a ovo je moj post koji se spominje u gornjem tekstu... i plus ovaj komentar u kojem se vidi moja legendarna dalekovidnost, ha ha... - uh, ja nikako ne uspijevam jednostavno izraziti što mislim... skeptička oštrica racionalnog kritičkog demarkacijskog poriva je nužna, ali baš kao i sve drugo može biti loše korištena pa i zloupotrebljena. ne znam je li stvarno počelo, ne znam ni kako bi taj početak trebao izgledati... kako mogu znati nešto što se ne može teorijski ili eksperimentalno definirati ili empirijski podržati... ja tu lupam o Kantu odavno, a da ne spominjem osnovni problem u praktičnoj primjeni takvog svjetonazora... kako znati je li neki konkretni izbor STVARNO ispunio uvjete univerzalne prihvatljivosti... skeptičnost je nužno potrebna jer je stvar u kontroli štete, a ne u ostvarenju nekog konkretnog plana, ali ona je sredstvo, a ne svrha. 'Schadefreue' nije moj stil, ali ga jasno prepoznajem kod mnoštva deklarativnih konstruktivnih kritičara... inzistiranje na onome što nas razlikuje od neprijatelja umjesto na onome što nam je zajedničko, inzistiranje na izostanku povijesnih presedana koji bi uopće dali iskustvene podatke o stvarnoj mogućnosti postojanja pravednog društva, sugeriranja da su ljudi nepopravljivo loši... 'sudnji dan' ili teorija zavjere, stvar je ista... distrakcija od onoga što bi trebalo biti i inzistiranje na onome što je možda bilo ili će možda biti. ne znam što bi trebalo biti, ali nije baš da uživam u ovome što jest, a nije trebalo biti... i jasno mi je da jednom kad počne... (što uopće treba početi?)... taj početak može ubiti stotine milijuna samo kroz svoju objavu da je nešto uopće počelo. ovo što sad počinje, implozija financijskog 'bubble' fenomena koji je posljedica dva desetljeća bezobrazno očiglednog izostanka regulacije na tržištima kapitala... to je njihov pad koji nema ništa sa našom političkom voljom, oni su sami sebe utopili u vlastitim govnima. pitanje je hoće li se iz toga uspjeti izvući penjući se preko nas i gurajući nas u propast kako su to do sad poprilično uspješno izvodili ili ćemo ih se moći otresti u procesu i iskoristiti njihov pad kao šansu da gubitak pravila koji će metež donijeti shvatimo kao trenutak kada treba metež smiriti tako što će ga se ugurati u nova pravila i prilagoditi kaos novim pravilima, a ne obratno... prilagođavati pravila okolnostima i vječni nastavak robovanja naslijeđenim nepravdama. nailazio sam na dosta vrlo konkretnih i već spremnih sustava pravila koja za svoj cilj imaju smanjenje nejednakosti, a ne održavanje istih, ne znam i ne usuđujem se ovako blesavo rano biti konkretan jer će me baš ona nužna skeptička oštrica dočekivati s leđa čim stvarnost ne bude odgovarala mom predviđanju pa ustuknem... oni su pali krajem dvadesetih prošlog stoljeća i Roosevelt je iskoristio taj pad da pokrene američki politički liberalizam u konkretizaciju svog projekta... sad kad budu pali okolnosti će biti nemjerljivo kompliciranije i njihova sposobnost da u metežu osujete uspostavu novog poretka biti će nemjerljivo veća... znam da promjena mora krenuti odozgo prema dole, da ne smije imati oblik nasilne revolucije nego odlučne i od većine podržane temeljite reforme i da će oni možda odvagati da je rizik inzistiranja na direktnom sukobu jednako rizičan i za njih i za nas, a taj rizik je ogroman... oni već gube sposobnost međusobnog usaglašavanja interesa jer su kao neprijatelj (oni kojima odgovaraju okolnosti nejednakosti) daleko šarenija banda nego ikad prije, to može biti dobro, a može i loše... mi smo danas daleko jedinstveniji nego prije, daleko smo racionalniji i daleko brojniji. jesam skeptičan sam, ali pragmatično skeptičan... i pad je definitivno već u debelom zamahu... volio bih da Hillary Clinton pobijedi, strah me Obame jer je preranjiv na razočaranja, bez obzira hoće li biti nemoćan da brzo izvuće Ameriku iz krize (a to se očekuje od karizmatskog vođe koji je pobjedu odnio na valu oduševljenja da je sve moguće) ili će mu probušiti glavu kao što su je probušili i drugima prije njega... bez Amerike na našoj strani nemamo šanse. nego, catma ima dogmu, onu da nema dogmi... jeli to dog-ma ili cat-ma, nije bitno, ali je kao sistemska premisa nešto takvo... oh, so kantian... he he he... :)
24.04.2011. (21:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
a ovo je moj post koji se spominje u gornjem tekstu... i plus ovaj komentar u kojem se vidi moja legendarna dalekovidnost, ha ha...
- uh, ja nikako ne uspijevam jednostavno izraziti što mislim... skeptička oštrica racionalnog kritičkog demarkacijskog poriva je nužna, ali baš kao i sve drugo može biti loše korištena pa i zloupotrebljena. ne znam je li stvarno počelo, ne znam ni kako bi taj početak trebao izgledati... kako mogu znati nešto što se ne može teorijski ili eksperimentalno definirati ili empirijski podržati... ja tu lupam o Kantu odavno, a da ne spominjem osnovni problem u praktičnoj primjeni takvog svjetonazora... kako znati je li neki konkretni izbor STVARNO ispunio uvjete univerzalne prihvatljivosti... skeptičnost je nužno potrebna jer je stvar u kontroli štete, a ne u ostvarenju nekog konkretnog plana, ali ona je sredstvo, a ne svrha. 'Schadefreue' nije moj stil, ali ga jasno prepoznajem kod mnoštva deklarativnih konstruktivnih kritičara... inzistiranje na onome što nas razlikuje od neprijatelja umjesto na onome što nam je zajedničko, inzistiranje na izostanku povijesnih presedana koji bi uopće dali iskustvene podatke o stvarnoj mogućnosti postojanja pravednog društva, sugeriranja da su ljudi nepopravljivo loši... 'sudnji dan' ili teorija zavjere, stvar je ista... distrakcija od onoga što bi trebalo biti i inzistiranje na onome što je možda bilo ili će možda biti. ne znam što bi trebalo biti, ali nije baš da uživam u ovome što jest, a nije trebalo biti... i jasno mi je da jednom kad počne... (što uopće treba početi?)... taj početak može ubiti stotine milijuna samo kroz svoju objavu da je nešto uopće počelo. ovo što sad počinje, implozija financijskog 'bubble' fenomena koji je posljedica dva desetljeća bezobrazno očiglednog izostanka regulacije na tržištima kapitala... to je njihov pad koji nema ništa sa našom političkom voljom, oni su sami sebe utopili u vlastitim govnima. pitanje je hoće li se iz toga uspjeti izvući penjući se preko nas i gurajući nas u propast kako su to do sad poprilično uspješno izvodili ili ćemo ih se moći otresti u procesu i iskoristiti njihov pad kao šansu da gubitak pravila koji će metež donijeti shvatimo kao trenutak kada treba metež smiriti tako što će ga se ugurati u nova pravila i prilagoditi kaos novim pravilima, a ne obratno... prilagođavati pravila okolnostima i vječni nastavak robovanja naslijeđenim nepravdama. nailazio sam na dosta vrlo konkretnih i već spremnih sustava pravila koja za svoj cilj imaju smanjenje nejednakosti, a ne održavanje istih, ne znam i ne usuđujem se ovako blesavo rano biti konkretan jer će me baš ona nužna skeptička oštrica dočekivati s leđa čim stvarnost ne bude odgovarala mom predviđanju pa ustuknem... oni su pali krajem dvadesetih prošlog stoljeća i Roosevelt je iskoristio taj pad da pokrene američki politički liberalizam u konkretizaciju svog projekta... sad kad budu pali okolnosti će biti nemjerljivo kompliciranije i njihova sposobnost da u metežu osujete uspostavu novog poretka biti će nemjerljivo veća... znam da promjena mora krenuti odozgo prema dole, da ne smije imati oblik nasilne revolucije nego odlučne i od većine podržane temeljite reforme i da će oni možda odvagati da je rizik inzistiranja na direktnom sukobu jednako rizičan i za njih i za nas, a taj rizik je ogroman... oni već gube sposobnost međusobnog usaglašavanja interesa jer su kao neprijatelj (oni kojima odgovaraju okolnosti nejednakosti) daleko šarenija banda nego ikad prije, to može biti dobro, a može i loše... mi smo danas daleko jedinstveniji nego prije, daleko smo racionalniji i daleko brojniji. jesam skeptičan sam, ali pragmatično skeptičan... i pad je definitivno već u debelom zamahu... volio bih da Hillary Clinton pobijedi, strah me Obame jer je preranjiv na razočaranja, bez obzira hoće li biti nemoćan da brzo izvuće Ameriku iz krize (a to se očekuje od karizmatskog vođe koji je pobjedu odnio na valu oduševljenja da je sve moguće) ili će mu probušiti glavu kao što su je probušili i drugima prije njega... bez Amerike na našoj strani nemamo šanse.
nego, catma ima dogmu, onu da nema dogmi... jeli to dog-ma ili cat-ma, nije bitno, ali je kao sistemska premisa nešto takvo... oh, so kantian... he he he... :)
24.04.2011. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...