda logičnije, jer vam izgled, bar navodno, nije tako jako važan. A donekle možeš sve drugo procjeniti za neko vrijeme. Imam bivšu kolegicu koja se poslije rastave, a još prilično mlada, bacila grlom u jagode. Bar koliko sam svjedočio dok smo radili skupa bar 5-6 ih se izredalo, iz Slovenije, Bosne i domaćih. U dvije-tri godine. Oženjenih, rastavljenih, slobodnih...Uz jedno dvije čiste katastrofe još kod upoznavanja, luđaka i lažova da ne možeš povjerovati! Trajalo je od dva puta do 2-3 mjeseca, i iako nije objašnjavala zašto, prestajalo je. Valjda nije bilo dobro. Skoro sve ih je čak dovodila doma djetetu i tako to, i bivala oduševljena neko vrijeme. Kada sam pred koji mjesec pričao s njom rekla je da je i sada s jednim s interneta, već više od godinu, ali onako 2 puta mjesečno, jer je on 200 kilometara daleko i ne kombiniraju još ništa drugo. Dečki su mi pak pričali da su uglavnom bili razočarani izgledom i laži oko godina i statusa. Uopće se ne mogu sjetiti primjera oduševljenja. Što mi jest logično, ako uzmeš u obzir da nikako broj onih žena koje bih želio ne prelazi 5%. Bio sam u subotu u svatovima i komentirali smo kako ima jedna zbilja lijepa žena......u situaciji kada su sve valjda najviše moguće dotjerane. Ne znam, možda da nema uokolo izbora. Kakva je to uopće situacija da se pojaviš negdje i ne možeš niti približno znati što te očekuje? Što kažeš, o čemu razgovarate, kako pristojno kažeš sorry? Pogotovo ako ranije kroz dopisivanje stekneš neku simpatiju, bliskost, ili čak i riječima prijeđete neke granice?! Povežete se. Velim, ja jesam imao sreće, dočekala me prilično slična onom što sam izmaštao, ali teško da bi mi se ponovilo....Dok za moguća lijepa prijateljstva vjerujem sasvim, posebno ljudi sličnih sklonosti. Tu opet već godinama imam usko društvo koje me sasvim zadovoljava u smislu druženja i zajedničkih hobija, pa mi nije nikada niti palo na pamet. Dok žene, priznajem, jesu nekoliko puta, ali bih na koncu odustao bez pokušaja. Doduše uglavnom zabavljen na nekoj drugoj strani, a istim poslom.

    avatar

    02.05.2011. (22:55)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Moguće, trudila sam se neke emocije sabiti u što konkretnije forme, možda imajući na umu osobnost onoga kome sam pisala..Ili jednostavno potrebu da sa što manje kažem maximalno...Obično vrijeme koje smo provodili zajedno nije bilo , bar meni , dovoljno da bih mogla pokazati i reći sve što sam željela...
    A kakav ja to imam okus:-))) ?Malina, breskva, vanilija?Ma zgodna poredba, uistinu je moguće ljudima dati i neuobičajene pridjeve-jednog našeg bivšeg ministra sam zvala ministar kišobran jer me je neodoljivo podsjećao na zatvoreni, muški , ozbiljni , ali onaj fini engleski štitnik za kišno vrijeme:-)))) i svi su se složili sa mnom:-)))
    Hm, sad pokušavam tebi dati okus i predmet, ali ne ide tako lako virtualno....nešto slatko, sa notom oštrine, egzotičnom aromom u natruhama....izvana sjano i čvrsto, bahato važno zasebno pakirano...Neka fina pralinica, punjena čokolada -naravno , ona švicarska , iz manfakturne proizvodnje recimo:-)))? Ma opet mi je pao serotonin - pa mislim na slatkiše:-)))) nemoj se umisliti;-).
    Dakle načelno nemaš dobrih iskustava, ne samo svojih, sa upoznavanjem virtualnim putem? Ljudi su skloni lagati da bi privukli potencijalne kandidate?I to žene više po iskustvu tvojih prijatelja? Što znači glede statusa-da nisu bile slobodne? Čitala sam jednu knjigu prije koji dan , a dodirivala je i tu temu, danas tako uobičajenu, pa me zanima kakve to rezultate daje van fikcije....
    Svatko se iz krize vadi kako mu najbolje odgovara, kolegica je izabrala takav način, ja drugačiji, ti bi vjerujem nešto treće..mda, točnije neku treću:-)))ali ipak nije tako loše završilo ako je ta veza koju održava ono što je zadovoljava trenutno, bez obzira što je prošla da bi do nnje stigla. Jer teško da bi uopće imala priliku da nije neta....Sve se pitam propuštam li ja puno mogućih prilika što sam skeptična ka takvom načinu upoznavanja.

    avatar

    05.05.2011. (23:32)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    I kako da ne budem umišljen, ha,ha,ha.....
    Naravno da propuštaš priliku, to jest jedan od načina, vjerojatno statističi nimalo lošiji od ostalih. Ali govorim o praktičnom dijelu, u ostalim načinima imaš uvijek elegantan način povući se prije nego li je počelo, ovdje nekako prvo zaključiš štošta, kako bih rekao...ideš grlom u jagode, a da zapravo imaš samo maglovitu predođbu kakvog su okusa. Milsim da budu uključeni već neki osjećaji, a onda šok i razočarenje. Osim kod primjera lude sreće, mora biti tako, mora biti niz promašaja . Možda ne lažu žene više, ali ja imam bolju sliku s muške strane. Da, putovao mi je prijatelj u Šibenik, a slagala je za bar 20 godina, slala mu slike od prije, pisala kako ima sinčića u osnovnoj, a "mali" je bio pred diplomom. Nije mogao vjerovati što je mislila, znala je da će sve vidjeti....Bilo je i primjera doslovno bolesnih ili graničnih, čak i blagih pokušaja ucjene, jer su neki bili oženjeni. Opet, kažem, moje iskustvo nije bilo uopće loše, ali jedno je , pa vjerojatno nije mjerilo. Mene je uvijek kočila situacija što ću kada je ugledam i uopće mi se ne svidi, ili čak i da mi se svidi na prvi pogled, kolike šanse su da ostatak bude OK? Eto, malo mi zvuči blesavo hodati uokolo i provjeravati. Prednost jest, kako kažeš, sasvim drugi red veličine "tržišta", mogućnosti.

    avatar

    06.05.2011. (09:50)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Pa kad se uistinu mentalno osladim ovim mudrovanjima...a volim čokoladu i stoga ti dajem takvu formu-bar virtualno. Uživo, tko zna što bih ti prikrpila:-)))
    Upravo to mi se i čini dvojbeno, sasvim je drugačije kad bilo koga upoznaješ uživo, susretom, nego na temelju nekog profila , upitnika, pa čak i fotografija. Jer u stvarnosti, postoji mreža koje je osoba dio, poznanici,prijatelji, obitelj, ono što mu daje kredibilitet, može lako potvrditi ili opovrgnuti njegove tvrdnje, sliku koju pokušava prodati...Virtualno, toga nema, bar ne odmah na početku-dojam se gradi isključivo na pretpostavci da jest onaj za koga se izdaje....Evo, malo me jedna virtualna sitacija iznenadila-mada sam sumnjala....Čak sam se zapitala koji je u stvari pravi identitet, najbliži onome u u realnosti. Pa sam se odlučila za ono u što želim vjerovati-a ne mora biti ni blizu. No, prednost ovog svijeta je da mašta nije uteg, nije nužno laž već tek dokaz nečije sposobnosti kreiranja paralelnih stvarnosti.
    Uh, ucjene,davanje krivih osnovnih podataka - znam kako je to dio svakodnevice, ali to je baš bolesno....Mislim, pa gdje im je pamet??? Svjesna sam svih nedostataka, i nisam se odlučila za tu vrstu Igre,ne brini za mene :-)) tek malo istražujem,propitkujem se, radoznalost je moje drugo ime, bar ti to znaš:-)))
    Upit, što kažeš kad žena krene analizirati tvoje izgovorene riječi, postavi pitanje što si misio kad si rekao...? Kažete li uglavnom ono što mislite , da li mi uistinu bespotrebno dramimo u većini situacija?

    avatar

    06.05.2011. (22:21)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Naravno, jedno je kreiranje vlastitog svijeta, osobni pogled, drugo su bolesnici. Problem je, mislim, što oni doista bar dijelom sebe i sami vjeruju, koliko god bilo sumanuto. U svoj izgled, mladost, šarm, pamet... Pa i svakodnevno srećemo niz takvih ljudi u stvarnosti. s fikcijama koje samo oni razumiju i samo su oni u njih sasvim uvjereni. Mislim da zapravo i nije riječ o namjernom prodavanju magle, zlonamjernom. Opet, reakcije na negativnu reakciju su također i inače vrlo nepredvidljive. Svašta ružno i neočekivano čovjek može dočekati i u stvarnosti.
    Mislim da načelno preuveličavate i velo osobno tumačite, preisključivo sa svoje točke gledišta. Česta rečenica glasi, kada bih ja.....tako nešto rekla ili učinila....što je naravno automatski opasan teren. Koliko god i neizbježan. Možda mi samo malo površnije slušamo, pa manje imamo za analizirati, jer sklonost svođenja na svoju mjeru je očito podjednaka. Nekako muškarci više vole imati definiranu situaciju, pojednostaviti. Ona je moja i točka...a to što povremeno drobi nešto i komlicira...valjda ima one dane?! Tako doduše mnogo puta prečujemo i bitno, ali teže razumijemo fine detalje. Čak nam je možda često puta posve nerazumljivo da je moguće više stvarnih prioriteta, čak podjednakih, a koji ne isključuju jedan drugoga. Što je vama normalno. Sjećam se moje nesuđene, izluđivalo me recimo kako je poslije dobrog sexa, koji je meni prebrisao sve nesporazume, ona sve vozila iz početka, sve neraščišćeno. Ili čak na koncu otišla utješiti drugoga, a da to navodno nema veze samnom.
    Tako da mislim da vi zapravo iz tog kuta prekombinirate i u svezi nas. Mi jesmo prilično jednostavniji, ono baš dijelom djeca zauvijek.
    Dvojba je Ivan, ha? Moj dobar prijatelj, koji to sam nikada ne bi napisao. Kada sam mu pokazao, neke dane je bio ljut na mene, neke mu je bilo drago....

    avatar

    11.05.2011. (13:16)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Još da je prijatelj stavio mail, koliko bi veselije bilo:-))))) Ocrtani lik je podigao popriličnu buru u glavicama željinim vjerih, postojanih i još slobodnih pride pripadnika jačeg spola. Mogu se okladiti kako si ti osobno umješao svoje prstiće i pobrinuo se da se sve odigra baš tako kako jest:-))))
    To da prečujete bitno, o i te kako često vam se dogodi, i ne snalazite se u čitanju između redova-pa se događaju situacije koje zovem baba šumom, deda drumom. Srećom , negdje se putevi i ukrste i stvari opet profunkcioniraju. Bar do sljedećeg raskrižja. No, bilo bi nam prilično dosadno da nije tako, zar ne?
    Ali, pojednostaviti, razjasniti stvari je potreba i ženskog roda-samo što to očito radimo na za vas krivi način.
    Nedavno mi je jedna osoba rekla kako razmišljam kao muškarac (još nisam načisto radi li se o komplimentu ili ne), valjda otud i moja osobna potreba da sve svedem na jasnu i definiranu normu. Kad nisu oni dani:-)))) onda ima trenutaka kad ni sebe ne razumijem,pa je bolje da se i ne pokušavam razjasniti drugima.....Ali da me izluđuje oduvijek kako ljudi ne žele reći jedni drugima ono što je očito, kako gube vrijeme umotavajuću stvari u nepotreban celofan do neprepoznatljivosti-to da.

    avatar

    11.05.2011. (19:01)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Baš tako, pomislio sam u jeku rasprave na mom blogu, oko homosekslualaca, da bi to moralo biti i dosadnjikavo nekon nekog vremena. Znati stalno prilično točno što je u drugoj glavi, kakve kombinacije i potrebe, zaključci. Tako da slobodno uzmi konstatciju komplimentom, jer onoliko koliko možeš muški razmišljati, toliko si za koračić u prednosti, jednako u Igri kao i u odnosu na konkurenciju. A toliko dobro ne možeš uspjeti, a da postane predvidljivo i dosadno!
    Mislim da zapravo često sebe ne razumijemo, odnosno nismo u stanju pohvatati sve aspekte sebe. Kadikad mi se čini da više osoba živi u meni, povučem neki potez koji svjesno ne bih, reagiram kako sam davno već prekrižio. Kao da iskustvo i znanje čine samo siguronosne omotače oko naslijeđenog, naše biti, a ne mijenjaju je doista. Pa se probije s vremena na vrijeme, nađe pukotinu ako budemo zaljuljani, nespremni.
    A prijatelj...hja, jadan je zapravo, ali se pokušava dobro držati. Mada mislim da njegova jednostavnost oko važnih stvari zapravo nije realna, da ne priznaje složenost svijeta, a svijet to ne dopušta. Da nije ništa sasvim jednostavno i jasno kako bi on želio i kako si je utvarao uporno!

    avatar

    17.05.2011. (13:16)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Istina kako sve nije tako jednostavno kako si volimo utvarati, ali je puno lakše tako živjeti...Manje nesigurnosti, manje briga, manje toga što moramo mijenjati-a promjene bole. I sama to stalno radim, svodim Svijet na mjeru u kojoj ga mogu podnijeti, pa mora ponekad biti i daleko od realnog.
    Glede više osoba, ponekad se zabrinem da nisam podvojena ličnost, ili čak višestruka (negdje pročitah da se u takvim slučajevima najčešće radi o 13 ličnosti-zamisli tek tu gužvu u glavi:-))) koliko mogu različito odreagirati i sama sebe ubiti u pojam.
    Pitanje-koju razliku u godinama obično smatraš prihvatljivom, nakon koliko je teško premostiti razlike u mentalitetu?

    avatar

    17.05.2011. (19:13)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ha,ha,ha....možda nije baš trinaest, ali ima ih više svakako. Ili nema? Naime uhvatim se dosta puta da prepoznam nekog dječaka od davna u sebi, bar u prvoj reakciji. Ili neku bakinu tvrdnju, misao, koja me se tada dojmila, bila mi velika, u koju sam tada bezrezervno povjerovao. Također, znam kod svojih prijatelja i žena vidjeti neki stav, razmišljanje, koje je posve neprimjereno njima kakvim ih poznajem, u što su se razvili, ili željeli razviti. Preisključivo i prepogrešno za njihov kapacitet i znanje. Pa ipak postoji u njima, koliko god bili dovoljno pametni da mu se nasmiju, ili da ga uopće ne priznaju!. Možda stoga ipak postoji neko definirano vrijeme, relativno malo godina, kada se formiramo bar ugrubo u glavnim konturama. Dok poslije to ide znatno teže i polaganije. Ima i teoretičara koji se slažu s time! Ti bi rekla repić, ha?! Što nema veze s pozom, lakiranjem, odmakom od sebe, osobito izvježbanim u ovom mom poslu, gdje je sve donekle relativno i fiktivno. I ne nužno s ikakvom vezom sa stvarnosti!
    Mislim da je desetak godina granica moguće kompatibilnosti u većini. Pogledaj, već ljudi kojima su rane devedesete tek povijest, a sada mogu imati čak i koju više od trideset, su neki drugi i posve drugačiji svijet, uzgojeni su na drugi način, s posve drugačijim moralnim i svakim drugim backgraundom. Socijalnim, političkim, materijalnim, obrazovnim.....svakim mogućim! Mislim da ja s njima nikada neću moći uspostaviti onaj fini nivo razumijevanja, automatske kompatibilnosti, prešutnog slaganja oko piramide prioriteta. Mada je točno da strast može preokupirati, a ona ne poznaje osvrtanje na detalje. Samo ostaje veliko pitanje koliko ona može trajati, koliko jedna poluga moža mijenjati ostale kroz duže vrijeme, osobito u varijanti svih zajedničkih dugih sati? Ne znam, ja bih uvijek prije povjerovao u slaganje mnogočega, a sa neophodnom strasti, ljubavi, kako hoćeš, kao začinom, katalizatorom koji uljepšava ono što objektivno treba uljepšati u svakom međuljudskom odnosu. Kao kod prijatelja koji su neki naš odraz u ogledalu, ljudi kakve si želimo, a kojima zbog osjećaja ljubavi, prijateljstva, onda opraštamo prihvatljiv postotak pogrešnog po našem mišljenju!
    Slično je i mentalitetom, mislim. Simpatično u kafiću, ili na poslu, može biti prokleto naporno doma. Prvenstveno jer držim debelom iluzijom teoriju o mogućnosti mijenjanja sebe ili drugih. A to je neka logika premoščivanja svih velikih razlika, priznajmo! Ili ćemo se mi prilagoditi, a nećemo nikada, ili planiramo, makar i podsvjesno, isto s drugom stranom.
    Pođi od najbanalnijeg, jelovnika, higijenskih navika i osobnih stavova oko toga. Pa odgoja zajedničke djece, vjerskih običaja, čitave priče oko sexa, odnosa s drugim ljudima, obiteljskih odnosa. Imam prijateljicu udanu za Ararpa, koji se kroz dvadesetak godina pohrvatio koliko god najviše možeš zamisliti, koji je najomiljeniji veterinar u širem području i tako to. Pa ipak s vremena na vrijeme imaju ekscese kojima se nisu nadali, do njezinog povratka od njegovih treći dan, a kune se da je odlučila biti najbolja snaha tih mjesec dana...Sama priznaje da ih drži skupa samo činjenica da je on naprosto tip čovjeka na kojemu možeš i orati ako ga lijepo zamoliš. Pa može biti sigurna da kada je i osupne nečim, to neće imati praktične posljedice. Ali je osupne nakon petnaest godina braka svako toliko !!! Ukratko, i za razliku u godinama i u mentalitetu, rekao bih da jest sve moguće, ali da sigurno priča ima startni deficit koji se ne smije podcijeniti. Kao da trčiš na sto metara, ali startaš sekudu-dvije iza ostalih .....
    Oko pojednostavljivanja znam da nije tako rijetko, ne samo kod ljudi koji su dovoljno glupi da ne vide cijelu sliku. Ivan to sigurno nije, ali se izvana gledano tako ponašao. Ne da nije otprilike sve znao, nego se naprosto postavio da mu se mora napisati ceduljica kako bi prihvatio. I danas drži da je to dobar put, da mu je osigurao dvadesetak mirnih godina, a koje večina nema. I njegovoj djeci mir koji su zaslužila i dokle god im je bilo važno ! A ona su mu jedna od svetinja, koje ja naravno ne mogu do kraja razumjeti. Jedino mislim da mu vrijeme curi kroz prste, da možda neke lijepe epizode propušta inzistiranjem na kompletu i jasnoći. A žene koje su mu dostupne i primjerene naprosto po definiciji imaju prošlost, pa i sadašnjost, koje ne može biti tako jednoznačna i jasna! Bar ne dovoljno brzo....

    avatar

    19.05.2011. (23:27)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Primjer koji si naveo je ipak rijedak, mislim više na razlike tipa Slavonci i ostali -sve u okvirima Lijepe naše.
    Razlika u godinama u mušku korist dakle je najbolja kad ne prelazi desetak godina? Srećom, meni ta generacija koju pominješ nije privlačna:-), ipak volim malo starije, one koji su odrastali prije ovog zadnjeg ludila.
    A i tu priču o suživotu u obitelji , odgoju zajedničke djece ne želim ponovo proživljavati, pa mislm da je bitno da potencijalni i ja budemo kompatibilni samo na onim područjima koja se tiču jedino nas dvoje.
    To je simpatično, koliko u visokoobrazovanim ljudima pronalazimo tragove mentaliteta baka i djedova, generacija za koje će spremno potvrditi u svakom razgovoru kako su bili patrijarhalni, neuki, čak i zadrti i ograničeni...Ali ipak, sa godinama se uvjerimo da je njihov sustav vrijednosti bio nešto što je vrijedilo, na čemu se moglo graditi život i potrebno je samo malo truda da ga prilagodimo današnjici.Često citiram moju baku, a ono što ona govori je opet nešto što su joj prenijele genaracije prije nje..I kad to pravilno uklopiš u današnje okvire, pronađeš vrlo mudre odgovore i smjernice koje ti zatrebaju da bi prebrodio neke životne situacije.
    Zašto nam je netko tolko poseban u životu, zašto smo namjerno slijepi na njegove nedostatke? Valjda je tu ipak u pitanju ona prava ljubav, koja sve pokrpa i pokrije ? Ivanovi su stavovi različiti od tvojih, ali možda malo bliži mojima- nije lako biti koncentriran samo na sebe i svoje emocije kad su djeca u igri.Osobno mislim da je dobro napravio, mada on najbolje zna koju je cijenu platio.I vrlo je teško sad promijeniti sebe, svoja očekivanja od veze, partnera kad je navikao davati se , a ne uzimati. Sve u svemu, mogli bi ga nazvati i romantičnim tipom kojem su ova gruba vremena i novi oblici veza pomalo nejasni, zar ne?
    Pitanjce( da se ne odvikneš slučajno:-))-a mislim da si prava osoba za to-što misliš o vezama na daljinu, kad se kilometri broje u stotinama, kakve su šanse da stvari dobro funkcioniraju?

    avatar

    20.05.2011. (20:24)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Prvo izvještaj iz Varaždina..... Koncert je bio izvrstan, čak i Anđelu koja nije neki fan. Meni koncert s Anđelom naravno najbolji do sada. Toliko o objektivnosti, he,he,he...Film mi međutim nije dobar, samo su dijelovi jako dobri, cjelina je prerastegnuta i nezanimljiva. U kombinaciji s lošim, čudnim stolcima, u kojima ne možeš sjediti uspravno, a niti se zavaliti, čak niti Anđeo nije izvukla stvar. Dočekao sam kraj razočaran. Meni sigurno njegov najlošiji uradak! Niti čista trojka....Očajan ton je naprosto bolest svih ex jugoslavenskih filmova, ali ovdje gdje je muzika veliki adut posebno me živcirao.
    Stotine kilometara? Mislim da je to teško, skupo i nepraktično. Možda može funkcionirati kao priprema za nešto, sigurno može kada bukne strast, ali iole duže, mislim teško. Mislim da je previše praznog hoda, mogućnosti za predetaljno razmišljanje i kolebanje, a premalo satisfakcije, dobitka. Previše se nakupi Života između koji treba popeglati. Nekako mislim kada te netko svako malo ispuni (nisam u prvi mah mislio doslovno, mada nije niti to nevažno !) da su šanse da nastojite oboje da tako i ostane puno veće. Na koncu i da se manje razgledava uokolo....Opet, nisam baš siguran da je ZGB 50 ili 100 km dalje, da bi to nešto promijenilo u mojoj primjerice priči, pa....Možda je najtočnije da je uvijek poanta u umnošku poteškoća i dobiti, rezultantnom osjećaju. Visoki dobitci mogu kompenzirati velike poteškoće, pa i daljinu. Prosječni budu zasjenjeni i manjim teškoćama!
    Ja se slažem da su Ivanovi stavovi lijepi i više nego korektni. Ali ne razumijem kako je moguće ne vidjeti, ne shvatiti, makar s godinama, kako stvari doista funkcioniraju. Tražiti tako uporno nešto što zapravo praktično ne postoji. Zna se naljutiti kada mu kažem da je njegov stav zapravo isto način terora, pretjerano svođenje svijeta i ljudi na svoju mjeru, koliko god teoretski to bilo lijepo. Način je isključiv ! A ja to baš ne cijenim, čak niti kod dobrotvora.

    avatar

    25.05.2011. (18:55)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Drago mi je da ste uživali zajedno u koncertu:-))) Meni pak preostaje još koji mjesec do Pule-ali ni malo ne sumnjam da će mi se isplatiti čekati:-))) Glede filma i mog mišljenja stvar je kako si rekao u objektivnosti. Ne želim biti objektivna kad je Đole u pitanju, a kako sam čitala scenarij, znala sam što očekujem.
    I ja mislim da je stvar u konačnom dobitku, no nije isto ako za jedan lijep susret moraš čekati mjesec dana, kad ti je stvarno potreban netko biti zadovoljan virtualnom ili glasovnom komunikacijom.
    Skupo i nepraktično neću ni uzeti u obzir-da me ne prozoveš za ženski pragmatizam:-))
    A opet, ljudi uspiju u svemu što iskreno žele, zar ne?
    Da, isključivost je gadna stvar-i kad se njome pokušava postići dobro ne može dati dobre rezultate. No, očekivati da se nešto drastično promijeni u Ivanovim stavovima je iluzorno, kad na nečemu izgradiš čitav život, jako je teško priznati kako to možda i nije bilo dobro. Sve ti se može srušiti ako dirneš u temelje-a treba imati snage graditi iz početka.

    avatar

    26.05.2011. (10:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Baš nisam siguran da se uspije uvijek s velikim i iskrenim željama, to je malko prebajkovito, više uzrečica nego stvarnost.... Mada opet to jest jedini dobar početak, pa.... Osim toga, moje iskustvo s Anđelom recimo pokazuje prednost odvojenosti u tome da se čovjek uspije svaki puta napuniti željom i dobrim mislima, dok ostalo valjda bude potrošeno usput, na svakodnevnicu. Ne vjerujem da svaki dan može biti bajkovit, niti teoretski, a ovako svaki naciljani može !!! Izdvojeni, paralelni Svijet, kako volim reći ! Naravno treba tada i računati da to nije baš sve što smo željeli, komplet.
    Bio to pragmatizam, ženski ili ne, često puta novac i povoljne okolnosti presude, zar ne?! Nikada nisam podcjenjivao novac, ili ono što se dade kupiti njime, bez obzira na sve lijepe, rasprostranjene i razvikane bajke.
    Nego, svrativši na svoj blog palo mi je napamet da ovaj tvoj prostor začudo ostaje tako dugo čist, čak i bez sporadičnih pokušaja remećenja dane atmosfere. Što je zapravo malo čudo!

    avatar

    27.05.2011. (19:13)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Da, zanimljivo, ponekad se ipak da naslutiti iz nekih komova kod tebe da ljudi ovo čitaju, ali baš nitko ne komentira....A sjećam se kako se nisu baš ni ubacivali previše kad smo kod tebe divanili... Očito im nismo zanimljivi-ili, volim uvijek misliti o ljudima lijepo-jednostavno ne žele ulaziti u ovaj privatni svijet što smo ga izgradili da ne bi nešto pokvarili. A i kome bi se dalo gnjaviti se sa dva mudrijaša:-)))?
    A kod tebe zna ponekad biti stvarno veselo:-)))
    Što mogu kad volim bajke? A one su ionako lijep početak za happily ever after-koji ostavlja puno mogućnosti...
    Svjesna sam da novac i te kako presudi svemu , pa tako i trajnosti i mogućnosti neke veze. Lako je meni mudrovati kad ne moram mislti hoće li mi sutra isključiti struju, imam li za osnove potrebe moji najdražih, hoću li sačuvati krov nad glavom kao što se puno ljudi nažalost mora brinuti. Iako , sve sam to proživjela-i nije bilo baš poticajno-svi odnosi su bili time prilično (pred)određeni.

    avatar

    28.05.2011. (09:27)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Da, biti će da smo dosadnjikavi, ili bar ograničenih tema. Jer fini definitivno svi nisu. A i ti izbjegavaš ostaviti trag koji bi ih doveo, pa komplet funkcionira. Mada, pretpostavljam da nisi tako zamišljala blog kada si počinjala, ha?!
    Točno, bajke su sasvim OK, čak se kadikad i ostvare. Ako i ne, zadovoljstvo je priprema, analiza, planiranje, razmatranje mogućnosdti i varijanti! Samo sam htio reći da svaka otežavajuća okolnost u vezi nije za podcijeniti, noge su tih projekata prokleto staklene i niti jedan teret nije dobrodošao. Koliko god se mnogi ne daju izbjeći.
    Novac bih kada sam hladnije glave bio u stanju proglasiti i polovinom potrebnog uloga za uspjeh ozbiljnijih veza, realizacije svega mogućeg bajkovitog i najiskrenijeg. Ljubav pola, pola novac, bojim se da je to vrlo blizu istine. S tim da ljubavi nikada previše, dok za novac postoje sasvim realne granice, dokle pomaže, nekako tako....

    avatar

    29.05.2011. (18:59)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Iskreno, uopće mi ne smeta što me zaobilaze:-)) I jesam zamišljala blog ovako:-)))-nastavak mudrovanja započetog na tvome blogu. Možda uz još kojeg komentatora, no kako kažeš, trebala bih ostavljati tragove koji bi do mene doveli-a to opet podrazumijeva još vremena i energije za ulazak u nečiji svijet...Meni je sasvim ok ovako-ipak mi je igra jedan na jedan najdraža ;-)
    Ma koliko se trudili zanijekati, prosudbe glede novca su jako blizu istine. Ali, samo kao pomoćnog sredstva da se ljubav očuva, da se izgrade zadovoljavajući materijani okviri .
    Postajem sve uvjerenija kako većina toga što u životu planiramo ima staklene noge-oslanja se na niz pretpostavki da će netko ili nešto biti kako mi želimo, vidimo, očekujemo. Pa se onda gadno iznenadimo kad nije tako. Daleko od toga da se ne treba držati nekih uobičajenih normi i saznanja, ali možda uključivanje malo više mogućnosti da smo nerealni kad pretpostavljamo i podrazumijevamo nije na odmet.
    Dosadnjikavi kažeš:-))?Pa daj onda predloži neku temu da razbijemo dosadu....

    avatar

    29.05.2011. (21:26)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Dosadnjikavi drugima....
    Da, idealan čovjek bi ostavio prihvatljivim mnoge opcije, puno pravo na svakojaku slobodu partneru. Problem je što takvih baš nešto nema. Što svi imamo izgrađene svoje svjetove, izgrađene onim što raspolažemo, bez obzira na neku objektivnu istinitost, jedine moguće. Pa je vrlo teško njih rušiti i prihvatiti druge vrijednosti. Eventualno to činimo kao svjesnu ili poslusvjesnu kompenzaciju, cijenu za nešto što nam se učini toga vrijedno. Dakle, po unutrašnjoj logici to ima ograničene domete prihvatljivosti. Mnogo puta, pa i u poslu, ili ostalim područjima, uhvatim se da se zapravo inatim, da guram svoje istine i bez pravog važnog razloga. Kako onda drugačije rezonirati kod nama vrlo važnih stvari?
    A zanimljivije teme, hja, nije ti neka tajna da me ponajviše zanimaju ženski pogledi na muškarce, sex i međuodnose emocija, ljubavi ako hoćeš i seksualnosti. Poklopilo se ovih dana da čak s dvije drage dame bistrim tako nešto. Počelo je njihovim kukanjem i mojim optužbama da prekombiniraju stalno, a da uz to pokušavaju sjediti uvjerljivo na dvije stolice. Što mi se čini prilično nemoguće. Naime njihova je teza da žena uvijek plaća puno višu cijenu zbog obaveznog prevelikog emocionalnog angažmana, odnosno da će ju obavezno platiti, kako god realni "zločin" završio i koliko god trajao. A ja ne vidim zašto je nužno pokušavati svaki puta iz prve igrati igre na sve ili ništa, obvezati se sebi na što ja znam što. Samo stoga jer te povuče želja da s nekim legneš, jer ti se netko jako, dovoljno svidi u određenom trenutku i okolnostima. One, obje, tvrde da moja teza znači lijegati sa svakim s ceste, pa se tek onda zaljubljivati. Ne slažem se da to znači sa svakim, jer ti se svaki tako ne svisi, niti približno, ali mi se čini realnim da ne možeš unaprijed znati više od 10%, pa bi velike curke morale biti svjesne da prvi puta zapravo samo probavaju, a ne zapečaćuju, kako vole umišljati!??? Pa onda time opterećuju sebe, novoga partnera, a sasvim sigurno i postojeću okolinu.
    Slijedom čega se dolazi do slijedećeg logičnog zaključka. Da vam sex uopće nije vrijednost sama za sebe, čak niti kao lijepa i poželjna epizoda. Da nije nikada cilj i svha, čak niti kao mogući početak nećeg šireg! Na što ćeš, vjerujem, baš kao i one, frktati ???!

    avatar

    30.05.2011. (21:51)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Iskreno, baš me i briga za to što smo im dosadnjikavi:-))
    Ne , neću frktati, jer znam temeljnu razliku muškog i ženskog načina poimanja sexa i veza. Vi ste jednostavno programirani misliti tako kako ti misliš-prvo probati pa tek onda procijeniti ima li potencijala da se nešto razvije, dok mi krećemo obrnutom logikom. Moramo se emotivno angažirati, a razlozi za to su raznoliki. Od repića odgoja i usađenih nam bajki, do neophodne aktivacije moždanih krugova za sigurnost-što je nemogu će ako se pokušavaju izbjeći emocije-jer je i osjećaj sigurnosti emocija...Pridodajmo tome već pominjani mozak žene kamenog doba koji i dalje misli da je posljedica sexa potomstvo koje treba štititi, a da ne pominjem kako smo većinom čvrsto uvjerne da su preljubnice nešto jako ružno i strašno.Pa shodno svemu pomenutome, ne možemo sex sam za sebe ni posmatrati kao neku vrijednost, jer jednostavno gledemo na sve to iz drugog kuta. Rekoh ti , meni je to šlag na torti, a ne torta sama-a vjerujem i velikoj većini žena. Dok su tebi emocije ono što uljepšava kolačić, no to ne znači da ga nećeš pojesti i bez te kremice ako ti se pruži prilika:-))).Ma preslatko mi je recimo bilo gledati jednu dragu osobu kako potvrđuje sve teze o autonmnosti izvora želje -kako mu postane neugodno kad shvati da zuri u dekolte iako mu zločeste stvari nisu bile na pameti:-))Ili ipak jesu? Jeste li odmah svjesni sexualne proivlačnosti ili ipak treba koji tren da vam dođe iz donje do gornje glave:-))?

    avatar

    01.06.2011. (13:31)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    To su gluposti s odvojenim glavama! Sex jest isključivo u mozgu i slijedom toga naravno da smo svjesni kroz milisekundu. Što uopće ne mora uključivati ikakvu namjeru, plan, čak niti ideju. Stoga i ne razumijem zašto bi bilo neugodno kada mi uhvate pogled divljenja. Okrenem se i za Ferarijem, pa mi nije niti na kraj pameti kupiti ga! Ili duže zastanem pred slikom koja mi se osobito sviđa... Zašto bi bilo zločesto zamisliti što je dalje u dekolteu, ili kako ta guza doista izgleda? Da se vratim Ferariju, uopće nije čudno zaviriti i pod haubu, zar ne?!
    Da mislio sam da je tako, mada sam znao čuti i suprotnih tvrdnji oko sexa. Zgodno je kako se nakostriješite na tvrdnju da vam je sex uglavnom ipak sredstvo, a ne cilj, a drugim riječima, zaobilazno, to zapravo sve potvrđujete. Da ne govorim o ponašanju! Dobro, srećom vas ima koje to prilično vješto prikrijete, pa se vrijedi i nama malo praviti ludima, he,he,he....

    avatar

    01.06.2011. (18:38)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Dakle nije nesvjesno:-)))? No, ne podrazumijeva odmah i namjeru? Pa možda zato i reagira tako -što nema takvu namjeru, a ipak jako očito zagleda haubu ( da zaviri ispod -onda bi to bilo već provođenje plana:-))
    A čuj, svima nam je ljepše kad se pravio malo šašavi:-)))) No,sa godinama ipak mi sex postaje važniji cilj-kad baš sve ogolimo... Ako nema potrebe za cijelim paketom, svrha druženja sa pripadnikom drugog spola se ipak svede na to...Između ostalog:-))
    Što bi mi uopće mogli i pisati o pomenutim temama a da nismo već do sad dotakli? Od toliko mudrovanja bi do sad oboje trebali imati savršeno uređene veze-a baš nam i nije tako...No, to ne znači da ja nisam zadovoljna i ovim statusom:-)))a i ti vjerujem.

    avatar

    05.06.2011. (21:45)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Nije tako jednostavno! Teorija, teoretiziranje i logični zaključci oko bilo koje životne teme, teme koja uključuje žive ljude, zapravo je uvijek tek svjetionik, ideal, sasvim nedostupan u stvarnosti. Mjerilo uspješnosti konkretnog događaja, odnosa, zapleta, raspleta i tako to. Pri čemu je jasno svima osim infantilnim idealistima da je svaka pozitivna ocjena zapravo prolazna, a eventualni odličan tek posljedica nabrijane hormonske slike ocjenjivača. Koja na žalost nije baš nimalo stalna varijabla! Tako da naše i ino slično teoretiziranje pomaže, ali samo u smislu što nije...niti slično. Što jest, ha, za to ne treba teorija. Srećom! S druge strane, nesretna okolnost je što je na tom kolu sreće bezbroj brojeva, pa treba izvjesna doza bahatosti čak i za nadati se.
    Zadovoljna? Hm....Iskreno rečeno, ne bih mogao tvrditi da sam ikada u životu imao duži period osjećaja zadovoljstva sobom i okolnostima. Onako, baš bez kamenčića u cipeli....Doduše dvojim je li to uopće nešto za željeti? Što bi me onda pokretalo, kako bih svaki puta iznova doživljavao onaj božanstveni osjećaj podizanja, udaha i širenja krila. Da stalno lebdim gore raširenih krila, mislim.
    Ima jedna konkretna tema, ženski osjećaj, stanje, koje me uvijek iznova zaintrigira, dovede u dilemu. Što iz osobnih razloga, što promatrajući poznanike i prijatelje. Dva muškarca istovremeno, jedan pa drugi, pa opet prvi....Možete li doista tako sasvim prebacivati osjećaje naizmjence, ili je to ipak kod povratka na prvoga racionalizacija? Meni nekako, s muške strane, to izgleda nemoguće. Na stranu avanture s poznatim razlogom i namjerom, dakle rezultatom, ali kada neku volim, ne čini mi se da mogu voljeti drugu istovremeno, a pogotovo ne ponovo, nakon nekog vremena za koje ju nisam volio, odnosno za koje sam volio drugu. Čini mi se da vi to radite češće, puno češće. Samo ne znam koliko iskreno. Neke, mislim prema meni iskrene žene, govorile su mi da zapravo stalno vole nekoga fatalnog, ljubav života, kako god, a preko toga, jer je nemoguća realizacija, razvijaju drugu, drugačiju, odnosno nepotpunu ljubav prema slijedečem muškarcu. Ali poduprtu realnim pozitivnim okolnostima, odnosno lijepim životom, što daje prihvatljivu i dugoročnu sliku. Ali koja se svejedno u vašim srcima, trbuhu, što god, nikada ne izmješa s prvom ljubavi, odnosno pravom! Pogotovo ne izjednači ?!? Osim naravno u slučaju da slijedeća bude veća, još pravija, ona neka fatalna, najveća do tada....

    avatar

    06.06.2011. (18:05)    -   -   -   -  

učitavam...