Komentari

epistulanonerubescit.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • PERO

    Slazem se sa svime iznesenim ako zanemarimo neke cinjenice:
    1. ziveci kao podstanar, vrlo rijetko cete uspjeti nagovoriti vlasnika da vas prijavi i da mozete prijaviti stalnu adresu
    2. ziveci kao podstanar vrlo malo je vjerojatno da cete uspjeti prozivjeti 20 godina na istoj adresi. Obicno cete promjeniti nekoliko stanova. To neminovno znaci i promjenu dokumenata, seljenje, namjestaj... Dobar dio one ustedevine koju ste spominjali otici ce na to(govorim iz prve ruke!)
    3. ziveci kao podstanar svake godine cete strepiti hoce li gazda prodati stan, udati kcer, dobiti napadaj i odluciti vas iseliti- promjena adrese, trazenje stana, mjenjanje skole kod djece-STRES x 1000
    Zivjeti u svom stanu u zamjenu za gore navedenu ustedevinu ali uz mir i spoznaju da si svoj na svome-NEPROCJENJIVO

    avatar

    12.03.2011. (15:10)    -   -   -   -  

  • funky business

    Pero puno hvala na komentaru i dodavanju nedostataka najma stana, drago mi je da me netko nadopunio iz vlastitog iskustva...

    avatar

    12.03.2011. (15:18)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Iz vlastitog iskustva: podstanarstvo - fuj, odvartno; nema nikakvih prednosti! Luda baba te gleda kao da kradeš; najradije bi da te vikendom iseli; uvijek sam imala hrpu stvari, koje je trebalo seliti pri svakom novom stanu...:(((((( Ušteda - nula; osjećaj: odvratan.....:(((((
    Srećom, od dvanaestog mjeseca prošle godine i službeno sam otplatila vlastiti stan - nitko sretniji od mene!
    Goldie ne bi nikada mogla biti sa mnom da sma u podstanarima - kao što si to i sam rekao....Otplatila sam deset godina kredita - ne želim ni kune, jer je vlastito - vlastito! Osim toga, svoj stan mogu prodati, preseliti se; kupiti veći stan i sl. :)))))
    Iz vlastog života, takođe - kao i gornji komentator Pero...Poptpuno se s njim slažem!
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    12.03.2011. (18:27)    -   -   -   -  

  • praktikum

    iskreno - fućka mi se živo tko će što pričati o meni ako sam ja kao podstanar vesela i mobilna, te imam krasnog gazdu koji mi sve popravlja i sređuje kak ja hoću, jerbo mu plaćam tu neku lovu mjesečno - neprocjenjivo, jel? :))))))

    avatar

    12.03.2011. (18:44)    -   -   -   -  

  • funky business

    @ Luki: Evo vidim tebe i Pera su potrefili stvarno neki grozni stanodavci :) Mogu zamislit kakav je to osjećaj kad više nemaš teret kredita na sebi nakon 10 godina... Zasluženo svoj na svome :)
    @ Suzette: upravo to, zaista nas ne treba zanimati što drugi misle da smo manje uspješni ako živimo kao podstanari i ako smo sretni s time.

    avatar

    12.03.2011. (19:16)    -   -   -   -  

  • Sanja

    Meni se podstanarstvo, barem u ovim našim uvjetima, čini kao zadnje rješenje. U normalnim okolnostima, gdje je taj odnos uređen nekakvim propisima, to i nije loša ideja za one koji nisu sigurni žele li ostati tamo gdje jesu zauvijek.

    avatar

    13.03.2011. (09:03)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    Dio problema zasigurno je nepostojanje (reguliranog) tržišta stanova za normalan najam, upravo bez straha od gazde itd., nešto tipa predratni model stanovanja, na Zapadu vrlo uobičajen... Ovako, htio - ne htio, krediti te prate dobar dio života....

    avatar

    13.03.2011. (09:46)    -   -   -   -  

  • žnj

    Slažem se. To je nešto što uporno objašnjavam ljudima. Da sam sasvim sposobna uštediti ratu za kredit i ne dam ništa lihvarskoj banci. Imam tu sreću da je gazda savršen, a ni preseliti nam se nije teško a i ne živim sama, udvoje je sve lakše. Tako da, za mene je podstanarstvo definitivno dobro rješenje. To što ga ne mogu urediti po svom ćeifu me ni najmanje ne pati.

    avatar

    13.03.2011. (10:56)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Živim kao podstanar od srednje škole (što bi značilo od 14 godne života) s nekim prekidom od 5 godina života s roditeljima nakon fakulteta i onda opet seobe u novi grad i novih podstanarstva.
    Ne slažem se s niti jednom stavkom koju je pero napisao iz razloga što
    1. stan i stanodavca biram sama, dakle, sve te stavke koje je pero nabrojao kao nepremostive prepreke riješim odmah na početku.
    2. Isprave ne mijenjam, prijavim se na mup-u na privremeni boravak i to mi vrijedi godinu dana, kad se god dođem u situaciju preseliti - preselim se, odjavim i prijavim. Ako me gazda ne želi prijaviti - ne uzmem stan.
    3. sa stanodavcem odmah dogovorim da mogu imati kućnog ljubimca, ako je njima to gadno - ne uzmem stan
    4. u više navrata sam uređivala stan po svojem ćefu, ako sam na početku vidjela (a samo se prvi puta treba dobro porazgovarat) da je stanodavcima mrsko da im netko uopće koristi njihove cijenjene predmete - ne bih uzela stan

    Mobilnost koju mi unajmljivanje stanova pruža, ne bih mijenjala nizašto, a pogotovo ne za takve kredite koji se nama nude.

    I ono, najvažnije u ovoj situaciji je to što sam trenutno nezaposlena i sama pomisao da sam prije par godina uzela kredit na 30 godina i našla se uvoj situaciji čini me prezadovoljnom da sam još uvijek podstanar.... i da se sutra mogu opušteno vratiti roditeljima bez presinga da će mi banka sjesti za vrat jer ne mogu plaćati kredit... a opet, mogu isto tako opušteno preseliti u neki drugi grad ukoliko mi se tamo pruži prilika za novi posao.

    avatar

    13.03.2011. (11:58)    -   -   -   -  

  • visibaba

    zaboravljate na vrlo važnu pojedinost, a to je da kvadratni metar stana za 20 godina neće vrijediti kao danas; prema tome ušteđevine od 20 000€ neće biti, nego će vjerovatno još i usfaliti za kupovinu stana. Isto tako, i vrjednost novca neće biti ista, nego manja

    avatar

    13.03.2011. (12:18)    -   -   -   -  

  • barba

    RH nije popularna kao destinacija, ima viska stanocva pa nije cudo da su najamnine manje u odnosu na ratu kredita. U Zapadnoj europi je obratno.
    Tako 'rvacki poucak vrijedi jos samo u RH.

    avatar

    13.03.2011. (12:23)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Mučila sam se iz petnih žila da dignem kredit za svojih 25 kvadrata iz osjećaja poniženja od seljakanja iz stana u stan, pucanja veza koje ti uvjetuju životni prostor iako imam roditeljaku kuću u kojoj je ispalo da za mene nema životnog prostora. Iz svih tih razloga zavjetovala sam se sebi da ću si osigurati krov nad glavom. Kada je to riješeno shvaćam da je to samo materijalna baza koja nije uvjet za sreću, uvjet je samo za egzistenciju. Ne osjećam se uspješno što imam svoju nekretninu u Hrvatskoj jer za mene to nije mjerilo uspjeha, za mene je to potreba da nisi na ulici. Problem je što ako bi želio negdje otići, taj stan sada predstavlja neku vezanost. Normalan mi je način razmišljanja vani kada je normalno biti podstanar samo je kod nas mentalitet takav te gazde navedu da se osjećaš bijedno.

    avatar

    13.03.2011. (12:36)    -   -   -   -  

  • žnj

    Za 20 godina tko živ ko mrtav.
    Još par argumenata pro podstanarstvo
    - ne mogu kupiti stan kakav želim - u centru - ali unajmit mogu, kupujući stan iz nužde neće biti onaj koji želim
    - svjedočila sam i osjetila na svojoj koži da vlasništvo nije najbajnija opcija - odurni problematični susjedi ili nove situacije koje se dese a koji vlasništvo ne čini ugodnim rješenjem, natjeraju čovjeka na prodaju i potragu za novim, a prodaja je tek poseban problem naravno
    - za 20 godina, stan za koji otplaćujem kredit je star, ovako cijeli život mogu proživjeti u novom

    avatar

    13.03.2011. (13:10)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    živjela sam u njemačkoj nekoliko godina i najprije me tamo čudilo da većina mojih kolega nije imala svoj stan. onda sam shvatila i zašto. ljudi nisu vezani za jedno mjesto boravka, nego se sele zbog boljeg posla. nema onoga tko ne bi privatio duplo bolje plaćen posao 1000 km dalje, možda čak i preko oceana, ako mu firma to nudi. isto tako njihovi roditelji nisu došli jeftino do stanova u nekim prethonim režimima, pa su mogli prodati ono što su kupili za 10000 maraka za 60000 eura i djeci pomoći u kupnji stana. osim toga, nekretnine se kupuju jedino ako se računa da će dobiti na vrijednosti i može se zaraditi njihovom ponovnom prodajom ili iznajmljivanjem.
    svih ovih godina živim u iznajmljenim stanovima. najmanji od njih imao je 60 kvadrata, ovaj u kojem sada živim ima ih 120. plaćam ga 350 eura na mjesec. za te novce mogla bih plaćati kredit na stančić od 39 kvadrata 20 do 30 godina. i on bi bio moj samo na papiru jer bih ga kupila na kredit, što znači da mi ga banka bilo kada može oduzeti i prodati, ne platim li nekoliko rata. a tko daje garanciju da ćemo biti živi i zdravi i imati posao svih tih 240 ili 360 mjeseci?
    sa stanodavcima nikad nisam imala većih problema, uvijek smo uspjeli naći ljude koji nisu u stanju opremiti stan ili je opremljen nekom kramom, paše im najam na duže vrijeme i dozvolili su da donesemo svoj namještaj i sve gospodinjske uredjaje jer ih oni nemaju otkuda kupiti. tražili smo uvijek samo namjetenu kuhinju (kuhinjske elemente), sve ostalo je ionako standardnih dimenzija, pa možeš uklopiti u nju svoj frižider ili štednjak.
    prije par godina banka mi je nudila kredit za kupnju stana, koji bih otplaćivala 25 godina, a opterećeno bi mi bilo 2/3 plaće. u tom slučaju ne bih si mogla u životu priuštiti ništa više osim otplate stana i hrane (u slučaju da mi ne smanje plaću).nisam htjela ulaziti u takav rizik. uplaćujem već godinama mjesečno nešto novaca za rentno osiguranje, i već se nabrala neka cifra na tom računu. njome sebi namjeravamo kupiti pod stare dane neku garsonjericu jer nam kao starcima (ako uopće dočekamo penziju) više nećeni trebati, tko će brinuti za nekretninu i održavati je sa mizernim penzijama kakve nas sve čekaju?
    osim toga, u uvoj krizi kakva je sada,kada ljudi svaki dan ostaju bez posla, a cijene nekretnina padaju (pa da i prodaš stan još si dužan banci, jer si u par godina otplatio tek kamate, ako i to) sretna sam da nemam takav teret na grbači. ostanem li bez posla, ne budem li imala mogućnosti naći novi, spakirati ću kofere i otići negdje gdje ću ga naći i moći ću živjeti).
    naravno da bih kupila svoj stan (kuću nikada, to je jama bez dna, i uglavnom godinama gubi na vrijednosti) kad bih bila u mogućnosti platiti ga odjednom, ali nikada ne na kredit od 240-360 obroka, kako to radi većina, koja mi se čudi zbog mojih shvaćanja. 30 godina je jedan život. provesti ga otplaćujući stan, nikada nikamo ne otputovati i štedeći na svemu, čini mi se protraćen život. jednog dana pričat će unucima o čemu? "i tako smo ja i baka otplaćivali kredit", "pa smo otplaćivali kredit", "pa smo uzeli podstanare da bi otplaćivali kredit?", "pa smo radili popodne da bi otplaćivali kredit". a na onaj svijet (u kojeg ne vjerujem ionako) ne možemo uzeti ništa, kad bi ga i bilo.
    da ja danas umrem, a imam 43 godine, ne bih se mogla buniti, jer smatram da sam svoj život proživjela. imam samo ovaj i dosad je bio zanimljiv. a stanova jedan, pet ili nijedan, vrlo važno. kup zidova, ploča, prozora i vrata.

    avatar

    13.03.2011. (13:17)    -   -   -   -  

  • luce

    pro postanarstvo:
    nadjes normalne stanodavce i mozes kao ja:
    -imati dvije mace u stanu,
    -vidit gazde jednom mjesecno da im das lovu,
    -imat prijavljeno boraviste,
    -koristit potpuno uredjen stan,
    -a kad se bilo sto pokvari ili treba servisirati zoves gazdu.
    npr. servis klime, servis plinskog bojlera, promjena vodokotlica, popravak instalacije zidne sjetiljke, otcepljivanje odvoda; sve se to dogodilo otkako sam u ovom stanu (godinu i 4 mjeseca) i sve su gazde platili
    i da, stan ove kvadrature bi mjesecno placala barem duplo, vjr vise, da sam ga uzela na kredit (recimo da sam imala izbor)

    avatar

    13.03.2011. (13:57)    -   -   -   -  

  • funky business

    @ Kojotica: Hvala na iscrpnom komentaru i što si podijelila s nama svoje "njemačko" iskustvo. Dotakla si se jednog vrlo bitnog čimbenika, a to je opterećenost kreditom gotovo cijeli život o čemu bi mogli na dugo i na široko raspravljati.
    @ Vel, Ani Ram, Luce: Drago mi je da ste prepoznale prednosti najma stana umjesto dugoročnog ropstva kreditima. Hvala na podijeljenim iskustvima.
    @ Visibaba: Naravno da je utjecaj inflacije uzet u obzir prij projekciji cijena stanova i visine plaća, plaće će biti veće za 20 godina, i cijene stanova će biti nešto veće za 20 godina tako da moj izračun nije pogrešan. Ipak sam ja ekonomist pa ne zaboravljam na vrijednost novca :)
    @ Barba: Ne bih se složio, u Berlinu ima dosta praznih stanova, najamnine su niske i cijene kvadrata su niske u usporedbi s njihovim plaćama.

    avatar

    13.03.2011. (14:13)    -   -   -   -  

  • Denzel73

    Čim sam naslijedio prvu (i zasad jedinu) malu nekretninu, sredio sam je i prodao, te tako osigurao nužnih 30% kada se kupuje stan. Imali smo sreću i našli stan na divnoj lokaciji, sa dovoljno mjesta za nas (sa 4-ero djece). Kredit smo mogli dobiti jedino u švicarcima, i jbga sad...

    Ubrzo će izbori, ako netko bude u programu imao ograničavanje stope stambenih kredita na npr. 3.5%, taj će biti moj izbor. Tko zna, možda i sam osnujem stranku sa takvim programom.

    Sve u svemu, prije 5 godina podstanarstvo se nije isplatilo, sada se isplati, vidjet ćemo za 5 godina.

    avatar

    13.03.2011. (20:41)    -   -   -   -  

  • funky business

    @ Denzel73: Ako neka stranka i bude imala u programu ograničenje kamatnih stopa to će biti laž jer država odnosno Vlada ne može ograničiti kamatne stope već ih subvencionirati tako da ti npr na kredit plaćaš 3%, a država banci preostalih 2-3%... Slažem se da situacija prije 5 godina nije bila danas, kamatne stope su bile puno niže, na kredite u CHF oko 4,5%, a 1 CHF je bio manje od 5 kuna, danas kamatna stopa 6% (prije Nove godine čak 6,75%), a 1 CHF je 5,73 kn (prije Nove godine čak 5,93 kn). Sva sreća da su banke malo snizile kamatne stope u siječnju i da se švicarac "smirio".

    avatar

    13.03.2011. (21:09)    -   -   -   -  

  • Denzel73

    @Funky: Država, odnosno Vlada, odnosno Parlament može što god poželi. Naime, donese Zakon, i kome se ne sviđa, nek nosi svoje poslovanje negdje drugdje. U "ZLIM" državama kao što su Kina i Singapur, postoji Zakon koji određuje kolika je max kamatna stopa, i svi ga se pridržavaju, i nitko nije prestao ostvarivati svoje poslovanje.

    Povećanje kamata za 50% (sa 4,5 na preko 6,5) je sramota, ali netko je tu sramotu dopustio. To što su banke snizile kamatnu stopu nije sreća, već su i oni shvatili da je to nužno, jer im je malo falilo da im udio nenaplativih kredita pređe 15% prošle jeseni, pa su odlučili malo smanjiti doživljaj.

    A teoretski, iduće izbore (ili revoluciju, ili građanski rat, štogod), može dobiti i netko tko će, kada dođe na vlast, NACIONALIZIRATI banke i slično, pa bi onda vidjeli čija majka crnu vunu prede. Ne, to nije nemoguće, dešava se u svijetu, Bolivija, Ekuador, a desilo se i na ovim prostorima prije nepunih 66 godina.

    Sve je moguće, ako postoji volja. Politička ili kakva god.

    avatar

    13.03.2011. (21:51)    -   -   -   -  

  • Denzel73

    Preporučujem pročitati knjigu Naomi Klein: "Doktrina šoka". I preporučujem DORHu da pritvori cijelu političku elitu u RH, zajedno sa čelnicima poslovnih banaka. Sigurno su krivi za nešto, samo još ne znamo što :)

    avatar

    13.03.2011. (21:54)    -   -   -   -  

  • pjesak u gaćama

    Iskreno, svi koji su pamteni i mogu kupiti stan, neka kupe stan. Jer u konacnici ipak imate nekretninu. Jedino sto vam to moze oduzeti (ako platite sve) su eto tsunami i potres.
    Tako da zivjeli tamo ili uvijek imate nesto sto je neotudivo vase. Naravno ako otplatite stan.

    Podstanarstvo: Zivio kao student, zivim kao podstanar (iako firma iznajmljuje vec 5g) i uvijek sam imao ok iskustva. Samo eto u Hrvatskoj kao i sve ostalo nije nista na profesionalnoj razini. Da se iznajmljivanje radi kako spada se zakonom i ugovorim, ne bi imali nikakve probleme.
    Ali eto ne radi se i zato vas gazda moze izbaciti kad zeli.

    avatar

    15.03.2011. (14:11)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    tko nije iskusio hipoteku ne zna što je adrenalin, a opet, biti podstanar... Ne znam je li gore strahovati od stanodavca ili od banke.

    avatar

    15.03.2011. (21:39)    -   -   -   -  

  • funky business

    @ Pjesak u gaćama: Nadam se skoroj regulaciji tržišta pa će i biti više pozitivnih iskustava s podstanarstvom kao što je tvoje
    @ Djevojka: To je stvarno istina hahahaha

    avatar

    15.03.2011. (23:01)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    Nisam protiv najma, kada bi to bilo regulirano, poput dugoročnog ili doživotnog najma. U ovakvim uvjetima svatko tko može naravno da bježi iz podstanarstva. Ja sam najesen kupila stan od 43 m2, a prije toga sam živjela u unajmljenoj garsonijeri od 25 m2. Razlika u rati mi je 300 kn, što je zanemarivo. I mislim da sam dobro napravila, jer 30 godina će proći ovako ionako, a ja ipak ne bih da bogatim svojim novcem nekog gazdu, i na kraju ostanem bez ičega.

    avatar

    16.03.2011. (06:25)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Jedan sam od ovih s kreditom u sfr kojem je rata porasla 50%. Kredit cu otplacivati do starosti i umjesto trecine rate, priblizio mi se polovici. Pored svega, opet bih uradio isto, prije svega zbog nedostatka zakonske zasticenosti podstanara (barem u praksi). Kod nas nema mobilnosti radne snage koju bi ometalo posjedovanje nekretnine. Onaj koji ima posao, tesko se odlucuje na preseljenje u drugi grad. Poznam puno ljudi koji su dio zivota proveli u Njemackoj, dio u Hrvatskoj. Tamo im je bilo normalno biti podstanar, ovdje vlasnik nekretnine (kucevlasnik, u pozitivnom smislu te rijeci, rekao bi Krleza). Ima tu i "posjednickog mentaliteta" Hrvata, ali i puno tih prakticnih razloga tipicnih za Hrvatsku koji ponistavaju ekonomsku racunicu normalnu za druge zemlje.

    avatar

    16.03.2011. (19:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...