Bogato, jednostavno, jako. Suglasnicima č-r-k dočaravaš vječnost tijeka (u 1. strofi), a suglasnikom n u 2. strofi ističeš tvrdoću i neuništivost kamena.
Naprid, Ante!
16.04.2011. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opet sam te slušao krasnosloviti svog epohalnog i neuništivog "Poskoka", moćni pjesniče i dobri moj prijatelju Ivane Vidoviću! Nebrojeno sam te, kažem, već puta slušao, uvijek se iznova diveći ovim ti izuzetnim modulacijama i bravurama glasovnim. Vjeruj mi, toliko sam ponosan dok te slušam i dok prepoznajem u svakom ti akcentu, slogu ili pak riječi svukoliku i ljubav i snagu koja iz tebe naprosto bukti, rascvjetavajući se u raskošje, u zanos, u apoteozu ovoj nam zemlji patnici, ovoj nam zemlji čarobnici, a koju je, s tobom, dok joj toplinom duše tepaš ili pak dok joj se žarom srca na vječnu vjernost zaklinješ, i ponos i privilegij ljubiti i, ustrebali, braniti ...
Nesumnjivo si, po ne znam koji već put, zaslužio i ovaj moj sonet koji ti, tako čestitom i tako uspravnom, napisah:
[B] BOŽE, OSLUHNI …
Ivanu Vidoviću
Bože, kojih krila i kojega leta! Kada džilit hitne svemiru u ralje; kad zagrmi gromko buntovni poeta, umah zbuni redom vladare i kralje …
Bože, kojeg zova i kojeg odziva! Kada krv prokulja iz obje mu klijetke, kada vihor grune snagom mitskog diva, jeka tad probudi i mrtve mu pretke.
Bože, kojeg gnjeva i koje jarosti! Kada, pravdom nošen, tvrdi kamen grize i kad, mrava žaleć, u ime radosti, on domaju sniva bez mržnje i krize …
Bože, zato i Ti s nebeskog svog stana osluhni poetu Vidović Ivana!
Zadar, 26. 11. 2010.[/B]
17.04.2011. (03:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
demo-socijalist
Jevo,dok čekaden nediljni ručak, listan malo po vašin pisničkin krasnotvorinama, i samo jedno ću van reć ,ni anjci više, drage moje poete,Ikane, i Sjaju Oriona.Jedini, al i najveći feler šta imadete, je taj šta ste još živi, jerbo ko znade velikog i cinjenog pisnika za života.A bome na svakakve lipe stvari naiđoh u vašin dilima.Moj Ikan me proveja kroz kamenu povist,zbilju,i budućnost našega naroda,a ti,nepoznati moj prijatelju,Sjaju Oriona,provozade me malo zvjezdoprostranstvima,razgrnuvši mi malo svakidašnje magle i čemerne oblake šta obavijaju umornu majku Geu.Fala ti nadalje šta si me proveja po dalekoj,onkraj planeta zemlji Kanadi,fala ti šta osjetih zlatnu jesen u voćnjacima Prince Edward Islanda,fala na svetkovini cvijeća u Jasper Nacional Parku a posebno ti vala šta si me ka pisnički barkarijol provoza Ontarijom što me vrnilo u dječačke dane kad čitah zgode komadanta Marka i njegovih vukova....I zato,kad me neko bude pita jesan li bija u Kanadi,reću mu i neću lagat,jesan bija san, i vidija san je očima jednog, mogu slobodno reć, velikog poete!
Stojte mi u zdravlju!
17.04.2011. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi moji prijatelji i suputnici, ne znam koja je ono sotona ušla u moj blog “Sjaj Oriona” kad ništa živo večeras ne prihvaća! Pokušao sam postaviti novi sonet, treći po redu, ali – odbio ga je prihvatiti, a onda sam pokušao i ovaj svoj komentar postaviti na njegovo mjesto, pa ni njega nije propustio u svoje odaje!
Zapravo, žurio sam se pišuću ovaj mi večerašnji komentar kako bih ga bar nešto prije Dnevnika uzmogao postaviti, te sam, po običaju, napravio dva ili tri lapsusa, tako da sam ga, popravivši, namjeravao ponoviti, I to u roku od svega nekoliko minuta, a ono se odmah nacrtala ceduljica s napomenom da mogu ispraviti pogreške ukoliko sam registriran bloger. A nego što sam nego registriran, rog mu ćaćin!
Zbog svega toga evo me na ovom prijateljskom blogu: Dakle,
maslinapjesma loza, odnosno dobri mi prijatelju Ivane Vidoviću,
evo me tek sada na blogovima! Danas sam se uglavnom bavio sređivanjem, odnosno doradom nekih soneta iz novog mi ciklusa"Pjev kista", a koje sam pisao oslonjen na predloške slika slikara i kipara Ivana Golca, rođenog u Gospiću. Naime, nakon našega jutarnjeg telefonskog razgovora, obećao sam ovom izuzenom umjetniku, rekao bih, pjesniku kista, da ću mu do večeri, sonete, s njegovim ilustracijama, poslati, mailom, na njegovu e-mail adresu, a što sam, evo, upravo sada i obavio.
Nakon ovoga kanio sam se pozabaviti, rekoh, našim blogerskim ugodnim razgovorima naroda rvatskoga! Posebno tebi i našemu izuzetno dragom čovjeku i gostu demi-socijalistu, a koji me je nahvalio do samog nebeskog svoda! Bože, koliko me je samo ovom širokom uljudbenom gestom zadužio!
Nego, malo si me kao zatekao s ovim lakonskim komentarom "posljednja"?!
Ali, danas sam, također, u jednom kraćem predahu, pokupio sve ono lijepo što mi se je, u ova dva, tri dana dogodilo na blogovima koje posjećujem, te sam to proslijedio prijatelju i pjesniku Igoru Šipiću u njegovo računalo. Neka pročita, jer njegovo je mišljenje, i ne samo za mene, i više nego relevantno, budući da je široke i naobrazbe i znanja, posebno kada je riječ o poeziji. A to što ne ostavlja svoje tragove na blogovima, stvar je njegova stava naspram pisanju na blogovma.. Naši mnogi književnici, a posebno pjesnici ne pišu na ovim nam virtualnim stranicama, pa ih nitko zbog toga ne kori i proziva ... Ali se zato naš vrli poet i znanstvenik iz Splita redovito javlja (mailovima ili mob. porukama, naravno) iznoseći svoje meritorne ocjene i mišljenja ... Tako mi se i večeras javio. Istina, ovog puta SMS porukom, kojom mi se zahvaljuje i čestita na svemu što sam mu bio poslao ...
Inače, s malo zakašnjenja, doduše, zahvaljujem ti se srcem na ovoj kratkoj, ali pronicljivoj i sadržajnoj analizi mog četvrtog soneta iz ciklusa “Pjev kista”.. Veseli me i bodri svaka tvoja riječ podrške u ovim mojim poznim godinama, a što rezultira mojim sadašnjim i, ufam se, budućim naporima da, umoran pod teretom godina, ne posustanem i ne spustim jedra svom brodu ... , a kojega su (gle ironije!) ovih dana, pred kućom mi na otoku, izvukli s dna mora, gdje ga je bila bura, nalivši ga morem, "šotala" .
18.04.2011. (01:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
demo-socijalist
Teče rika,
niz stara korita,
i uvik je čovik od čovika!
U kamenjaru su
vrimena uvik brimena,
i samo čovik- kamen
ostane za simena!
Ovo je moja pisma Ikane moj,prvi stij upućujen tebi i tvojoj lozi a drugi ide tragon tvoje pisme iznad napisane...
16.04.2011. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Bogato, jednostavno, jako.
Suglasnicima č-r-k dočaravaš vječnost tijeka (u 1. strofi), a suglasnikom n u 2. strofi
ističeš tvrdoću i neuništivost kamena.
Naprid, Ante!
16.04.2011. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Opet sam te slušao krasnosloviti svog epohalnog i neuništivog
"Poskoka", moćni pjesniče i dobri moj prijatelju Ivane Vidoviću!
Nebrojeno sam te, kažem, već puta slušao, uvijek se iznova diveći
ovim ti izuzetnim modulacijama i bravurama glasovnim. Vjeruj mi,
toliko sam ponosan dok te slušam i dok prepoznajem u svakom
ti akcentu, slogu ili pak riječi svukoliku i ljubav i snagu koja iz tebe
naprosto bukti, rascvjetavajući se u raskošje, u zanos, u apoteozu
ovoj nam zemlji patnici, ovoj nam zemlji čarobnici, a koju je, s tobom,
dok joj toplinom duše tepaš ili pak dok joj se žarom srca na vječnu
vjernost zaklinješ, i ponos i privilegij ljubiti i, ustrebali, braniti ...
Nesumnjivo si, po ne znam koji već put, zaslužio i ovaj moj sonet
koji ti, tako čestitom i tako uspravnom, napisah:
[B] BOŽE, OSLUHNI …
Ivanu Vidoviću
Bože, kojih krila i kojega leta!
Kada džilit hitne svemiru u ralje;
kad zagrmi gromko buntovni poeta,
umah zbuni redom vladare i kralje …
Bože, kojeg zova i kojeg odziva!
Kada krv prokulja iz obje mu klijetke,
kada vihor grune snagom mitskog diva,
jeka tad probudi i mrtve mu pretke.
Bože, kojeg gnjeva i koje jarosti!
Kada, pravdom nošen, tvrdi kamen grize
i kad, mrava žaleć, u ime radosti,
on domaju sniva bez mržnje i krize …
Bože, zato i Ti s nebeskog svog stana
osluhni poetu Vidović Ivana!
Zadar, 26. 11. 2010.[/B]
17.04.2011. (03:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
demo-socijalist
Jevo,dok čekaden nediljni ručak, listan malo po vašin pisničkin krasnotvorinama, i samo jedno ću van reć ,ni anjci više, drage moje poete,Ikane, i Sjaju Oriona.Jedini, al i najveći feler šta imadete, je taj šta ste još živi, jerbo ko znade velikog i cinjenog pisnika za života.A bome na svakakve lipe stvari naiđoh u vašin dilima.Moj Ikan me proveja kroz kamenu povist,zbilju,i budućnost našega naroda,a ti,nepoznati moj prijatelju,Sjaju Oriona,provozade me malo zvjezdoprostranstvima,razgrnuvši mi malo svakidašnje magle i čemerne oblake šta obavijaju umornu majku Geu.Fala ti nadalje šta si me proveja po dalekoj,onkraj planeta zemlji Kanadi,fala ti šta osjetih zlatnu jesen u voćnjacima Prince Edward Islanda,fala na svetkovini cvijeća u Jasper Nacional Parku a posebno ti vala šta si me ka pisnički barkarijol
provoza Ontarijom što me vrnilo u dječačke dane kad čitah zgode komadanta Marka i njegovih vukova....I zato,kad me neko bude pita jesan li bija u Kanadi,reću mu i neću lagat,jesan bija san, i vidija san je očima jednog, mogu slobodno reć, velikog poete!
Stojte mi u zdravlju!
17.04.2011. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Fala ti, prijatelju dragi, Roko moj, na ovom čašćenju.
Doista, to možeš samo ti.
Fala ti i sretan ti dan!
Demo moj, fala ti na ovin besidan iz tvoga srca.
Sritan ti dan!
17.04.2011. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Napomena uz ovaj komentar već na samom početku:
Dragi moji prijatelji i suputnici, ne znam koja je ono sotona ušla u moj blog
“Sjaj Oriona” kad ništa živo večeras ne prihvaća! Pokušao sam postaviti novi
sonet, treći po redu, ali – odbio ga je prihvatiti, a onda sam pokušao i ovaj svoj
komentar postaviti na njegovo mjesto, pa ni njega nije propustio u svoje odaje!
Zapravo, žurio sam se pišuću ovaj mi večerašnji komentar kako bih ga bar nešto
prije Dnevnika uzmogao postaviti, te sam, po običaju, napravio dva ili tri lapsusa,
tako da sam ga, popravivši, namjeravao ponoviti, I to u roku od svega nekoliko
minuta, a ono se odmah nacrtala ceduljica s napomenom da mogu ispraviti pogreške
ukoliko sam registriran bloger. A nego što sam nego registriran, rog mu ćaćin!
Zbog svega toga evo me na ovom prijateljskom blogu: Dakle,
maslinapjesma loza, odnosno dobri mi prijatelju Ivane Vidoviću,
evo me tek sada na blogovima! Danas sam se uglavnom bavio sređivanjem,
odnosno doradom nekih soneta iz novog mi ciklusa"Pjev kista", a koje sam
pisao oslonjen na predloške slika slikara i kipara Ivana Golca, rođenog u
Gospiću. Naime, nakon našega jutarnjeg telefonskog razgovora, obećao sam
ovom izuzenom umjetniku, rekao bih, pjesniku kista, da ću mu do večeri,
sonete, s njegovim ilustracijama, poslati, mailom, na njegovu e-mail
adresu, a što sam, evo, upravo sada i obavio.
Nakon ovoga kanio sam se pozabaviti, rekoh, našim blogerskim ugodnim
razgovorima naroda rvatskoga! Posebno tebi i našemu izuzetno dragom čovjeku i
gostu demi-socijalistu, a koji me je nahvalio do samog nebeskog svoda! Bože,
koliko me je samo ovom širokom uljudbenom gestom zadužio!
Nego, malo si me kao zatekao s ovim lakonskim komentarom "posljednja"?!
Ali, danas sam, također, u jednom kraćem predahu, pokupio sve ono lijepo što
mi se je, u ova dva, tri dana dogodilo na blogovima koje posjećujem, te sam to
proslijedio prijatelju i pjesniku Igoru Šipiću u njegovo računalo. Neka pročita,
jer njegovo je mišljenje, i ne samo za mene, i više nego relevantno, budući da je
široke i naobrazbe i znanja, posebno kada je riječ o poeziji. A to što ne ostavlja
svoje tragove na blogovima, stvar je njegova stava naspram pisanju na blogovma..
Naši mnogi književnici, a posebno pjesnici ne pišu na ovim nam virtualnim
stranicama, pa ih nitko zbog toga ne kori i proziva ... Ali se zato naš vrli poet i
znanstvenik iz Splita redovito javlja (mailovima ili mob. porukama, naravno)
iznoseći svoje meritorne ocjene i mišljenja ... Tako mi se i večeras javio. Istina,
ovog puta SMS porukom, kojom mi se zahvaljuje i čestita na svemu što sam mu
bio poslao ...
Inače, s malo zakašnjenja, doduše, zahvaljujem ti se srcem na ovoj kratkoj,
ali pronicljivoj i sadržajnoj analizi mog četvrtog soneta iz ciklusa “Pjev kista”..
Veseli me i bodri svaka tvoja riječ podrške u ovim mojim poznim godinama,
a što rezultira mojim sadašnjim i, ufam se, budućim naporima da, umoran pod
teretom godina, ne posustanem i ne spustim jedra svom brodu ... , a kojega su
(gle ironije!) ovih dana, pred kućom mi na otoku, izvukli s dna mora, gdje ga je
bila bura, nalivši ga morem, "šotala" .
18.04.2011. (01:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
,
Zauzeti
odlični stihovi :)
18.04.2011. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...