17 godina nakon Pink Floyda u Bečkom Novom Mestu, i meni je ovo sinoćnje iskustvo pomoglo da upotpunim sliku. Stare slike i nove emocije, "The Wall" je vječna inspiracija.
14.04.2011. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mislim da je rock definitivno izgubio svoju auru iskrenosti onog trenutka kada su se Pistolsi ponovno okupili kao debeli, zadrigli čičice željni neke pinke. Zlobnici bi kazali da je to vjerojatnije bilo još onda kada je Strummer stavio svoje črčke na memo CBS-a, ali mora da je stvar pukla još ranije: zato bih ja ovo Rogerovo podvlačenje crte nazvao prigodno putešestvijom "od Syda do Sida". Jer, valja priznati, onog prvog Syda ne bi bilo tako kultnog i pamtljivog da nije "zamoljen" udaljiti se iz čopora (kako bi se isti iz nezaboravnog tihog obrta pretvorio u industriju), kao što ni onog drugog, napornog i Sida ne bi zasigurno bilo da se rock nije u međuvremenu pretvorio u unosan posao s pucanjem i pevanjem čemu su - valja priznati - svoj zdušan doprinos dali i jednom spomenuti "Gilen i Plent..." - naime, v. pod "...ubila ih velika lova... " ili Bolje da nosim kratku kosu! :)))) p.s. Meni je ipak nekako najdraži dio Floyda bio onaj uvod u "One Of This Days", ova priča sa zidovima više mi je uvijek spadala u "nevine" pedesete, "Sjaj u travi" i to; srušiš jedan zid da bi napravio drugi... Vjerojatno ovaj koji je rušio taj prvi zid nije niti mogao pomisliti da će slijedeće generacije umjesto praznine ili barem pomno posloženih ciglica dočekati neki manje vidljivi ali daleko viši i čvršći zidovi izrasli na ruševinama starih. Obično kada krene pobuna kanalizira se gnjev usmjeren tek na najbližu razinu (a tu su, konkretno, gospoda profesori najviše dobili po glavi, nažalost, ne?) da bi se u takvoj žestokoj borbi zaboravila prava svrha pobune. Ipak, kao što reče jedan prika, svaki Koba ima svoga Lavrentija, pa da nije bilo ovih - ne bi nužno bilo ni onih itd. itd. Za zaključiti je da postoje samo dvije vrste glazbe: dobra i loša, a gospon Roger definitivno spada u prvu. p.s.p.s. A šta velite na ove patke sa Johnnyem dolje, kako se oni samo dobro furaju, a?
14.04.2011. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Uz ovaj i jos nekoliko prikaza koncerta, pomalo cu upotpuniti sliku. Nisam bio na koncertu, ulaznicu sam dao kceri.
14.04.2011. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
17 godina nakon Pink Floyda u Bečkom Novom Mestu, i meni je ovo sinoćnje iskustvo pomoglo da upotpunim sliku. Stare slike i nove emocije, "The Wall" je vječna inspiracija.
14.04.2011. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mislim da je rock definitivno izgubio svoju auru iskrenosti onog trenutka kada su se Pistolsi ponovno okupili kao debeli, zadrigli čičice željni neke pinke. Zlobnici bi kazali da je to vjerojatnije bilo još onda kada je Strummer stavio svoje črčke na memo CBS-a, ali mora da je stvar pukla još ranije: zato bih ja ovo Rogerovo podvlačenje crte nazvao prigodno putešestvijom "od Syda do Sida". Jer, valja priznati, onog prvog Syda ne bi bilo tako kultnog i pamtljivog da nije "zamoljen" udaljiti se iz čopora (kako bi se isti iz nezaboravnog tihog obrta pretvorio u industriju), kao što ni onog drugog, napornog i Sida ne bi zasigurno bilo da se rock nije u međuvremenu pretvorio u unosan posao s pucanjem i pevanjem čemu su - valja priznati - svoj zdušan doprinos dali i jednom spomenuti "Gilen i Plent..." - naime, v. pod "...ubila ih velika lova... " ili Bolje da nosim kratku kosu! :))))
p.s. Meni je ipak nekako najdraži dio Floyda bio onaj uvod u "One Of This Days", ova priča sa zidovima više mi je uvijek spadala u "nevine" pedesete, "Sjaj u travi" i to; srušiš jedan zid da bi napravio drugi... Vjerojatno ovaj koji je rušio taj prvi zid nije niti mogao pomisliti da će slijedeće generacije umjesto praznine ili barem pomno posloženih ciglica dočekati neki manje vidljivi ali daleko viši i čvršći zidovi izrasli na ruševinama starih. Obično kada krene pobuna kanalizira se gnjev usmjeren tek na najbližu razinu (a tu su, konkretno, gospoda profesori najviše dobili po glavi, nažalost, ne?) da bi se u takvoj žestokoj borbi zaboravila prava svrha pobune. Ipak, kao što reče jedan prika, svaki Koba ima svoga Lavrentija, pa da nije bilo ovih - ne bi nužno bilo ni onih itd. itd. Za zaključiti je da postoje samo dvije vrste glazbe: dobra i loša, a gospon Roger definitivno spada u prvu.
p.s.p.s. A šta velite na ove patke sa Johnnyem dolje, kako se oni samo dobro furaju, a?
14.04.2011. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
kod mene je prije:
još jedna cigla u zidu
još jedna rupa na svirali
16.04.2011. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ pametni: da, zadnja. :)
16.04.2011. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...