Imamo različito shvaćanje običnog, meni riječ obično znači da se netko trudi stopiti sve više s večinom i onda nije ništa posebno nego samo običan. Ali to je samo riječ, nije bitno kako to zovemo. Što onda reći ako je neka osoba izgradila svoj karakter velikim trudom, razmišljenjem o životu, a na kraju ispadne da se taj karakter poklapa s večinom ljudi. To onda nije obično. To je posebno. Znači, za mene je posebno sve što je proizašlo od pojedinca njegovim razmišljanjem, željom da nešto promijeni, da shvati bolje svijet oko sebe.. Kad promatram jedinstvenost, mislim da smo svi jedinstveni. Pitala si kome bi zaista trebalo pomoći. Na prvi pogled bih odgovorio onima koji su najtiši, koji se ne bune, nego žive u samoći i gledaju kako je život okrutan prema njima. Ne znači ako je netko npr homoseksualac da njemu treba pomoć, naprotiv često doživljavam da takve osobe imaju previsoko mišljenje o sebi, upravo zato što su 'različite' i neshvaćene od ostalih 'primitivnih' ljudi. Evo ti onda nešto za razmišljanje: Ako se čovjek rodi i tada je on neka materija i živi neki život. Njega odgajaju obitelj, prijatelji i okolina (mediji, profesori, čak i neprijatelji utječu na njegovu osobnost). Osim drugih ljudi, psiholozi kažu da mi samo utjećemo na našu osobnost razmišljanjem. Misliš li da je to istina? Ja mislim da ne, jer o našoj okolini i kakva je ona bila prema nama, ovisi način na koji ćemo mi razmišljati. A onda dolazim do neke činjenice koja me jako zbunjuje: Možemo li onda za ikoga reći da je loša osoba? Da si je sama kriva za to što je takva? Da okolina nije bila takva prema toj osobi, ona ne bi postala npr ubojica. Jedino što možemo učiniti je pomoći tim osobama da počnu razmišljati o ovome i da im pomognemo nekako (kako? ne znam)
14.03.2011. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s vama. Ali, mislim da niste baš dobro razmislili o ovom zadnje što sam rekao. A to je: da tko smo Mi uopće? Što bi to bilo u nama čim se rodimo da baš čini Nas, a ne nekog drugog. Moje mišljenje je da ako se rode 2 čovjeka u identičnim uvjetima i da žive cijeli život u istoj okolini i da im je svaka sekunda jednaka sekundi onom drugom. Da se druže s istim ljudima, odgaja ih ista obitelj i sl. Mislim da bi se onda te dvije osobe ponašale jednako u svim situacijama. Ako se ne slažete s ovim što sam napisao onda mi probajte reći što je to u nama što nam daje da možemo 'slobodnom voljom' razmišljati i da na to utječemo baš mi sami i da na to nema nikakvog utjecaja okolina. Ako je to zaista tako, onda smatram da život nije fer. Zašto bi se netko rodio i postao 'pametna' osoba koja zna promisliti, a netko kao osoba koja ne zna promišljati te se onda upustiti u krađu, ubojstvo... Ako u čovjeku postoji određena doza svijesti da može kontrolirati svoj život onda je odgovoran za svoje postupke, ali ako on tu dozu svijesti nije stekao zbog toga što nije imao priliku to steći (nitko ga na to nije potaknuo, a njemu samome to nije palo na pamet), onda ta osoba nije kriva.
Ah.. teško bi mi ovo bilo objasniti uživo, a ovako mi je još teže. Probat ću naći neke stručne pojmove pa ću valjda jednog dana uspjet ovo nekome objasnit. Hvala što si odgovorila na moju poruku, potaknula si me da razmišljam o nekim stvarima :)
14.03.2011. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uuuu.. sad sam se sjetio jednog savršenog primjera.
Zamislite da netko izumi stroj za putovanje u prošlost i dođe u godinu kada je rođen Hitler. Otme malu bebu Hitlera (uf, to je jezivo), i tu bebu da nekoj drugoj obitelji. Možemo se kladit u što hoćete da ta beba koja je premještena u drugu okolinu potpuno različitu ne će postati takva ubojica kao što je bio Hitler u svojem prijašnjem okruženju. Možda sam uspio razjasniti ono što vam želim reći. xD
14.03.2011. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bî mi lakše kad spoznah da si ipak došla do 1:60. :D Primijetih da vrijeme ide jako sporo kad zaspiš, a jako brzo kad ležiš u polubudnom stanju tj. ako samo pustiš da misli vrludaju, svako malo samo primijetiš da je prošla hrpa minuta, a ako samo na čas zaspiš pa se probudiš, ili je prošlo par sati, ili niti minuta makar ti se čini da je prošlo puno više. :
16.03.2011. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Casanova
Imamo različito shvaćanje običnog, meni riječ obično znači da se netko trudi stopiti sve više s večinom i onda nije ništa posebno nego samo običan. Ali to je samo riječ, nije bitno kako to zovemo. Što onda reći ako je neka osoba izgradila svoj karakter velikim trudom, razmišljenjem o životu, a na kraju ispadne da se taj karakter poklapa s večinom ljudi. To onda nije obično. To je posebno. Znači, za mene je posebno sve što je proizašlo od pojedinca njegovim razmišljanjem, željom da nešto promijeni, da shvati bolje svijet oko sebe..
Kad promatram jedinstvenost, mislim da smo svi jedinstveni.
Pitala si kome bi zaista trebalo pomoći. Na prvi pogled bih odgovorio onima koji su najtiši, koji se ne bune, nego žive u samoći i gledaju kako je život okrutan prema njima. Ne znači ako je netko npr homoseksualac da njemu treba pomoć, naprotiv često doživljavam da takve osobe imaju previsoko mišljenje o sebi, upravo zato što su 'različite' i neshvaćene od ostalih 'primitivnih' ljudi.
Evo ti onda nešto za razmišljanje: Ako se čovjek rodi i tada je on neka materija i živi neki život. Njega odgajaju obitelj, prijatelji i okolina (mediji, profesori, čak i neprijatelji utječu na njegovu osobnost). Osim drugih ljudi, psiholozi kažu da mi samo utjećemo na našu osobnost razmišljanjem. Misliš li da je to istina? Ja mislim da ne, jer o našoj okolini i kakva je ona bila prema nama, ovisi način na koji ćemo mi razmišljati. A onda dolazim do neke činjenice koja me jako zbunjuje: Možemo li onda za ikoga reći da je loša osoba? Da si je sama kriva za to što je takva?
Da okolina nije bila takva prema toj osobi, ona ne bi postala npr ubojica.
Jedino što možemo učiniti je pomoći tim osobama da počnu razmišljati o ovome i da im pomognemo nekako (kako? ne znam)
14.03.2011. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
asdf
Mene bi glava zaboljela od ovakvih misli, iskreno.
14.03.2011. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Casanova
Slažem se s vama. Ali, mislim da niste baš dobro razmislili o ovom zadnje što sam rekao. A to je: da tko smo Mi uopće? Što bi to bilo u nama čim se rodimo da baš čini Nas, a ne nekog drugog. Moje mišljenje je da ako se rode 2 čovjeka u identičnim uvjetima i da žive cijeli život u istoj okolini i da im je svaka sekunda jednaka sekundi onom drugom. Da se druže s istim ljudima, odgaja ih ista obitelj i sl. Mislim da bi se onda te dvije osobe ponašale jednako u svim situacijama. Ako se ne slažete s ovim što sam napisao onda mi probajte reći što je to u nama što nam daje da možemo 'slobodnom voljom' razmišljati i da na to utječemo baš mi sami i da na to nema nikakvog utjecaja okolina.
Ako je to zaista tako, onda smatram da život nije fer. Zašto bi se netko rodio i postao 'pametna' osoba koja zna promisliti, a netko kao osoba koja ne zna promišljati te se onda upustiti u krađu, ubojstvo... Ako u čovjeku postoji određena doza svijesti da može kontrolirati svoj život onda je odgovoran za svoje postupke, ali ako on tu dozu svijesti nije stekao zbog toga što nije imao priliku to steći (nitko ga na to nije potaknuo, a njemu samome to nije palo na pamet), onda ta osoba nije kriva.
Ah.. teško bi mi ovo bilo objasniti uživo, a ovako mi je još teže. Probat ću naći neke stručne pojmove pa ću valjda jednog dana uspjet ovo nekome objasnit.
Hvala što si odgovorila na moju poruku, potaknula si me da razmišljam o nekim stvarima :)
14.03.2011. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Casanova
Uuuu.. sad sam se sjetio jednog savršenog primjera.
Zamislite da netko izumi stroj za putovanje u prošlost i dođe u godinu kada je rođen Hitler. Otme malu bebu Hitlera (uf, to je jezivo), i tu bebu da nekoj drugoj obitelji.
Možemo se kladit u što hoćete da ta beba koja je premještena u drugu okolinu potpuno različitu ne će postati takva ubojica kao što je bio Hitler u svojem prijašnjem okruženju.
Možda sam uspio razjasniti ono što vam želim reći. xD
14.03.2011. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Bî mi lakše kad spoznah da si ipak došla do 1:60. :D
Primijetih da vrijeme ide jako sporo kad zaspiš, a jako brzo kad ležiš u polubudnom stanju tj. ako samo pustiš da misli vrludaju, svako malo samo primijetiš da je prošla hrpa minuta, a ako samo na čas zaspiš pa se probudiš, ili je prošlo par sati, ili niti minuta makar ti se čini da je prošlo puno više. :
16.03.2011. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
eh da nije bilo sumerana...
16.03.2011. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hidradenitis Suppurativa
baš mi se sviđa kompozicija ove obične,prozne priče ( brojke me drže napetim ).
17.03.2011. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...