Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • blogomoljac

    Ne mora sve vuc neko porijeklo od nekud, moze se regionalno i samo od sebe razvit, neovisno od neke mozda cak prekinute tradicije ili u kombinaciji s njom. To sa pojavom zeca na ovim prostorima od 17 stoljeca stima, al' taj se probio u konkurenciji lisica, kukavica, roda, pa cak i crkvenih zvona koja su nocu znala odletit po jajca u Rim. Zeca su zaprav "zaposlile" njemacke evangelisticke obitelji kao neku vrst distanciranja od katolickog posvecivanja jaja i posta. Najstariji dokazi posvecivanja (il' se veli blagoslivljanja?) jaja u krscanstvu poticu iz 12. stoljeca, a bojanih iz 13.. U tjednima posta su jaja i jela s njima bila zabranjena, a kokice i dalje nesu. Kam s njima nego skuhat ("konzervirat") i pofarbat da se razlikuju od friskih pa navalit na njih kad post prestane. S vremenom se neko sjetil to i malo ljepse ukrasit i tak to prelazi u obicaj. Ja, eto, znam tu verziju, a ti popravi ak' ne stima ;))

    avatar

    26.04.2011. (22:22)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ blogomoljac: hvala na dopunama, nisu mi bili poznati neki podaci koje navodiš.

    avatar

    27.04.2011. (10:09)    -   -   -   -  

  • Sirius

    U vezi ove teme preporučam knjigu: Krščanska mitologija – svetkovine, obredi i mitovi srednjeg vijeka. Autor je Philipe Walter, a izdavač Scarabeus naklada ( Zagreb 2006 )

    Evo kratkog izvadka:

    …Jer, nakon dugih i nepotrebnih prepirki, tek su se nedavno povjesničari religije složili da kršćanstvo na Zapadu nije nastalo samo od sebe i da se nije izgradilo polazeći ni od čega. Kao uvezena religija moralo je svoju doktrinu i svoje svetkovine prilagoditi poganskome kalendaru, koji je od njega mnogo stariji, kako bi ga lakše podvrgnulo sebi. Kršćanstvo je ostvarilo izvorni religijski kompromis te je danas teško razlučiti što pripada kršćanskome pravovjerju, a što apokrifnim tradicijama. Reformacija je u 16. stoljeću ponovno uvela red u kršćansku dogmu i uklonila ono što je smatrala sumnjivim: kult Djevice Marije i kult svetaca. Dakle, upravo se u taj dio kršćanske religije uvukla "kršćanska mitologija srednjega vijeka", to jest sve ono što nije proizašlo iz Biblije i što je milom ili silom postalo sastavnim dijelom kršćanstva…

    avatar

    27.04.2011. (21:34)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Sirius: hvala, potražit ću. Scarabeus i inače ima vrijedna izdanja.

    avatar

    27.04.2011. (22:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ne možemo pobjeći od utjecaja okoline.
    Bila sam u Meksiku na Dan mrtvih - danas se to kaže Dušni da, što je i točnije.
    Meksički su običaji mješavina indijanskih vjerovanja i kršćanstva koje im je nametnuto više silom nego milom, ali prelijepi su i vrlo atraktivni za nas turiste.
    Glavni trg grada Meksika, gdje smo bili, ali i svi trgovi u drugim gradovima pretvore se u imitacije grobova prepunih žutog cvijeća. Tu su i svijeće, pa čak i hrana za pokojnike. Iz kuća ( u manjim sredinama, grad je nezgodan za tako što) put od kuće do groblja (groba) posut je isto tako cvijećem da pokojnik zna naći put do kuće gdje ga na stolu čeka hrana.
    Čini se jezivo, ali u njihovim vjerovanjima ( a to radi i većina nas iz drugih kultura), pokojnici nikad ne gube vezu sa svojim milima, kao što ni živući nikad ne gube vezu sa svojim pokojnicima.
    Osobno, vrlo dobro razumijem takve osjećaje, a kako starim sve mi se više sviđa taj svojevrsni kič običaja. Kao da ima više srce nego naše hladne boje i čiste linije koje vladaju u našim kućama, a možda već i u našim srcima.

    avatar

    28.04.2011. (11:39)    -   -   -   -  

  • Belleepoque

    Morali smo od nekoga to pokupiti... Sinkretizam na djelu :)
    Lp :)

    avatar

    28.04.2011. (15:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...