pero u šaci, upravo. To jest problem sa narodom, pardon sa narodnim poslovicama. A ubacila sam je jer i ja sam dio tog naroda. Što mogu, protiv te činjenice ne mogu ništa ili mogu ... mogu se odreći pripadnosti vlastitom narodu, biti izrod. Zašto ne? Ni prva ni posljednja, danas je to čak u modi. Ali nisam nastavila.., jer sam tankoćutna pa ne bih htjela naškoditi niti omalovažiti ničije mrtve žrtve. Naglašavam mrtve, jer je još gore živim žrtvama . A istina je da je Hrvatska dobila po nosu. I ja između ostalih. Ne znam kako sudi sud. Kad gledaš američke filmove čini se da sve uzmu u obzir. Majku i oca- zlostavljače, cijeli život pročešljaju. Ovaj sud ... jedan vrlo bizaran sud uskočio je in medias res bez pitanja o uzrocima i bazirao se samo na neke točke kao da su topovi, koji su tukli, visili u zraku, u imaginarnom svijetu zemlje u kojoj bez ikakvog razloga pucaju po stanovništvu koje ne razumije zašto i kako i što im se to događa. Jadni nevini ljudi koji su zauzeli komad 'nečije' zemlje i sad se čude. Čud, čud, čud!! Oni pojma nemaju da su iselili od tog naroda iz moje narodne poslovice cijeli jedan grad koji se zove Drniš, poubijali puno toga što je ostalo u dobroj namjeri. Jedan iz toga, moga naroda čak im se pridružio i bio najveći i najžešći koljač u Škabrnji, ali zašto topovi i otkud tuđa vojska s generalima na "njihovom" području? Još puno puta čud, čud i puno upitnika u nevinim očicama. Eto zato ona poslovica, ali ja se još jednom ispričavam onima koji su izgubili živote, kuće i cijeli svoj život, jer otađbina, u koju su se uzdali, daleka i tuđa ne pokazuje se kao majka, više maćeha. Istina je da bih imala još toga reći, možda ne onoliko stranica kao haški sud u optužnici ili je bilo objašnjenje osude- ne znam točno, ali imala bih, a sad neću. A dodat ću ili ću puknuti: A mi smo govna!
17.04.2011. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
šetamo, a drugi poslije tumače rezultate te šetnje
16.04.2011. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Glede jučerašnje vijesti dana, rekao bih da je krivi lik osuđen za krive stvari. Pravi su se snašli, reklo bi se.
16.04.2011. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
strahujem da ga neće naći...
16.04.2011. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
suptilna si kao i obično
16.04.2011. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
stresla si me...
16.04.2011. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
pametni zub,
šetamo i šetamo, još se nismo zaustavili.
propheta nemo,
ja sam katarzu prošla. Teško čovječici/ku i narodu koji je nije prošao.
17.04.2011. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
MODESTI BLEJZ,
naći će ga. Više njih, samo nisu tako grlati.
Bugenvilija,
svi bi trebali stati loptom na nogu, sportskim riječnikom govoreći.
primakka,
tu sam.
17.04.2011. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ne treba odustati od traženja. traženja čovjeka, u sebi i u drugima.
17.04.2011. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Nije jasno zašto si u pola dobre rečenice pokvarila s narodnom poslovicom koja tu nije na mjestu, koja tu služi samo banaliziranju i simplifikaciji...
17.04.2011. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kantuni mašte
"..... a gdje je nestao covjek......"
17.04.2011. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska sol
Ostaje nam naša mala unutrašnja garsonijera. Mikrosvemir.
17.04.2011. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
pero u šaci,
upravo. To jest problem sa narodom, pardon sa narodnim poslovicama. A ubacila sam je jer i ja sam dio tog naroda. Što mogu, protiv te činjenice ne mogu ništa ili mogu ... mogu se odreći pripadnosti vlastitom narodu, biti izrod. Zašto ne? Ni prva ni posljednja, danas je to čak u modi. Ali nisam nastavila.., jer sam tankoćutna pa ne bih htjela naškoditi niti omalovažiti ničije mrtve žrtve. Naglašavam mrtve, jer je još gore živim žrtvama .
A istina je da je Hrvatska dobila po nosu. I ja između ostalih.
Ne znam kako sudi sud. Kad gledaš američke filmove čini se da sve uzmu u obzir. Majku i oca- zlostavljače, cijeli život pročešljaju.
Ovaj sud ... jedan vrlo bizaran sud uskočio je in medias res bez pitanja o uzrocima i bazirao se samo na neke točke kao da su topovi, koji su tukli, visili u zraku, u imaginarnom svijetu zemlje u kojoj bez ikakvog razloga pucaju po stanovništvu koje ne razumije zašto i kako i što im se to događa. Jadni nevini ljudi koji su zauzeli komad 'nečije' zemlje i sad se čude. Čud, čud, čud!!
Oni pojma nemaju da su iselili od tog naroda iz moje narodne poslovice cijeli jedan grad koji se zove Drniš, poubijali puno toga što je ostalo u dobroj namjeri. Jedan iz toga, moga naroda čak im se pridružio i bio najveći i najžešći koljač u Škabrnji, ali zašto topovi i otkud tuđa vojska s generalima na "njihovom" području?
Još puno puta čud, čud i puno upitnika u nevinim očicama.
Eto zato ona poslovica, ali ja se još jednom ispričavam onima koji su izgubili živote, kuće i cijeli svoj život, jer otađbina, u koju su se uzdali, daleka i tuđa ne pokazuje se kao majka, više maćeha.
Istina je da bih imala još toga reći, možda ne onoliko stranica kao haški sud u optužnici ili je bilo objašnjenje osude- ne znam točno, ali imala bih, a sad neću.
A dodat ću ili ću puknuti: A mi smo govna!
17.04.2011. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...