Sakivajte lance, umujte o mrezi, Al su ovo dani, kada mrije zloba, Pjeva ptica zore, ptica mraka bjezi, Spavali smo dosta i javi se doba. Krvav eno oblak dize se nad nama, Ja ga vidim, ja ga prorokujem vama. Znam da vase strasti nad osvetom strijepe, Znam, da jeste voljni svezat usne moje, Klonu oci vase jer ih munje slijepe, A te munje prsi osvetnice goje. Mozete me stvorit i zednim i gladnim Ali nikad nikad, izdajicom jadnim. Blizu vam je pokop, ja ga moram javit, Pjesma je da kazem, ne da tajim puku. Vec je rodjen junak, sto ce ropstvo smlavit, Taj je junak pero u sputanih ruku. A sva vasa briga da ga u prah strva, Trzajem se cini pogazenog crva. Svezaste nam dusu, bar ste tako htjeli, Mislili ste srcu srce otet pravo. Ne ludujte bijesni, tko slobodu zeli Zeljet ce ju makar gladom ocajavo. A kad srce kipi ono ne zna straha, Sputana je misao slobodnijeg maha. Ajte sa mnom, ajte, ne bojte se mene, Ne vodim vas smrti ja vas zalim pace, Kazat cu vam samo grozne uspomene, Slusat cete samo kako obijest place. Gledat cete kako se kod groba gine, Tek ne znacaj ali ni prokleto ime. Otvorit cu vam grob krvnika koga; Vidite ga, crvi pojese mu zlato. Srusila ga sila puka osvetnoga, Sto velite na to, sto velite na to? Posipo je i on povijest pepelom i solju, Danas mu nad grobom, psi se o kost kolju. Hrpio je i on zivot od zivota, Da na tudjih ledja svoje gvozdje kusa. Bila mnoga majka ostala sirota, Al on nije cuo kako kune dusa. Kopao je samac dubok jaz pod sobom, Rusile se zrtve i bile mu grobom. Da, uzalud sve to, gdje da tama traje, Kad vec jedan tracak svijetla ju prorijedi, Svezati ste htjeli koracaje, Ali sputan korak za tri druga vrijedi. Dok covjeka bude, ljudstva nece mrijeti, Okovi su krila da se brze leti. Oj na jednoj iskri planut ce mrtvaci, Oj na jednoj vatri zgrijat ce se grudi, Danas smo vam jadni, danas smo prosjaci Al ce povijest pisat, tko su bili ljudi. Dizalo je pero noz i barikade, A da palme niknu lovori se sade. Ubijte nas dakle pjesmom cemo zivit, A gdje pjesmu pjevas tu sloboda zbori, Na osvetne grudi narod ce nas primit, Ondje, Boze, ondje nek nam zivot gori. Znajte, nisu misli zrtve zlobe puke, Ja vam rekoh svoju i ja perem ruke.
/Silvije Strahimir Kranjcevic
27.08.2011. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
glory
Sakivajte lance, umujte o mrezi,
Al su ovo dani, kada mrije zloba,
Pjeva ptica zore, ptica mraka bjezi,
Spavali smo dosta i javi se doba.
Krvav eno oblak dize se nad nama,
Ja ga vidim, ja ga prorokujem vama.
Znam da vase strasti nad osvetom strijepe,
Znam, da jeste voljni svezat usne moje,
Klonu oci vase jer ih munje slijepe,
A te munje prsi osvetnice goje.
Mozete me stvorit i zednim i gladnim
Ali nikad nikad, izdajicom jadnim.
Blizu vam je pokop, ja ga moram javit,
Pjesma je da kazem, ne da tajim puku.
Vec je rodjen junak, sto ce ropstvo smlavit,
Taj je junak pero u sputanih ruku.
A sva vasa briga da ga u prah strva,
Trzajem se cini pogazenog crva.
Svezaste nam dusu, bar ste tako htjeli,
Mislili ste srcu srce otet pravo.
Ne ludujte bijesni, tko slobodu zeli
Zeljet ce ju makar gladom ocajavo.
A kad srce kipi ono ne zna straha,
Sputana je misao slobodnijeg maha.
Ajte sa mnom, ajte, ne bojte se mene,
Ne vodim vas smrti ja vas zalim pace,
Kazat cu vam samo grozne uspomene,
Slusat cete samo kako obijest place.
Gledat cete kako se kod groba gine,
Tek ne znacaj ali ni prokleto ime.
Otvorit cu vam grob krvnika koga;
Vidite ga, crvi pojese mu zlato.
Srusila ga sila puka osvetnoga,
Sto velite na to, sto velite na to?
Posipo je i on povijest pepelom i solju,
Danas mu nad grobom, psi se o kost kolju.
Hrpio je i on zivot od zivota,
Da na tudjih ledja svoje gvozdje kusa.
Bila mnoga majka ostala sirota,
Al on nije cuo kako kune dusa.
Kopao je samac dubok jaz pod sobom,
Rusile se zrtve i bile mu grobom.
Da, uzalud sve to, gdje da tama traje,
Kad vec jedan tracak svijetla ju prorijedi,
Svezati ste htjeli koracaje,
Ali sputan korak za tri druga vrijedi.
Dok covjeka bude, ljudstva nece mrijeti,
Okovi su krila da se brze leti.
Oj na jednoj iskri planut ce mrtvaci,
Oj na jednoj vatri zgrijat ce se grudi,
Danas smo vam jadni, danas smo prosjaci
Al ce povijest pisat, tko su bili ljudi.
Dizalo je pero noz i barikade,
A da palme niknu lovori se sade.
Ubijte nas dakle pjesmom cemo zivit,
A gdje pjesmu pjevas tu sloboda zbori,
Na osvetne grudi narod ce nas primit,
Ondje, Boze, ondje nek nam zivot gori.
Znajte, nisu misli zrtve zlobe puke,
Ja vam rekoh svoju i ja perem ruke.
/Silvije Strahimir Kranjcevic
27.08.2011. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...