Iako je tekst šjor Thomasa Mertona koji ne može odgovoriti na komentar svoga teksta ;) ipak pitam, koliko je potrebno i moguće duši naći i imati duhovnika, jer upravo -"Ono najvažnije, najstvarnije i ono što ostaje trajno u kršćaninu dogodilo se u dubini njegove duše. To nitko ne može vidjeti, čak ni on sam. To je samo Bogu znano. Tu nije riječ toliko o vjernom ispunjavanju vidljivih i općenitih pravila, koliko o vjeri: nutarnjem, tjeskobnom, gotovo očajnički osamljenom činu po kojem priznajemo našu potpunu ovisnost o Bogu po prihvaćanju njegove riječi i otkrivanju njegove volje u najdubljim dubinama svoga bića, kao i u poslušnosti autoritetima koje je ustanovio."
28.03.2011. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek je lakše zadobiti milost prisutnosti Duha svetoga, onda kada smo u zajednici sa drugima, kada nismo sami. Osama je tek trening i svojevrsno pročišćavanje kroz kontemplaciju. Kada i drugi osjećaju isto, onda znamo da je to savršeni čin, a ne tek neka naša misaona il' duhovna ekskluziva.
Ustanovljeni autoriteti su pomoć za uspostavljanje i održavanje neraskidive veze.
Kako tek kritički možemo biti nastrojeni prema onima koji nam odmažu, ako nepoštednim kritikama zasipamo one koji nam pomažu?
Kritizirati je uvijek dobro, jer daje mogućnost promjene nepovoljnog stanja, ali se treba paziti da ta kritika ne iscrpi, a previše oslabi i nas same.
Svaka čast na izboru tekstova koji se predstavljaju na blogu.
Pozdrav!
04.04.2011. (07:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
franjina
Iako je tekst šjor Thomasa Mertona koji ne može odgovoriti na komentar svoga teksta ;)
ipak pitam, koliko je potrebno i moguće duši naći i imati duhovnika, jer upravo
-"Ono najvažnije, najstvarnije i ono što ostaje trajno u kršćaninu dogodilo se u dubini njegove duše. To nitko ne može vidjeti, čak ni on sam. To je samo Bogu znano. Tu nije riječ toliko o vjernom ispunjavanju vidljivih i općenitih pravila, koliko o vjeri: nutarnjem, tjeskobnom, gotovo očajnički osamljenom činu po kojem priznajemo našu potpunu ovisnost o Bogu po prihvaćanju njegove riječi i otkrivanju njegove volje u najdubljim dubinama svoga bića, kao i u poslušnosti autoritetima koje je ustanovio."
28.03.2011. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Uvijek je lakše zadobiti milost prisutnosti Duha svetoga, onda kada smo u zajednici sa drugima, kada nismo sami.
Osama je tek trening i svojevrsno pročišćavanje kroz kontemplaciju.
Kada i drugi osjećaju isto, onda znamo da je to savršeni čin, a ne tek neka naša misaona il' duhovna ekskluziva.
Ustanovljeni autoriteti su pomoć za uspostavljanje i održavanje neraskidive veze.
Kako tek kritički možemo biti nastrojeni prema onima koji nam odmažu, ako nepoštednim kritikama zasipamo one koji nam pomažu?
Kritizirati je uvijek dobro, jer daje mogućnost promjene nepovoljnog stanja, ali se treba paziti da ta kritika ne iscrpi, a previše oslabi i nas same.
Svaka čast na izboru tekstova koji se predstavljaju na blogu.
Pozdrav!
04.04.2011. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...