Žao mi je zbog tvog Froda.. sjećam se kad je stigao k vama...
15.03.2011. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
Draga Vesna, Frodo me podsjetio na jedan događaj prije mnogo godina, još dok je moja Irma bila srednjoškolka. Vračajući se jedne večeri iz škole, nazvala je i zamolila za dopuštenje da kući donese malu crnu mačkicu-beskućnicu koju je našla na putu i koja ju je slijedila. Ja sam bila rezolutna u odluci da to ne dozvolim, a sa današnje pozicije, čak i pregruba, rekavši joj da se, ako donese macu, mogu obadvije seliti iz kuće. Iako sam znala Irmin veoma izražen senzibilitet i empatiju za sva stvorenja, ipak sam joj onemogućila njezinu žarku želju. Sada se kajem i žao mi je što tada nisam imala više suosjećanja i razumijevanja. Buđenje prirode, sunčano vrijeme... Travanj, nekad najdraži mjesec, mjesec rođenja moje prvorođene kćeri....... iritiraju me i nisu u skladu s mojim osjećajima. I kao što Vesna Krmpotić, nakon gubitka sina, piše: "Nijedna jesen nije me rastužila kao ovo proljeće. . ."
08.04.2011. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvu smo mačku (mačka) ovdje u Umagu nabavili samo radi Une. To je bila njezina želja. Suprug je bio kontra, ja sam se nećkala ali ona je inzistirala, a meni je bilo teško bilo što odbiti od onog što je ona željela... koliko god smo se znale prepirati, na kraju sam popuštala. Te mačke... Maxa (drugi po redu) sam voljela jer smo ga ona i ja donijele od poznanice i on je na neki blesav način bio stvarna poveznica s njome, a Frodo se ovdje našao radi inercije i iako ga na početku nisam baš prihvatila (emotivno) na kraju mi se podvukao pod kožu. Čak mi je išao na živce jadničak jer mi je remetio mir, misli, moj ogrtač boli... Kad čitam tvoje riječi, tvoje žaljenje, tvoj osjećaj krivnje ... da je barem bilo drugačije... čitam i svoje, svaki prokleti trenutak vraća na neki raniji, sve je počelo predstavljati refleksiju, kao da živim pararelni život. I sjetih se Vesninog "Neba iznad oblaka" pročitane knjige u danima sreće, kad sam jedino mogla suosjećajno plakati za njezinim Igorom i tugovati s majkom, a nisam znala, nisam znala da ćemo dijeliti istu kob.
10.04.2011. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Žao mi je zbog tvog Froda.. sjećam se kad je stigao k vama...
15.03.2011. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
Draga Vesna,
Frodo me podsjetio na jedan događaj prije mnogo godina, još dok je moja Irma bila srednjoškolka. Vračajući se jedne večeri iz škole, nazvala je i zamolila za dopuštenje da kući donese malu crnu mačkicu-beskućnicu koju je našla na putu i koja ju je slijedila. Ja sam bila rezolutna u odluci da to ne dozvolim, a sa današnje pozicije, čak i pregruba, rekavši joj da se, ako donese macu, mogu obadvije seliti iz kuće. Iako sam znala Irmin veoma izražen senzibilitet i empatiju za sva stvorenja, ipak sam joj onemogućila njezinu žarku želju. Sada se kajem i žao mi je što tada nisam imala više suosjećanja i razumijevanja.
Buđenje prirode, sunčano vrijeme... Travanj, nekad najdraži mjesec, mjesec rođenja moje prvorođene kćeri....... iritiraju me i nisu u skladu s mojim osjećajima. I kao što Vesna Krmpotić, nakon gubitka sina, piše: "Nijedna jesen nije me rastužila kao ovo proljeće. . ."
08.04.2011. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Prvu smo mačku (mačka) ovdje u Umagu nabavili samo radi Une. To je bila njezina želja. Suprug je bio kontra, ja sam se nećkala ali ona je inzistirala, a meni je bilo teško bilo što odbiti od onog što je ona željela... koliko god smo se znale prepirati, na kraju sam popuštala. Te mačke... Maxa (drugi po redu) sam voljela jer smo ga ona i ja donijele od poznanice i on je na neki blesav način bio stvarna poveznica s njome, a Frodo se ovdje našao radi inercije i iako ga na početku nisam baš prihvatila (emotivno) na kraju mi se podvukao pod kožu. Čak mi je išao na živce jadničak jer mi je remetio mir, misli, moj ogrtač boli...
Kad čitam tvoje riječi, tvoje žaljenje, tvoj osjećaj krivnje ... da je barem bilo drugačije... čitam i svoje, svaki prokleti trenutak vraća na neki raniji, sve je počelo predstavljati refleksiju, kao da živim pararelni život. I sjetih se Vesninog "Neba iznad oblaka" pročitane knjige u danima sreće, kad sam jedino mogla suosjećajno plakati za njezinim Igorom i tugovati s majkom, a nisam znala, nisam znala da ćemo dijeliti istu kob.
10.04.2011. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...